Arijana Baraba
Pozdrav iz Opće bolnice Zadar!
Kukuriku Vlada je započela mandat točno onako kako se najavljivalo i očekivalo. Radom i poštenjem. I jedno i drugo je na – nama. Rad demonstriraju puneći proračun većim nametima onima koji rade i privređuju, a poštenje kadroviranjem po sudovima i policiji. Sigurna sam, samo, da bi bilo koji vrtićki kolega mog sina znao učiniti isto. Da netko petogodišnjeg Marka ili Jasmina postavi za ministra pravosuđa, čvrsto vjerujem da bi i oni prvo maknuli Bitangu i za šefa zadarskog suda postavili svog prijatelja, mog Stipu. Njihove vršnjakinje Anastazija i Iris, mogu se kladiti da bi, da su imenovane za ministrice financija, u trenutku shvatile kako negdje trebaju uzeti, da bi drugdje eventualno dale. To je toliko velika matematika.
Daleko bi bolje bilo, dakle, da su naši pijetlovi zasukali rukave tamo gdje zaista ima posla. U zadarskoj Općoj bolnici, primjerice. No, da, otamo malo vajde za ikoga. Osim za slučaj da, ne daj Bože, ovoga puta Čačića tko pogura automobilom? To će se pitanje, vjerujem, rješavati tek po (takvoj) potrebi. Ako se Čačić provoza uopće Zadarskom županijom. Dotle, stanje nepromijenjeno. I, otprilike ovakvo…
Pacijent X ovih je dana osjetio strašnu vrtoglavicu i pritisak u glavi, te je na Badnje popodne zaprimljen na zadarsku Internu. Preko veze, dakako. Kad je zadarska bolnica u pitanju, i za vađenje krvi najbolje je osigurati vezu. I bombonijeru. Inače su posljedice nesagledive. Pokazalo se, međutim, da ni to više nije neka pomoć ili rješenje jer su se zadarski djelatnici u javnom zdravstvu obučili kako ni pod najvećim pritiscima ne popuštati od uobičajene balkanske neodgovornosti i nezainteresiranosti.
Dakle, pacijent X dolazi na Internu. Bez uputnice, ali s preporukom jednog od liječnika da ga se svejedno primi jer nije u stanju čekati četiri sata u prepunoj Hitnoj pomoći, a njegova liječnica u udaljenom mjestu od Zadra ne radi naredna tri dana.
19-godišnji medicinski tehničar na Hitnom prijemu koji je, uzgred rečeno, prazan, tri puta se oglušuje na apel rodbine da pregleda pacijenta jer “nitko od liječnika nije telefonirao da to učini”, te sugerira da se “veza ponovno nazove i da mu se kaže da nazove Internu kako bi X bio pregledan”. Konačno se i to dogodi i – X je prozvan.
“Gdje vam je uputnica”, pita 19-godišnjak.
“Nemamo je, donijet ćemo je u ponedjeljak jer liječnica opće prakse ne radi do tada”, odgovara rodbina.
“Postoji Hitna”, prijekorno odgovara 19-godišnjak.
“Slušajte, gospodine, vi ste prazni, a na Hitnoj je trideset ljudi. I, uzgred rečeno, stojimo ovdje sat vremena, triput smo vas kontaktirali i vi nijednom niste niti pokušali pitati što je pacijentu, zbog čega smo došli. Ovaj je po vama ovdje mogao i umrijeti. Stoga, mislim da zaista niste u poziciji svađati se. Dapače, može vam biti neugodno”, odgovara sad već iznervirana i zabrinuta rodbina.
Sve u svemu, pacijent X biva primljen k liječniku. Rodbina je zamoljena da čeka vani i naredna tri sata nitko s njima ne želi razgovarati. Po isteku tog vremena, izlazi liječnica i kaže:
“A vi čekate pacijenta X?!?! Nisam znala, bila bih vam rekla da idete kući i vratite se po njega za nekoliko sati. Ovako, pričekajte tu još kratko i povedite ga doma”, kaže.
S upitnikom iznad glave, rodbina čeka još neko vrijeme i konačno ulazi u ambulantu, gdje saznaje da ovaj ima jako visok tlak i da liječnica sugerira cijeli niz neuroloških pretraga, počevši od idućeg tjedna.
Pitate je li visok tlak uzrokovao da pacijent X ne može hodati, obzirom da ovaj ima i problem s ušima i sinusima, moguće i sa kralježnicom. Kaže vam da će se to tek utvrditi. Nakon izgubljena četiri sata Badnje večeri na zadarskoj Internoj, pacijent X kući ide u stanju u kojem je i zaprimljen i bez dijagnoze, sa cijelim nizom uputnica po redovnoj proceduri. Još uvijek se ne naslućuje pravi problem i više ste bijesni zapravo na gospodina X koji je odlučio da će mu se vrtjeti baš na Badnji. Čak ste i u dilemi da li se ispričati na smetnji liječnicima koji bi, da vas nije bilo, sa gospodinom X, imali sasvim lijep i miran Badnji.
Nekoliko dana kasnije, međutim, pacijentu X je sve lošije. Sad već skoro pa nikako ne može stati na noge, otežano je i mokrenje i vi još jednom pozivate prijatelje liječnike i vozite ga u Opću bolnicu Zadar. Molite sve koje znate i ne znate da ga zaprime na Neurologiju kako bi sve preporučene pretrage obavio u roku kraćem od šest mjeseci, koliko traje “redovit” put do dijagnoze u ovoj ustanovi. Nema nikakvog problema. Za pacijenta X urgiraju dva šefa odjela i jedan liječnik. Dežurna liječnica, nešto starija od 19-godišnjaka iz prvog dijela priče, ljubazno ga zaprima i odmah šalje na CT glave, vama sugerira da ovaj narednih što više dana bude u isključivo horizontalnom položaju, te ga – sjeda na stolicu u jednu od soba i priključuje na infuziju!?
Na stolici ovaj provodi narednih pet sati, bez da ga itko dalje kontaktira. Čeka se nalaz CT-a. U dogledno vrijeme pada i mrak, vama nitko ništa ne govori, liječnici s Neurologije tvrde da “ne mogu dobiti nikog s Radiologije” da im očita nalaz CT-a. Molite svoje veze da se pobrinu da pacijent makar legne u krevet, te da ga – ako ima mjesta – zadrže u bolnici i obave mu pretrage koje su sugerirali da su nužne za dijagnozu. Nikakav problem, kažu. Pacijent će prenoćiti u bolnici, iako on prvi sad već insistira na tome da ide doma jer ne vidi smisla tom beskrajnom čekanju. Svađate se s njim jer se pravi pametan i ne sluša liječnike, ostavljate ga zahvalno na Odjelu i idete doma.
Sviće Stara godina. U 10 sati, 24 sata od CT-a, Neurologija još nema nalaze, a pacijenta nitko nije ni pogledao. No, to ih ne sprječava da vas u 11 telefoniraju da dođete po njega “jer je CT, kako su i mislili, pokazao da je sve u redu”.
“A dopler”, pitate.
“A sve one druge pretrage koje ste napisali da mora obaviti? Zašto to nije obavljeno u ova 24 sata???”
Na to nikada ne saznajete konkretan i zadovoljavajuć odgovor i, obzirom na sva druga iskustva, te nemušte pokušaje objašnjavanja, zaključujete samo da je stvar u blagdanima i u tome da socijalizam još debelo stanuje u Općoj bolnici, pa se nešto poduzima tek po nastupu sigurnih znakova umiranja.
Ne samo vikendima i blagdanima, već i radnim danima, pokazuje najnovija situacija. Pacijent X je nakon putešestvija po Neurologiji pušten, dakle, kući, sa istim simptomima i istim sumnjama kao i s Interne, par dana ranije, no dva dana kasnije nastupa kod istoga – krvarenje iz uha. Hitna pomoć dolazi po njega i vozi ga iznova u Bolnicu, ovoga puta je riječ o Otorini. Tamo ga pregledava dežurni liječnik, u uho mu stavlja tampon i šalje ga na Internu zbog iznimno visokog tlaka. Dobivate ovakvu uputu:
“Ako krvarenje iz uha bude ‘obilnije’, javite se ponovno na Odjel.”
Definiciju “obilnog” ne saznajete. Nema veze. Na Internoj ste. Još jednom. Čekate kakvih pola sata, pregled traje šest minuta i liječnica vas poziva unutra. Pacijent se šalje kući.
“Dakle, sve što mu se događa, događa se zbog tlaka”, pitate sretni jer konačno imate rješenje zagonetke.
“Ne”, odgovara liječnica, dok je zblenuto promatrate.
“Nego?”
“Moguće je da je ipak neurološka stvar, a moguće da je i za Otorinu”, odgovara vam.
“Pa zašto nas ne šaljete na Neurologiju, na daljnje pretrage”, u čudu pitate i otvarate prepirku s istom oko toga tko je tu liječnik i tko se komu miješa u posao. U konačnici kažete:
“Doktorice, pacijenta kojeg ste triput u Bolnici zaprimili zbog toga što ne može hodati vi šaljete kući, da putuje do liječnika udaljenog pet kilometara, pa do Zadra, udaljenog 35 kilometara, i tako šest puta, na šest sugeriranih pretraga, te da nakon sve većeg broja simptoma koji se rapidno pojavljuju čeka u najboljem slučaju šest mjeseci do konačnih nalaza koji, lako moguće, pokažu da stvar ipak nije neurološka, te da treba na – Otorinu, gdje će sve iznova?! Gospođo, molim vas, zar trebamo čekati treći simptom koji će se pojaviti, pa da se pobrinete za njega? Nakon trećeg puta u bolnici, uostalom, i dalje nemamo dijagnozu, samo sve veći broj sumnji u ovo i ono.”
“To nije istina. Gospodinu je dijagnosticirana hipertenzija.”
“Uz svo dužno poštovanje, liječnice, takvu je dijagnozu mogla uspostaviti svaka baba s tlakomjerom. Jeste li sigurni da je to sve što je problem?”
“Ma što vi hoćete od mene”, pita liječnica.
“Pa… Da ga sad kad je već tu, pošaljete na Neurologiju, kamo ste i sami sugerirali da treba na daljnju obradu??”
“Dobro”, odgovara demonstrativno, vi se klanjate do poda, zahvaljujete, ispričavate i odlazite.
Na Neurologiji pet ljudi. Dobro je. Sestra oduševljeno pozdravlja staru kolegicu, prepričava životne zgode s njezinom rodbinom, dok starija gospođa s majkom koja u teškom stanju leži na kolicima grinta jer čeka od podne. Kakvih četiri sata, nije strašno. Liječnika nitokud. Konačno dolazi jedna. Ulazi u ambulantu, ali tek tada – čep. Pacijenata sve više, žena na kolicima plače od bolova, njezina kćer šizi, vi treskate nogama, a iz ambulante nit tko ulazi nit tko izlazi. Kucate, ali ništa. Sestra konačno izlazi, radujete se kontaktu, ali opet samo nastavlja priču sa spomenutom bivšom kolegicom koja radosna prepričava kako su je prepoznali svi s Odjela na kom je nekada radila. Lijepo, ali vi ste otkrili da se gaza u uhu gospodina X već napunila krvlju i sad ne znate više treba li natrag na Otorinu ili čekati red… Sestra vam grubo odgovara:
“Što da vam ja kažem, pitajte doktoricu!”
Ulazite unutra, no ovoj nije do razgovora. Kaže da nema pojma tko ste i što je pacijentu i da čekate. Kažete da nije problem, da vas samo zanima imate li vremena skočiti do Otorine na još jedan pregled uha iz kojeg krvari, ali ova samo sliježe ramenima:
“Učinite kako hoćete. Mene su molili da ovamo dođem i ne znam što bih vam rekla.”
Nasmijete se od muke i izađete, zovete Otorinu. Spajaju vas sedam minuta i eto liječnika. Kažete mu da ste sutra trebali čovjeku promijenit gazu, ali da vam se čini da gaza neće izdržati ni još pola sata, obzirom da je puna krvi i pitate je li to “obilno krvarenje”. Ovaj odgovara:
“Ne znam, dovedite ga.”
Čekate i dalje, listate papire iz dosade i ugledate što je ova s Interne napisala upućujući ga na Neurologiju:
“Pacijent se upućuje na Neurologiju RADI INSISTIRANJA RODBINE!”
Dok se pitate što vas nije po toj logici upitila radije u Pariz, shvaćate da je poruka neurologu, drugim riječima:
“NITI GA NEMOJ PREGLEDAVATI.”
Tako otprilike i biva. Neurologinja konstatira “curenje krvi iz uha” (?!?!?!?) i opet ste na putu za Otorinu. Tamo ga napadaju da je on to sam pustio krv iz uha, više manje, mijenjaju mu gazu i šalju ga – doma.
Sad… Dr. Nakiću, ima ovdje još nekoliko problema. Taj, primjerice, da pacijent X na današnji dan ima šest različitih nalaza vaših liječnika i jednak broj međusobno suprotstavljenih uputa o daljnjem postupanju, ali o tome više nema potrebe. Ja čvrsto vjerujem, naime, da vi dobro znate kako funkcionira ustanova kojoj ste na čelu. Za vaše djelatnike koje sam na ovoj sramotnoj i ponižavajućoj po sve uključene putešestviji upoznala shvaćam da ne shvaćaju ni svoj posao ni pojam odgovornosti, savjesti ili ne daj Bože etike, pa za vas imam samo jedno pitanje – je li vama bar malčice neugodno, te da li i pacijenti za koje vi urgirate jednako ovako prolaze?
Dajte, pobogu, učinite nešto, kad već ne čini nova Vlada zaokupljena mijenjanjem društva u socijalno i nekorupcijsko smjenama – policajaca i sudaca!
P. S. Kako ispravno proizlazi iz teksta, da, priznajem, tražila sam vezu za pacijenta X u zadarskoj Općoj bolnici. Vjerujem da će to nekima prvo (i posljednje) zapeti za oko. No, mala digresija na tu temu, a koja vrijedi za ovaj i, čvrsto vjerujem, glavninu svih drugih slučajeva. Kad je zadarska Bolnica u pitanju, nitko vezu ne traži zbog željenog posebnog tretmana u vidu dobivanja apartmana, televizora, osobne specijalne njege ili bilo čega sličnoga, a što bi se moglo svesti pod “ekskluzivno”. Zadrani to dobro znaju, a zna vjerojatno i zadarski ravnatelj, poražavajuća činjenica upravo je ta da se veza za Bolnicu traži kako nam se netko od oboljelih voljenih – ne bi u naletu liječničkog nemara još teže razbolio, u nekim situacijama i preminuo. Nakon opisanog slučaja, čvrsto obećajem da se takvim čime više neću služiti, ali i da nitko od mojih voljenih više nikada neće doći u poziciju žrtve gore opisanog postupanja (dijela) zadarskih liječnika. Dosad smo se služili vezama, preklinjanjem i darovima, a od sada… Šta god bude neophodno.
Životni put našeg prijatelja Antuna Novoselovića Baje, privremenog podstanara u Zrinsko frankopanskoj 20, nadnaravna je priča s elementima misterije i znanstvene fantastike koja će gledatelja u neizvjesnosti držati prikovana za stolac sve do samoga kraja.
Kod njega ništa nije onako kako se čini, sve je drukčije od onoga u što bi se čovjek zakleo, ono što jest, ustvari nije, i na kraju je sve isto, osim stalnih obrata u svemu i ničemu.
Mnoge smo situacije i ljude do sada uspoređivali sa kultnim američkim serijalom „Zona sumraka“, ali nikad ovoliko osnovano.
Redom…
Koliko god se to danas činilo nevjerojatnim, Baja je nekad bio šef zadarske Krim policije.
Kao i sada, u medije je češće dospijevao zbog skandala, no zbog rezultata posla.
Slučajno ili ne, usred mnogih skandala o kojima se iscrpno pisalo, Baja je…
Dobio otkaz?
Nečastan otpust iz Policije?
Ne.
Orden, pa umirovljenje.
U naponu snage, u ranim četrdesetima, tek što je u rujnu 2009. dobio nagradu MUP-a zbog “iznimno visoke profesionalnosti i predanosti poslu”, u ljeto 2010. naš je Baja – prijevremeno umirovljen.
Tako “predan” policajac, netko bi pomislio, iscrpljen je od “posvećenosti” poslu pa će ostatak će života uživati u miru i tenisu, recimo?
Ne. Ovaj “profesionalni” policajac odlazi istog časa u – SDP.
Otamo grmi protiv nepotizma i raznoraznih društvenih nepravdi, tvrdi da se bez stranačke iskaznice HDZ-a ne može ništa…
Ali samo dotle dok u javnost nije procurila informacija da upravo on, točnije njegova obiteljska tvrtka, bogato posluje s državnim – HEP-om!?
Novoselović se povlači sa javne scene, nema više ništa reći ni o nepotizmu, ni o pogodovanju, još manje o javnim tvrtkama, zapošljavanju i natječajima. Nestaje sa lokalne i nacionalne političke scene i iz Gradskog vijeća, s Trga 5 bunara… Nema ga nigdje.
Ako ga tko traži, sad je u Zrinsko frankopanskoj 20. Izbacio je kamere pred ured obiteljske “Lav zaštite” i, piše na stranicama iste, bavi se zaštitom ljudi i imovine, odnosno detektivskim poslovima.
Točno kako i priliči nagrađenom, pa prijevremeno umirovljenom policajcu.
Opet – ne.
Policajac Baja niti koga štiti niti osigurava, koliko je poznato niti ne uhodi i ne provjerava.
On – čisti!?
Sa pola gradskog SDP-a, da ne zaboravimo, i očitava brojila potrošnje električne energije stanovnicima Zadra, a s metlom je došao i do Ploča, Bjelovara, Koprivnice… Do danas moguće da je pokrio i Sloveniju, nismo provjeravali neko vrijeme.
Ured od cca 20 kvadrata, zaposlenih malo i ništa, poslovno iskustvo nula, klijentela uglavnom policija i DORH… Kao da ništa nije.
Policajac Baja se reklamira kao detektiv, a u praksi čisti, na natječaje izlazi sa jednom, pobjeđuje sa desetom brojkom, direktor firme mu je sin, ali za sve se zove tatu…
Ništa ne smeta.
Inspektor prerušen u spremačicu, službeno je, ne zna proste radnje dijeljenja i množenja, ali sasvim dobro uspijeva.
Dapače. Dok se domaće gospodarstvo uslijed pandemije strmoglavo srozava, Bajina Lav zaštita doživljava poslovno proljeće.
Kako smo uvodno rekli, Baja je oživotvorena Zona sumraka.
Jedva čekamo novu epizodu.
Najveća laž koju je Sotona prosuo jest ta da – ne postoji. Baš kao što je najveća laž koju je izrekao Marko Pupić Bakrač ona da se “njega nitko ne treba bojati”.
Kako pogrešno. Markom Pupićem Bakračem trebali smo biti užasnuti svi, odavna.
Tu je, međutim, jedna moguće još i gora njegova izjava:
“Shvaćaš li da mi je zbog tvog idiotizma izmaltretirana cijela obitelj?” – kazao je obraćajući se putem medija županu Longinu, istom onomu kojemu je par dana prije i ozbiljno zaprijetio.
Njemu je izmaltretirana cijela obitelj!?
Istom onome koji od ženinog otkaza naovamo ništa drugo ne radi ni na radnom mjestu ni kod kuće ni u krevetu, osim što maltretira i smišlja kako izmaltretirati svakog za koga mu se pričini da je korisno.
Njegova je obitelj izmaltretirana!?
Tko točno? Punica, radnica iz Maraske koja je nakon umirovljenja (prema njegovom iskazu) “u dva dana” digla zgradu sa osam apartmana na Pagu? Ili žena? Smijenjena direktorica javne tvrtke sa milijunima eura vrijednim nekretninama? Sin i nevjesta zaposleni u Bolnici dan nakon što su izašli s fakulteta? Svaki u svojoj vili s bazenom ispred, iznad i oko svakog apartmana… Sve ih vidimo kako shrvani i izmaltretirani plaču nad svojom sudbinom uz tropske koktele i roštilj okupljeni na krovnom bazenu najnovije, treće obiteljske vile u Josipa Kosora.
Kakve li nesretne sudbine. Da namakneš milijune eura, nabiješ ih svima na nos, ponosno, kao da si ih nakon 45 godina muke i znoja donio iz Njemačke, pa u istoj ulici nanižeš čak tri vile jer tebi nitko ništa ne može. Zar to nije svima jasno?
I, taman kad si mislio da je gotovo, da si prošao “lišo”, da te nitko ništa neće pitati – ni kako ni odakle, ono puna kuća policije. Ispada da ne smiješ ni prijetiti!? Kakve li nesreće.
Marko Pupić Bakrač već osam godina ne radi ništa drugo osim što maltretira, zlostavlja i nasrće na sve moguće načine na random odabrane adrese, sve sa samo jednom premisom, prvom i zadnjom koju je zapamtio iz djetinjstva – “reci joj dok ti ne kaže”.
Galami, provocira nerede i sukobe, vrijeđa, kleveće, podmeće i rovari sa sve redom sličnima sebi kao neka neuka i podla baba kakvu svijet nije vidio. Pod platformom, dakako, “drž’te lopova”.
Hoće li ga netko pitati konačno – gdje su lopovi bili prije 2013., kad je “izmaltretirana obitelj Pupić Bakrač” nogom u dupe izbačena sa Zračne luke Zadar?
Do tada je sve bilo ok?
Kakva glupost.
Jednaka onoj da je “kineski ražanj” nakon policijske posjete sve sem ražnja na kojem Kinezi okreću pse (a pas sa slike je zadarski župan).
Sad je “kineski ražanj” – “sintagma“, “vic”, “stari narodni izraz”… Ni prijetiti ne zna kako treba. Što je donekle i u skladu sa svim ostalim aspektima njegova života. Na terorističkim (nikako ne političkim!) tiskovnima se predstavlja kao inspektor RH, na radnom mjestu ga nema, kod kuće je rogonja… Pa jasno da na kraju nije niti onaj tko bi prijetio?
Istovremeno, MPB je jedini sudionik političkog života u Zadru otkad pamtim, a koji je u kratkom periodu više puta “imao posla” s oružjem. Te mu je bačena bomba, te prodaje oružje, te mu je u kući pronađen cijeli arsenal…
Učinak sudjelovanja MPB u društvenopolitičkom životu Zadra ravan je savezničkom bombardiranju grada. Trebat će desetljeća da nakon ove predstave ovdje izraste opozicija vrijedna slušanja, rasprave i komentiranja.
U pravu je Longin kada kaže da čak niti nije pitanje vlastitog straha kad prijavljuje prijetnju Marka Pupića Bakrača na čijem je Facebooku i dan danas “obećanje” da će biti nabijen na kolac.
Marko Pupić Bakrač je možda bio nebitan, pa je možda poželio postati bitan, možda je u nekim trenucima to i mogao biti, ali danas je krajnje opasan, suočen sa drugom starom narodnom – “dabogda imao, pa nemao”.
U jednom je trenutku imao sve – gradilišta, stanove, punu kesu i medijski mir.
Danas je obrnuto. Žena je bez posla, njemu se ozbiljno trese stolica u Ministarstvu poljoprivrede, pod povećalom je čak i opravdanost bolovanja na kojemu je skoro tri mjeseca, na zadnjim je izborima potvrdio biračko tijelo u težini 128 glasova. Umjesto pilota s aerodroma, horde turista i građevinskih radnika, kućama mu sad šetaju DORH, porezni inspektori i policija.
Sad je pravi trenutak za ispeći kokice, zavaliti se i gledati. Tko mu je sljedeći kriv i tko će platiti?
Jedini je problem što se komedija s elementima krimića naglo pretvara u ratni film.
Neugodna poruka svih predstava u režiji Marka Pupića Bakrača jest – “mene ne dirajte jer ćete požaliti” i vrlo brzo će to biti jasno svima.
On stoji na prvoj crti obrane krajnje sumnjivo stečenog obiteljskog bogatstva i ni metar dalje. Do sada mu je sve pošlo za rukom, pa misli da će i prijetnje.
Na potezu je Ivica Škara i ODO Zadar.
Može li Marko Pupić Bakrač što nitko ne može?
Arijana Baraba
MADE IN KLOKOČEVCI Je li Glasovac zadarska Slavonka, slavonska Zadranka ili – zagrebačka karijeristica?
Netko je strašno zamjerio jer je u zadnjoj kolumni o rasulu u SDP-u Zadar kao krivo napisano da je Sabina Glasovac “sa sjevera Hrvatske”.
Jer da Slavonija nije na sjeveru nego na istoku. Toliko smo veliki. Da nam je malo i četiri strane svijeta.
Uz duboke isprike, dopuštamo da je Glasovac i sa samog zenita iznad Slavonije, Dalmacije i Zagreba, pa da je to predisponira za političko čudo koje je danas kandidat za gradonačelnicu Zadra, sutra za saborskog zastupnika iz Slavonije, dogodine za međimursku županicu (?)…
Najpreciznije moguće, aktualni glas Slavonaca u Saboru i članica Predsjedništva socijaldemokrata u Zadru nije ni sa sjevera ni sa juga nego – iz Klokočevca.
Selo je to površine 33,58 km², sa oko 160 kuća. Je li presudno jesu li Klokočevci na jugozapadu, sjeveroistoku, sjeveru ili nadiru Republike Hrvatske… čini se da i nije.
Bitnije pitanje jest kako je žena iz Klokočevca uspjela postati članicom Predsjeništva SDP-a Zadar 2020. godine?
Tri dana nakon što je dospjela u Sabor zahvaljujući glasovima “rodne” Slavonije.
I kako je došla u poziciju da žica glasove “svojih” Slavonaca tri godine nakon što se nudila za gradonačelnicu – Zadranima?
Istina, nije da ne odgovara smjeru kojim zadarski SDP tone već godinama.
Članica Predsjedništva iz Slavonije ustvari se sjajno uklapa u vodstvo koje čine fetivi Zadrani Radeta, Mrčela i Gaši.
Radi se o tome da se još od mandata Antuna Novoselovića Baje Slavonci dobro zabavljaju sa zadarskom političkom scenom, sa SDP-om Zadar i sa samim biračima.
Baja je izgradio milijunski biznis na plećima poreznih obveznika, a Glasovac saborsku plaću i mirovinu.
Krajnje je pogrešno nazivati je i zadarskom Slavonkom i slavonskom Zadrankom. Nakon svega viđenog, sa sigurnošću se može reći tek to da je njena prava adresa – Zagreb, a jedina domovina – matična banka.
Zadar se i bez navedenih od neovisnosti zaista nagledao kojekakvih igrokaza na sceni koju zovemo političkom, ali ova se čini posebno iskarikirana.
Ovo nisu političke igre u SDP-u. Prije igre gladi.
FOTOGALERIJA / Izaslanstvo Općine Sv. Filip i Jakov u Vukovaru odalo počast žrtvama
TJEDNI HOROSKOP / Najsretniji znakovi će biti Jarac, Škorpion, Vodenjak
DANI SJEĆANJA / U Benkovcu danas duhovni susret za branitelje i njihove obitelji, potom noćni hod do Škabrnje
SUBOTA UKRATKO / Požar u stanu na Poluotoku; eksplozija plinske boce u kući u Ulici Ljudevita Gaja
TUĐMANOVA / U prometnoj nesreći teško ozlijeđena 69-godišnjakinja
(NE)RADNI DANI / Donosimo radno vrijeme trgovina u Zadru u nedjelju i ponedjeljak…
Rusko-sibirska anticiklona pomiče se prema zapadu: Sredozemlje se priprema za nalet hladnoće
Špica!
Jesu li znanstvenici zaista pronašli pilulu koja može zamijeniti 10 kilometara trčanja?
DHMZ objavio važno upozorenje: “Samo ovako možemo zaštititi sigurnost građana”
VIDEO / Renault 4 se vraća, ali u malo drugačijoj verziji: Donosimo sve detalje
(VIDEO) Prehlađeni ste? Evo kako sasjeći prehladu u korijenu čim osjetite prve simptome
VIDEO / Roditelji i djeca koje je Udruga donirala na polufinalnoj večeri 8. MHTAJ-a
VIDEO / Hit jeseni: Jure Brkljača i Sanella udružili glasove u neodoljivoj “Srići”
[VIDEO] Publika je ovo dugo tražila! Tomislav Bralić i klapa Intrade snimili spot za “Nagrišpano more”!
-
ZADAR / ŽUPANIJA2 dana ago(NE)RADNI DANI / Donosimo radno vrijeme trgovina u Zadru u nedjelju i ponedjeljak…
-
Svijet5 dana agoRusko-sibirska anticiklona pomiče se prema zapadu: Sredozemlje se priprema za nalet hladnoće
-
magazin1 dan agoŠpica!
-
magazin5 dana agoJesu li znanstvenici zaista pronašli pilulu koja može zamijeniti 10 kilometara trčanja?
senka wassmer-bajlo
3. siječnja 2012. at 12:25
STRASNO I BESRAMNO!!! Poneki imaju srecu ostati zivi. Medjutim, ima slicnosti sa sudom gdje se problemi ne rjesavaju 10-20 god. pa zasigurno ima i previse mrtvih. Ocigledno je da ravnatelji i predsjednici… pustaju korijenje i zaradjuju mirovinu kao i ostali diktatori.
Beppo007
3. siječnja 2012. at 17:04
Bravo…ne pise cesto ali kad napise onda pravu stvar,argument do argumenta i bez foliranja. Mene samo zanima sto bi rekla nasa glasna “kukurikavica” (ili se to u zenskom rodu preneseno rece kokos) gospodja
I.A.M ? Mislin da je ona zauzeta pakiranjem kufera za Bruxelles…
Ivan Baraka
4. siječnja 2012. at 13:19
Poštovani,
nakon ove priče koju ste ovako lijepo ispričali imam Vam potrebu odgovoriti. Ja sam onaj drugi liječnik s odjela otorinolaringologije koji je tog dana pregledao dotičnog gospodina. O prijašnjim pregledima u našoj ustanovi ne znam osim iz medicinske dokumentacije. Ali itekako dobro znam što se dogodilo na našem odjelu i to u oba navrata kada je gospodin pregledan. Dakle: ponedjeljak, 2. siječnja 2012 oko 14 h hitna medicinska pomoć je dovela pacijenta na naš odjel zbog krvarenja iz uha. Oko pola sata prije toga kolega liječnik iz bolnice ga je najavio. Pacijent je pregledan od mog kolege s kojim je pregled dogovoren u mojoj nazočnosti jer sam tog dana bio dežurni liječnik. Nakon pregleda i nakon uvida u medicinsku dokumentaciju smo odlučili da pacijent nema indikaciju za prijem na odjel otorinolaringologije. Krvarenje iz uha je bezazlene prirode i nije uzrokovalo niti je bilo posljedica opisanih tegoba koje je pacijent imao te mu je postavljena trakica u uho. Kasnije tog dana je kćer tog pacijenta ( ili osoba koja se tako predstavila) nazvala na ORL odjel, razgovarala sa mnom kao dežurnim liječnikom te rekla da se krvarenje iz uha uz trakicu nastavilo i pitala me što učniti. Ja sam rekao da nakon pregleda i obrade neurologa dođu natrag na ORL odjel gdje ću pogledati o čemu se radi. Riječi koje ste naveli nisam izgovorio niti je ton mog razgovora bio neljubazan, dapače. Vaša insinuacija da sam bio oteresit prema kćeri pacijenta nije istina.
Pacijent je ponovno došao na naš odjel oko 16. 30 h- 17 sati. Krvarenje je bilo minimalno. Zamjenio sam trakicu u uhu te pacijentu objasnio da nije indicirana hospitalizacija na našem odjelu. Jasno da je čovjek bio frustriran. Ali nitko drugi nije nazočio našem razgovoru te ne može reći kakav sam ja prema pacijentu bio. Nakon pregleda sam razgovarao sa osobom koja se predstavila kao nećak pacijenta te sam mu objasnio postojeće stanje, moguće uzroke, zašto pacijent nije kod nas hospitaliziran te kakav je daljnji plan liječenja. Što je sve skupa tražilo oko 30 minuta mog radnog vremena. Složit ćemo se da to nije malo u tijeku jednog radnog dana. I još imate obraza tako bezočno lagati da sam ja ili bilo tko od osoblja koji su tog dana radili na odjelu otorinolarignologije bili na ikakav način neljubazni prema pacijentu. Ja nisam odgovoran za rad cjelokupne bolnice i ostalih liječnika, ali mislim da ni vi niste ni približno kompetentni komentirati niti moj rad niti rad mojih kolega. Niti znate kakav je naš posao niti u kakvim uvijetima radimo.
Mislim da se ovakvo bezočno plasiranje subjektivno viđene situacije ne može nazvati drugačije nego sramota. Ali očigledno te danas svako može prozivati.
S štovanjem Ivan Baraka
Milan Rudić
4. siječnja 2012. at 14:38
Poštovana gospođo Baraba,
Nakon Vaše priče u kojoj se na zanimljiv način osvrćete na trenutnu političku situaciju u zemlji i zdravstveno stanje Vašega oca i u kojoj se refereirate na rad mojih kolega i mene osobno, činilo mi se potrebnim obratiti Vam se.
Naime, ja sam onaj prvi liječnik ORL odjela ili da Vas parafraziram onaj čije upute o tome što znači obilno niste razumjeli. Mogu apsolutno razumjeti zabrinutost za zdravstveno stanje i dobrobit Vašega oca, ali ne mogu razumjeti neodgovoran nadam se i ne zlonamjeran način informiranja o cijeloj situaciji. Način na koji ste napisali cijelu priču bar što se odnosi na dio pregleda koji sam ja obavio je ipak malo drukčiji. Zbog pravilnoga informiranja čitalaca navest ću tijek događaja ii pregleda Vašega oca.
Vaš otac dolazi na pregled uz pratnju hitne pomoći uz istina prethodnu najavu ili kako Vi kažete “preko veze”.
Odmah po pregledu uveden je u ambulantu i ja sam nakon uvida u prethodnu medicinsku dokumentaciju i razgovora s Vašim ocem obavio klinički pregled. Uvidom u dokumentaciju bilo je vidljivo da je Vaš otac višekratno detaljno pregledan i da mu je ustanovljen povišeni krvni tlak radi čega je ordinirana adekvatna teapija. Razgovorom sam ustanovio da Vaš otac neredovito uzima ordiniranu terapiju (nakon Vašeg dolaska tek pred kraj pregleda uočio sam da i Vi niste upoznati s tom činjenicom!?).
Pregledom sam ustanovio da Vaš otac uistinu ima krvaenje iz uha ali da je to krvarenje blago i da je ostali nalaz na uhu takav da ne upućuje na bolest srednjega ili unutarnjega uha koja bi tada zahtijevala hospitalizaciju na našem Odjelu. Učinio sam tamponadu mjesta krvarenja uz uputu kako tampon ukloniti i potrebu da ako krvarenje bude “obilno” odnosno bude jače nego tada, da se vratite na naš Odjel. Činilo mi se da ste upute razumjeli tako da sada ne razumijem stv da Vam to nije bilo najjasnije. Isto tako Vašem ocu i Vama sam objasnio da zbog ponovno izmjerenoga visokoga krvnoga tlaka treba biti upućen na dodatni pregled i da svakako mora nastaviti uzimati ordiniranu terapiju. Također sam stekao dojam da su Vam i te upute jasne!?
Tijekom pregleda prisutan je bio i dežurni kolega (onaj drugi doktor s ORL odjela na kojeg se refereirate u priči), kojeg sam upoznao sa zdravstvenim stanjem Vašega oca i zajedno smo se složili oko datih uputa i načina postupanja u slučaju ponovne potrebe za ORL liječenjem.
Dakle, Vaš otac je odmah pregledan, odmah je učinjena potrebna obrada i u cilju dodatne brige za njegovim zdravstvenim stanjem upućen je na dodatnu obradu. Dobili ste upute što učiniti u slučaju pogoršanja zdravstvenoga stanja. Tada mi se činilo da su upute jasne, ispričavam se ako ih iapk niste razumjeli, vjerujem zbog zabrinutosti za zdravlje Vašega oca, ali se isto tako nadam da ciničan osvrt na tijek pregleda niste napravili zbog zanimljivosti Vaše pričice.
Nadam se da ponuđene informacije razjašnjavaju cijeli događaj.
Želim Vam uspješan nastavak zanimljivoga informiranja javnosti o trenutnim političkim i osobnim događajima. Isto tako želim Vašem ocu brzo ozdravljenje i nadam se da ćete nam se u slučaju potrebe ponovno obratiti za pomoć. Ako uistinu bude potrebe za tim samo se javite meni ne morate čak inzistirati na “vezi”.
Samo još jedna napomena, kao ste u tekstu spomenuli Pariz, a kako sam ja tamo slučajno živio izvjesno vrijeme i sudjelovao u radu zdravstvenoga sustava, moram primjetiti da bi tamo Vaš otac malo vjerojatno bio u tako kratkom vremenu pregledam od više liječnika specijalista i obavio zahtjevne dijagnostičke postupke.
Uz najbolje želje s poštovanjem,
Milan Rudić
Ivan Baraka
4. siječnja 2012. at 15:24
Poštovana,
želio bih dodati još nešto:
S velikim omalovažavanjem govorite o mojim kolegama s odjela interne medicine i neurologije. Što mislite, tko su ti ljudi? Jesu li to osobe kojima je diploma i specijalistički status pao s neba ili su ga dobili pod borom kao poklon?
Jesu li ga stekli u Super talentu ili čupeći tri mjeseca u Big brother kući?
Ili su te diplome odraz višegodišnjeg mukotrpnog školovanja i odricanja, njih i njihovih obitelji, koje su u ovoj mizernoj situaciji u našem društvu smogli snage školovati se?
Medicinski studij kao i mnogi drugi studiji u našoj državi, traže velika odricanja i učenje kakvo je većini ljudi uistinu nezamislivo. I to niz godina. I s krajem fakulteta dolazi ponovna edukacija i tako cijeli život, ne samo našim radom, nego i o našem trošku. Ta ‘mlađarija’ koja radi u bolnici su ljudi koje su najljepše godine svog života proveli ili u učenju ili zakopani u bolnicu. Usput pokušavajući imati kakav- takav normanal život. I radeći jedan težak i odgovoran posao. Mislite da je ugodno provesti dva do tri mjeseca godišnje u bolnici u dežurstv koliko provede mlađi liječnik?
I to za što?
Za omalaovažavanje kakvima ste nas danas počastili?
Hrvatska ima zdravstvo kakvo ima. A ono što je u njemu dobro to su prvenstveno liječnici koji svojim entuzijazmom i željomm za radom i obrazovanjem nadoknađuju sve ostalo što je loše. Nisam nikad vidio niti u jednoj drugoj struci takvo slobodu govora o tuđem prolu kakvo ljudi sebi daju kad je u pitanju zdravstvo.
Mislim da je vrijeme za Vašu ispriku.
S štovanjem Ivan Baraka
pacijent
4. siječnja 2012. at 20:38
E moj Baraka bolje ti je da se pokriješ ušima i manje laprdaš da se neke stvari ne bi otkrile….Sram te bilo!!!!!
marija
5. siječnja 2012. at 9:36
Ovo je samo jedna od priča koja je izašla na ovom portalu, puno bi se takvih moglo ispričati. U zadnjih pet mjeseci susrećem se sa sličnim situacijama i “ljubaznošću” osoblja OB Zadar. Zadnje što me je podsjetilo da nisam čovjek za djelatnike OB je bezočna laž, gdje sam pacijenta dovelaa u OB jer je padaao u nesvijest od bolova, sestraa na jednom odjelu mi je kazala da prikčekam jer doktor dolazi, a onda je NETKo nazvao doktora i on je kazaao da neće dolaziti u OB Zadar i da uopće nije u Zadru. Dali bi se ta djelatnica ponašala da je na hodniku čekaao netko od njezinih poznanika. SRAMOTA!
šonjo
5. siječnja 2012. at 10:46
Baš tipično – nitko ne brine o svom zdravlju dok ne zagusti, a onda sve treba dobiti na pladnju još jučer. Treba ukinuti obavezno zdrav.osiguranje i početi sve naplaćivati odma i na licu mjesta, pa da vidimo hoće li nam bolnice biti pretrpane pi..kima koji dolaze za svaku sitnicu, pa ljudi sa ozbiljnim problemima čekaju godinama. Svaki drugi u danas ide doktoru dođe u 21st.ne zna djetetu “skinuti” temperaturu andolom.
Marija Ugrinić
5. siječnja 2012. at 16:20
Poštovana,
osjećam dužnost komentirati Vaš članak jer moje iskustvo i dojmovi o dotičnim doktorima sa otorinolaringologije su suprotna Vašima. Kćer mi je bila pacijent doktora Barake koji je pokazao ne samo stručnost već je i bio pristojan i ugodan kao što to i priliči a nismo došli ni preko “veze”, ni sa bombonjerom ili slično. Isto to mogu reći i za svo osoblje na odjelu. Još bi spomenula i tzv. “mlade”, ali izrazito stručne, koji ulijevaju povjerenje, ugodne doktore sa odjela urologije i endokrinologije.
Lijep pozdrav iz Ugrinića
vid
6. siječnja 2012. at 12:50
šonjo je li ti znaš da djeca ispod 12 godina ne smiju piti andol
Zvjezdana Klečina
7. veljače 2012. at 18:17
Nisam rođena u Zadru,nemam poznanstva,veze ,ni novca za mito u bilo kom obliku.Ne ulazim u nečije neugodno iskustvo,ne želim to komentirati. Imam potrebu u općoj poplavi kritike na sve u zdravstvu IZREĆI POHVALU dr.Kovač i dr.Damjanić te svom osoblju dnevne bolnice Psihijatrije.Pomislila sam da sam imala neku čudnu sreću kad sam mjesec dana bila toplo i ljudski liječena kad se desilo drugo ” čudo”.Dva dana ,pretrage,ambulante,kontakti sa sestrama i liječnicom na Neurologiji doveli su me do tog da se iskreno zahvalim .Sve se dešavalo od 2.1.2012 do danas.Ja nisam osoba X nego Zvjezdana Klečina 1962g.-liječena u Zadarskoj općoj bolnici.
Svima veliko hvala i poštovanje.