Antifašisti grada Zadra uputili su “javno pitanje za GRADONAČELNIKA GRADA ZADRA”. Pismo koje potpisuje predsjednik Udruge Miljenko Letinić prenosimo u nastavku:

“Poštovani gospodine gradonačelniče Dukić, molimo Vas da odgovorite građanima Zadra, potomcima onih koji su svojim dijelom, domoljubljem i životom zaslužili da im se podigne spomenik na zadarskim bedemima, te pristojnoj i civiliziranoj Hrvatskoj i svjetskoj javnosti ‘KOME  SMETA SPOMENIK’.

Da pojasnimo razlog za ovakvo pitanje. Informirani smo da namjeravate sa zadarskih bedema (Muraja) maknuti spomenik postavljen u sjećanje na osnivanje prve ćelije Komunističke partije u Zadru pod izgovorom da se prostor bedema uređuje.

Drago nam je čuti i vidjeti da se naš grad uređuje, umiva i uljepšava, ali je sramota da se to koristi u svrhu obračuna s Vama nemilom prošlošću. Spomenici ne nagrđuju izgled grada.

Gospodine gradonačelniče, želimo Vas podsjetiti na jednu davno rečenu mudrost ‘narod koji ne poštuje svoju prošlost nema budućnosti’. Zašto ubijate spomenike? Zar nije bilo dosta tog kulturocida devedesetih godina?

Što Vam sad to treba? Znadete li da  u našem gradu, kojeg Vi predstavljate, ima puno ljudi s drugačijim mišljenjem, koje bi, da je sve normalno, Vi trebali respektirati i ne davati povoda za otvaranje rana i mržnje.

Varate se ako mislite da među njima nema i Vaših glasača, koji Vam ovu podvalu neće oprostiti. Neće Vam to oprostiti niti djeca, unuci i praunuci onih koji su tih, sada već davnih dana, svojim radom, izlaganjem opasnosti svojih života, svojim domoljubljem zaslužili da im se podigne spomenik, da ih se poštuje. Nisu oni dolazili s otoka i okolnih mjesta u okupirani, talijanskim fašizmom zatrovani Zadar da bi se provodili u noćnim klubovima, već da bi organizirali narod na otpor protiv onih koji su im oteli dragu Hrvatsku zemlju, njihove domove, masline, more, njihove svetinje.

Organizirali su otpor i okupljali narod s ciljem da se u Zadar vrati Hrvatski jezik, Hrvatska imena, Hrvatska himna i zastava, da se hrvatski Zadar vrati u sastav svoje Hrvatske.

Borili su se da poprave ono što su izdajnici napravili, prodali Vaš, naš i njihov grad.

Sada taj slavni grad punim plućima diše u slobodnoj Hrvatskoj, čija je sloboda zaključena u Domovinskom ratu i nije potrebno otvarati nove podjele, stvarati mržnju.

Nemojte dirati spomenik! Ostavite ga tamo gdje su ga neki ljudi koji su imali odgovornost za Zadar davno prije smjestili. Poštujte te ljude i njihove razloge da to učine.

Micanjem spomenika nećete maknuti i izbrisati povijesnu istinu, a sebi ćete zacementirati neizbrisiv zaborav iz srca i duše Zadrana koji Grad vole, baš takav i baš s tim i takvim spomenicima koji ga milenijima krase i svjedoče njegovu povijest, kulturnu i svaku drugu dinamičnost i raznolikost. Grad bez spomenika je grad bez duše, bez prošlosti, bez budućnosti. Nemojte mu krasti to bogatstvo kojim se ponosimo.

Poštovani gradonačelniče, želimo biti uvjereni da će ovo pismo i svojevrstan apel na Vašu savjest uroditi plodom. Ostavite spomenik na mjestu gdje je podignut. On ne pita jesti niti piti. On je samo nijemi svjedok jednog vremena, jednog događanja od kojeg ne možemo i ne smijemo bježati.”