ZADAR / ŽUPANIJA
ZADARSKI NADBISKUP U INTERVJUU O IVI MAŠINI: “Danas je možda čak i teže. Ima drugih vrsta progona, pritisaka i omalovažavanja, tako da nije lako svjedočiti.”

Povodom spomena dviju mučeničkih pogibija svjedoka vjere u životu Zadarske Crkve u studenom, don Eugena Šutrina ubijenog 26. studenog 1945. g. u Privlaci, u 31. godini života i Ive Mašine, ubijenog u kaznionici Stara Gradiška 20. studenog 1961., u 34. godini života, zadarski nadbiskup Želimir Puljić u razgovoru za IKA-u govori o inicijativi za pokretanjem procesa njihove beatifikacije kao dio Dvanaestorice skupine svećenika Zadarske nadbiskupije mučenički ubijenih u Drugom svjetskom ratu i komunističkom sustavu.
„Za Ivu Mašinu sam čuo kad sam došao u Zadar, u Dubrovniku nikad nisam čuo za njega, premda je on bio u Dubrovniku. Mašina je bio u Dubrovniku, tamo je kod svoje tete počeo pohađati osmogodišnju školu. Tada su se obitelji pomagale, kako je Ivo bio iz brojne obitelji, otišao je kod nje, započeti školovanje. Uz Ivinu obitelj koja je bila kršćanska, vjernička, hrvatska obitelj, Mašina je u Dubrovniku otkrio i nešto što je povezano s djelovanjem katoličkih društava. Mašina se u Dubrovniku učlanio u Hrvatsko katoličko đačko društvo Domagoj. Domagoj je bio narodno društvo koje su vodili franjevci. Pretpostavljam da je i na tim susretima domagojevaca Ivo otkrivao nešto za čim je njegovo srce čeznulo. Obično ti sastanci budu povezani s čitanjem Svetog Pisma, s molitvom, raspravom, s planovima što treba činiti. U tom kontekstu, društva su blagoslov i pokušavam to poticati. Nikad nisam bio član nekog društva, ali vidim da je to jako potrebno i velika korist s crkvene, društvene i ljudske strane. Žene koje se udružuju, pomažu svećenicima u bolnicama. Sastaju se tjedno na molitvu, ali misle i na bolesnike. Blago župi u kojoj postoji društvo žena koje pomažu svećeniku, preporuče mu ljude koji žele svećenika. Ta društva imaju socijalnu, društvenu i vjerničku ulogu. Mislim da je Mašina u Dubrovniku otkrio blagodat toga naći se zajedno s kolegama; on je bio dijete tada, ali, naći se zajedno na nekom zajedničkom cilju. Djelovanje Božje milosti, utjecaj obitelji i toga društva djelovalo je na Ivu Mašinu u njegovim razmišljanjima. Kad čitamo dnevnik koji je Ivo pisao, on kao da je završio visoku teologiju. U naponu mladenačke snage, on razmišlja o nečemu što ga nadilazi i što mu daje smisao. On prima pričest kako bi ustrajao uz Isusov barjak. Ne mogu se dovoljno nadiviti tome mladiću, Ivi Mašini“ rekao je nadbiskup Puljić.
Želja je nadbiskupa Puljića da svećenici rodom iz Zadarske nadbiskupije, koji su dali žrtvu za narod i Crkvu u komunizmu, mučenički su posvjedočili vjeru u Krista i vjernost Crkvi, budu uzdignuti na čast oltara. „Da bi mogao započeti takav proces, mora se najprije dobiti pristanak Biskupske konferencije. Onda se taj pristanak šalje Kongregaciji, šalju se i životopisi kandidata. Onda Kongregacija daje dopuštenje da proces može početi. Mi smo sve te predradnje obavili. Sad treba na terenu istraživati, doći do svjedoka. Riječ je o 12 žrtava komunističkog režima, 11 svećenika i laika Ive Mašine. Čitajući o njima, bio sam u iskušenju koga staviti na čelo svih njih. Ipak sam stavio don Eugena Šutrina, koji je također mučenik, svećenik, mlad, ubijen je u Privlaci. Šutrina sam stavio na čelo te dvanaestorice mučenika iz Zadarske nadbiskupije. Ali, dvoumio sam između Šutrina i Ive Mašine. To su dva bisera. Šutrin nije bio toliko društveno angažiran. On je bio skromni, jednostavni svećenik, pobožan, odan Bogu i Crkvi. A Mašina je i napismeno ostavio dosta toga. On je napisao nekoliko dnevnika gdje se preko toga što je napisao, prepoznaje njegova duša. Njegova duša bistra, jasna, načelna. Ne znaš je li ljepši kao čovjek koji teži prema savršenstvu ili kao vjernik koji zna da je slab, pa moli u pričesti Isusa da mu pomogne da ostane vjeran. Mašina je zaista svjedok par excellence. Volio bih da čim prije započne proces njihovog proglašenja blaženima, iako je na neki način taj proces već počeo. Mislim da bi to mogao biti zanimljiv proces“ rekao je mons. Puljić.
Zadarski nadbiskup ističe da su Ivo Mašina, Ivan Merz i Miroslav Bulešić velikani vjere i svjedoci iz hrvatskog naroda s početka 20. st. Mladi su umrli, Bulešić i Mašina kao mučenici. Mašina je imao osam godina kad se rodio Bulešić. „Sva trojica su prvenstveno vjernici Euharistije. Dvojica laika, poput Merza i Mašine, smatraju euharistiju središtem njihovog života. Oni su spojili troplet koji sve nas spaja, to su obitelj, Crkva i narod. Tu je sva njihova snaga, mudrost i poruka i današnjim ljudima, da otkrivaju otajstvo Crkve – Božji dar kojeg nam je Bog darovao kad je poslao svoga Sina. Poticaj su i da obitelj potakne da bude ognjište života, mala Crkva. Zahvaljujući takvom ambijentu, ozračju obitelji, rasli su narod i ta trojica naših divnih velikana“ rekao je mons. Puljić.
Koliko je Mašina proživljavao patnju svoga naroda, pokazuje i njegov dnevnički zapis u kojem piše da Hrvatska živi svoj Veliki petak. „Koliko je želio da otajstvo Kristovog križa bude na kraju i uskrsnuće!? Mašina nije doživio uskrsnuće naše domovine, ali je doprinio da mi danas možemo živjeti u slobodnoj Hrvatskoj, da kao narod možemo razvijati svoju kulturu i biti slobodni. Ivo preko obitelji i preko naroda vidi da smo na putu, kao narod, raspeti Krist. Ne možemo se osloboditi Velikog petka. Veliki petak je sastavni dio našeg života. Ako ga otklanjamo, nećemo nikad naći smisao. Ali, ako ga prihvatimo, uživimo se u to otajstvo i otkrijemo bogatstvo Isusove patnje koja i nas spašava, kao Mašina ćemo reći da je Veliki petak naš spas“ poručio je mons. Puljić.
Uz tu trojicu muškaraca svetoga duha, ponos Crkve u Hrvatskoj je i djelovanje tri žene svetoga duha. To su tri heroine: Marija Kozulić, Marija Petković i Marica Stanković.
„Službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić iz Rijeke obilježila je svoje vrijeme karizmom, ljubavlju i zauzetošću za siromahe i prognane. To je divan lik i s pravom je zovu Riječkom majkom. Živjela je na početku 20. st., kad su živjeli i trolist Merz, Bulešić, Mašina. Bl. Marija Propetog Isusa Petković rodila se u Blatu. Blaženom ju je proglasio sv. Ivan Pavao II. kad je dolazio 2003. g. u Hrvatsku, prvog dana boravio je u Dubrovniku. Taj Veliki Papa je živio sa svecima. On je proglasio svetaca i blaženika kao svi Pape dosad zajedno, sveukupno približno 2000. Od toga su 3 / 4 mučenici, preko 80 %. Dakle, on je bio poklonik svetosti i poklonik promicanja svetih, novih svetaca. Kad je Papa odlučio ići u Hrvatsku, ja vjerujem da je on onda pitao, što ću donijeti Hrvatima? Ima li koji svetac, blaženik? To ja tako zamišljam. Netko mu je rekao: Ima neka, ali treba još čekati, 20, 30 godina, dok dođe na red. ‘Vucite naprijed. Odmah izvucite ovamo, koja ima čudo’. Imala je čudo. I to je bilo, odmah dajte, nećemo čekati red. I sv. Ivan Pavao II. donio je Hrvatskoj za svoj jubilarni 100. pohod na dar novu blaženicu, Mariju Propetog Petković. To je isto divna duša. A kako se divim njoj, tako se divim i dubrovačkom biskupu Josipu Marčeliću, rodom iz Preka. On je tada bio već 70-godišnjak, Marija je imala 10, 12 godina. Kako su oni izmjenjivali pisma!? Kako su to bila duhovna pisma!? Divim se Mariji koja je tako mlada već razmišljala o velikim stvarima. Nju su jako mučili jad i sirotinja svijeta. Njeni roditelji bili su jako bogati. Imali su puno radnika koji su radili na njihovom imanju. Ona je uzimala od svojih, nosila, pomagala drugima i brinula o njima. Nju je nosila ta čežnja, činiti dobro potrebnima i sirotinji. Gledam nju, ponesenu već od mladih dana tim idealima i gledam starca koji s njom razgovara, kao da su zajedno u školu išli. Ona u njemu gleda oca koji je tješi, potiče je, a on u njoj gleda već nešto veliko. I to je urodilo karizmom. Marija je bila toliko iznenađena da ne može ništa učiniti, zato biskupu Marčeliću piše u pismu: „Ja bih se najradije povukla u Split među klarise, pa tamo plakati zajedno sa sestrama nad jadom ovoga svijeta“. A biskup Marcelić, mudro starački, ali vrlo zahtjevno, kaže: „Kćeri moja, dok kuća gori, ne isplati se bježati. Treba gasiti, spasiti što se spasiti da“. Tada Marija odustaje i ne ide u Split. U to vrijeme Ančele, Službenice milosrđa koje su bile Talijanke, u Blatu, povlače se, odlaze natrag jer je rat završio. Treba pomoći. Kaže joj biskup: „Vrati se, angažiraj se“. I Marija se tada angažirala u školi, vrtiću i tome što su imale. Malo pomalo, nakon određenog broja godina, Marija odlučuje osnovati družbu. Biskup joj šalje uzorak kako se pravio Statut, ona njemu šalje odobrenje i počinje rad Kćeri milosrđa – zahvaljujući dalekovidnosti biskupa Marčelića i njegovoj sposobnosti s jednom malom djevojčicom razgovarati o ozbiljnim stvarima. Ja se ne mogu nadiviti tome! A isto tako, ne mogu se nadiviti i Mariji, koja je u biskupa Marčelića imala apsolutno povjerenje. I kad je osnovala Družbu, rekla je: „To nije moja Družba, to je on osnovao“.
Treća velika žena s početka 20. st. je Marica Stanković. Laikinja, Službenica Božja, ona je suradnica Ivana Merza. To je divna žena koju jako malo poznajemo. Bila je zauzeta na duhovnom planu odgoja djevojaka, karitativnom, osobito na intelektualnom planu buđenja narodne svijesti, osnivala je društva. Imala je sestrinstvo, sudjelovala je u križarskom bratstvu. Baš žena koja se posvetila općem dobru. Osnovala je djevojačko društvo, žensku udrugu, Suradnice Krista Kralja. Još i danas žive u Hrvatskoj, imaju zajedničku kuću u Zagrebu. Nema ih puno. To su laikinje koje žive u svijetu, rade u poduzeću, ali žive karizmu beženstva, molitve, okupljaju se i na taj način služe Crkvi i dobru“ rekao je mons. Puljić.
Svih tih šest svjedoka vjere nasljedovali su primjer hrabrih i nepokolebljivih kršćanskih mučenika iz prvih stoljeća Crkve, među kojima je i sv. Krševan čiji blagdan Zadrani slave 24. studenoga. Ove godine nadbiskup Puljić osnovao je vjerničko Društvo sv. Krševana koje okuplja jezgru vjeroučitelja Zadarske nadbiskupije.
„Govoreći o sv. Krševanu, često istaknem da je on bio prvi kateheta sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije. On ju je upoznao s evanđeljem, kršćanstvom i bio razlog da je Stošija prihvatila kršćanstvo i postala kršćanka. I sv. Stošija je mučenički završila kao sv. Krševan. S te strane, Krševan predstavlja tipičan uzor kršćanina, mladića, vojnika, oduševljenog čovjeka za Božje stvari. Ono što je i Diognet rekao kad je opisivao kršćane, da se kršćani u ovom svijetu ne razlikuju puno od ostalih. Nije to sekta, da se odvajaju. Kršćani su u svijetu. Kad je govorio o Crkvi, i Drugi vatikanski koncil jedan dokument je naslovio ‘Crkva u suvremenom svijetu’. Dakle, Crkva je u svijetu. Ona je utjelovljena, poput Isusa koji je došao da se utjelovi. Tako je Krševan zaista utjelovljenje pravoga svjedoka. On je bio vojnik, podanik Dioklecijana. Bio je izvrstan vojnik, poslušan, odan, vjerujem da mu je i Dioklecijan mogao dati najljepše komplimente, zahvaliti i imati povjerenja u njega. Međutim, kad je Dioklecijan otkrio da je Krševan kršćanin, kad je odbio bacati tamjan pred poganske bogove, Krševan je rekao: „Ne, to nije moje božanstvo. Ja imam drugog Boga“. Tada je nastupilo njegovo hrabro svjedočenje. Životopisci kažu da mu je Dioklecijan nudio ne samo da dobije veći položaj u vojsci, nego da mu čak da i jednu pokrajinu. Da bude podložnik koji će tom saveznom državom upravljati. Sve to je Krševan odbio, otklonio. ‘Moj Krist je na prvom mjestu, ja njemu služim. Ja sam Njegov vitez. Ja sam vaš vojnik, ali sam Kristov vitez’. Zato često upotrebljavam riječ vitez, jer mi se čini da je to lijepa odlika. Danas nije popularna ta riječ, to je srednjovjekovni izraz, ali vitez ima odlike vjernosti, povjerenja, hrabrosti, borbe za, pogotovo kad se radi o crkvenim vitezovima, oni vole Crkvu. Oni su spremni za Crkvu umrijeti.
U kontekstu osnivanja Društva sv. Krševana, imao sam u vidu povijesni podatak da je on bio kateheta. A što je ljepše nego katehetama ponuditi jednog uzora. Predložio sam to katehetama koji djeluju u školama mojim mandatom, oni su vjeroučitelji, predstavnici institucije Crkve u školama. Vjeroučitelji se okupljaju redovito na svojim seminarima, ali da djeluje i skupina koja hoće biti poput sv. Krševana, u školi, obitelji, župi. Drago mi je da su se angažirali, napisan je Statut Društva“ rekao je mons. Puljić, podsjetivši da je prije Drugog svjetskog rata i komunističke zabrane bilo puno takvih društava po župama i biskupijama u Hrvatskoj. Postojala su društva i na nacionalnoj razini, kao što je bila Katolička akcija.
„Puno se može učiniti ako ljudi budu svjesni i ako smo mi koji vodimo Crkvu svjesni, da potičemo ljude, da se udružuju, povezuju. Društvo sv. Krševana je strukovno društvo. Struka, katehete, sv. Krševan je bio kateheta, on im je zaštitnik. Neka ih nadahnjuje, potiče, pomaže u ovom svijetu i vremenu koje nije nimalo lakše, nego dapače, možda čak i teže, ima drugih vrsta progona, pritisaka, omalovažavanja, tako da nije lako danas svjedočiti. Krševan je aktualan i izazovan. Zadarska nadbiskupija ima i sv. Zoila koji je jako slabo poznat, a divan je svećenik koji je sav bio u ljubavi za bližnjega, u pomaganju, caritasu. On je bio pastoralac, ali je živio za siromašne, za otpisane, kako papa Franjo govori, da se Crkva mora okrenuti prema njima. Drago mi je da sam i sv. Zoila ‘reklamirao’. Posvetio sam mu kapelu u crkvi bl. Alojzija Stepinca na Bilom Brigu u Zadru i proglasio ga zaštitnikom Caritasa. Ti sveci su živjeli u dalekom razdoblju, u 3., 4. st., ali oni su aktualni. Može se čovjek nadahnjivati na njima. Kao vjernici, ako im se molimo, ako ih zazivamo, mi ćemo osjetiti njihovu blizinu i pomoć. Toga ima sve manje, nažalost. Mi sve polažemo u naše zemaljske snage, što ja mogu vlastitim snagama postići, to je kraj. Ma ne. Može se puno više ako sklopiš ruke, ako se obraćaš nekome tko je bio kao i mi, prošao sve muke kao i mi, on će rado priskočiti u pomoć. Isus kaže: Tko kuca, otvorit će mu se. Tko traži, primit će“ potaknuo je nadbiskup Puljić.
Ines Grbić
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTO) CIJENE, STRANI RADNICI… / Zadarski taksisti uputili priopćenje nakon prosvjeda. Evo što točno traže…

Nakon održanog prosvjeda taksista u Zadru gdje su izrazili svoje nezadovoljstvo i zatražili sustavno uređenje autotaksi prijevoza na nacionalnoj razini, Udruga taksista Zadar uputila je priopćenje za javnost koje u nastavku u cijelosti prenosimo:
“Naš prosvjed temelji se na sljedećim zahtjevima:
1. Regulacija zapošljavanja radnika iz trećih zemalja
Zahtijevamo zabranu rada taksi vozačima koji ne posjeduju odgovarajuće znanje hrvatskog jezika u govoru i pismu (minimalno na razini B1).
Svi strani radnici trebaju dostaviti potvrdu iz matične države da nemaju kaznenu ili kriminalnu prošlost.
Posjedovanje međunarodne vozačke dozvole mora biti obvezan uvjet za rad u autotaksi prijevozu.
Zbog učestalih slučajeva lažnih dokumenata, tražimo istragu autoškola i institucija koje su izdavale sumnjive potvrde za autotaksi vozače.
2. Uvođenje županijskih dozvola i regulacija teritorijalne nadležnosti
Zahtijevamo da autotaksi prijevoznici smiju poslovati isključivo unutar županije koja im je izdala dozvolu, uz zabranu migracije među županijama.
Tražimo uspostavu javne nacionalne baze taksi dozvola koja bi sadržavala evidenciju svih registriranih vozila, kako bi se osigurala transparentnost i spriječile zlouporabe.
3. Regulacija cijena autotaksi usluga
Predlažemo uvođenje minimalne i maksimalne cijene starta i cijene prijeđene kilometraže, koje bi vrijedile za sve sudionike autotaksi prijevoza, kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje i zaštitili interesi korisnika usluga.
Ovim putem apeliramo na nadležne institucije da hitno pristupe rješavanju ovih pitanja i osiguraju pravedne uvjete rada za sve autotaksi prijevoznike u Republici Hrvatskoj.
Još jednom zahvaljujemo svima na velikom odazivu.”
ZADAR / ŽUPANIJA
PROMETNA (NE)KULTURA / Policijski službenici PU zadarske u pojačanom nadzoru vozača vozila na dva kotača

U petak, 14. ožujka u vremenu od 11 do 14 sati, policijski službenici Policijske uprave zadarske su proveli aktivnosti u cilju smanjenja broja prometnih nesreća i njihovih posljedica u kojima sudjeluju vozači osobnih prijevoznih sredstava.
Ujedno, cilj aktivnosti policije bio je usmjeren i na poštivanje prometnih propisa s ciljem podizanja razine sigurnosti i prometne kulture za sve sudionike u prometu.
Tijekom provođenja prometne akcije utvrđeno je ukupno 14 prekršaja, od kojih:
8 prekršaja zbog nenošenja zaštitne kacige te
6 ostalih prekršaja.
Policijski službenici nastavljaju kontinuirani angažman u provođenju cjelokupnih preventivno-represivnih aktivnosti u prometu i tijekom nerednih dana, a sve sudionike u prometu pozivamo na povećan oprez i poštivanje temeljnih odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako bi se izbjegle neželjene posljedice, poručuju iz PU.
Pravila koja moraju poštivati vozači osobnih prijevoznih sredstava usmjerena su na zaštitu njih samih.
Dobna granica za upravljanje osobnim prijevoznim sredstvom je 14 godina.
Vozači su se dužni kretati biciklističkom stazom ako postoji, a u ostalim slučajevima površinama za kretanje pješaka s tim da ne ugrožavaju i ne ometaju pješake.
Samo vozač se prevozi i obavezno koristi zaštitnu kacigu za glavu.
Prelazak preko obilježenog pješačkog prijelaza isključivo guranjem osobnog prijevoznog sredstva.
Vozač ne smije koristiti mobitel za vrijeme upravljanja, kao ni slušalice u oba uha.
Također, ne smije ostaviti osobno prijevozno sredstvo bez nadzora.
Ne smije upravljati pod utjecajem alkohola.
U uvjetima smanjene vidljivosti mora nositi reflektirajući prsluk.
Vozačima osobnih prijevoznih sredstava savjetujemo da se kreću površinama namijenim za kretanje pješaka, a ako je prisutan veći broj pješaka, sići sa vozila i gurati ga, kao i preko obilježenog pješačkog prijelaza, te uvijek i bez iznimke nositi zaštitnu kacigu za glavu, dodaju iz PU.
ZADAR / ŽUPANIJA
JOSIPOVO / Muškarci iz Arbanasa 33 su se dana pripremali za duhovnu posvetu sv. Josipu!

Na Josipovo ove godine svečano u župi Gospe Loretske u Arbanasima u Zadru!
Muškarci iz Arbanasa 33 dana pripremali su se za duhovnu posvetu sv. Josipu!
U srijedu, 19. ožujka, Župa Gospe Loretske u Arbanasima će biti središte duhovnog i zajedničkog slavlja u čast sv. Josipu, zaručniku Blažene Djevice Marije i poočimu Isusa Krista. Proslava toga važnog blagdana podsjetnik je na Josipovu ulogu zaštitnika obitelji, radnika i cijele Crkve, ali i na snagu tihe vjere i predanosti. Evo najave iz Nadbiskupije:
Program slavlja
Svečanost će započeti u 18,30 sati procesijom s kipom sv. Josipa, koja će okupiti vjernike u molitvi i zahvalnosti. Nakon procesije, u 19.00 sati je svečana misa, koja označava završetak 33-dnevne posvete sv. Josipu. Tijekom toga razdoblja, muškarci iz župe Arbanasi okupljali su se u molitvi, tražeći nadahnuće i snagu po uzoru na svetog Josipa.
Sveti Josip – zaštitnik obitelji i vjere
Sveti Josip, čovjek kraljevskog podrijetla iz loze Davidove, odabran je da bude skrbnik Svete obitelji i zaštitnik Crkve. Njegova uloga kao tihe, ali čvrste potpore Mariji i Isusu ostala je trajna inspiracija kroz povijest. Već 1687. godine, Hrvatski sabor jednoglasno ga je proglasio zaštitnikom hrvatskog naroda, a Crkva mu je posvetila mjesec ožujak.
Josipova šutnja, spomenuta u Evanđeljima, simbol je unutarnje snage i potpune predanosti Božjoj volji. Njegova djela govore više od riječi – kao tesar, skrbnik i vjerni služitelj Božjeg plana, Josip je primjer kako se u svakodnevnim izazovima može pronaći snaga u tišini i vjeri.
Primjer za suvremeni život
U današnjem vremenu brzih promjena, kada su obitelj i vrijednosti zajedništva često izloženi iskušenjima, svetost i mir koji sveti Josip simbolizira pružaju nadu i smjer. Njegova uloga zaštitnika obitelji, radnika, očeva, ali i osoba koje sumnjaju i traže smisao, aktualna je više nego ikad. Sveti Josip pokazuje da u jednostavnosti i tihoj vjeri leži istinska snaga.
Njegov život je dokaz da vjernost, rad i tiha molitva mogu izgraditi snažne temelje za obitelj i zajednicu. U vremenu u kojem smo preplavljeni informacijama i stalnim pritiscima, potrebno nam je stati, u tišini oslušnuti vlastite misli i dopustiti Bogu da nas vodi – baš kao što je Josip činio.
Pogled u budućnost – 300 godina štovanja Gospe Loretske
Ovogodišnja proslava ima dodatnu dimenziju jer se 2026. godine obilježava 300. obljetnica dolaska Arbanasa i štovanja Gospe Loretske. Povijest ove svetkovine povezana je s čudesnim prijenosom Svete kuće iz Nazareta u Loreto, za što se vjeruje da su ga izveli anđeli. Kuća u kojoj je Marija odrasla i u kojoj je Isus proživio svoje djetinjstvo postala je simbol zaštite i vjere, a Gospino štovanje duboko je utkano u identitet Arbanasa.
Sveti Josip, kao skrbnik Svete obitelji, i danas nas poziva da u svojim domovima njegujemo ljubav, razumijevanje i mir.
Poziv na zajedništvo
Pozivamo sve vjernike i mještane da se pridruže ovoj svečanoj proslavi i osjete snagu zajedničke molitve i Josipove zaštite. Ovo nije samo prilika za slavlje, već i za osobno duhovno obnavljanje i produbljivanje vjere.
Dođite i osjetite snagu tihe molitve, zajedništva i Josipove zaštite – neka nas duh svetog Josipa vodi i nadahnjuje u svakodnevnom životu! (Boris Mužanović, Arbanasi)
-
ZADAR / ŽUPANIJA1 tjedan prije
AKO ZATREBA… Donosimo radno vrijeme trgovina u Zadru ove nedjelje…
-
magazin7 dana prije
ĐIR GRADOM sa Sašom Čukom
-
magazin3 dana prije
Špica!
-
ZADAR / ŽUPANIJA1 tjedan prije
NOVA RADIONICA ZADARSKIH STRUČNJAKA / Dević i Družijanić otkrili i maslinarima Šibensko-kninske županije kako najbolje orezati masline