Hrvatska
ISTRAŽIVANJE: 64 posto Hrvata misli da im mirovina neće biti dovoljna za život

Čak 40 posto osoba koje su pred mirovinom planira nastaviti raditi i nakon umirovljenja, a 64 posto građana smatra kako neće imati dostatan iznos mirovine iz formalnih izvora, pokazalo je istraživanje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa).
Istraživanje o tome kako financijska pismenost utječe na financijsku spremnost za mirovinu provedeno je tijekom prošle godine na 1000 ispitanika u dobi od 50 do 65 godina, a pokazalo je i da se 43 posto građana u mirovini planira dodatno financijski osloniti na nekog člana obitelji i da 40 posto smatra kako će u mirovini ovisiti ili već i sad ovisi o tuđoj pomoći.
Prema istraživanju, tek se manji dio građana pri planiranju mirovine, uz obvezno mirovinsko osiguranje, oslanja na druge mogućnosti štednje za mirovinu te u nedovoljnoj mjeri razmišlja o drugim izvorima prihoda.
Koliko su Hrvati financijski pismeni?
Kako su naveli iz Hanfe, hrvatski mirovinski sustav razmjerno je kompleksan s obzirom na to da ga čine tri stupa, pa je stoga za osobe koje su u fazi aktivnog planiranja svoje mirovine ili se spremaju odlučivati o izboru mirovine vrlo važno adekvatno se informirati o strukturi i funkcioniranju sustava mirovinskog osiguranja te mogućnostima i pravima koje imaju i mogu ostvariti u njegovu okviru.
Mirovinska pismenost uključuje poznavanje nacionalnog sustava mirovinskog osiguranja, kao i individualnu spremnost i odgovornost u planiranju mirovinskih primanja. Stoga je ona dio šire financijske pismenosti i preduvjet je za donošenje odgovarajućih financijskih odluka o mirovini, napomenuli su.
Prema Hanfinom istraživanju, ukupna ocjena financijske pismenosti građana u dobi od 50 do 65 godina iznosila je 12,2 od maksimalnih 20 bodova.
“To pokazuje kako su ispitanici u prosjeku dali točan, odnosno poželjan odgovor na ukupno 61 posto postavljenih pitanja, što je za dva postotna boda više od financijske pismenosti svih punoljetnih građana Hrvatske prema ispitivanju OECD-a iz 2019.”, istaknuli su iz Hanfe.
Visoko teorijsko znanje nije praćeno jednako odgovornim financijskim ponašanjem
Pritom je kod ispitanika zabilježena visoka razina financijskog znanja i poznavanja temeljnih financijskih pojmova i usluga (71 posto). No visoko teorijsko poznavanje svijeta financija nije praćeno jednako visokim i odgovornim financijskim ponašanjem (62 posto) te odnosom prema novcu (40 posto), a slični se odnosi uočavaju i kada je riječ o ukupnoj populaciji, napisali su iz Hanfe.
Relativno niska ocjena razine financijskog ponašanja u odnosu na znanje, pojašnjavaju, može se objasniti činjenicom da na financijsko ponašanje utječe i financijska situacija pojedinca.
Tako, primjerice, unatoč tome što čak 62 posto ispitanika planira svoj mjesečni budžet, a 78 posto ih prije kupnje razmisli može li si priuštiti određeni proizvod ili uslugu, čak 44 posto ispitanika nije otporno na financijske šokove te ne bi moglo pokriti nenadani trošak u visini mjesečnih primanja, apostrofirano je.
“Stoga je važno naglasiti kako ti rezultati ne odražavaju samo subjektivnu percepciju novca i upravljanja financijama, već i objektivne okolnosti, ponajprije u vidu nedostatne razine prosječnog dohotka u mirovini u visini od tek oko 40 posto prosječne plaće, koja onemogućava umirovljenicima da primjerenije upravljaju svojim financijama kroz primjerice aktivnu štednju i osiguravanje financijske otpornosti na šokove”, ocijenili su iz Hanfe.
Takav odnos, odnosno nerazmjer relativno visoke razine financijskog znanja u odnosu na nisku razinu primjene tih znanja kroz primjereno i odgovorno financijsko ponašanje i odnos prema novcu, vidljiv je i kod mlađih dobnih skupina, rezultate čijeg je ispitivanja razine financijske pismenosti Hanfa objavila u 2022. godini, dodali su.
Čak 35 posto ispitanika u dobi od 50 do 65 godina umirovljeno
Istraživanje je pokazalo i da je čak 35 posto ispitanika u dobi od 50 do 65 godina umirovljeno, a više od polovine ih je otišlo u prijevremenu starosnu mirovinu.
Tek manji dio ispitanika u mirovini ostvaruje neki prihod i izvan sustava obaveznog mirovinskog osiguranja, u okviru kojeg mirovinu ostvaruje 91 posto svih umirovljenika. Dodatni izvori prihoda uglavnom se ostvaruju kroz daljnji rad tijekom mirovine (24 posto), dok je oslanjanje na dobrovoljnu mirovinsku štednju (pet posto) bitno manje zastupljeno.
Prema istraživanju, tek se pet posto osoba u mirovini oslanja na stalni prihod od financijske ili nefinancijske imovine, a dodatnih pet posto na povremeni prihod od njihove prodaje. No, unatoč tim više ili manje dostupnim mogućnostima za dopunu primanja iz obveznog mirovinskog sustava, gotovo 41 posto ispitanika u mirovini se mora financijski dodatno oslanjati na svoju obitelj.
I osobe koje su još u fazi planiranja i štednje za mirovinu također u nedovoljnoj mjeri razmišljaju o drugim izvorima prihoda pored obveznog mirovinskog osiguranja.
“Navedeno je posebno zanimljivo s obzirom na to da najveći broj ispitanika smatra da bi im mjesečna primanja nakon umirovljenja za ugodan život trebala iznositi između 5.000 i 7.000 kuna , što je gotovo dvostruko veći iznos od trenutačne prosječne mirovine”, apostrofirali su iz Hanfe.
Nadalje, istraživanje je pokazalo da se tek manji dio građana pri planiranju mirovine oslanja na druge mogućnosti štednje za mirovinu, ponajprije na dobrovoljnu mirovinsku štednju. Iako vrlo visoki udio građana (84 posto) zna da postoji dodatni treći mirovinski stup i da je on dobrovoljan, njih 43 posto koji su u fazi planiranja mirovne uplaćuje dobrovoljnu mirovinsku štednju ili to za njih čini poslodavac.
Životno osiguranje posjeduje tek 22 posto ispitanika
Od ostalih financijskih usluga, osobe starije dobi najčešće koriste osiguranje, i to poglavito dopunsko ili dodatno zdravstveno osiguranje (92 posto) odnosno obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (58 posto), naveli su iz Hanfe.
“Ostali oblici osiguranja bitno se manje koriste. Pa tako životno osiguranje, koje također može biti jedan od dodatnih izvora sredstava u mirovini, posjeduje tek 22 posto ispitanika, a to je ujedno izvor sredstava za tek četiri posto osoba koje su već u mirovini”, napomenuli su.
Nepravovremeno i neadekvatno planiranje i dugoročna štednja za mirovinu, upozoravaju iz Hanfe, negativno utječe na financijsku otpornost umirovljenika. Prema istraživanju, više od polovine umirovljenih ispitanika ne bi moglo pokriti nenadani trošak u visini ukupnih mjesečnih primanja kućanstva bez zaduživanja, odnosno čak 39 posto ispitanika u slučaju gubitka glavnog izvora prihoda ne bi moglo pokrivati mjesečne troškove kućanstva dulje od mjesec dana.
Iz Hanfe su upozorili i da su osobe starije životne dobi sve češće žrtve financijskih prijevara, pa tako i čak osam posto ispitanika koji su sudjelovali u istraživanju. Stoga izuzetno važno upozoravati i informirati građane o vrstama i oblicima prijevara te znakovima koji na njih ukazuju, poručili su.
Zaključno, iz Hanfe su ocijenili da rezultati provedenog ispitivanja pokazuju kako postoji prostor za daljnje unaprjeđenje mirovinske, ali i ukupne financijske pismenost ispitanika u dobi od 50 do 65 godina, dodajući da je vrijeme koje se provodi u mirovini relativno dugo, u Hrvatskoj oko 21,3 godine, zbog čega je nužno što ranije započeti sa štednjom za budućnost.
No to predstavlja velik izazov s obzirom na to da mladi općenito slabo razmišljaju o mirovini pa je stoga edukacija o mirovini važna za sve dobne skupine, u cilju čega je Hanfa pripremila četiri edukativna letka – “Dobrovoljna mirovinska štednja”, “Vrste mirovina”, “Isplata mirovine iz 2. stupa” i “Koraci do mirovine”.
Hrvatska
ZNATE LI KADA SE POMIČE SAT? / Uskoro prelazimo na ljetno računanje vremena

Pomicanje satova jedna je od onih tema o kojima se svake godine raspravlja: zašto to još uvijek radimo, koja je svrha i najvažnije – kada pomičemo satove?
Ni 2025. neće biti ništa drugačije, jer ćemo satove pomicati i u proljeće i u jesen.
Iako se u prošlosti dosta govorilo o ukidanju pomicanja sata, sadašnji nas raspored još uvijek drži u ritmu od dva pomicanja sata godišnje.
Možda se čini kao sitnica, ali pomicanje sata ima brojne posljedice – od utjecaja na naše zdravlje i dobrobit do promjena u prometu, pa čak i poslovanju.
U 2025. kazaljke na satu pomicat ćemo, kao i do sada, dva puta:
Ljetno računanje vremena: nedjelja, 30. ožujka 2025., u 2:00 sata pomaknut ćemo kazaljke jedan sat unaprijed, na 3:00 sata. To znači da ćemo izgubiti jedan sat sna.
Zimsko računanje vremena: Nedjelja, 26. listopada 2025. godine, u 3 sata pomaknut ćemo kazaljke jedan sat unazad, na 2 sata ujutro. Tada ćemo dobiti sat vremena sna.
Kazaljke se prvi puta pomicale 1916.
Ideju za “ljetnim” računanjem vremena (ono zimsko je prirodno, usklađeno s putanjom sunca) dao je, ali više kroz šalu, američki filozof, književnik i izumitelj Benjamin Franklin davne 1784. godine. Neki su njegovu dosjetku ozbiljno uzeli u razmatranje pa je početkom 20. stoljeća bilo prijedloga vladama nekih država da uvedu ljetno računanje vremena.
Ideju su prve realizirale tek Njemačka i Austro-Ugarska (u sklopu nje i ondašnji prostor Hrvatske) tijekom Prvog svjetskog rata, od 1916. do 1918. godine. Sezonska izmjena zimskog i ljetnog računanja vremena prakticirala se i u Kraljevini Jugoslaviji, a potom i za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Nakon toga, na ovim prostorima nije prakticirana sve do 1983. godine. Otada do danas kazaljke pomičemo dvaput godišnje – ujesen jedan sat unatrag, a u proljeće jedan sat naprijed. U Europskoj uniji odluka o tome na snazi je od 1996. godine.
U međuvremenu, prelazak na ljetno računanje vremena podosta se osporavalo. Europska unija predložila je 2018. ukidanje te prakse, ali dogovor među članicama još nije postignut. Prema važećoj odluci objavljenoj u Službenom glasniku EU-a, uvođenje ljetnog sata trajat će do 2026. godine.
Hrvatska
Sve više Hrvata navuklo se na jednu vrstu lijeka: Ne drže se uputa i upadnu u začarani krug

Sezona je prehlada, gripa, alergija i punog nosa pa se poseže za kapima za nos. No, kako se pravilno ne koriste, često i puno dulje no što se smije, sve veći broj Hrvata ne može zamisliti dan bez njih.
Sve je više onih koji kapi za nos koriste gotovo svakodnevno. Da je to tako, primjećuje i obiteljski liječnik. Sve krene s trenutačno začepljenim nosom, a onda se, jer se ne drži uputa, pojašnjava, ulazi u začarani krug. Umjesto nekoliko dana, kapi se koriste duže razdoblje.
“Ta sluznica nosa više ne zna samostalno funkcionirati i održavati prohodnost tih nosnih šupljina, automatski se odmah začepi, nakon nekoliko dana ponovno posežemo za takvim sredstvima”, objašnjava dr. Leonardo Bressan, liječnik opće medicine.
Najčešće, za njima se poseže, kažu liječnici, prije spavanja, eventualno još jednom ili dva puta na dan. No, postoje i poprilično ekstremni slučajevi, piše Dnevnik.hr.
“Jedan gospodin koji mi je došao sa cijelim jednim paketom od jedno 20 kutija kupljenih kapi koji kaže da će to potrošiti u idućih tri do četiri dana“, kaže dr. Mislav Malić, iz klinike za bolesti uha, nosa i grla KBC-a Zagreb.
Prekomjernim korištenjem kapi za nos mijenja se funkcioniranje određenih dijelova organizma, a mogu ostaviti i dugotrajne posljedice.
“Imaju u sebi lijek koji stišće krvne žile i u teoriji može dovesti do nekih sistemskih problema sa krvnim tlakom srcem i slično”, upozorava dr. Malić.
Oni te kapi moraju koristiti dva do tri puta dnevno, a oni krenu i 20, 30, cijelu bočicu potroše u jednom danu. I to su, napominje uglavnom mladi pacijenti i žene. I kako, primjećuje – sve ih teže ostavljaju.
“Proces dosta dugo traje. To je druga skupina lijekova, znači intranazalni kortikosteroidi, a ako na tome nema dovoljnog odgovora onda ide i operacija”, izjavila je dr. Tamara Tačigin, iz Opće bolnice Pula.
Da se nazalni dekongestivi za lokalnu primjenu, odnosno kapi ili sprejevi za nos više troše pokazuju i Halmedovi posljednji podaci. Potrošnja je u Hrvatskoj u godinu dana porasla za 15 posto.
“Dosta često imam problem, znam, ono ne znam, po mjesec dana. Teško je dosta je ovisno kad krene, ali samo nek se prestane i to je to”, priznaje Kim iz Pule.
No, ključ svega je – držati se uputa i pravilno i racionalno koristiti kapi.
Hrvatska
Stručnjaci predviđaju: Cijene nekretnina još će rasti

Tržišne okolnosti ukazuju da će se rast cijena stambenih nekretnina nastaviti i u ovoj godini, no mogao bi biti blaži nego proteklih godina, ocjene su stručnjaka iznesene u srijedu na RE:D konferenciji, posvećenoj trendovima na tržištu nekretnina.
Vedrana Likan iz tvrtke Colliers je izjavila da zadnji podaci ukazuju na daljnji trend rasta cijena stambenih nekretnina, dominantno u novogradnji, a da tržišne okolnosti ne ukazuju da bi se taj trend za sada mogao promijeniti.
“Očekivanje je da će cijene stambenih nekretnina imati tendenciju blagog rasta”, smatra Likan.
Tržište ipak usporilo
Napominje da je korekcija vidljiva u manjem broju transakcija, što znači da tržište ipak jest usporilo, pri čemu je problem nepriuštivosti velika boljka cijele Europske unije, pa tako i Hrvatske.
Likan smatra da država kao vlasnik velikog broja nekretnina, pogotovo zemljišta za razvoj novih stambenih nekretnina, treba osvijestiti priliku i odgovornost te zauzeti značajnu ulogu u rješavanju problema nepriuštivosti i nedostatka stambenih nekretnina.
Državna imovina nužna
Stoga smatra da država treba hitno aktivirati svoju nekretninsku imovinu, pri čemu nije nužno da se u cijeloj priči pojavljuje kao investitor u izgradnju ili revitalizaciju stambenih nekretnina, već shvatiti da velika zemljišta u njenom vlasništvu predstavljaju veliku investicijsku priliku za tržište.
“Dakle, može se pojaviti kao partner, prodavatelj, koncesionar, davatelj prava gradnje… Modaliteta je zaista više”, smatra Likan.
Izvijestila je i da je u 2024. godini u Hrvatskoj značajno pao investicijski volumen na tržištu komercijalnih nekretnina, za 65 posto u odnosu na godinu ranije, na oko 240 milijuna eura. To se odnosi na komercijalne nekretnine, kao što su uredske zgrade, hoteli, logistički prostori i trgovački centri, koje su na tržištu i generiraju prihod.
Raspoloživo tek dva posto uredskih prostora
S obzirom na trendove na globalnom i europskom tržištu, bilo je za očekivati da će do pada doći, no ipak ne toliko značajnog, kazala je Likan. S druge strane, dodala je, “nadu ulijeva” to što je rast investicijskog volumena u drugim zemljama srednje i jugoistočne Europe bio oko 70 posto, pa se očekuje da će se taj trend “preliti” i na Hrvatsku.
Istaknula je i da se Hrvatska nalazi na povijesno najnižoj razini raspoloživosti uredskog prostora, od oko dva posto, što nosi više posljedica, pa tako i porast cijena najma.
Prepreke za razvoj novih projekata u uredskom segmentu su i dalje skupoća zemljišta, neriješeni imovinsko-pravni odnosi, vrlo visoki nameti, nedostupnost radne snage, visoka cijena materijala, kao i cijene kreditiranja, upozorila je Likan.
Kazala je i da je akumulirana potražnja po svim segmentima komercijalnih nekretnina tolika da je pitanje hoće li ono što je izgrađeno i što će doći na tržište u ovoj i idućim godinama biti dovoljno za zadovoljenje te potražnje.
U užem dijelu Zagreba moguća gradnja 32 tisuće stanova
Direktor agencije za promet nekretninama Opereta Boro Vujović također smatra da, uz prisutnu inflaciju i veću potražnju od ponude, nije realno očekivati da cijene stambenih nekretnina padaju, već da budu na trenutnim ili malo višim razinama nego što su bili prošle godine.
S obzirom na veliku potražnju, napominje Vujović, na tržištu je nedovoljno novogradnje, pa se onda i stari stanovi prodaju po “možda nezasluženo visokim cijenama”.
Ustvrdio je i da najavljene izmjene GUP-a u Zagrebu idu u smjeru manje izgradivosti pa tako i skupljih kvadrata. “Novim GUP-om se jako pooštrava izgradivost i katnost i to bi moglo utjecati na daljnji rast cijena jer će investitorima biti još teže i skuplje graditi”, izjavio je.
Prema nekim procjenama, postoje zemljišta u “užem dijelu” Zagreba u vlasništvu grada i države na kojima je moguća izgradnja oko 32.000 stanova. no potrebna je volja nadležnih institucija da se zemljišta stave na tržište.
Primjerice, samo aktivacija zemljišta Gredelj bi omogućila izgradnju velikog broja stanova u samom centru grada, navodi Vujović te apostrofira prednosti gradnje u centru, s obzirom da izgradnja na periferiji povlači i pitanje gradnje prometnica, a dovodi i do stvaranja prometnih gužvi.