Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

60 GODINA SVEĆENSTVA FRA BERNARDINA ŠKUNCE: Erudit koji je ostavio trag i u Zadru i Zadarskoj nadbiskupiji

Objavljeno

-

Foto: Tajništvo Provincije sv. Jeronima u Zadru

Na drugu vazmenu nedjelju, 16. travnja u Samostanu sv. Ante na Poljudu u Splitu svoj dijamantni svećenički jubilej proslavio je fra Bernardin Škunca, član Franjevačke provincije sv. Jeronima iz Zadra u suslavlju s braćom svoje Provincije i brojnim okupljenim narodom, rodbinom i sumještanima rodne Novalje.

Misno slavlje predslavio je fra Stipe Nosić, vikar Franjevačke provincije sv. Jeronima, koji je u uvodu u euharistijsko slavlje naglasio važnost zahvalnosti Gospodinu na svemu onome što je ovaj naoko krhak fratar učinio za života. Fra Stipe se ukratko prisjetio službi koje je fra Bernardin Škunca obavljao u svojoj zajednici, među kojima je istaknuo službu magistra novaka, magistra bogoslova, župnika, gvardijana, definitora Provincije, provincijala, profesora na teologiji, osnivača i voditelja Liturgijskog instituta i vicepostulatora kauze fra Ivana Perana.

Osim toga, fra Stipe je naglasio kako je fra Bernardin i autor mnogih liturgijskih i umjetničkih projekata, a osobito se zauzimao oko toga da djela koja su napravila braća njegove franjevačke zajednice ne ostanu u anonimnosti. „Otkrivao je talente kod mladih i pomagao im da ga razvijaju. Zbog svega toga prepoznat je i od društvenih struktura, pa je na različitim razinama nagrađivan“, rekao je fra Stipe i istaknuo kako je „jedna od uobičajenih prigodnih mladomisničkih čestitki glasi: ‘nagovorio se svetih misa’! Fra Bernardinu na njegovom mladomisničkom slavlju u Novalji 1963., zasigurno tu čestitku nitko nije izgovorio, jer su ljudi znali za njegovo narušeno zdravlje. Ipak, on je tu tradicionalnu pobožnu želju u svom svećeničkom životu zaista doživio“, rekao je fra Stipe te s pozivom na zahvalnost za sva ta djela, pozvao okupljene i na kajanje za svoje grijehe.

Homiliju na euharistijskom slavlju po želji slavljenika održao je fra Bojan Rizvan, definitor i župnik Župe Presvetog Srca Isusova iz Zadra, koji se osvrnuo na naviještenu riječ psalmiste: „Gospodnje je to djelo, kakvo čudo u očima našim!“ Fra Bojan je istaknuo kako je naša okupljenost uistinu Božje djelo, ponajprije u slavlju spomena Gospodnjeg uskrsnuća, a onda i čudo zahvalnog slavlja dijamantnog svećeničkog jubileja. „Možda nigdje tako snažno, lijepo i istinito ta riječ psalmiste ne odzvanja među nama danas kao u životu fra Bernardina čijoj su majci, kako i sam svjedoči, rekli da neće doživjeti ni njegovu mladu Misu, a mi ovdje, svjesni Božjeg čuda u našim očima, slavimo šezdesetu godišnjicu misništva. I da to onda nije Gospodnje djelo?! Da se Gospodin i u životu slavljenika nije pokazao vjeran svojoj riječi?!“, istaknuo je propovjednik.

U daljnjem promišljanju fra Bojan se zapitao kako možemo znati da je Bog negdje na djelu i kako biti njegovim suradnikom, te naglasio da naviješteno evanđelje toga dana svjedoči o Božjem rukopisu koji nas čini dionicima Božjeg spasenjskog djela. „Naviještena evanđeoska stranica svjedoči nam kako Isusovo uskrsnuće može zahvatiti i naše živote. Jer kršćanski život, a osobito svećenički život, nije ništa drugo negoli život zahvaćen Isusom Kristom“, pojasnio je fra Bojan podsjećajući kako je svaki svećenik osobita slika Isusa Krista.

Propovjednik je spomenuo da Gospodin po uskrsnuću pohađa svoju zajednicu ne ostavljajući je samu jer je zajednica mjesto na kojem susrećemo Isusa Krista.

„Bez zajednice mi lako postajemo taoci svojih sebičnosti i usamljenosti. Kažu znanstvenici da je usamljenost jedna od najvećih bolesti današnjice i da na dramatičan način pohađa čovjeka koji ima želju pripadati nekome. Zato i mi, kada se prvoga dana u tjednu, u nedjelju, okupljamo na euharistijskom slavlju želimo ispovjediti da pripadamo Kristu i jednoj konkretnoj zajednici vjere koja ima svoja lica i povijest. Bratstvo je prostor gdje živimo našu vlastitu spašenost i ono je plod uskrsnuća Gospodnjeg“, rekao je fra Bojan te istaknuo kako ni život fra Bernardina bez franjevačkog bratstva kojem pripada nije razumljiv ni prepoznatljiv.

„Radost i zahvalnost fra Bernardina ujedno je radost i zahvalnost i bratstva Provincije sv. Jeronima te poticaj svima na usrdniju molitvu da nam Gospodin providi još služitelja radosti i milosti. Život bez zajednice dovodi do zbunjenosti i lako dovede do nevjere, baš kao što se to dogodilo i apostolu Tomi u prvima danima po uskrsu“, rekao je fra Bojan te nastavio kako i redovnici i svećenici živeći u čistoći ne zavjetuju se na usamljenost nego na zajedništvo koje živi na razini milosti. Da bi to bilo moguće, rekao je fra Bojan, pozvani smo svoj vjernički, a osobito svećenički život oblikovati prvim danom u tjednu – nedjeljom. „To je dan slavlja, dan bogoslužja, dan susreta s Kristom, dan u kojem živimo uskrsnuće i za vjernički, a onda i svećenički život, taj dan Gospodnji postaje mjera svih naših dana. U životu fra Bernardina bogoslužje Crkve nije bilo samo predmet njegova istraživanja i njegova znanstvenog rada, nego izričaj njegove ljubavi prema Bogu. Prije negoli liturgičar, on je liturg – bogoslužitelj – koji svoj život razumijeva u potpunosti iz odnosa s Kristom“.

Osvrćući se na zbiljnost straha u našem životu, propovjednik je naglasio kako moramo u središte vlastitog života pustiti Krista jer je on središte čitave kršćanske zajednice, a i središte je svećenikova života i djelovanja. „Ta kristosredišnjost vidljiva je i u životu fra Bernardina, ne samo u strpljivom podnošenju križa bolesti, nego i u pastoralnom djelovanju, kao i u njegovu znanstvenom radu, a ona je i temelj franjevačke duhovnosti budući da Franjino pravilo, čije se obljetnice usmene potvrde darom Providnosti na današnji dan spominjemo, u središte stavlja Evanđelje: Isusa Krista.“

U razlamanju evanđeoskog teksta fra Bojan je naglasio važnost mira koji dolazi po snazi i prisutnosti Kristove riječi naglasivši kako nije mir odsutnost sukoba ili djelovanja, nego punina života. To je riječ kojom dopuštamo Bogu da uredi naš život te postajemo nositelji mira, kao što na to podsjeća i ime romana o sv. Franji kojeg je napisao fra Bernardin Škunca „Mirotovorac u Bolonji“. „Osim mira, Krist svojim učenicima pokazuje i svoje rane objavljujući se tako kao isti onaj koji je Raspeti i Uskrsli. I  svećenik na svome tijelu nosi biljege Isusove“, rekao je fra Bojan „i to ne u smislu otvorenih rana koje su svima vidljive; nego su to rane utisnute našim svećeničkim pomazanjem u ređenju kad je načinjen križ na našim dlanovima, kao i otvoreni bok koji je posvećen polaganjem ruku na glavu kada naše srce biva preobraženo Kristovu otvorenu srcu. Nema ni jednog dubokog života, pa ni svećeničkog, bez rana jer onaj tko svoj život bez rana preživi, očito nije volio. Svećenik nužno prolazi u svome služenju kroz iskustvo razapinjanja, ponekad i od svojih najbližih, doživljava ostavljanje od onih za koje je mislio da će uvijek biti tu. Svećenik prolazi i kroz razapinjanje od vlastite braće, ali i od onih kojima je poslan jer ipak on ne naviješta neku svoju ideju ili pogled, nego Gospodnju riječ“, spomenuo je fra Bojan te pojasnio kako „te rane ne smiju postati razlog osvete, nego mjesto naše osobne posvete. One moraju biti prožete snagom uskrsnuća jer Kristovo pokazivanje rana nije s ciljem nametanja osjećaja krivnje, nego očitovanja ljubavi. Tako i snagom uskrsnuća sve naše rane, naše boli, postaju mjestom Božje proslave i znakovima ljubavi.“

Na kraju homilije propovjednik se osvrnuo i na preobrazbu straha u radost te rekao kako nema ni kršćanskog ni svećeničkog života bez radosti. „Mi smo pričestitelji radosti. Radost je temeljna označnica kršćanskog života, zato je često fra Bernardin pišući o sluzi Božjem fra Ivanu Peranu, naglašavao njegovu radost. Način življenja svetosti za kršćane je radost jer smo pozvani utjelovljivati Radosnu vijest. Ta radost se živi iz poslanja koje daruje Krist. Poslanje našega svećeništva ne izvire u mojoj vlastitoj volji ili želji, nego u Božjem poslanju. Nije fra Bernardin postao svećenik samo iz osobne pobožnosti ili vlastite želje, nego iz svijesti izabranja od Krista i poslanja koje je od njega primio, a to je ljubiti kao što je Krist ljubio. Naše poslanje jest svoj život darovati za druge, a to znači svakodnevno ulaziti u borbu protiv svake sebičnosti i častohleplja“, rekao je fra Bojan te kazao kako Ivan na koncu svojega evanđelja bilježi da mnoga Isusova znamenja nisu zapisana.

„Možda ni sva čudesa u Vašem životu ili znamenja koje je Bog učinio po vama neće biti izrečena u ovom slavlju ili zapisana u nekoj knjizi ili zborniku, ali zasigurno neće nestati iz Božjeg pamćenja. A smisao svega toga jest objava: Isus je Krist! Neka se i po Vašem služenju i životu proslavi Bog, zato Vam, kao mlađi brat, a u mnogočemu u učenik, s radošću ponavljam riječ koju Vam je zareditelj davne 1963. godine rekao: ‘Bog koji je u tebi započeo dobro djelo neka ga i dovrši do Dana Isusa Krista, Gospodina našega!’“, zaključio je fra Bojan.

Nakon popričesne molitve, pročitane su čestitke pristigle povodom jubileja apostolskog upravitelja Splitsko-makarske nadbiskupije Želimira Puljića i nadbiskupa u miru Marina Barišića te provincijalnog ministra fra Tomislava Šanka koji je u svojoj poruci izrazio zahvalnost Gospodinu na daru fra Bernardinova života, a osobito na njegovu plodonosnom djelovanju u životu Crkve koje je uvijek bilo prožeto franjevačkom karizmom.

U ime obitelji okupljenima se obratio slavljenikov brat Florijan Škunca koji je tom prigodom pročitao i pjesmu na čakavštini u čast slavljenika ispjevanu od sestre Darije Škunce Klanac koja nije mogla sudjelovati u slavlju.

Na kraju, svoju je riječ uputio i slavljenik fra Bernardin Škunca. Fra Bernardin je istaknuo kako čitav njegov život počiva na tri čvrsta stupa: obitelj, domovina i Crkva. Zahvalio je Gospodinu na daru pobožne obitelji iz koje je potekao, a pritom je istaknuo ulogu veoma dobroga oca i svoje iznimno inteligentne majke čiji je talent za skladanje pjesništva očito i sam naslijedio. Kao znak osobite zahvale za predano vjerničko svjedočanstvo roditelja, za vrijeme govora, slavljenikova sestra Urica Škunca Segarić pročitala je pjesmu „Sjećanje na Badnju večer“ o proslavi svetkovine Božića u obitelji koju je napisao fra Bernardin.

O drugom stupu, fra Bernardin je kazao, „domovina i svjesnost da sam Hrvat, sa zdravim domoljubljem bez fanatizma, očuvala me u raznim situacijama života. U naš obiteljski krug, oko moje dvanaeste godine, događao se slučaj uzoritoga nadbiskupa Stepinca, što je učvršćivalo naše životne stavove“, naglasio je fra Bernardin u svojem obraćanju spomenuvši privođenje svoje majke u žandarmeriju s obzirom da je dva puta izvjesila hrvatsku zastavu, no oba je puta bila u blagoslovljenu stanju te puštena od žandara.

Povezujući tako obitelj i domovinu s trećim stupom Crkvom, katoličkom i apostolskom, fra Bernadin je istaknuo, „obitelj i domovina dovele su me u zajedništvo Crkve gdje sam otkrio svoj poziv. Crkva je ona koja nas nosi i preporađa. Ovaj treći stup posve je nadahnjivao dva prethodna. Preko žive vjere u djetinjstvu sam doživio ono što sam kasnije naučio, naime da Crkva napose preko nedjeljnoga bogoslužja stvara kršćansku obitelj. Kako reče sv. Ivan Pavao II.: ‘Crkva čini euharistiju, a euharistija čini Crkvu.’ Život moje obitelji neraskidivo je bio povezan s danom Gospodnjim – nedjeljom. Bez nedjelje gubimo snagu. Nedjelja je dan koji oblikuje vjeru Božjega naroda i uvjeren sam da baš zbog nedolazaka na nedjeljni susret s Kristom naša vjera slabi“, naglasio je fra Bernardin te spomenuo kako je u Crkvi prepoznao i franjevaštvo koje je po primjeru sv. Franje iz Asiza oblikovalo njegov duhovni život.

„U ljepotu franjevačkog života privukao me primjer braće franjevaca iz bliže mi obitelji: fra Bonaventure Škunce, fra Ljudevita Šonje i fra Roberta Škunce. Zahvalan sam Gospodinu što je i preko njih ušao u moj život i promijenio ga pri čemu sam sve dublje shvaćao da je slavljenje sv. Mise ključan čimbenik za prenošenje čitavoga Krista, za uspostavljanje Novoga zavjeta, za gradnju crkava, za njegovanje graditeljstva, umjetnosti. I zavolio sam biti u takvoj službi“, pojasnio je fra Bernardin.

Zahvalio je braći svoje Provincije sv. Jeronima iz Zadra, predvoditelju slavlja fra Stipi Nosiću i propovjedniku fra Bojanu Rizvanu, kao i drugim dionicima dijamantnoga slavlja, osobito VIS-u „ABBA“ koji je animirao pjevanjem misno slavlje, pjevačima iz Novalje koji su pjevajući navijestili poslanicu i molitvu vjernika, domaćicama i njegovateljicama u Samostanu sv. Ante, pozivajući sve na zahvalnu pjesmu „Tebe Boga hvalimo“ koju je izveo puk Božji pod ravnanjem s. Lidije Čotić.

Zajedništvo je nastavljeno i oko obiteljskog stola u samostanskoj blagovaonici gdje su svoje čestitke uputili uvaženi gosti i bliski prijatelji fra Bernardina Škunce. (IKA)

***

Dr. sc. fra Robert Bernardin Škunca dobitnik je Nagrade za životno djelo Grada Zadra 2014. godine – za doprinos humanističkoj znanosti i promicanju duhovnih vrijednosti, prema obrazloženju Gradskog vijeća. Taj rođeni Novaljac život je posvetio proučavanju djela i života sv. Franje Asiškoga. 

Foto: Tajništvo Provincije sv. Jeronima u Zadru
 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

DEKRET NADBISKUPA ZGRABLIĆA / Ovo su jubilejska mjesta i oprosti u jubilejskoj 2025. godini u Zadarskoj nadbiskupiji…

Objavljeno

-

By

U nastavku donosimo DEKRET 0 JUBILEJSKIM MJESTIMA I OPROSTIMA U JUBILEJSKOJ 2025. GODINI U ZADARSKOJ NADBISKUPIJI:

        Sveti Otac, papa Franjo, 9. svibnja 2024., bulom Spes non confundit, proglasio je Redoviti jubilej 2025. godine. Jubilejska godina će započeti u Rimu obredom koji će predvoditi papa Franjo i otvaranjem Svetih vrata u bazilici sv. Petra, na Badnjak, 24. prosinca 2024. godine. Prema odredbi pape Franje, na blagdan Svete Obitelji lsusa, Marije i Josipa, u nedjelju, 29. prosinca 2024. će započeti Jubilejska godina u partikularnim Crkvama, prigodnim obredom i euharistijskim slavljima u katedralama.

       1. Jubilejska mjesta u Zadarskoj nadbiskupiji

       Apostolska pokorničarna (AP) je 13. svibnja 2024. donijela Dekret o podjeli potpunog oprosta tijekom redovite Jubilarne 2025. godine (Dekret). Ovime, sukladno izdanom Dekretu, određujem jubilejska mjesta u Zadarskoj nadbiskupiji, gdje će vjernici za cijelo vrijeme trajanja Jubilejske godine, počevši od 29. prosinca 2024. (od otvaranja Jubilejske godine) do 28. prosinca 2025., (do zatvaranja Jubilejske godine), moći zadobiti jubilejsku milost — potpuni oprost. To su sljedeća mjesta i crkve:

        katedrala sv. Stošije u Zadru, 

        župna crkva sv. Šime u Zadru, 

        samostanska crkva sv. Mihovila franjevaca trećoredaca glagoljaša u Zadru, 

        župna crkva sv. Anselma u Ninu, 

        benediktinska crkva sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu, na otoku Pašmanu.

          2. Oprosti tijekom Jubilejske godine

        Tijekom jubilejske godine svi ostali prethodno dodijeljeni oprosti ostaju na snazi. „Svi vjernici, koji su istinski raskajani i slobodni od svake naklonosti prema grijehu (…) koji su potaknuti duhom milosrđa i koji su tijekom Svete godine pročišćeni po sakramentu pokore i okrijepljeni svetom pričešću, molili na nakane Vrhovnog svećenika, moći će iz crkvene riznice dobiti potpuni oprost, s odrješenjem i oproštenjem od svih svojih grijeha, a koji se po izboru može primijeniti i za duše u čistilištu“ (AP, Dekret).

         „Vjernici, hodočasnici nade, moći će dobiti jubilejski oprost od Svetog Oca ako pobožno hodočaste: prema bilo kojem svetom jubilejskom mjestu i tamo pobožno sudjeluju na svetoj misi (…), na obrednim misama prigodom podjele sakramenata kršćanske inicijacije ili bolesničkog pomazanja; na slavlju Službe Riječi; na Liturgiji časova (Služba čitanja, Jutarnja, Večernja); na pobožnosti križnog puta; mole krunicu na čast Blažene Djevice Marije; mole himan Akathistos; na pokorničkom slavlju koje završava pojedinačnom ispovijedi pokornika“ (AP, Dekret, Br. I.).

        „Isto tako, vjernici će moći zadobiti jubilejski oprost ako pojedinačno ili u skupini pobožno posjete bilo koje jubilejsko mjesto i tamo se u prikladnom vremenu uključe u euharistijsko klanjanje i meditaciju, a koje će zaključiti s molitvom Oče naš, Ispovijest vjere u bilo kojem legitimnom obliku i zazivom Mariji, Majci Božjoj“ (AP, Dekret, Br. II).

         „lstinski raskajani vjernici koji iz ozbiljnih razloga neće moći sudjelovati u svečanim slavljima, hodočašćima i pobožnim pohodima (kao što su, prije svega, klauzurne redovnice i redovnici, starije osobe, bolesnici, zatvorenici, kao i oni koji u bolnici ili na drugim mjestima stalno skrbe o bolesnicima) će dobiti jubilejski oprost pod istim uvjetima ako, sjedinjeni u duhu s prisutnim vjernicima, osobito u trenucima u kojima se riječi Vrhovnog svećenika ili dijecezanskog biskupa prenose putem sredstava komunikacije, izmole Oče našIspovijest vjere u bilo kojem obliku u svom domu ili gdje god se nalazili (npr. u samostanskoj kapeli, bolnici, staračkom domu, zatvoru…) i druge odobrene molitve u skladu sa svrhom Svete godine, prinoseći svoje patnje ili teškoće svojih života“ (AP, Dekret, Br. II).

         „Nadalje, vjernici će moći dobiti jubilejski oprost ako pobožno sudjeluju u pučkim misijama, duhovnim vježbama ili tečajevima o tekstovima Drugoga vatikanskog sabora Katekizmu Katoličke Crkve, koji bi se, po volji Svetoga Oca, trebali održavati u crkvama ili drugim prikladnim mjestima“ (AP, Dekret, Br. III).

         Vjernici koji su učinili djelo milosrđa u korist duša u čistilištu, ako pristupe sakramentu pričesti unutar euharistijskog slavlja drugi put u istom danu, moći će dobiti potpuni oprost dva puta toga istog dana, a može se primijeniti samo za pokojne.

         Potpuni oprost je na osobiti način povezan s djelima milosrđa i pokore, koji svjedoče o pouzdanom obraćenju.

         „Također, vjernici će moći dobiti jubilarni oprost ako u primjereno vrijeme posjete svoju braću i sestre koji su u potrebi ili teškoćama (bolesnici, zatvorenici, usamljene starije osobe, invalidi…), hodočasteći tako prema Kristu koji je prisutan u njima (v. Mt 25,34-36). Pridržavajući se duhovnih, sakramentalnih i molitvenih uvjeta, vjernici će sigurno moći ponavljati takve posjete tijekom Svete godine i tako će svaki puta, pa čak i svakodnevno, dobiti potpuni oprost.

         Jubilejski potpuni oprost može se postići i kroz inicijative koje na konkretan i velikodušan način provode pokornički duh koji je poput duše Jubileja. Tu se posebno misli na ponovno otkrivanje vrijednosti petka: uzdržavanjem, barem na jedan dan, od uzaludnih aktivnosti (stvarnih ili virtualnih, prenošenih putem medija i društvenih mreža), od suvišne konzumacije (primjerice..), kao i izdvajanjem novčanih iznosa za siromašne, podupiranjem vjerskih ili društvenih aktivnosti, osobito u korist obrane i zaštite te kvalitete života u svim njegovim fazama, napuštene djece, mladih ljudi u poteškoćama, starijih Ijudi u potrebi ili usamljenih, migranata iz različitih zemalja…, posvećujući tako prikladan dio svog slobodnog vremena dobrovoljnim aktivnostima, u korist zajednice ili drugim oblicima zalaganja“ (AP, Dekret, Br. III).

3. Poziv poticaj svećenicima pastoralnim djelatnicima

     Pozivam sve svećenike „da velikodušnom dostupnošću i predanošću vjernicima pruže najširu mogućnost korištenja sredstva spasenja na način da se objavi vrijeme kada se može pristupiti ispovijedi i pokorničkim slavljima“ (AP, Dekret, Br. III.). Podsjećam svećenike, ovisno o mogućnostima, u skladu s motuproprijem Misericordia Dei, da imaju pastoralnu mogućnost ispovijedanja i tijekom slavlja svete mise.

   Potičem svećenike i sve uključene u pastoral Nadbiskupije da se pobrinu za jasno objašnjavanje vjernicima ovdje navedenih odredbi i načela za posvećenje vjernika.

     Neka nam Jubilejska godina bude milosno vrijeme raspirivanja kršćanske nade koja ne razočarava i zadobivanja jubilejske milosti oprosta koja nas čvršće u Ijubavi sjedinjuje s Bogom, bližnjima i s našim dragim pokojnicima.

Zadar, na spomendan sv. Ivana od Križa, 14. prosinca 2024. Broj: 1249/2024.

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

SA SVEUČILIŠTA U ZADRU: Objavljeni konačni rezultati natječaja za dodjelu stipendija!

Objavljeno

-

By

Sveučilište u Zadru objavljuje konačne rezultate natječaja za dodjelu stipendija.

Možete ih pregledati na donjim linkovima:

Konačni rezultati Natječaja za dodjelu stipendija izvrsnim redovitim studentima

Konačni rezultati Natječaja za dodjelu stipendija studentima aktivnim sportašima

Konačni rezultati Natječaja za dodjelu stipendija studentima u stanju socijalne potrebe i studentima s invaliditetom

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Božićno čestitanje kod nadbiskupa Zgrablića svećenika, redovništva i djelatnika nadbiskupijskih ustanova

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Božićno čestitanje na prijemu kod zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića svećenika, redovništva i vjernika laika, djelatnika središnjih ustanova Zadarske nadbiskupije, održano je u Salonu Nadbiskupskog doma u Zadru u subotu, 21. prosinca.

Na susretu su bili i umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić, fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima i o. Jeronim Marin, prior benediktinskog samostana na Ćokovcu i predsjednik Slavenske benediktinske kongregacije.

Na početku susreta, u prigodnom obraćanju prisutnima, mons. Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, govorio je o kategoriji vremena kao ljudskoj i božanskoj odrednici u susretu s utjelovljenim Bogom koje treba odgovorno živjeti, na putu k Vječnosti.

„Isus Krist nije samo smisao našeg vjerničkog života, središte našeg poslanja i predanja. Isus je i središte ljudske povijesti i vremena. Bog se utjelovio u vremenu. Na taj način, Bog je posvetio naše vrijeme. Vrijeme računamo na vrijeme prije Krista i poslije Krista. U vremenu Došašća promišljamo, iščekujemo, slavimo Isusov prvi dolazak u naše vrijeme i iščekujemo, posvješćujemo drugi Kristov slavni dolazak, kada će doći suditi žive i mrtve“, rekao je mons. Sorić, istaknuvši da je Bog stvoritelj vremena.

„Vrijeme nije samo fizička kategorija ili prolazna komponenta, vrijeme je posvećeno. Vrijeme je milosno, darovano od Boga, da bismo u vremenu ostvarivali vlastito spasenje i spasenje bližnjih. Činjenica da je Bog iz vječnosti, iz nadvremenosti, sišao u našu vremenitost, posvješćuje nam koliko je vrijeme zaista sveto za sve nas koji putujemo ovim vremenom i prostorom“, poručio je mons. Sorić, rekavši da ćemo jednom biti pitani o ljubavi i na koji način smo koristili vrijeme, na koji način vrijeme ispunjava naš kršćanski život.

„Da je Bog gospodar vremena, dokazuje i da ne možemo promijeniti svoju prošlost, naše prošlo vrijeme. Možemo o njemu promišljati, možemo iz njega učiti, ali nijedan čovjek ne može mijenjati prošlost“, rekao je generalni vikar. Kraj građanske godine prigoda je promišljati što smo dobra učinili kroz proteklo vrijeme. „Brojne pastoralne inicijative i puno lijepih događaja na razini župe, dekanata i Nadbiskupije bili su naši pokušaji da odgovorimo na milosni Božji dar vremena. Nastojali smo i ove godine svojim talentima i sposobnostima učiniti vrijeme sadržajnim, da Bogu uzvratimo na njegov dar“, rekao je mons. Sorić.

Kada se razmišlja o proteklom vremenu, „vidimo da i zlo djeluje u našem ljudskom vremenu. To pokazuje i tragičan događaj koji se dogodio u OŠ u Prečkom u Zagrebu, koji je potresao cijelu domovinu i šire. Pridružujemo se riječima sućuti zagrebačkog nadbiskupa i pitamo se na koji način odgovoriti na zlo u vremenu. Odgovornim ponašanjem prema osobnom i zajedničkom vremenu možemo puno učiniti u umanjivanju sila zla. Prošlost ne možemo promijeniti, no možemo raditi na sadašnjosti i budućnosti. Budućnost već sada, danas, kreće i nosi prema vječnosti naš trud, naš rad, našu suradnju s Bogom“, poručio je mons. Sorić, rekavši da je Bog postao čovjekom da bi bio blizak svim ljudima.

Specifičnost ovogodišnje svetkovine Božića je otvaranje Godine Jubileja u Katoličkoj Crkvi, a u Zadarskoj nadbiskupiji je to 29. prosinca s početkom u 17 sati, u crkvi sv. Šime, nastavlja se procesijom do katedrale sv. Stošije i misom u prvostolnici. Mons. Sorić je potaknuo svećenike da potaknu vjernike na to zajedničko okupljanje na blagdan Svete Obitelji, kako bi se posvjedočilo obiteljsko zajedništvo Nadbiskupije.

„Pred nama je milosno vrijeme godine Jubileja kad ćemo imati prilike propitivati vrijeme vlastitog života, vrijeme zajedničkog hoda i još više se približiti Bogu tijekom Jubileja. Besplatni Božji darovi Crkve tijekom Jubileja su i potpuni oprosti, kad možemo dobiti razrješenje vremenitih kazni zbog naših grijeha. Jubilejska godina donosi nam i priliku popraviti sve što nije bilo dobro u našoj prošlosti. Čestit Božić, blagoslovljena Nova godina i uspješna Godina milosti“, poručio je mons. Sorić, zamolivši nadbiskupa Zgrablića da povede povjerenu zajednicu svojim pastirskim glasom i primjerom.

Nadbiskup Zgrablić održao je prigodni nagovor u duhu navještaja Evanđelja, Elizabetinih riječi Mariji: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina“. Sv. Ambrozije kaže: „Blaženi ste vi koji ste čuli i povjerovali. Kad god duša uzvjeruje, začinje i rađa Riječ Božju i priznaje njena djela“.

„To blaženstvo odnosi se i na nas. Božja riječ začinje novi, uskrsni život u nama i božićno vrijeme nam to želi posvijestiti. U sebi nosimo veliki dar koji nam je Gospodin darovao, povjerovali smo Božjoj riječi, usprkos našim slabostima. Vjera je najveće bogatstvo i uzrok naše radosti“, istaknuo je mons. Zgrablić. Zahvalio je sudionicima susreta na odazivu Božjoj riječi i izrazio radost zbog blaženstva koje nose u sebi. Nadbiskup je potaknuo da ne gledamo jedni druge samo kroz naše slabosti i negativnosti, što obično činimo, nego da Božjim očima gledamo jedni druge, kao one koji nose u sebi veliko blaženstvo koje smo primili u daru Božje milosti; da smo svjesni da nosimo novi život.

„Taj novi, drugačiji život traži od nas da se radujemo tome što je Gospodin u nama izveo, ali da uvijek budemo svjesni da je novi život kojeg nosimo u sebi naš veliki zadatak i naša velika odgovornost; da možemo kroz naš evanđeoski život rađati Krista kroz sakramente, Riječ Božju, kroz primjer našeg života i tako pomoći onima koji nas promatraju da mogu vidjeti Krista koji se rađa i u njihovom životu“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je svećenicima, redovništvu i vjernicima laicima zahvalio za puno dobra, puno blaženstva koje čine, a puno toga ostaje i skriveno. „I život počinje kao neznatan, skriven, ali u sebi nosi veliki kapacitet. Tako i ispovijed, sakramenti, možda ih nitko nije primijetio osim pojedinca kojem su podijeljeni, a važni su u životu te osobe za njeno blaženstvo, za njen život, za njen odnos s Bogom. Hvala na trudu, služenju i radu koje ste učinili s ljubavlju i vjerom, nekad i uz veliku žrtvu. Hvala na onome što činite u službama koje su vam povjerene i služite Gospodinu. Hvala za poduzete aktivnosti i kada se niste zatvorili u svoja mikro područja, nego ste bili raspoloženi i za događaje na razini mjesne Crkve, a neki i na razini domovinske Crkve. Na svemu što je znano i neznano, ali je primijećeno u Božjim očima, hvala svima“, poručio je nadbiskup Zgrablić. Poželio je svima da se ne umore u radu na Božjoj njivi i ne popuste napasti odustajanja, nego da u poniznosti, njegujući blaženstvo u svom životu i radujući se velikim djelima koja Gospodin čini u našem životu, jedan drugoga možemo promatrati Božjim očima, biti jedan drugome potpora na putu života u lijepim i trenucima slabosti, pada i razočaranja.

„Bog nam daje velike milosti Jubilejske godine. Neka Božje blaženstvo bude u našim srcima i neka ono bude uzrok naše snage u služenju Gospodinu i ljudima. Neka Jubilejska godina pomogne da svi rastemo u Kristu koji nam pomaže da živimo našu svetost. Neka bude plodno nadolazeće vrijeme, blagoslovljen i radostan Božić“, poručio je nadbiskup Zgrablić svećenicima, redovništvu i njihovim zajednicama te vjernicima laicima i njihovim obiteljima. Na kraju susreta, nadbiskup je svima prisutnima osobno pristupio i čestitao Božić.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu