Svijet
Nova analiza otkrila što će biti sljedeća kriza s kojom će se Europa suočiti

Jedva da je proljeće, a više od četvrtini europskog kontinenta prijeti suša nakon zime s malo kiše i snijega pa se mnoge se zemlje spremaju za ponavljanje prošlogodišnjeg izrazito suhog ljeta, ako ne i goreg, piše Politico.
Ključno akumulacijsko jezero koje opslužuje vodom milijune Katalonaca gotovo je presušilo.
Problem s voodm izazvao je sukobe u Francuskoj, gdje nekoliko sela više ne može opskrbljivati svoje stanovnike vodom iz slavine.
Vodostaj najveće talijanske rijeke, Po, već je na razini na kojoj je bio prošlog lipnja.
Studija u kojoj su korišteni satelitski podaci potvrdila je ranije ove godine da Europa još od 2018. pati od teške suše. Sve više temperature onemogućavaju da se Europa od toga oporavi pa je kontinent zapeo u začaranom krugu u kojem je dostupnost vode sve nesigurnija.
“Prije nekoliko godina rekao bih da imamo dovoljno vode u Europi. Sada se čini da bismo mogli imati problema”, rekao je glavni autor navedene studije Torsten Mayer-Gürr.
Iako bi vlažni vremenski uvjeti u nadolazećim tjednima mogli obnoviti površinski sloj tla i pomoći poljoprivredi, čak ni kišovito proljeće ne može popraviti tekući deficit podzemnih voda u Europi, upozoravaju stručnjaci.
Kako se bliži ljeto vlade europskih zemalja se trude riješiti i sadašnje i buduće nestašice – dok istovremeno pokušavaju stišati napetosti koje proizlaze iz nesigurne vodoopskrbe.
Suša će, rekao je prošli tjedan španjolski premijer Pedro Sánchez, “biti jedna od središnjih političkih i teritorijalnih rasprava u našoj zemlji u nadolazećim godinama.”
Zimska suša
Prošlogodišnja povijesna suša iscrpila je europske površinske i podzemne rezervoare. Zima je trebala donijeti olakšanje, ali u mnogim regijama bilo je malo kiše ili snijega.
Francuska, u kojoj kiša nije pala više od 30 uzastopnih dana u siječnju i veljači, iskusila je najsušu zimu u posljednjih 60 godina.
Talijanska istraživačka zaklada CIMA ustanovila je smanjenje snježnih oborina za 64 posto do sredine travnja. Vodostaj rijeke Po je na razini prošlog ljeta, a jezero Garda već je ispod polovice svoje prosječne razine.
Izvješće španjolske udruge poljoprivrednika COAG navodi da ove godine neke žitarice moraju “otpisati” u četiri regije, a jedan je meteorolog rekao za El País da se poljoprivrednici mogu “oprostiti od gotovo cijele berbe maslina”.
Vodostaj jezera Sau sjeverno od Barcelone pao je toliko nisko da su vlasti odlučile ukloniti ribu kako bi spriječile njezino umiranje i kontaminaciju vode.
Diljem Katalonije rezervoari su u travnju bili na samo 27 posto kapaciteta. Za sljedeći tjedan u Španjolskoj je najavljen rani toplinski val.
Španjolska ministrica ekologije Teresi Riberi poručila je da bi dostupnost vode u Španjolskoj, slično kao u Francuskoj, mogla bi pasti za 40 posto do 2050. godine.
Zimske oborine su posebno važne za mediteranske zemlje, rekao je Fred Hattermann, hidrolog s Instituta za istraživanje utjecaja klime u Postdamu.
S obzirom na ovogodišnju oskudnu količinu oborina i tanak snježni pokrivač na Alpama, “i ako sada nema puno oborina… onda je suša u biti sigurna“, dodao je.
Ipak, sve moguće proljetne kiše samo bi ublažile manjak vode ovog ljeta.
Kako bi Europa izašla iz izašla iz začaranog kruga gdje svaku godinu započinje sa značajnim deficitom podzemnih voda, ”trebalo bi nam gotovo desetljeće učestalih obilnih oborina”, upozorava Hattermann.
Uloga klimatskih promjena
Predviđanje padalina u tako dugim razdobljima je teško, osobito s klimatskim promjenama koje mijenjaju njihove obrasce padalina.
Jedna od rijetkih dugoročnih projekcija, prognoza njemačke meteorološke službe za ovo desetljeće, predviđa da će u Njemačkoj veći dio desetljeća biti manje, a ne više oborina.
No, čak i da razine oborina ostanu iste, klimatske promjene smanjit će dostupnost vode diljem Europe.
Suša je složena pojava i mnogi čimbenici – poput lošeg upravljanja vodom ili prekomjerne potrošnje – mogu igrati ulogu. Ipak, rastuće temperature zasigurno će dodatno opteretiti opskrbu vodom u Europi.
Postoje tri načina na koje globalno zatopljenje čini kontinent sušim, rekao je Hattermann. Prvo, što više raste temperatura, to će više vode ispariti.
“Samo ovo ga čini sušim”, rekao je. “U osnovi, morali bismo imati stalan porast padalina kako bismo kompenzirali povećanje isparavanja.”
Drugo, klimatske promjene slabe europsku mlaznu struju, što znači da se sustavi tlaka zraka mogu zaglaviti, stvarajući produljena razdoblja vrućih, suhih uvjeta – kao što se dogodilo prošle godine – ili pak dugotrajne obilne kiše, kao što je bio slučaj tijekom smrtonosnih poplava 2021. godine.
I kao treće, europski ledenjaci i snježni pokrivač ubrzano se smanjuju zbog rastućih temperaturama – ostavljajući glavne rijeke poput Rajne, Dunava, Rone ili Poa bez vitalne opskrbe vodom.
Ove će godine doprinos otopljene vode europskim rezervoarima vode “biti stvarno puno manji nego inače”, rekao je Andrea Toreti, viši istraživač u Zajedničkom istraživačkom centru Europske komisije.
“Zato što je 2023. bila gora nego što je bila prošla – a ta je već bila najgora, gledajući zadnjih 10 godina, a sada je još gore.”
Ulaskom u ovo ljeto Španjolska, južni Portugal, Italija i Francuska izgledaju posebno ranjivi, smatra Toreti.
“Ali Poljska i druge regije poput Bugarske, Rumunjske i Grčke imaju upozoravajuće uvjete za sušu“, rekao je.
Brandenburg, njemačko žarište suše, imao je natprosječne količine oborina u posljednjih nekoliko mjeseci, a ipak su razine podzemnih voda niže nego prošle godine, istaknuo je Hattermann.
“Unatoč svoj kiši koju smo imali, nije postalo bolje, nego je gore”, rekao je.
Konkretne akcije
Europa se polako budi pred ovom prijetnjom. Glavni gradovi – koji su bili oštećeni razornim učincima prošlog sušnog ljeta u raznim sektorima uključujući poljoprivredu, energetiku i industriju – žure se oko izrade nacrta odgovora na trenutne, ali i buduće nestašice vode.
Početkom mjeseca Italija je objavila odluku kojom se smanjuje birokracija za vodnu infrastrukturu, uključujući postrojenja za desalinizaciju.
Španjolska je u siječnju objavila novi paket planova upravljanja vodama.
Nova nacionalna strategija upravljanja vodama francuskog predsjednika Emmanuela Macrona usmjerena je na smanjenje ukupne potrošnje vode za 10 posto do kraja desetljeća. Prema planu, od svakog sektora će se tražiti da izradi prijedloge za smanjenje korištenja vode.
Njemačka strategija, usvojena u ožujku, uključuje korake za “održivu” upotrebu vode u 10 područja do 2050. godine, kao i niz od 78 mjera koje treba provesti do 2030.
Ipak, kritičari tvrde da zemlje čine premalo na rješavanju lošeg upravljanja resursima, kojih još uvijek ima u izobilju diljem kontinenta, pogoršavajući time učinke sve manje dostupnosti vode.
Procjenjuje se da se četvrtina europske pitke vode gubi zbog propusnih cjevovoda.
Talijanska političarka Zelenih i bivša europarlamentarka Eleonora Evi na Twitteru je osudila plan svoje vlade jer nije uspjela riješiti korijen krize s vodom u zemlji. Vlada bi se trebala usredotočiti na pošumljavanje i politike za zaustavljanje gubitka pitke vode uzrokovanog curenjem, poručila je.
“Očito je da je voda ograničen resurs, a mi kao društvo možda i nismo bili toliko učinkoviti koliko smo mogli u upravljanju ovim ograničenim resursom”, rekla je Samantha Burgess, zamjenica direktora Copernicusa, europske službe za praćenje klime.
Ratovi za vodu
U međuvremenu, upravljanje vodom – i odlučivanje o tome tko joj može pristupiti – pretvara se u političko pitanje diljem kontinenta.
Prošlog su ljeta u Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj, Španjolskoj i Italiji uvedena ograničenja korištenja vode, a postavljena su pitanja o prioritetu korištenja vode za turističku infrastrukturu, velika industrijska postrojenja i poljoprivredu.
Neke općine već se suočavaju s novim ograničenjima, dok u drugima ona nikada nisu ni postavljena. Katalonija je nedavno uvela ograničenja, uključujući obvezno smanjenje potrošnje vode za poljoprivredu od 40 posto.
U južnoj Njemačkoj pravni sporovi oko vode su se u posljednja dva desetljeća udvostručili, a u Francuskoj su napetosti između ekologa i farmera oko izgradnje rezervoara vode prošlog mjeseca izazvale nasilne sukobe.
Rezervoari bi trebali pomoći poljoprivrednicima da se pripreme za sušne uvjete ljeti pumpajući podzemnu vodu zimi koja se zatim može koristiti za navodnjavanje ljeti, ali zelene skupine upozoravaju da bi taj sektor trebao smanjiti potrošnju vode.
Marine Tondelier, čelnica francuske stranke Zelenih, nazvala je rezervoare “nepravednima” i opisala ih kao “prisvajanje i privatizaciju vodnih resursa nekolicine na račun većine”.
U španjolskoj regiji Andaluziji planovi vladajuće Narodne stranke desnog centra i krajnje desnog Voxa da povećaju sustav navodnjavanja u blizini močvara Doñana, koja je pod zaštitom UNESCO-a, izazvali su bijes među ekolozima i oporbenim strankama.
Maribel Mora iz krajnje ljevičarske stranke Podemos je ranije ovog mjeseca isula čašu pijeska na parlamentarni stolac premijera Andaluzije, tvrdeći da će Doñana izgledati “kao pustinja” ako se kontroverzni zakon usvoji.
“Ljudi to osjećaju”, rekao je Hattermann. “Bitka oko distribucije već traje”.
Svijet
Više od 150 tona zlata otkriveno u ovoj europskoj regiji

Više od 150 tona zlata, čija se vrijednost procjenjuje na oko četiri milijarde eura, otkriveno je na jednom poljoprivrednom gospodarstvu u Francuskoj, javlja Anadolu.
Prema izvješćima francuskih medija, poljoprivrednik Michel Dupont pronašao je nekoliko grumena zlata tijekom poljoprivrednih radova u regiji Auvergne.
To mu je privuklo pozornost pa je pozvao geologe koji su po izlasku na teren utvrdili da se na zemljištu nalazi više od 150 tona zlata.
Procjenjuje se da je nalazište zlata vrijedno oko 4 milijarde eura, što ga čini jednim od najvećih otkrića zlata u zemlji posljednjih godina.
Službene vlasti još nisu dopustile iskopavanje zlata na Dupontovoj zemlji, zbog čega su potrebna istraživanja kako bi se zaštitila priroda tog područja.
U Francuskoj je eksploatacija nalazišta zlata u nadležnosti vlade, prenosi Fenix Magazin.
Dok ekonomski stručnjaci tvrde da bi iskopavanje zlata moglo značajno doprinijeti regionalnom gospodarstvu zapošljavanjem stotina ljudi, ekolozi tvrde da bi takva aktivnost mogla imati negativne posljedice za prirodu.
Svijet
Nijedna boca nije prošla test: Europska vina puna ove “vječne kemikalije”

Nova istraga otkrila je raširenu kontaminaciju europskih vina s trifluorooctenom kiselinom (TFA) — postojanim nusproizvodom PFAS-a, grupe industrijskih kemikalija široko poznatih kao “vječne kemikalije”.
Niti jedno vino proizvedeno u posljednjih nekoliko godina u 10 zemalja EU-a nije prošlo analizu. U nekim je bocama utvrđeno da su razine 100 puta veće od onih koje se obično registriraju u vodi za piće.
Studija, koju je u srijedu objavila Pesticide Action Network (PAN) Europe, daje dodatan razlog za što hitnijim postupnim ukidanjem pesticida koji sadrže PFAS, skupinu kemikalija koje je napravio čovjek, a koje su dizajnirane da izdrže toplinu, vodu i ulje te da se odupru razgradnji u okolišu.
Prije 1988. ga nije bilo, danas 3000 veći od granice
Proizvodnja vina među najvećim je korisnicima pesticida u europskoj poljoprivredi, osobito fungicida, što vinograde čini vjerojatnim žarištem za nakupljanje kemikalija. Grožđe je posebno osjetljivo na gljivične bolesti, što zahtijeva često prskanje tijekom vegetacijske sezone, uključujući i neke proizvode koji sadrže PFAS spojeve.
Istraživači su otkrili da, iako se TFA nije mogao otkriti u vinima ubranim prije 1988., razine kontaminacije od tada su stalno rasle – dosegnuvši do 320 mikrograma po litri u bocama iz posljednje tri berbe, što je razina koja je više od 3000 puta veća od zakonske granice EU-a za ostatke pesticida u podzemnim vodama.
Autori studije povezuju ovaj porast s rastućom upotrebom pesticida na bazi PFAS-a i novijih fluoriranih rashladnih sredstava tijekom prošlog desetljeća.
“Ovo je znak upozorenja koju ne treba ignorirati”, rekao je Helmut Burtscher-Schaden iz austrijske nevladine organizacije Global 2000, koji je vodio istraživanje. “Ogromno nakupljanje transmasnih kiselina u biljkama znači da vjerojatno unosimo puno više ove vječne kemikalije putem hrane nego što se prije pretpostavljalo.”
Analizirano 49 vina, opasna i organska
Izvješće pod naslovom Poruka iz boce analiziralo je 49 vina, uključujući konvencionalne i organske proizvode. Iako su organska vina obično imala niže koncentracije TFA, nijedno nije bilo bez kontaminacije. Vina iz Austrije pokazala su posebno visoke razine, iako su istraživači naglasili da problem obuhvaća cijeli kontinent.
“Ovo nije lokalni problem, to je globalni problem”, upozorio je Michael Müller, profesor farmaceutske i medicinske kemije na Sveučilištu u Freiburgu, koji je proveo neovisnu studiju koja je potvrdila slične rezultate. “Nema više nezagađenih vina. Čak ni organski uzgoj ne može u potpunosti zaštititi od ovog zagađenja jer je transmasna masna kiselina sada sveprisutna u okolišu.”
Nalazi naglašavaju sve veći nadzor PFAS-a – široke klase fluoriranih spojeva koji se koriste u proizvodima od neljepljivog posuđa do pjene za gašenje požara i poljoprivrednih pesticida. Te su tvari cijenjene zbog svoje trajnosti, ali se pokazalo da se nakupljaju u okolišu iu živim organizmima, s poveznicama s rakom, oštećenjem jetre i reproduktivnim oštećenjima.
Dok su rizici dugolančanih PFAS odavno prepoznati, TFA su donedavno i regulatori i proizvođači smatrali relativno benignim. To se stajalište sada dovodi u pitanje. Studija koju je financirala industrija iz 2021. u skladu s EU-ovom uredbom o kemikalijama REACH povezala je izloženost TFA s ozbiljnim malformacijama fetusa kunića, što je navelo regulatore da predlože klasificiranje TFA kao “otrovne za reprodukciju”.
EU treba glasati o PFAS pesticidu
“Zbog toga je još hitnije djelovati”, rekla je Salomé Roynel, službenica za politiku u PAN Europe. Istaknula je da prema važećim pravilima EU-a o pesticidima, metaboliti koji predstavljaju rizik za reproduktivno zdravlje ne bi se smjeli otkriti u podzemnim vodama iznad 0,1 mikrograma po litri – granica koju TFA redovito premašuje i u vodi, a sada i u hrani.
Vrijeme objave izvješća dodaje politički pritisak samo nekoliko tjedana prije nego što zemlje članice EU-a trebaju glasovati o tome hoće li zabraniti flutolanil, PFAS pesticid koji je identificiran kao značajan emiter TFA. Pokretači kampanje tvrde da EU mora ići dalje, apelirajući na zabranu svih PFAS pesticida.
Moguće zamjene?
“Glasovanje o flutolanilu prvi je test o tome shvaćaju li kreatori politike ozbiljno ovu prijetnju”, rekao je Roynel. “Ali u konačnici, moramo eliminirati cijelu kategoriju ovih kemikalija iz poljoprivrede.”
Industrijske skupine će vjerojatno odstupiti, tvrdeći da su pesticidi na bazi PFAS-a i dalje ključni za zaštitu usjeva. No Müller se suprotstavlja toj tvrdnji, rekavši da su alternative dostupne: “Postoje alternative. Ideja da su te kemikalije bitne jednostavno nije istinita.”
Uz obuhvatnija ograničenja PFAS-a u EU-u o kojima se trenutno raspravlja, studija o vinu unosi novi moment u rasprave o tome kako se uhvatiti u koštac s kemijskim onečišćenjem i zaštititi opskrbu hranom u Europi.
“Što više odgađamo, to je zagađenje gore”, rekla je Burtscher-Schaden. “I zato što imamo posla s vječnim kemikalijama, svaka godina nedjelovanja zaključava štetu za generacije koje dolaze.”
Europska komisija odbila je komentirati izvješće.
Svijet
Tifus postao otporan na antibiotike: Vraća se stara bolest koja ubija

XDR Typhi nije samo otporan na antibiotike koji se uobičajeno daju, kao što su ampicilin, hloramfenikol i trimetoprim/sulfametoksazol, već raste i otpornost na nove antibiotike, kao što su fluorokinoloni i cefalosporini treće generacije
Tifusna groznica je možda rijetka u razvijenim zemljama, ali ova bolest, za koju se smatra da postoji tisućljećima , još uvijek predstavlja veliku opasnost, a prema istraživanju objavljenom 2022. godine, bakterija koja izaziva tifusnu groznicu razvija veliku otpornost na lijekove.
Raste otpornost bakterija na antibiotike
Trenutno su antibiotici jedini način za učinkovito liječenje tifusa, koji izaziva bakteriju Salmonella enterica serovar Typhi (S Typhi). Ipak, tijekom posljednja tri desetljeća, otpornost bakterija na oralne antibiotike raste.
Znanstvenici su sekvencionirali genom 3.489 sojeva S Typhia prikupljenih od 2014. do 2019. godine u Nepalu, Bangladešu, Pakistanu i Indiji i otkrili porast ekstenzivno otpornih na lijekove XDR Typhi.
XDR Typhi nije samo otporan na antibiotike koji se uobičajeno daju, kao što su ampicilin, hloramfenikol i trimetoprim/sulfametoksazol, već raste i otpornost na nove antibiotike, kao što su fluorokinoloni i cefalosporini treće generacije. Što je još gore, ovi se sojevi globalno šire velikom brzinom, piše Science Alert.
Dok većina slučajeva XDR Typhi potiče iz južne Azije, istraživači su identificirali skoro 200 slučajeva međunarodnog širenja od 1990. godine – većina je stigla u jugoistočnu Aziju, istočnu i južnu Afriku, ali su superbakterije tifusa također pronađene u Ujedinjenom Kraljevstvu, Sjedinjenim Državama i Kanadi.
„Brzina kojom su se pojavili i širili visokorezistentni sojevi S Typhi posljednjih godina je razlog za zabrinutost i naglašava potrebu za hitnim proširenjem mjera prevencije, posebno u zemljama s najvećim rizikom“, rekao je specijalist za zarazne bolesti Jason Andrews sa Sveučilišta Stanford u vrijeme objavljivanja rezultata.
Znanstvenici već godinama upozoravaju na tifus otporan na lijekove.
Samo jedan efikasan
Šrvi XDR soj tifusa identificiran je u Pakistanu 2016, a do 2019. postao je dominantan genotip u naciji. Povijesno gledano, većina XDR sojeva tifusa pobjeđivala se antimikrobnim sredstvima treće generacije, kao što su kinoloni, cefalosporini i makrolidi. Međutim, u ranijim 2000-ih, mutacije koje daju otpornost na kinolone činile su više od 85 postotaka svih slučajeva u Bangladešu, Indiji, Pakistanu, Nepalu i Singapuru. Istovremeno je zavladala i rezistencija na cefalosporine i danas je ostao samo jedan oralni antibiotik: makrolid, azitromicin. I ovaj lijek možda neće djelovati još dugo.
Studija iz 2022. objavljena u The Lancet Microbe, otkrila je da se mutacije isto tako otporne azitromicin sada također šire, „ugrožavajući učinkovitost svih oralnih antimikrobnih sredstava za liječenje tifusa“. Iako XDR S Typhi još nije usvojio ove mutacije, ako bude – u ozbiljnoj smo nevolji. Ako se ne liječi, do 20 posto slučajeva tifusa može biti fatalno, a danas ima 11 milijuna slučajeva tifusa godišnje, prenosi Nova.
Potencijal još jedne zdravstvene krize
Buduće epidemije mogu se donekle spriječiti konjugovanim cjepivima protiv tifusa, ali ako se pristup ovim cjepivima ne proširi globalno, svijet bi uskoro mogao imati još jednu zdravstvenu krizu.
„Nedavna pojava XDR-a i S Typhi otpornog na azitromicin stvara veću hitnost za brzo širenje preventivnih mjera, uključujući upotrebu tifusnih konjugiranih cjepiva u zemljama s endemskim tifusom“, pišu autori. „Ovakve mjere su potrebne u zemljama u kojima je prevalencija otpornosti na antimikrobne lijekove među izolatima S Typhi trenutno visoka, ali s obzirom na sklonost međunarodnom širenju, ne bi trebalo biti ograničena na takvo okruženje.“
Zdravstveni stručnjaci tvrde da nacije moraju proširiti pristup cjepivima protiv tifusa i ulagati u nova istraživanja antibiotika. Otpornost na antibiotike jedan je od vodećih uzroka smrti u svijetu.
-
magazin2 dana prije
ŠPICA!
-
ZADAR / ŽUPANIJA5 dana prije
ŽUPANIJSKI DANI 2025. / U petak Smotra klapa Zadarske županije u crkvi sv. Donata
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prije
DUHOVNO-GLAZBENI PROGRAM I MISA / Sutra na Forumu proslava Nedjelje Božjeg milosrđa
-
ZADAR / ŽUPANIJA6 dana prije
ZGRABLIĆ UPUTIO DOPIS SVEĆENICIMA: “U subotu neka sva crkvena zvona zazvone prema mjesnim običajima za sprovod”