ZADAR / ŽUPANIJA
UOČI POČETKA ŠKOLE / Poruka nadbiskupa Zgrablića: “S još više ljubavi, zauzetosti, pažnje, poštovanja i strpljivosti pristupajmo svakom učeniku”
Povodom početka nove školske godine, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić uputio je poruku svećenicima, vjeroučiteljima, katehetama, odgojiteljima u vjeri i župnim animatorima koju je predstavio na 47. katehetskom danu Zadarske nadbiskupije u subotu, 2. rujna, u crkvi sv. Pavla na Bokanjcu u Zadru.
Odlukom nadbiskupa Zgrablića, molitva i zaziv Duha Svetoga za blagoslovljen početak nove školske i vjeronaučne godine u svim župama Zadarske nadbiskupije će biti u nedjelju, 17. rujna.
Pismo nadbiskupa Zgrablića prenosimo u cijelosti:
1. Pozdrav, zahvala i poticaj
Upućujem srdačan pozdrav na početku nove 2023./24. školske i vjeronaučne godine vama, dragi svećenici, vjeroučitelji, katehete, odgojitelji i župni animatori, a preko vas i svim učenicima, njihovim roditeljima, nastavnicima, profesorima, svim prosvjetnim djelatnicima, kao i svim suradnicima u pedagoškom i prosvjetno – odgojnom radu. Radujem se susretu s vama, najbližim suradnicima, u pastoralnom djelovanju među djecom i mladima u Zadarskoj nadbiskupiji. Koristim ovu prigodu, ponajprije, zahvaliti Bogu za svakoga od vas koji stavljate svoj život, svoju vjeru, poslanje, znanje i sposobnosti u službu Crkve za izgradnju evanđeoskog dobra u društvu i svijetu. Izričem priznanje i zahvalu svakome od vas što se svakodnevno sjedinjujete s Gospodinom te kroz svoje molitve, promišljanja, stečeno znanje, iskustvo, napor oko odgoja djece i mladih, po pedagoškim i metodološkim vještinama koje ste stekli, po predanom radu i požrtvovnosti, ugrađujete sebe i one koje vam Gospodin povjerava u Tijelo Kristovo koje je njegova Crkva. Želim vas i ohrabriti u radu i podsjetiti na vlastitost našeg poziva i poslanja u kojem, ako iskreno slijedimo naš duhovni put, nismo sami, nismo prepušteni samo svojoj snalažljivosti, sposobnostima i kreativnostima. Vrijeme koje je pred nama pruža nam osobitu prigodu da se osnažimo na životnom putu i poslanju koje vršimo te obogatimo naš duh najvećim dobrima. Osnaženi snagom vjere i međusobne podrške, nećemo se pokolebati pred sablaznima u Crkvi, klevetama i ogovaranjima, pred medijskim utjecajima i ponekim intelektualnim krugovima koji šire nepovjerenje prema poruci Crkve, vjeronauku u školi, te u nekim posvećenim osobama i pastoralnim djelatnicima prouzrokuju određeno razočaranje ili kompleks manje vrijednosti, zbog čega relativiziraju ili prikrivaju svoj kršćanski identitet.[1] Naše međusobno obogaćivanje i podrška te osobni rast u vjeri pomoći će nam da ne padnemo u naglašeni individualizam, krizu identiteta i opadanje gorljivosti koje papa Franjo u enciklici Radost evanđelja naziva trima zlima u evangelizaciji koji se međusobno hrane,[2] a koji se ponekad mogu prepoznati i među nama.
Znamo kako služiti Crkvi i Bogu ne znači samo naviještati Isusa Krista stečenim znanjem, koristeći se prikladnim metodološkim sredstvima, nego kako moramo i sami, ponajprije životom, provoditi u djelo Riječ koju smo upoznali, živeći Ljubav koju smo susreli, djelatno prihvaćati cjelovito Evanđelje koje smo prepoznali kao Istinu. Nije dovoljno da budemo samo „dobri ljudi, svećenici, vjeroučitelji, katehete, odgojitelji…“ te djelujemo po određenim opće prihvaćenim humanim i pedagoškim mjerilima, nego, moramo biti i osobe pune Duha Svetoga i mudrosti – tj., ne smijemo biti samo dobri djelatnici koji znaju dobro raditi, organizirati, prenositi informacije, već moramo vršiti naše poslanje u duhu vjere, vođeni Evanđeljem, Božjim svjetlom i mudrošću srca. Naš poziv i poslanje bitni je dio našeg identiteta. „U mjeri u kojoj raste naše sjedinjenje s Gospodinom i jača naša molitva“, podsjeća u jednoj katehezi papa Benedikt XVI., „i mi dolazimo do onoga što je bitno i shvaćamo da se Božje Kraljevstvo ne gradi snagom naših sredstava, naših kreposti, naših sposobnosti, već Bog izvodi čudesa upravo po našim slabostima, našoj nedostojnosti za tu službu.“[3]
2. Godina molitve – 2024.
Papa Franjo u svome pismu od 11. veljače 2022. godine, na spomendan Gospe Lurdske, upućenom mons. Rinu Fisichelli, predsjedniku Papinskog vijeća za novu evangelizaciju, najavio je proslavu Jubilarne 2025. godine. Za geslo Jubilarne godine izabrano je geslo „Hodočasnici nade“ koje želi potaknuti klimu nade i povjerenja. Priprema za Jubilarnu godinu tijekom 2024., a onda i slavlje Jubilarne 2025. godine, prigoda je da još više produbimo našu osobnu vjeru, obogatimo duhom te tako budemo što prikladniji posrednici u prenošenju Radosne vijesti onima kojima nas Bog šalje.
Jubilarne godine obilježavaju se posljednjih stoljeća svakih dvadeset i pet godina, počevši od one prve za vrijeme pape Bonifacija VIII., godine 1300. Svaka jubilarna godina imala je veliku važnost u životu Crkve na duhovom, crkvenom i društvenom području. Zasigurno, ova Jubilarna godina koja je pred nama to želi biti i za nas. „Sveti narod Božji“, piše u spomenutom pismu papa Franjo, „živio je ovo slavlje kao posebni milosni dar sadržan u oproštenju grijeha, osobito potpunom oprostu, izričaju punine Božjeg milosrđa. Vjernici, često nakon dugog hodočašća, zahvaćaju u duhovno blago Crkve kroz Sveta vrata časteći relikvije apostola Petra i Pavla koje se čuvaju u rimskim bazilikama. (…) U ovo vrijeme priprave već sada me veseli pomisao“, piše nadalje papa Franjo, „kako bi se godina koja prethodi jubilarnom događanju, 2024., oblikovala u veliku „simfoniju“ molitve. I to ponajprije kako bi nas ponovno obuzela želja biti u Gospodinovoj nazočnosti gdje ga slušamo i klanjamo mu se. Molitva koja zahvaljuje Bogu na mnogim darovima njegove ljubavi prema nama i molitva hvale za cjelovito njegovo djelo stvaranja, koja uključuje obvezu svakoga djelatno i odgovorno uključiti se u njihovo očuvanje. Molitva kao glas ´jednog srca i jedne duše´ (usp. Dj 4, 23) koji se razliježe u solidarnosti i podjeli svakodnevnog kruha. Molitva koja omogućuje svakom muškarcu i ženi ovoga svijeta obratiti se jedinome Bogu kojem mogu izraziti sve što je u tajnama njihova srca. Molitvi koja je put i škola koja vodi prema svetosti, koja usmjerava i živi kontemplaciju i djelovanje. Dakle, godina intenzivne molitve u kojoj će se otvoriti srca kako bi primila obilje milosti, tvoreći od ´Oče naša´, molitve koju nas je naučio Isus, program života svakog njegovog učenika.“
3. Škola molitve
U novoj školskoj i vjeronaučnoj godini koja je pred nama, pred svim izazovima koje pred nas stavlja, potaknuti pozivom pape Franje i pripravom na Godinu molitve 2024. i Jubilarnu 2025. godinu, uđimo i mi u ovoj školskoj godini u školu kao učenici, a ne samo kao učitelji. Pohađajmo najbolju školu života, školu molitve. I za molitvu, jer je u njoj skriveno veliko blago, otajstvo života, potrebno je cjeloživotno učenje. Samo onaj koji je dobar učenik, može postati i dobar učitelj. Isus je u školi molitve najbolji i jedini učitelj. U Isusovoj školi otvaramo Bogu svoje srce i um te učimo promatrati sebe i svijet na novi, Božji način. U Isusovoj školi otkrivamo svu ljepotu, neizmjerno bogatstvo i pravi smisao života. Učimo od Isusa trajno moliti, jer: „Molitva je poput otvorenog prozora koji nam omogućuje svoj pogled usmjeriti k Bogu, ne samo da se podsjetimo na cilj prema kojem idemo, već također zato da dopustimo da Božja volja prosvjetljuje naš zemaljski put i pomaže nam snažno ga i zauzeto živjeti.“[4] Budemo li trajno u ovoj Isusovoj školi odnosa s Ocem koji hrani naš duh i preobražava naš život, što i jest istinska molitva, moći ćemo na najbolji način otajstva vjere prenositi onima s kojima radimo, s kojima živimo, s kojima komuniciramo i kojima nas Gospodin šalje.
Koja je to Isusova škola u kojoj možemo učiti ispravno moliti, u kojoj se na ispravan način možemo obraćati Bogu u našem životu i radu? Prva cjeloživotna škola molitve je Sveto Pismo.[5] „Sveto Pismo je trajni dijalog između Boga i čovjeka, progresivni dijalog u kojem mi se Bog prikazuje uvijek bliži, u kojem možemo bolje upoznati njegovo lice, njegov glas, njegovu bît; čovjek nauči prihvaćati Boga i razgovarati s Bogom.“[6] Iskušana i drevna metoda, od mnogih provjerena i potvrđena, koja nam pomaže u školi molitve Svetoga Pisma je „lectio divina“ ili, kako ovaj čin drugi nazivaju, „molitveno čitanje“. Lectio divina, tumači kratko i sažeto veliki teolog, papa Benedikt XVI., „sastoji se u dugom zadržavanju nad nekim biblijskim tekstom, čitajući ga uvijek iznova, gotovo ga ´preživajući´, kako to kažu Oci, te, tako reći, cijedeći iz njega sav ´sok´, kako bi se njime nahranila meditacija i kontemplacija, i postiglo da se njime kao životnim sokom navodnjava konkretni život. Uvjet je toga duhovnoga čitanja prosvjetljenje uma i srca Duhom Svetim, to jest sâmim nadahniteljem Pisama, i stoga njihovo stavljanje u stav ´pobožna slušanja´.“[7]
Druga cjeloživotna škola molitve, ali jednako važna kao i prva i neodvojivo s njom povezana je škola liturgije.[8] Što je to liturgija? „Riječ ´liturgija´“, prema Katekizmu Katoličke Crkve, prema grčkom „izvorno znači ´javno djelovanje´, ´službu naroda i službu u korist naroda´. U kršćanskoj predaji to znači da Božji narod sudjeluje u ´Božjem djelu´. Po liturgiji Krist, naš Otkupitelj i vječni Svećenik, nastavlja u svojoj Crkvi, s njom i po njoj, djelo našeg otkupljenja.“[9] Po Crkvi i u Crkvi, u liturgiji, Krist nastavlja svoje djelo spasenja omogućujući nam participaciju u njegovoj smrti, ali i slavnom uskrsnuću, uzašašću na nebo i poslanju Duha Svetoga, to jest u njegovom životu. Naše molitveno sudjelovanje u liturgiji u kojoj otvaramo srce Bogu i u kojoj je sâm Krist djelatan, sjedinjuje nas s Kristovim životom te nam omogućuje uzdignuće našeg života k Bogu, čini da smo „jedno srce i jedna duša“[10] u zajedništvu ljubavi Presvetog Trojstva. A naše uzdignuće k Bogu cilj je svake naše molitve, našeg rada, ali i konačni životni cilj.
4. Zaključak
„Istinski kršćanski odgoj ne smije nipošto zaobići iskustvo molitve.“[11] Stoga, neka nam 2024. „Godina molitve“, priprema za Jubilarnu 2025. godinu, po redovitom molitvenom čitanju i aktivnom sudjelovanju u liturgiji, uz naš svakodnevni rad i tijekom ove školske i vjeronaučne godine, oblikuju u našim srcima, kako sanja papa Franjo, „simfoniju“ molitve koja će hraniti naš duh, buditi radost zbog ljubavi Božje u srcima svakog čovjeka do punine spasenja te davati snage i u svakodnevnom našem odgojno – obrazovnom radu, u svim izazovima i poteškoćama života i rada. Neka nam Godina molitve bude poticaj da s još više ljubavi, zauzetosti, pažnje, poštovanja i strpljivosti pristupamo napose svakom našem učeniku.
Po zagovoru Isusove i naše Majke Marije, Majke Crkve, na vaš život i rad zazivam obilni Božji blagoslov.
Hvala.
X Milan Zgrablić,
nadbiskup zadarski
[1] Usp. Papa Franjo, Evangelii gaudium, 79.
[2] Usp. Papa Franjo, Evangelii gaudium, 78.
[3] Kateheza papa Benedikta XVI., 13. VI. 2012.
[4] Kateheza pape Benedikta XVI., 12. 9. 2012.
[5] Usp., Kateheza pape Benedikta XVI., 26. 9. 2012.
[6] Kateheza pape Benedikta XVI., 26. 9. 2012.
[7] Nagovor na molitvi Angelus pape Benedikta XVI., 6. 11. 2005.
[8] Usp., Kateheza pape Benedikta XVI., 26. 9. 2012.
[9] Katekizam Katoličke Crkve, 1069.
[10] Dj 4, 32
[11] Kateheza pape Benedikta XVI., 28. XII. 2011.
ZADAR / ŽUPANIJA
DANAS SVEČANO U SV. ŠIME / Zadarska crkva prvotno je bila posvećena sv. Stjepanu prvomučeniku
Danas, na blagdan sv. Stjepana, svečano misno slavlje u crkvi sv. Šime u Zadru u 18 sati predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
Crkva sv. Šime prvotno je bila posvećena sv. Stjepanu prvomučeniku, dok u nju bilo preneseno tijelo sv. Šime 1632. g., iz crkve Svete Marije Velike.
ZADAR / ŽUPANIJA
(VIDEO) PROJEKT TEŽAK 600 TISUĆA EURA / Započela izgradnja parka uz prometnicu Kažimira Zankija od Puta Bokanjca do Žmirića
Grad Zadar započeo je s provedbom projekta ”Izgradnja parka uz prometnicu Kažimira Zankija od Puta Bokanjca do Žmirića u Zadru” za kojeg je odobreno financiranje u iznosu od 100 % opravdanih troškova odnosno 568.793,04 eura, a sukladno provedenom Pozivu na dodjelu bespovratnih sredstava ”Pilot projekt razvoja zelene infrastrukture i/ili kružnog gospodarenja prostorom i zgradama”.
Projekt provodi UO za prostorno uređenje i graditeljstvo, a financira se iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026..
Cilj projekta je doprinos razvoju zelene infrastrukture, održivom razvoju i dekarbonizaciji te zdravlju i poboljšanju kvalitete života građana.
U okviru projekta će se trenutno zapušteni prostor s postojećom šumom urediti u gradski park koji će biti sportsko – rekreacijska zona s nizom sadržaja za aktivni boravak u prirodi, igru i rekreaciju, edukaciju, te za odmor uz meditacjiu, čitanje i slične aktivnosti.
Do sada su u okviru projekta izgrađene kružne pješačke/trim staze duž cijelog obuhvata, poprečne Fitness staze sa spravama za trim/trail vježbe, dva polja vježbališta za odrasle sa spravama za vježbanje, dječje igralište, skejt/roller rampa amfiteatralnog oblika i prostor za sjedenje i druženje različitih grupa, za što je već uplaćen odobreni iznos opravdanih troškova u iznosu od 482.477,97 eura, a u sljedećoj godini predviđena je sadnja stabala i grmova.
Nove zelene površine imat će posađene autohtone vrste, a planira se sadnja 205 novih stabala i 200 grmova.
Na mjestima koja će služiti kao dio za odmor uz meditaciju projektirani su mirisni vrtovi ukrasnog i ljekovitog mediteranskog grmovitog bilja (lavanda, lovor, mirta, buhač, smilje, kadulja, mravinac, ružmarin, menta, citrusne trave, origano….) pogodnog za oprašivače, a postavit će se i 20 kućica za ptice, sve u svrhu poboljšanja bioraznolikosti.
Ukupna vrijednost projekta iznosi 604.373,16 EUR i osim navedenih aktivnosti uključuje i izradu projekta krajobraznog uređenja i sustava za navodnjavanje, upravljanje projektom i administraciju te promidžbu i vidljivost projekta, a njegov završetak je predviđen najkasnije do 30. lipnja 2026. godine.
Obuhvat zahvata uređenja parka iznosi 11.485 m2, a sveukupna površina zelenih površina u obuhvatu projekta iznosit će cca 2.000,00 m2.
Projektom je predviđena primjena više različitih mjera čiji će sinergijski učinak osigurati: smanjenje negativnih utjecaja klimatskih promjena, smanjenje rizika od klimatskih promjena, smanjenje emisija CO2, poboljšanje bioraznolikosti u urbanom području, brojne benefite za građane svih dobnih skupina koji imaju izravan utjecaj na zdravlje (rekreacija, odmor i meditacija, zabava i dr.), međugeneracijsku suradnju i druženje, s ciljem doprinosa razvoju zelene infrastrukture, održivom razvoju i dekarbonizaciji te zdravlju i poboljšanju kvalitete života građana.
Završetkom projekta građani će dobiti novi park s autohtonim zelenilom prilagođen potrebama svakog pojedinca i dobne skupine uz poštivanje prirode i životinja primjenom prirodnih rješenja (korištenje prirodnih materijala i dr.), kao i zaštitni pojas zelenila prema prometnicama koji će štititi okolna naselja od štetnog utjecaja vozila (ispušnih plinova, buke).
Grad Zadar planira i dalje provoditi projekte ozelenjavanja pa je tako u pripremi faza II. ovog projekta gdje će se susjedna površina također ozeleniti i pretvoriti u park.
Na sljedećem linku možete pogledati vizualizaciju parka odnosno skejt rampe koja je dio istog:
ZADAR / ŽUPANIJA
FOTOGALERIJA IZ KATEDRALE / Nadbiskup Zgrablić predvodio božićnu misu
Na svetkovinu Božića, u srijedu, 25. prosinca, svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Propovijed nadbiskupa Zgrablića donosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre!
Na pragu otvaranja Jubilejske, Svete godine u našoj mjesnoj Crkvi koju ćemo, milošću Božjom, svečano započeti sljedeću nedjelju, na blagdan Svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa, radosno slavimo veliki događaj Isusova rođenja.
Radostan vam i blagoslovljen Božić!
„K svojima dođe“ (Iv 1, 11), kaže nam sv. Ivan. „Njegov smo narod“… Mi smo njegovi, ne u tom smislu da smo njegove sluge, jer je Isus sâm rekao: „Više vas ne zovem slugama“ (Iv 15, 15). On nam svojim utjelovljenjem, rođenjem i djelom otkupljenja nudi svoje prijateljstvo. „Vas sam nazvao prijateljima, jer vam pripoćih sve što sam čuo od Oca svoga“ (Iv 15, 15). „On nam nudi uzajamno prijateljstvo,“ zapisat će papa Franjo u svojoj posljednjoj enciklici Dilexit nos – Ljubio nas je. „Došao je k nama prevladavši sve udaljenosti, postao nama blizak poput najjednostavnijih i najsvakodnevnijih stvari našeg postojanja. On se nazvao drugim imenom, zove se Emanuel – `Bog s nama` – Bog blizak našem životu, koji živi među nama. Sin Božji se utjelovio i `oplijenio` samoga sebe, `uzevši lik sluge`“ (Fil 2 , 7). (Dilexit nos, 34).
Božić je snažno svjedočanstvo o Božjoj naklonosti prama čovjeku, o Božjoj ljubavi i zauzetosti za nas. Isusovim rođenjem započela je godina milosti Gospodnje (usp. Lk 4, 19), koja se mjeri i umanjuje protekom vremena. Isusovim rođenjem „pohodilo nas je mlado sunce s visine“ (Lk 1, 78) i obasjalo sve dane našega postojanja, svanuo je novi dan Božjeg milosrđa koji ne pozna zalaza (usp. Uskrsni hvalospjev). Ovaj je Božić poseban jer se plamen nade Božje ljubavi u našim srcima, očitovan u Jubilejskoj godini, raspiruje milošću oprosta, koja nas snažno utvrđuje u Božjoj blizini i svetosti.
Isusovim utjelovljenjem i rođenjem, Bog po Duhu Svetom zahvaća u ovaj svijet, a njegovo se djelo nastavlja i u naše vrijeme i u našim životima. „Duh Sveti je, naime, taj“, podsjeća papa Franjo u Buli najave Jubilejske 2025. godine `Nada ne razočarava` „ koji svojom trajnom prisutnošću u Crkvi putnici širi svjetlo nade u vjernicima: On ga održava poput goruće baklje koja se nikada ne gasi, kako bi davao potporu i snagu našem životu (Spes non confundit, 3).
Način na koji nam Bog iskazuje svoju naklonost, blizinu i ljubav očituje se u rođenju njegovog Sina i njegovom djelu koje nije izraženo riječima.
Opisujući ljudsku i božansku ljubav Srca Isusova, srca koje simbolički označava središte i bît postojanja, papa Franjo piše: Isus „uvijek traži čovjeka, blizu mu je, uvijek je spreman za susret. Možemo ga razumjeti kada se zaustavlja na zdencu i razgovara sa Samarijankom koja dolazi zahvatiti vode (usp. Iv 4, 5 -7). Promatramo ga kako se sastaje noću s Nikodemom, koji se bojao da ga drugi ne vide kako dolazi k njemu (usp. Iv 3, 1 – 2). Divimo mu se dok mu, ne mareći što će drugi reći, javna grešnica pere noge (usp. Lk 7, 36 – 50); kada kaže ženi preljubnici oči u oči: `Ni ja te ne osuđujem` (usp. Iv 8, 11); ili kada se susreće s ravnodušnošću svojih učenika prema slijepcu na ulici i s ljubavlju mu govori: `Što hoćeš da ti učinim?` (Mk 10, 51). Krist nam pokazuje kako nam je Bog blizu, kako suosjeća s nama, kako je nježan prema nama“ (Dilext nos, 35). Isus s bolesnicima postupa s posebnom pažnjom i nježnošću: pruža ruku i dotače se gubavca (Mt 8, 3); Petrovoj punici dotiče ruku i ozdravlja je (Mt 8, 15); slijepcima prstima dodiruje oči (usp. Mt 9, 29); uzetome na nosiljci kaže: „Hrabro sinko!“ (Mt 9, 2), ženi koja dvanaest godina boluje od krvarenja kaže: „Hrabro kćeri!“ (Mt 9, 22). Petru koji nije imao povjerenja dok je dolazio k učenicima po moru, kad je počeo tonuti pruža ruku, „dohvati ga i kaže mu: … Zašto si posumnjao?“ (Mt 14, 31).
Stoga nas papa Franjo poziva, svakoga osobno: „Ne boj se. Pusti ga da ti se približi, neka sjedne pored tebe. Možemo ne imati povjerenja u mnoge osobe, ali ne i u njega. I ne prestani imati povjerenja zbog svojih grijeha. I sjeti se kako su mnogu grešnici sjeli za stol s njime (usp. Mt 9, 10) i kako se nad nikim od njih nije sablaznio. Vjerski vođe optuživali su ga da jede i pije s grešnicima (usp. Mt 11, 19). Kada su farizeji kritizirali ovu njegovu blizinu s osobama koje su smatrali nižeg reda ili grešnicima, Isus im je rekao: `Milosrđe mi je milo, a ne žrtva`“ (Mt 9, 13). (Dilexit nos, 37).
„Taj isti Isus čeka tebe“, nastavlja Papa, „kako bi prosvijetlio tvoje postojanje, kako bi te uzdigao, kako bi te ispunio svojom snagom. Rekao je svojim učenicima: `Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti` (Iv 14, 18 – 19). On uvijek pronađe načina da nam se objavi u životu, kako bi ga mogao susresti“ (Dilexit nos, 38).
Ono što je u „punini vremena“ (usp. Gal 4, 4) ostvareno djelovanjem Duha Svetoga u Isusovu životu, od njegovog začeća i utjelovljenja, uskrsnuća i duhovskog događaja na Pedesetnicu, sada se nastavlja u Crkvi i po Crkvi, Isusovu mističnom Tijelu, po istom Duhu Svetom kojeg nam je On obećao i poslao.
Što nam je činiti, pitamo se promatrajući Božja djela? Kako odgovoriti na ovu Božju inicijativu ponude ljubavi? Kako živjeti Božić, a da to ne bude samo jedan dan, samo tradicija bogatog stola, privlačnost privremenog blještavila svjetla i ukrasa, vrijeme primanja i davanja poklona, vrijeme međusobne solidarnosti, već da to bude događaj vjere, duha i srca, bogatstvo od kojeg se trajno ispunja naša duša mirom, a srce radošću?
Važno je za čovjeka, svakoga čovjeka, čuti i prihvatiti Radosnu vijest koja je puna Božjega Duha (usp. 2 Tim 4, 16), koja će nam omogućiti da se zaljubimo u Boga. Važno je pogled uzdignuti prema nebu, kako se ne bismo izgubili u samo ovozemaljskim brigama. Ta će nam snaga ljubavi pomoći da upoznamo Isusa i oblikujemo svoje srce po Božjem Duhu i Srcu Isusovu te iz ljubavi i čistog srca crpimo snagu kako bismo mogli graditi novi svijet, novi život, život na koji nas Bog uzdiže; život dostojanstva djece Božje, novi život kojeg Božji Sin donosi na ovaj svijet. Duh će tako oblikovati i naše misli i želje, kako bismo mogli imati novi i drugačiji pogled, Isusov pogled, pogled pun nade, ljubavi i milosrđa, pogled pun Boga i punine života. Dodir s božanskim će stvoriti u nama ljestvicu vrijednosti po kojoj ćemo se sve više uzdizati do konačnog smisla i cilja našega života; ljestvicu vrijednosti po kojoj ćemo uspostavljati moralni red koji je duboko urezan u našu narav; ljestvicu vrijednosti koja će nas činiti istinskom djecom Božjom.
Dio smo mentaliteta svijeta koji snažno utječe na ljestvicu ljudskih vrijednosti i vrlina. Ovaj mentalitet svijeta koji se nameće, papa Benedikt XVI. naziva „diktaturom relativizma“ ili, kako je još možemo nazvati, „diktatura tolerancije“. Nitko ne želi osporiti činjenicu da je tolerancija vrlina i nitko ne želi podržati netoleranciju. Međutim, postoji snažna potreba za redom vrlina. Tolerancija se prečesto pogrešno zamjenjuje s ljubavlju prema drugome bez obzira na istinu, a ljubavi nema bez istine, pa tako ni tolerancije. Istina nije relativna, nego Utjelovljena Riječ Božja, Isus – Sin Božji.
„Imati jasnu vjeru, prema Vjerovanju Crkve, često se označava kao fundamentalizam. Dok se relativizam, odnosno prepustiti se `svakom vjetru doktrine amo – tamo`, čini jedinim stavom aktualnim u današnjem vremenu. Uspostavlja se diktatura relativizma koja ništa ne priznaje kao konačno i koja kao krajnje mjerilo ostavlja samo sebe i svoje želje”. (Benedikt XVI., Homilija, 18. travnja 2005.). Relativizam tako postavlja sebe kao posljednju mjeru svoga ega, svojih želja, svoga mišljenja i takvim stavom osoba sebi gradi zatvor unutar vlastitog postojanja. Stavimo li našim životom Boga na početak naših vrijednosti i vrlina, prihvatimo li Isusa kao Put, Istinu i Život, kao Vrata kroz koja prolazimo do Istine, bit ćemo dionici Istine koja oslobađa, dio slave Božje i mira kojeg Isus donosi svojim rođenjem, kako pjevaju anđeli u noći Isusova rođenja.
Papa Franjo će kao problem mentaliteta naših dana dodati i „diktaturu ravnodušnosti“. “Pazite, pazite, bolest ravnodušnosti opasnija je od raka”, upozorit će papa Franjo mlade. „Ako se preispitamo – svi smo mi pod utjecajem te sebične kulture. Dakle, potrebno je djelovati, pa i vi možete početi radeći na svojoj izgradnji… Bratstvo se ne može improvizirati, niti graditi samo na emocijama, sloganima i događajima… Ne, bratstvo je djelo koje svaka osoba čini na sebi zajedno s Gospodinom, s Duhom Svetim, koji stvara sklad između različitosti.“ (Papa Franjo, 29. 10. 2022.).
Braćo i sestre!
Ponuda zajedništva prijateljstva i ljubavi koju Bog pred nas stavlja Isusovim rođenjem snažan je izazov i poziv svakome od nas da budemo odgovorni Isusovi učenici i vjerodostojni svjedoci njegove blizine.
Jubilejska 2025. godina koje je pred nama neka nam pomogne ostvariti ovu blizinu zajedništva s Bogom i međusobno.
Zagovor Blažene Djevice Marije i naših zaštitnika neka nam u tome pomogne.
Još jednom svima, od srca, sretan i blagoslovljen Božić!
mons. Milan Zgrablić,
zadarski nadbiskup
Foto: I. Grbić