Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

NA SVEUČILIŠTU U ZADRU PREDSTAVLJENE DVIJE KNJIGE / Hilje: „Odlazim, ali nešto ostaje iza mene, budućnost će procijeniti koliko to vrijedi“

Objavljeno

-

Na Sveučilištu u Zadru su predstavljene dvije knjige prof. dr. sc. Emila Hilje, “Građa za splitsko slikarstvo 14. i 15. stoljeća” koju je objavio u koautorstvu s izv. prof. dr. sc. Anitom Bartulović te “Bartul Jakovljev iz Mestre, majstori njegova kruga i dovršenje šibenske katedrale”, svojevrsno životno djelo ovog povjesničara umjetnosti na kojemu je radio prošlih desetljeća.

– Ovako kad predstavljamo dvije knjige, izgleda da to izlazi kao na traci, ali  zapravo to je plod rada koji je trajao godinama, zapravo od prvih dana kada sam počeo prolaziti kroz signature, izučavati arhive i baviti se znanstvenim radom, rekao je Hilje, koji nakon 38 godina plodnog rada ovog mjeseca odlazi u mirovinu.

Voditelj projekta „ArtAdria – Likovni i arhitektonski fenomeni istočne obale Jadrana od antike do ranoga novog vijeka“ prof. dr. sc. Ivo Josipović rekao je kako projekt simbolički završava baš u trenutku kada se umirovljuje prof. Hilje, autor dviju od tri knjige izdane kroz njega. Iako „prijeti“ pravom mirovinom, znanstvenička vitalnost daje nadu da umirovljenje neće zaustaviti njegovo bavljenje znanošću.

– Knjiga “Građa za splitsko slikarstvo 14. i 15. stoljeća” nastavak je najboljih tradicija dalmatinske i hrvatske povijesti umjetnosti, prema kojima niti jedno istraživanje ne može biti potpuno bez proučavanja građe. Knjiga o dovršetku katedrale sv. Jakova u Šibeniku vrlo je zanimljiv znanstveni doprinos jer je u fokusu istraživača bila uglavnom gradnja za života Nikole Firentinca, kao da se nije gradila još pedesetak godina, rekao je Josipović ističući kako se katedrala dovršava u vrijeme najburnije šibenske povijesti, s Osmanlijama pod zidinama, pa su je Šibenčani smatrali vidom ponosa i otpora prema osvajaču.

Knjigu o splitskom slikarstvu predstavila je dr. sc. Đurđina Lakošeljac. Njezina je vrijednost transkribiranje rukopisa na latinskom jeziku, preko čega ulazimo u slikarsku klimu tog vremena, djela koja su pronađena u različitim popisima, upoznajemo slikarske majstore, slike i oslikane predmete iz svakodnevne upotrebe. Splitsko gotičko slikarstvo još uvijek vapi za propitivanjem te ova knjiga, namijenjena prvenstveno znanstvenoj javnosti, služi kao poticaj za sva buduća istraživanja.

Doc. dr. sc. Meri Zornija navela je neke od velikih Hiljinih doprinosa u proučavanju šibenske katedrale. Identificirani su konkretni majstori i okolnosti u kojima su stvarali te ispravljena pogrešna imena, pa je tako majstor poznat kao Keko zapravo je bio Frane (nadimak od „Francisko“), Ivan Mestričević nazivao se Mastičević itd. Radovi na dovršetku katedrale i izradi pročelja odvijali su se u nekoliko intenzivnih razdoblja, ovisno o pristizanju sredstava, a uloga Nikole Firentinca u izradi pročelja i velike rozete bila je puno veća nego se do sada smatralo.

Emil Hilje u završnoj je riječi pokušao sažeti zadovoljstvo izlaskom ovih dviju knjiga kao i činjenicom da je njima zaokružio svoj radni vijek pred odlazak u mirovinu.

– Moj odnos prema znanstvenom radu počiva na tri noge – izučavanju arhiva, izučavanju umjetnina i izučavanju literature. Čim nedostaje jedna od tri noge stolac postane klimav. Tako radim skoro 40 godina, nekada to bude zamorno i dosadno, nekada spletom okolnosti dođu rezultati. Obje knjige plod su suradnje s mnogo ljudi bez kojih njihov izlazak ne bi bio moguć. Želio bih prvenstveno zahvaliti djelatnicima Državnog arhiva u Zadru u kojemu sam se osjećao kao u svojoj kući i koji su me na taj način gledali i odnosili se prema meni, rekao je Hilje.

– Ja zbilja odlazim, ali nešto ostaje iza mene i budućnost će procijeniti koliko to vrijedi.

Prorektorica Sveučilišta u Zadru Nedjeljka Balić Nižić zahvalila je Državnom arhivu u Zadru, u suradnji s kojim je knjiga izdana te pohvalila multidisciplinarnu suradnju stručnjaka s različitih znanstvenih područja, što je omogućilo autorima da jedan drugog nadopunjuju.

– Ove dvije monografije će sigurno naići sigurno na dobar odaziv u akademskoj i široj javnosti i želim svima nama još mnogo ovakvih vrijednih izdanja, rekla ja Balić Nižić.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

25. OŽUJKA / Koncert “Sveučilište gradu Zadru na dar” u crkvi sv. Nikole 

Objavljeno

-

By

Bogat program ovogodišnjeg obilježavanja Dana Sveučilišta u Zadru održat će se od 22. do 28. ožujka 2025. godine.

 Iz programa izdvajamo svečani koncert “Sveučilište gradu Zadru na dar” koji će se održati u crkvi sv. Nikole u utorak, 25. ožujka s početkom u 18 sati.

Nastupaju: Akademski pjevački zbor Sveučilišta u Zadru, Vokalno instrumentalni sastav Študija, Pjevački zbor Degenija i Gradska glazba Zadar.

 Koncert “Sveučilište gradu Zadru na dar” bit će središnje javno događanje ovogodišnjeg obilježavanja Dana Sveučilišta.

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTO / Proslavljena 50. godišnjica izgradnje župne crkve sv. Josipa na Plovaniji

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Pedeseta godišnjica izgradnje župne crkve sv. Josipa na Plovaniji u Zadru proslavljena je na svetkovinu sv. Josipa u srijedu, 19. ožujka. Svečano večernje misno slavlje u župnoj crkvi sv. Josipa predvodio je umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

O veličini sv. Josipa govori i da ga je apostol Pavao usporedio s Abrahamom, istaknuo je mons. Puljić, podsjetivši da je Abraham otišao iz svoga kraja ne znajući kamo ga Jahve zove niti je znao kakav će mu biti put kojeg Gospodin predlaže. „Bilo mu je baš nezgodno krenuti iz svoga rodnog mjesta i poći kamo ga Jahve zove. Ne zna ni gdje ni kamo. Ali krenuo je! Krenuo je sa sigurnošću, Jahve koji me pozvao, neće me ostaviti, bit će sa mnom“, istaknuo je mons. Puljić.

Tako je bilo i sa sv. Josipom. Zatekao je zaručnicu Mariju u drugom stanju. Prema zakonu, mogao je dati kamenovati je ili je potajno otpustiti. No, u snu mu je anđeo, poput glasa kojeg je i Abraham bio čuo, rekao da se ne boji uzeti Mariju za ženu, jer dijete u njoj je začeto po Duhu Svetome. „I Josip uzima Mariju za ženu. Taj veliki svetac radi sve da se ispuni volja Božja. Ne boji se ničega, jer zna da onaj koji ga je pozvao, koji mu je po anđelu to poručio u snu, ima neke planove. Evo me, Gospodine, vršiti volju tvoju“, istaknuo je mons. Puljić. Podsjetio je da sv. Josipa Sveto Pismo ne spominje na puno mjesta i u evanđeljima nema nijedne rečenice koju je sv. Josip izgovorio.

„No, pažljivim iščitavanjem pojedinih događaja može se saznati puno o tom skromnom i zanimljivom svecu, poniznom Josipu stolaru. U njegovo vrijeme ljudi su govorili da je Isus ‘sin Josipa i Marije’. Osobito su naglašavali i Isusa prepoznavali kao ‘sina Josipa stolara, poznatog radnika i obrtnika iz Nazareta’”, istaknuo je mons. Puljić.

Papa Franjo je 8. prosinca 2020. proglasio „Godinu svetog Josipa“ kako bi Crkvu podsjetio na odluku pape Pija IX. kad je prije 155 godina, 1870. g., proglasio svetog Josipa zaštitnikom Crkve. „Bilo je to teško vrijeme za Crkvu kad je se napadalo s lijeva i s desna. I Papa je osjetio potrebu da molimo sv. Josipa da isplivamo iz toga teškog vremena“, rekao je mons. Puljić.

Sv. Josip kao zaštitnik u povijesti hrvatskog naroda

Potaknuvši da posvijestimo kako su Hrvati narod koji štuje sv. Josipa, uz Mariju, nadbiskup je istaknuo i odluku Hrvatskog Sabora od 10. lipnja 1687. da je „sveti Josip za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske jednoglasno odabran od svih redova i staleža“, na prijedlog tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Martina Borkovića.

„Povezano s tom odlukom i hrvatski biskupi su nakon bolnoga sloma Hrvatskog proljeća, na zasjedanju u Splitu 1972. obnovili zavjet sv. Josipu koji je moćan i objasnili kako se ta ‘saborska odluka odnosi na hrvatski narod u cjelini’. Petnaest godina kasnije, 1987., biskupi su crkvu sv. Josipa u Karlovcu, iz 13. st., proglasili ‘nacionalnim svetištem’“, rekao je mons. Puljić.

Istaknuo je i da je na Drugom Vatikanskom na prijedlog biskupa Hrvata, dr. Petra Čule iz Mostara, razmatrano i usvojeno da se „ime svetog Josipa uvrsti u misni kanon odmah poslije imena Marije“. Dotad se ime sv. Josipa nije spominjalo u kanonu. „Papa Ivan XXIII. slušao je zasjedanje iz svoje sobe, nije sudjelovao u dvorani Sabora, i kad je to čuo, samo tri dana nakon prijedloga biskupa Čule, 13. studenog 1962., dekretom je odredio neka se ime sv. Josipa uvrsti u kanon“, rekao je mons. Puljić, poručivši: „Ponosni smo da je to učinio jedan Hrvat“.

Papa je odredio „neka se u misni kanon unese formulacija: „U zajedništvu s cijelom Crkvom častimo uspomenu ponajprije slavne Marije vazda Djevice, Majke Boga i Gospodina našega Isusa Krista. Častimo i uspomenu blaženoga Josipa, zaručnika Djevičina“.

Nadbiskup je spomenuo i odredbu Dubrovačkog Senata iz 1521.: „Određuje se za sva vremena u našem Gradu neka se svake godine svečano obdržava blagdan sv. Josipa. Toga dana neka se ne otvaraju trgovine i neka se ništa ne radi. Neka se spomenuti blagdan slavi pobožno i smjerno kako se slave zapovjedani blagdani Rimske Crkve“.

Božji glas sv. Josipu u snovima

„Nakon Marije, nijedan svetac ne spominje se toliko u crkvenim dokumentima kao Josip, od pape Pija IX. koji ga je proglasio „zaštitnikom Katoličke Crkve“ do Pija XII. koji ga je predstavio i proglasio zaštitnikom radnika. Njegova veličina je u tome što je kao skrbnik Svete obitelji bio vrlo požrtvovan u služenju Isusu i njegovom otkupiteljskom poslanju“, poručio je mons. Puljić, istaknuvši: „Sv. Josip kao običan čovjek, kao i Abraham, nije shvaćao to otajstvo. Ali je prihvatio, vjerovao. Vjerovao je da Bog preko njega služi nekom Otajstvu, nekoj Milosti. I učinio je to na najbolji način“.

Sv. Josip je imao „osobitu milost i dar svojim očima gledati kako Isus raste „u mudrosti, dobi i milosti pred Bogom i ljudima“ (Lk 2, 52). U duhu izreke iz Biblije „držao je Isusa za ruke i bio poput oca koji dijete podiže i hrani“ (Hoš 11, 3-4).

Bog mu je otkrivao svoje planove u snovima. Prvi put anđeo mu je pomogao „riješiti dvojbu da uzme k sebi Mariju, kao ženu svoju. Jer, što je u njoj bilo začeto, doista je od Duha Svetoga. Ona će roditi sina koji će spasiti narod svoj od grijeha njegovih“ (Mt 1, 20-21). Kad se Josip probudio od sna, „učinio je kako mu je naredio anđeo“ (Mt 1,24)“, rekao je nadbiskup, naglasivši: „Poslušnošću Duhu Božjem prevladao je sve teškoće i spasio Mariju, učinio je sve da ona bude to što jest, Majka Božja i tako omogućio dolazak Sina Božjega na ovu zemlju, upravo preko Marije. U drugom snu sluša anđela, „uzima dijete i majku njegovu pa „bježi u Egipat gdje ostaje do Herodova skončanja“ (Mt 2, 14-15). Čim ga je božanski glasnik u trećem snu obavijestio da su umrli oni koji su pokušavali ubiti dijete, bez oklijevanja  uzima dijete i njegovu majku, te se vraća u zemlju izraelsku“ (Mt 2, 21), u grad Nazaret.

Marija, Josip i Isus – svi troje Bogu su rekli svoj Fiat: ‘Neka bude volja Tvoja’

„U svim tim okolnostima, Josip zapravo izvršava svoj Fiat – Neka mi bude. Upravo kako je i Marija prigodom Anđelova navještenja da će biti Majka Božja, izrekla svoj „Neka mi bude po tvojo riječi“. Tako i Josip“, naglasio je mons. Puljić.

„Isus je rastao u okruženju Marije i Josipa koji su svojim ‘Neka mi bude’ dopustili Bogu da se vrši njegova sveta volja i nije mogao ni on drugačije raditi i razmišljati, postupati, nego tako.

I u najtežim trenucima, kad se u Getsemanskom vrtu znojio krvavim znojem i molio Oče, neka me mimoiđe ovaj kalež, jer, ljudski gledano, nije mogao drugačije reagirati kad je vidio što ga sve čeka; tko će izdržati to razapinjanje, krunjenje, batinjanje – sjetio se toga Neka mi bude. Ne moja, nego tvoja volja. Ta, poslan je za to da izvrši volju Očevu.

„Neka ne bude kako ja hoću, nego kako hoćeš ti“ (Mt 26, 39). To je bio zadnji Isusov otklon napasti“, poručio je mons. Puljić.

Zahvalio je Isusu za takvu njegovu hrabrost i radikalnost, za majku Mariju i sv. Josipa „kod kojih je otkrio divne uzore kako s Bogom surađivati“.

Uz veliku svetkovinu sv. Josipa otkrivamo veličinu sv. Josipa koji „prihvaća Božji poziv bez prigovora i onda kad ljudskim umom neke stvari i ne shvaća. Ali, spremno i velikodušno sluša i izvršava volju Božju, pa tako neizravno služi velikoj tajni našega otkupljenja i spasenja“, istaknuo je mons. Puljić.

Zamolio je zagovor „toga velikog Božjeg čovjeka, uzornog radnika i izvrsnog Božjeg suradnika koji je bio zemaljski čuvar Isusa i njegove Majke Marije kojem je Bog povjerio svoga Sina, a Marija je kod njega našla mir i povjerenje, pa je Krist, naš Spasitelj i Otkupitelj, postao čovjekom.

Kao svom zaštitniku, kroz stoljeća mu se utjecala i Crkva u Hrvata i njegovom moćnom zagovoru preporučivala svoje obitelji, društvo, Parlament i cijeli narod“, rekao je nadbiskup. Povjerio je zagovoru sv. Josipa obitelji da „molitvom, euharistijom i poslušnošću volji Božjoj u ljubavi, slozi i miru ispune svoje poslanje. Svakome je Bog upisao u naše gene što želi od nas. Samo treba osluškivati onoga koji nas vodi, koji nas je stvorio, iz ništa pozvao u život i želi da se spasimo“, poručio je mons. Puljić.

Moćnoj zaštiti sv. Josipa preporučio je i „duhovne i svjetovne poglavare, našu Domovinu, Europu i cijeli svijet u izazovnim vremenima raznih kušnji i nereda. Neka njegovim  zagovorom zavlada mir i neka kršćanima ne dojadi činiti dobro, kako bi do kraja ostali vjerni Isusu i Katoličkoj Crkvi“ potaknuo je mons. Puljić.

O nastanku župe i crkve sv. Josipa u Zadru

Na kraju mise, don Martin Jadreško, župnik Plovanije, podsjetio je da je župa sv. Josipa nastala u izazovnim društvenim okolnostima. Zadarski nadbiskup Marijan Oblak utemeljio je župu sv. Josipa 5. lipnja 1968., odvajanjem od župe Presvetog Srca Isusova na Voštarnici. No, župa nije bila imala nikakvog prostora za okupljanje naroda, nalazila se na ledini.

No, mons. Oblak uvidio je da na prostor Plovanije dolazi živjeti narod, uglavnom radnici koji su radili u tvornicama koje su se tih godina otvarale u Zadru te je osnovao župu posvećenu Josipu radniku, u nadi da će uspjeti izgraditi crkvu.

„Crkva sv. Josipa bila je prva crkva u Zadarskoj nadbiskupiji koja je izgrađena nakon Drugog svjetskog rata. Dobiti dozvolu da se gradi sakralni objekt tih godina bilo je čudo. Možemo reći da je ta dozvola za gradnju crkve bilo prvo čudo sv. Josipa koje se dogodilo. Crkva sv. Josipa je posvećena na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka 1975. godine, prostor crkve je otvoren, blagoslovljen i dan Božjem narodu na upotrebu. Tada je to bila rijetkost“, istaknuo je don Martin, rekavši da je vjerojatno i duh Hrvatskog proljeća doprinio da su se dobile potrebne dozvole.

„Svećenici koji su bili prisutni na posveti crkve na Plovaniji kažu da crkva tada još nije bila u cijelosti dovršena. Nije bilo prozora, puhao je vjetar, ali ipak je taj prostor blagoslovljen i već 50 godina na tom mjestu izlijeva se milost na Božji narod“, rekao je don Martin.

Uz nadbiskupa Oblaka, veliku zaslugu u gradnji crkve sv. Josipa ima i tadašnji župnik Plovanije don Šime Sturnela, koji se zauzeo i za gradnju crkve Kraljice Mira u susjednom predjelu Stanovi. Nakon drevne župne crkve sv. Josipa u Obrovcu, na Plovaniji je bila druga crkva u Zadarskoj nadbiskupiji posvećena sv. Josipu. Nakon Domovinskog rata, izgrađena je i crkva sv. Josipa u Zemuniku Gornjem, kao treća crkva u Nadbiskupiji posvećena sv. Josipu.

„Crkva sv. Josipa u Zadru je jedina crkva njemu posvećena pa na svetkovinu cijelog dana hodočasti puno vjernika, obavlja zavjete, prima sakramente i prepoznaje tu crkvu kao milosno mjesto: skromno, jednostavno, baš kao što je bio i sv. Josip“, rekao je župnik Jadreško. Potaknuo je vjernike da čestitaju Dan očeva, „da očevi budu hranitelji i odgojitelji i djecu odgajaju u školi Evanđelja“.

U župi djeluje i zajednica Vjenčić sv. Josipa te se svake srijede u župi misom i molitvom osobito časti sv. Josip. Među koncelebrantima je bio i mons. Šime Perić, dugogodišnji župnik župe sv. Josipa.

Ines Grbić

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

SADA SE NE ČINI TAKO, ALI… Za vikend kreću obilne kiše, grmljavina i jak vjetar

Objavljeno

-

By

foto: Saša Čuka

Danas pretežno sunčano, od sredine dana se zapada postupan porast naoblake. Ujutro na kopnu mjestimice mraz. Vjetar slab i umjeren jugozapadni i južni, na Jadranu ponegdje i jugo. Najviša dnevna temperatura većinom od 15 do 20 °C.

U subotu promjenjivo oblačno i vjetrovito, osobito na Jadranu. Mjestimice kiša, češća na Jadranu i u predjelima uz njega, a na širem riječkom području i u Gorskom kotaru lokalno može biti obilnija. Puhat će umjeren, u gorju i jak jugozapadni vjetar, na Jadranu jako i olujno jugo i južni vjetar. Najniža temperatura zraka od 3 do 8, na Jadranu od 8 do 11, a najviša većinom između 14 i 19 °C.

IZGLEDI VREMENA:

Promjenjivo oblačno, povremeno s kišom, češćom na Jadranu i u predjelima uz njega. Pritom kiša lokalno može biti obilna, za vikend u Gorskom kotaru i na širem riječkom području, a u ponedjeljak uz pljuskove s grmljavinom i drugdje. Bit će razmjerno vjetrovito uz umjeren i jak južni i jugozapadni vjetar, na Jadranu će puhati jako i olujno jugo koje će u ponedjeljak na sjevernom dijelu oslabjeti. Jutra toplija, a danju bez veće promjene.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu