Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

VELIKA FOTOGALERIJA IZ BIOGRADA / Nadbiskup Zgrablić predvodio proslavu sv. Roka

Objavljeno

-

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je svečano koncelebrirano misno slavlje na blagdan sv. Roka za vanjskim oltarom ispred crkve sv. Roka u Parku hrvatskih velikana u Biogradu n/m u petak, 16. kolovoza. Nakon mise, mons. Zgrablić predvodio je i procesiju s kipom sv. Roka i s relikvijom sv. Roka središtem Biograda n/m. Za vrijeme procesije, biogradski župnik don Dario Tičić predvodio je molitvu krunice za mir u svijetu, osobito u Svetoj Zemlji.

Ovogodišnji blagdan bio je i u znaku zahvale za 30 godina djelovanja obnovljene biogradske Bratovštine sv. Roka čiji su muški i ženski članovi sudjelovali u proslavi. Nadbiskup je čestitao svim članovima Bratovštine tu obljetnicu, zahvalio im za sve što čine i po članstvu u toj Bratovštini te im poželio Božji blagoslov po zagovoru sv. Roka.

„Veliko iskustvo Crkve pokazuje nam kako postoji puno oblika svetosti, tj., puno oblika iskustva života s Bogom. Koliko svetaca, toliko i različitih puteva ostvarenja svetosti. Primjer sv. Roka i svakog sveca govori nam kako svetost proizlazi najprije iz Božjeg djelovanja prema nama, iz Božje ljubavi prema nama“, poručio je nadbiskup Zgrablić. Podsjetio je pritom na misao sv. Ivana koji u 1. poslanici, što je i pročitano na misi, kaže: “U ovome je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše“ (1 Iv  4, 10).

„Božja ljubav prolazi preko Kristovog križa, preko dara života i odricanja od samoga sebe. Bog je svoju svetost očitovao prema nama u Kristovom križu, u njegovoj poniznosti i služenju. Svetost traži napor, žrtvu, odricanje. S Bogom je to moguće, jer put svetosti nije naše djelo, nego proizlazi iz snage Božje ljubavi koja počiva na nama. Bog je onaj koji nas prvi ljubi. On nas je učinio svojom ljubljenom djecom“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Istaknuvši da je „život svetaca nama ohrabrenje da slijedimo njihov primjer, ostvarujući vlastiti put života zajedništva s Bogom iz kojeg proizlazi radost i ispunjenje života“, nadbiskup je upozorio: „Život daleko od Boga, bez napora svetosti, donosi nemir, prazninu i nezadovoljstvo“. Rekavši da se svetost ispunja u ljubavi, nadbiskup je podsjetio na misao Benedikta XVI: „Ljubiti uključuje čin odricanja od samih sebe, `izgubiti sebe` i upravo nas to čini sretnima“, svetima.

Sveci su već dostigli puninu života s Bogom i u Bogu, naglasio je mons. Zgrablić, rekavši: „Ispovijedanjem naše vjere, slavljenjem svetih otajstava vjere i kršćanskim životom povezani smo sa svecima i s njima činimo jedno mistično Tijelo Kristovo. Liturgija nas uvijek povezuje sa svecima. Slaveći svece, gledamo ljepotu Crkve i Krista koji je izvor i uzrok svake svetosti. Slaveći svece, promatramo odraz ljepote Kristovog lica i primamo dragocjeno duhovno bogatstvo od kojeg Crkva živi“.

„Sveci su već postigli puninu života koju je Bog od početka namijenio čovjeku u svojoj neizmjernoj dobroti. Časteći svece, utječući se u njihov zagovor, mi primamo milost po kojoj se raspiruje naša želja da ih nasljedujemo u evanđeoskim vrlinama i jednom zauvijek živimo u njihovom poželjnom društvu s Bogom u vječnosti. Prijateljevanjem sa svecima, ljubeći ono što su oni ljubili,  surađujući s brojnim Božjim milostima, sve dublje ulazimo u Božji život koji sv. Pavao opisuje riječima: „Što oko ne vidje i uho ne ču i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube“ (1 Kor 2, 9)“, istaknuo je zadarski nadbiskup.

I u liku sv. Roka možemo „prepoznati pravo i vječno bogatstvo u mističnom Tijelu Kristovom. Upoznajući život svetaca, ne spominjemo se samo biografskih podataka, već razmatramo utjelovljeno evanđelje u pojedinom životu, određenim povijesnim životnim okolnostima i nadahnjujemo se istim herojskim duhom i krepostima kojima su bili ispunjeni sveci. Svece je pokretao Duh Sveti, a oni su prihvaćali sve njegove poticaje. Spominjući se njihovog životnog puta, Duh Sveti budi u nama želju da ih nasljedujemo u krepostima koje su oni živjeli, u dobroti koja je izlazila iz njihovog srca. Slavlje svetaca daje nam snage sve dublje sjedinjavati se s Kristom, kao što su oni činili. Sjedinjenjem s Kristom postajemo osobe u svojoj izvornosti i osobitosti, istinska djeca Božja u punini plana Božjega stvaranja. Time otkrivamo sebe u svojoj cjelovitosti i živimo skladno s potrebama našega duha“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

„Hodočašće sv. Roka za Krista preoblikovalo se u hodočašće ljubavi prema bolesnima“

Nadbiskup je predstavio i životopis sv. Roka koji je rođen 1295. g. u Montpellieru, drevnom gradu na jugu Francuske. „Otac mu je bio grof. Roditelji su duže vremena bili bez poroda. Molili su i zavjetovali se Bogu koji im je dao sina, koji je postao svetac. Dobra i brižna Rokova majka kršćanski ga je odgajala i uputila na ispravan put. Kao mladić, u 20. godini života, ostao je bez roditelja. Rokov kršćanski odgoj i nauk bio je temeljit i iskren. Zahvatio je njegovo srce te je Roko postao zaljubljenik u Isusa. Nadahnut Evanđeljem, Roko je prodao sva dobra koja je naslijedio i novac podijelio siromasima. Kao siromašan hodočasnik koji je želio živjeti samo za Krista i s Kristom, uputio se prema Rimu“, rekao je mons. Zgrablić.

Na svom hodočasničkom putu u Rim, Roko se zaustavio u Acquapendenteu gdje je pomagao i služio zaraženima kugom. „Sveti Roko je Isusovu zapovijed ljubavi prema bližnjemu shvaćao ozbiljno i provodio u djelo. Daljnja postaja Rokovog hodočašća bila je Cesena, pa Rim. Tu se zadržao oko tri godine te se na povratku u domovinu zaustavio u Riminiju, Novari i Piacenzi. Hodočašće sv. Roka bilo je ispunjeno djelima ljubavi prema bolesnicima. Svečevo hodočašće za Krista preoblikovalo se u hodočašće ljubavi“, rekao je mons. Zgrablić.

U Piacenzi se sv. Roko razbolio od zarazne bolesti, kuge. „Zbog toga su ga prognali iz grada te se i on osjetio osamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Sklonio se u šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost. Neki životopisci spominju da mu je dolazio pas koji mu je svaki dan donosio kruha. Na bolesnika u šumi naišao je talijanski patricij Gottardo Pallastrelli i upustio se s njim u razgovor. Sv. Roko mu je produbio vjeru te se obratio. Gottardo je njegovao bolesnika sve dok nije ozdravio. Roko se vratio u rodni zavičaj. Bolest je na sv. Roku ostavila velike tragove te ga u njegovom kraju nisu prepoznali. Optužili su ga kao sumnjivog špijuna i stavili u zatvor. U zatvoru je bio pet godina gdje je ponovno obolio od kuge. U zatvoru ga je posjetio svećenik i podijelio mu sakramente. Sv. Roko je svećeniku otkrio svoj identitet. Preminuo je 16. kolovoza 1327. godine“, podsjetio je nadbiskup Zgrablić, rekavši da se glas svetosti života sv. Roka počeo brzo širiti u njegovom rodnom Montpellieru, po južnoj Francuskoj, pa u sjevernoj Italiji. „Kad je 1477. g. izbila kuga u Veneciji, u čast sv. Roka osnovana je bratovština. Od tuda se štovanje sv. Roka proširilo po cijelom Primorju i Dalmaciji. Mnoge župe, crkve, oltari i kipovi posvećeni su njemu u čast“, rekao je nadbiskup, poručivši: „Duh i vjera sv. Roka itekako su potrebni u današnjem svijetu i mentalitetu u kojem živimo. I mi smo u opasnosti od zaraze mentaliteta ovoga svijeta koji promovira teško nasilje nad ljudskim dostojanstvom. I mi živimo u svijetu i civilizaciji u kojem ima puno ‘gube’“, upozorio je mons. Zgrablić.

U tom kontekstu, nadbiskup je spomenuo Deklaraciju o ljudskom dostojanstvu Dikasterija za nauk vjere, Dignitas infinita (Beskonačno dostojanstvo) koju je supotpisao papa Franjo, a nabraja teška nasilja nad ljudskim dostojanstvom. „Ta nasilja možemo usporediti s bolešću gube čiji zarazni mentalitet prijeti i nama. Deklaracija izdvaja četrnaest teških oblika nasilja nad ljudskim dostojanstvom. To su: siromaštvo;  u nekim dijelovima svijeta gomila se veće bogatstvo, a pojedini  narodi oskudijevaju i umiru od gladi; ratovi, s puno mrtvih i ranjenih; nevolje migranata, neplemenito postupanje s osobama kojima se ne poštuju osnovna ljudska prava „je sramota za društvo koje se naziva civilizirano“, kaže papa Franjo; spolne zloupotrebe, nasilje nad ženama, abortus, surogat majčinstvo, eutanazija, odbacivanje osoba s invaliditetom, rodna ideologija, promjena spola i digitalno nasilje.

„Spasonosni lijek ovom svijetu je naše intimno, iskreno zajedništvo s Bogom, naša svetost. Naša svetost započinje poštivanjem naravnog moralnog zakona upisanog u našu narav, poštivanjem Božjih zapovijedi, osobito zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Krist je naš Put, Istina i Život. Protiv kuge teških oblika nasilja nad ljudskim dostojanstvom, tom kugom današnjice, boriti nam se sredstvima sv. Roka: prijateljevanjem s Isusom Kristom i živeći evanđeoske kreposti“, potaknuo je nadbiskup Zgrablić, zamolivši da zagovor sv. Roka svakome pomogne živjeti svoj put svetosti.

Biogradski župnik Tičić zahvalio je nadbiskupu Zgrabliću na predvođenju proslave i članovima Bratovštine sv. Roka na župnom angažmanu.

Relikvija sv. Roka u Biogradu dar Skule sv. Roka iz Venecije gdje je sv. Roko pokopran

Crkvica sv. Roka, posvećena zaštitniku od kuge i zaraznih bolesti, izgrađena je u 16./17. stoljeću. Najraniji spomen te crkve je u oporuci pisanoj 1653. g., u kojoj Franica, žena Ivana Senjanina, ostavlja urod od maslina „Crikvi svetog Roka ka je prid selom našim“. U crkvi je pozlaćeni barokni oltar iz 18. stoljeća.

Relikvija sv. Roka iz Venecije darovana je biogradskoj Bratovštini (Skuli) sv. Roka, a prvi put bila je izložena javnosti 16. kolovoza 2014. godine, na blagdan sv. Roka.

Donošenje moći sv. Roka u Biograd inicirala je Bratovština sv. Roka za vrijeme župnika don Zdenka Milića. Relikvijar u obliku križa za moći darovao je tadašnji zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

Darovane moći su dio tekstila omotanog oko posmrtnih ostataka sveca iz Skule svetog Roka u Veneciji gdje je sv. Roko pokopan. Autentičnost moći potvrđuje pečat i potpis kardinala Marca (1925.-2014.). Biograđani su zahvalni i Francu Posoccu, arhitektu i znanstveniku, velikom upravitelju venecijanske Skule sv. Roka, koji je odobrio darivanje moći.

Bratovština sv. Roka u Biogradu n/m djelovala je od 1639. g. do 1963. godine. Tijekom Domovinskog rata, 1994. g., bratovštinu je ponovno obnovio tadašnji biogradski župnik don Milivoj Bolobanić, u želji da sv. Roko zaštiti suvremeni naraštaj od poroka, droge. Bratovština se brine o crkvi sv. Roka koja je i obnovljena, a Grad Biograd je hortikulturno uredio i popločao taj gradski park sa zelenilom u središtu Biograda n/m.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

DANAS SVEČANO U SV. ŠIME / Zadarska crkva prvotno je bila posvećena sv. Stjepanu prvomučeniku

Objavljeno

-

By

Danas, na blagdan sv. Stjepana, svečano misno slavlje u crkvi sv. Šime u Zadru u 18 sati predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Crkva sv. Šime prvotno je bila posvećena sv. Stjepanu prvomučeniku, dok u nju bilo preneseno tijelo sv. Šime 1632. g., iz crkve Svete Marije Velike.

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(VIDEO) PROJEKT TEŽAK 600 TISUĆA EURA / Započela izgradnja parka uz prometnicu Kažimira Zankija od Puta Bokanjca do Žmirića

Objavljeno

-

By

Grad Zadar započeo je s provedbom projekta ”Izgradnja parka uz prometnicu Kažimira Zankija od Puta Bokanjca do Žmirića u Zadru” za kojeg je odobreno financiranje u iznosu od 100 % opravdanih troškova odnosno 568.793,04 eura, a sukladno provedenom Pozivu na dodjelu bespovratnih sredstava ”Pilot projekt razvoja zelene infrastrukture i/ili kružnog gospodarenja prostorom i zgradama”.

Projekt provodi UO za prostorno uređenje i graditeljstvo, a financira se iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026..

Cilj projekta je doprinos razvoju zelene infrastrukture, održivom razvoju i dekarbonizaciji te zdravlju i poboljšanju kvalitete života građana.

U okviru projekta će se trenutno zapušteni prostor s postojećom šumom urediti u gradski park koji će biti sportsko – rekreacijska zona s nizom sadržaja za aktivni boravak u prirodi, igru i rekreaciju, edukaciju, te za odmor uz meditacjiu, čitanje i slične aktivnosti.

Do sada su u okviru projekta izgrađene kružne pješačke/trim staze duž cijelog obuhvata, poprečne Fitness staze sa spravama za trim/trail vježbe, dva polja vježbališta za odrasle sa spravama za vježbanje, dječje igralište, skejt/roller rampa amfiteatralnog oblika i prostor za sjedenje i druženje različitih grupa, za što je već uplaćen odobreni iznos opravdanih troškova u iznosu od 482.477,97 eura, a u sljedećoj godini predviđena je sadnja stabala i grmova.

Nove zelene površine imat će posađene autohtone vrste, a planira se sadnja 205 novih stabala i 200 grmova.

Na mjestima koja će služiti kao dio za odmor uz meditaciju projektirani su mirisni vrtovi ukrasnog i ljekovitog mediteranskog grmovitog bilja (lavanda, lovor, mirta, buhač, smilje, kadulja, mravinac, ružmarin, menta, citrusne trave, origano….) pogodnog za oprašivače, a postavit će se i 20 kućica za ptice, sve u svrhu poboljšanja bioraznolikosti.

Ukupna vrijednost projekta iznosi 604.373,16 EUR i osim navedenih aktivnosti uključuje i izradu projekta krajobraznog uređenja i sustava za navodnjavanje, upravljanje projektom i administraciju te promidžbu i vidljivost projekta, a njegov završetak je predviđen najkasnije do 30. lipnja 2026. godine.

Obuhvat zahvata uređenja parka iznosi 11.485 m2, a sveukupna površina zelenih površina u obuhvatu projekta iznosit će cca 2.000,00 m2.

Projektom je predviđena primjena više različitih mjera čiji će sinergijski učinak osigurati: smanjenje negativnih utjecaja klimatskih promjena, smanjenje rizika od klimatskih promjena, smanjenje emisija CO2, poboljšanje bioraznolikosti u urbanom području, brojne benefite za građane svih dobnih skupina koji imaju izravan utjecaj na zdravlje (rekreacija, odmor i meditacija, zabava i dr.), međugeneracijsku suradnju i druženje, s ciljem doprinosa razvoju zelene infrastrukture, održivom razvoju i dekarbonizaciji te zdravlju i poboljšanju kvalitete života građana.

Završetkom projekta građani će dobiti novi park s autohtonim zelenilom prilagođen potrebama svakog pojedinca i dobne skupine uz poštivanje prirode i životinja primjenom prirodnih rješenja (korištenje prirodnih materijala i dr.), kao i zaštitni pojas zelenila prema prometnicama koji će štititi okolna naselja od štetnog utjecaja vozila (ispušnih plinova, buke).

Grad Zadar planira i dalje provoditi projekte ozelenjavanja pa je tako u pripremi faza II. ovog projekta gdje će se susjedna površina također ozeleniti i pretvoriti u park.

Na sljedećem linku možete pogledati vizualizaciju parka odnosno skejt rampe koja je dio istog:

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA IZ KATEDRALE / Nadbiskup Zgrablić predvodio božićnu misu

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Na svetkovinu Božića, u srijedu, 25. prosinca, svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Propovijed nadbiskupa Zgrablića donosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre!

Na pragu otvaranja Jubilejske, Svete godine u našoj mjesnoj Crkvi koju ćemo, milošću Božjom, svečano započeti sljedeću nedjelju, na blagdan Svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa, radosno slavimo veliki događaj Isusova rođenja.

Radostan vam i blagoslovljen Božić!

„K svojima dođe“ (Iv 1, 11), kaže nam sv. Ivan. „Njegov smo narod“… Mi smo njegovi, ne u tom smislu da smo njegove sluge, jer je Isus sâm rekao: „Više vas  ne zovem slugama“ (Iv 15, 15). On nam svojim utjelovljenjem, rođenjem i djelom otkupljenja nudi svoje prijateljstvo. „Vas sam nazvao prijateljima, jer vam pripoćih sve što sam čuo od Oca svoga“ (Iv 15, 15). „On nam nudi uzajamno prijateljstvo,“ zapisat će papa Franjo u svojoj posljednjoj enciklici Dilexit nos – Ljubio nas je. „Došao je k nama prevladavši sve udaljenosti, postao nama blizak poput najjednostavnijih i najsvakodnevnijih stvari našeg postojanja. On se nazvao drugim imenom, zove se Emanuel – `Bog s nama` – Bog blizak našem životu, koji živi među nama. Sin Božji se utjelovio i `oplijenio` samoga sebe, `uzevši lik sluge`“ (Fil 2 , 7). (Dilexit nos, 34).

Božić je snažno svjedočanstvo o Božjoj naklonosti prama čovjeku, o Božjoj ljubavi i zauzetosti za nas. Isusovim rođenjem započela je godina milosti Gospodnje (usp. Lk 4, 19), koja se mjeri i umanjuje protekom vremena. Isusovim rođenjem „pohodilo nas je mlado sunce s visine“ (Lk 1, 78) i obasjalo sve dane našega postojanja, svanuo je novi dan Božjeg milosrđa koji ne pozna zalaza (usp. Uskrsni hvalospjev). Ovaj je Božić poseban jer se plamen nade Božje ljubavi u našim srcima, očitovan u Jubilejskoj godini, raspiruje milošću oprosta, koja nas snažno utvrđuje u Božjoj blizini i svetosti.

Isusovim utjelovljenjem i rođenjem, Bog po Duhu Svetom zahvaća u ovaj svijet, a njegovo se djelo nastavlja i u naše vrijeme i u našim životima. „Duh Sveti je, naime, taj“, podsjeća papa Franjo u Buli najave Jubilejske 2025. godine `Nada ne razočarava` „ koji svojom trajnom prisutnošću u Crkvi putnici širi svjetlo nade u vjernicima: On ga održava poput goruće baklje koja se nikada ne gasi, kako bi davao potporu i snagu našem životu (Spes non confundit, 3).

Način na koji nam Bog iskazuje svoju naklonost, blizinu i ljubav očituje se  u rođenju njegovog Sina i njegovom djelu koje nije izraženo riječima.

Opisujući ljudsku i božansku ljubav Srca Isusova, srca koje simbolički označava središte i bît postojanja, papa Franjo piše: Isus „uvijek traži čovjeka, blizu mu je, uvijek je spreman za susret. Možemo ga razumjeti kada se zaustavlja na zdencu i razgovara sa Samarijankom koja dolazi zahvatiti vode (usp. Iv 4, 5 -7). Promatramo ga kako se sastaje noću s Nikodemom, koji se bojao da ga drugi ne vide kako dolazi k njemu (usp. Iv 3, 1 – 2). Divimo mu se dok mu, ne mareći što će drugi reći, javna grešnica pere noge (usp. Lk 7, 36 – 50); kada kaže ženi preljubnici oči u oči: `Ni ja te ne osuđujem` (usp. Iv 8, 11); ili kada se susreće s ravnodušnošću svojih učenika prema slijepcu na ulici i s ljubavlju mu govori: `Što hoćeš da ti učinim?` (Mk 10, 51). Krist nam pokazuje kako nam je Bog blizu, kako suosjeća s nama, kako je nježan prema nama“ (Dilext nos, 35). Isus s bolesnicima postupa s posebnom pažnjom i nježnošću: pruža ruku i dotače se gubavca (Mt 8, 3); Petrovoj punici dotiče ruku i ozdravlja je (Mt 8, 15); slijepcima prstima dodiruje oči (usp. Mt 9, 29); uzetome na nosiljci kaže: „Hrabro sinko!“ (Mt 9, 2), ženi koja dvanaest godina boluje od krvarenja kaže: „Hrabro kćeri!“ (Mt 9, 22). Petru koji nije imao povjerenja dok je dolazio k učenicima po moru, kad je počeo tonuti pruža ruku, „dohvati ga i kaže mu: … Zašto si posumnjao?“ (Mt 14, 31).

Stoga nas papa Franjo poziva, svakoga osobno: „Ne boj se. Pusti ga da ti se približi, neka sjedne pored tebe. Možemo ne imati povjerenja u mnoge osobe, ali ne i u njega. I ne prestani imati povjerenja zbog svojih grijeha. I sjeti se kako su mnogu grešnici sjeli za stol s njime (usp. Mt 9, 10) i kako se nad nikim od njih nije sablaznio. Vjerski vođe optuživali su ga da jede i pije s grešnicima (usp. Mt 11, 19). Kada su farizeji kritizirali ovu njegovu blizinu s osobama koje su smatrali nižeg reda ili grešnicima, Isus im je rekao: `Milosrđe mi je milo, a ne žrtva`“ (Mt 9, 13). (Dilexit nos, 37).

„Taj isti Isus čeka tebe“, nastavlja Papa, „kako bi prosvijetlio tvoje postojanje, kako bi te uzdigao, kako bi te ispunio svojom snagom. Rekao je svojim učenicima: `Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti` (Iv 14, 18 – 19). On uvijek pronađe načina da nam se objavi u životu, kako bi ga mogao susresti“ (Dilexit nos, 38).

Ono što je u „punini vremena“ (usp. Gal 4, 4) ostvareno djelovanjem Duha Svetoga u Isusovu životu, od njegovog začeća i utjelovljenja, uskrsnuća i duhovskog događaja na Pedesetnicu, sada se nastavlja u Crkvi i po Crkvi, Isusovu mističnom Tijelu,  po istom Duhu Svetom kojeg nam je On obećao i poslao.

Što nam je činiti, pitamo se promatrajući Božja djela? Kako odgovoriti na ovu Božju inicijativu ponude ljubavi? Kako živjeti Božić, a da to ne bude samo jedan dan, samo tradicija bogatog stola, privlačnost privremenog blještavila svjetla i ukrasa, vrijeme primanja i davanja poklona, vrijeme međusobne solidarnosti, već da to bude događaj vjere, duha i srca, bogatstvo od kojeg se trajno ispunja naša duša mirom, a srce radošću?

Važno je za čovjeka, svakoga čovjeka, čuti i prihvatiti Radosnu vijest koja je puna Božjega Duha (usp. 2 Tim 4, 16), koja će nam omogućiti da se zaljubimo u Boga. Važno je pogled uzdignuti prema nebu, kako se ne bismo izgubili u samo ovozemaljskim brigama. Ta će nam snaga ljubavi pomoći da upoznamo Isusa i oblikujemo svoje srce po Božjem Duhu i Srcu Isusovu te iz ljubavi i čistog srca crpimo snagu kako bismo mogli graditi novi svijet, novi život, život na koji nas Bog uzdiže; život dostojanstva djece Božje, novi život kojeg Božji Sin donosi na ovaj svijet. Duh će tako oblikovati i naše misli i želje, kako bismo mogli imati novi i drugačiji pogled, Isusov pogled, pogled pun nade, ljubavi i milosrđa, pogled pun Boga i punine života. Dodir s božanskim će stvoriti u nama ljestvicu vrijednosti po kojoj ćemo se sve više uzdizati do konačnog smisla i cilja našega života; ljestvicu vrijednosti po kojoj ćemo uspostavljati moralni red koji je duboko urezan u našu narav; ljestvicu vrijednosti koja će nas činiti istinskom djecom Božjom.

Dio smo mentaliteta svijeta koji snažno utječe na ljestvicu ljudskih vrijednosti i vrlina. Ovaj mentalitet svijeta koji se nameće, papa Benedikt XVI. naziva „diktaturom relativizma“ ili, kako je još možemo nazvati, „diktatura tolerancije“. Nitko ne želi osporiti činjenicu da je tolerancija vrlina i nitko ne želi podržati netoleranciju. Međutim, postoji snažna potreba za redom vrlina. Tolerancija se prečesto pogrešno zamjenjuje s ljubavlju prema drugome bez obzira na istinu, a ljubavi nema bez istine, pa tako ni tolerancije. Istina nije relativna, nego Utjelovljena Riječ Božja, Isus – Sin Božji.

„Imati jasnu vjeru, prema Vjerovanju Crkve, često se označava kao fundamentalizam. Dok se relativizam, odnosno prepustiti se `svakom vjetru doktrine amo – tamo`, čini jedinim stavom aktualnim u današnjem vremenu. Uspostavlja se diktatura relativizma koja ništa ne priznaje kao konačno i koja kao krajnje mjerilo ostavlja samo sebe i svoje želje”. (Benedikt XVI., Homilija, 18. travnja 2005.). Relativizam tako postavlja sebe kao posljednju mjeru svoga ega, svojih želja, svoga mišljenja i takvim stavom osoba sebi gradi zatvor unutar vlastitog postojanja. Stavimo li našim životom Boga na početak naših vrijednosti i vrlina, prihvatimo li Isusa kao Put, Istinu i Život, kao Vrata kroz koja prolazimo do Istine, bit ćemo dionici Istine koja oslobađa, dio slave Božje i mira kojeg Isus donosi svojim rođenjem, kako pjevaju anđeli u noći Isusova rođenja.

Papa Franjo će kao problem mentaliteta naših dana dodati i „diktaturu ravnodušnosti“. “Pazite, pazite, bolest ravnodušnosti opasnija je od raka”, upozorit će papa Franjo mlade. „Ako se preispitamo – svi smo mi pod utjecajem te sebične kulture. Dakle, potrebno je djelovati, pa i vi možete početi radeći na svojoj izgradnji… Bratstvo se ne može improvizirati, niti graditi samo na emocijama, sloganima i događajima… Ne, bratstvo je djelo koje svaka osoba čini na sebi zajedno s Gospodinom, s Duhom Svetim, koji stvara sklad između različitosti.“ (Papa Franjo, 29. 10. 2022.).

Braćo i sestre!

Ponuda zajedništva prijateljstva i ljubavi koju Bog pred nas stavlja Isusovim rođenjem snažan je izazov i poziv svakome od nas da  budemo odgovorni Isusovi učenici i vjerodostojni svjedoci njegove blizine.

Jubilejska 2025. godina koje je pred nama neka nam pomogne ostvariti ovu blizinu zajedništva s Bogom i međusobno.

Zagovor Blažene Djevice Marije i naših zaštitnika neka nam u tome pomogne.

Još jednom svima, od srca, sretan i blagoslovljen Božić!

mons. Milan Zgrablić,

zadarski nadbiskup

Foto: I. Grbić

 
Nastavi čitati

U trendu