U Bakuu je počela UN-ova konferencija o klimatskim promjenama. Jesu li svjetski čelnici spremni napraviti nužne zaokrete kako bi se zaustavilo globalno zagrijavanje? Kako će na borbu protiv klimatskih promjena utjecati dolazak Trumpa na čelo SAD-a – koji je već najavio ponovni izlazak iz Pariškog sporazuma? Koliko su Europa, a posebice Hrvatska daleko stigle u zelenoj tranziciji?

Geofizičar Branko Grisogono za HRT je kazao kako će ova godina biti prva ili druga najtoplija godina globalno od kada postoje mjerenja.

“Trend je neumoljiv i idemo prema gore. Vidimo to po ekstremnim događajima koji su sve češći. Pojačani su ekstremi i temperatura ide prema gore”, naglasio je.

Rekao je kako pojava ”hladne kaplje” ili visinske ciklone je česta pojava, ali ne tako česta kao što je bila ove godine.

“Izgledi su da će takvih žestokih ciklona biti sve više i bit će sve dugotrajnije”, naglašava.

Daljnja degradacija prirode

Nataša Kalauz, izvršna direktorica Svjetske organizacije za zaštitu prirode WWF Adrija kazala je kako je najnoviji izvještaj WWF-a pokazao daljnju degradaciju prirode.

“Ono što posebno zabrinjava je brzina kojom gubimo vrste. Mi smo u 50-ak godina izgubili preko 70 posto vrsta. Zabrinjava i to što se približavamo parametrima koji označavaju visoki stupanj ugroze za sav život na planeti Zemlji.”

“Pariški je sporazum skupina lijepih želja, ali on nema sankcijske mehanizme. Ne može se reći da se ništa nije radilo, mnoge su se zemlje obvezale za određene klimatske ciljeve i tu je EU lider, ali zabrinjava izostanak najvećih „svjetskih zagađivača”, kazala je.

Istaknula je kako zabrinjava situacija u SAD-u gdje se očekuje povlačenje iz Pariškog sporazuma, a izostaje i Kina.

Klimatske promjene najviše uvjetovane ljudskim djelovanjem

Kalauz naglašava kako ne postoje znanstvene dileme da su klimatske promjene najviše uvjetovane ljudskim djelovanjem.

Grisogono je naglasio da kada bi u ovom trenutku prestali proizvoditi stakleničke plinove, zagrijavanje bi trajalo još stotinjak godina zbog toplinske tromosti oceana i mora, ali postoji velika šansa za ubrzavanje zagrijavanja.

“Najviše stradavaju siromašne zemlje. Tamo gdje je pustinja, bit će je više i tamo gdje je loše bit će još gore, a gdje su klizišta i poplave, bit će toga još žešće i češće”, istaknuo je.

Potrebne restrikcije i nova pravila u proizvodnji energije i hrane

Smatra kako su potrebne restrikcije i nova pravila u proizvodnji energije i hrane.

Kalauz se složila i rekla kako ne postoji dileme što se treba učiniti, ali kako ne postoji politička volja da se sve provede, ali ne postoji ni, kako kaže, interes krupnog kapitala da dio svog profita usmjeri u borbu protiv klimatskih promjena.

Na pitanje što se očekuje od ovogodišnje klimatske konferencije Aljoša Duplić, ravnatelj Zavoda za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, rekao je kako je ove godine tema postavljanje novog globalnog cilja vezano uz financiranje fonda koji bi se trebao boriti protiv klimatskih promjena i to upravo za zemlje koje su u razvoju.

“To je bilo postavljeno na 100 milijardi dolara godišnje, a cilj je da se taj iznos poveća i oko toga će se voditi pregovori. Razgovarat će se i oko povećanja nacionalnih ambicija i obveza”, kazao je.

Dodaje kako neki očekuju kako će ova konferencija biti točka preokreta, ali svi moramo raditi da pomaci budu značajniji.

“Kada pogledamo da je Kina najveći emiter s gotovo jednom četvrtinom svjetskih emisija, a SAD je na drugom mjestu, onda je izostanak njihovih čelnika na konferenciji primjetan. Za borbu protiv klimatskih promjena bitna je uključenost svih država svijeta i zajednički rad za iznalaženje rješenja”, naglasio je.

Zeleni plan

Kalauz je rekla kako je brine što je u EU parlamentu krenula snažna kampanja o zaustavljanju Zakona o deforestaciji što znači da EU šalje poruku o njenom stajalištu kada je u pitanju zelena tranzicija.

Duplić je rekao kako želi vjerovati u europski „Zeleni plan” te da će generacija koje dolaze učiti o jednom povijesnom iskoraku za svjetliju budućnost.

“Taj plan je zahtjevan i podrazumijeva promjene u funkcioniranju cijelog društva. Smatram da nemamo alternativu”, naglašava.

Nekada je to bila europska Sjeverna Koreja, zatvorena komunistička diktatura. Ali sada Albanija mami milijune turista godišnje, a sve veći dio dolazi u potrazi za blistavim osmijehom ili boljim grudima.

“Ne volim govoriti o medicinskom turizmu. Zvuči pomalo zastrašujuće”, rekao je Dritan Gremi, koji vodi stomatološku kliniku u glavnom gradu Tirani.

“Više volim govoriti o turizmu sreće”.

Gremi je rekao da njegova klinika nudi “visokokvalitetnu uslug i opremu”, zajamčenu i certificiranu prema europskim standardima. Ali za samo po djeliću europskih cijena.

Ima talijanske, francuske, belgijske i švicarske klijente koji su često privučeni paket aranžmanima koji uključuju troškove putovanja i smještaja.

Prodaja osmijeha

Putovanje Stephanea Pealata u Albaniju počelo je s nadom u novi osmijeh po pristupačnoj cijeni.

On i njegov brat, iz Valencea na jugu Francuske, dugo su patili od problema sa zubima koji ih je nagnao da na složenu proceduru implantacije zuba.

“U Francuskoj smo imali početnu procjenu koja je bila vrlo, vrlo skupa. Zatim smo počeli tražiti na internetu — Bugarska, Turska, Albanija, Španjolska”, rekao je Pealat za AFP.

Za kliniku Gremi saznao je tijekom konzultacija u Lyonu s albanskim stomatolozima.

Nakon prvog posjeta u kolovozu, Pealat i njegov brat bili su zadovoljni viđenim u Tirani i vratili su se u jesen.

Operacija ugradnje zubnih implantata za koju se odlučio koštala je otprilike 50.000 eura u Francuskoj, u usporedbi sa samo 13.500 eura u Albaniji.

Za Pealata to nije bila mala razlika.

“Važno je imati lijep osmijeh”, rekao je.

Nathalie Gangloff, koja radi u domu za starije u Cognacu u zapadnoj Francuskoj, također je odabrala kliniku u Albaniji za liječenje svojih stomatoloških problema.

Platila je manje od 15.000 eura za zube u usporedbi s 42.000 eura koliko bi morala potrošiti u Francuskoj.

Nakon vađenja i ugradnje implantata u veljači, vratila se u Tiranu sredinom rujna na završni rad, sretna što opet ima svoj osmijeh.

“Za moj posao važno je imati lijepe zube”, rekla je za AFP, rekavši da je odmah promijenila profilnu sliku na Facebooku kako bi pokazala svoj nov osmijeh.

Liječnik nije hotel s pet zvjezdica

Niski troškovi režija i niski porezi pomogli su albanskim klinikama da privuku klijente nižim cijenama.

Procjenjuje se da sektor medicinskog turizma u zemlji zarađuje između 200 i 250 milijuna eura godišnje, a najmanje 50.000 Talijana svake godine posjeti Tiranu radi liječenja.

Međutim, postupci nisu bez rizika.

Voditelj albanske nacionalne udruge liječnika Fatmir Ibrahimaj rekao je da se i strani i lokalni pacijenti ne bi trebali oslanjati samo na internetsko oglašavanje za kozmetičke zahvate i pripaziti gdje se podvrgavaju liječenju.

“Liječnik nije hotel s pet zvijezdnica ili s nijednom”, rekao je Ibrahimaj novinarima.

“Sve više stranih turista također dolazi i na kozmetičke tretmane kako bi uljepšali svoj osmijeh”, rekla je Monika Fida, dermatologinja i sveučilišna predavačica u Tirani.

Posebno su popularne injekcije hijaluronske kiseline u usne.

“Iznad svega žele se osjećati dobro i imati što prirodnije oblikovane usne”, dodala je Fida, koja kaže da njezinu kliniku svake godine posjeti između 750 i 1000 stranih pacijenata.

Vera Panaitov, 60-godišnja talijanska kuharica iz Verone, prvo je došla u Tiranu ‘srediti’ zube.

Ali kad je već bila ondje, odlučila se i za zahvate na grudima i struku.

“Morate biti lijepi u bilo kojoj dobi i sreću u svakom trenutku”, rekla je za AFP, smiješeći se iz bolničkog kreveta, rekavši da se osjeća “pomlađenom”.

Vrhovni sud u Massachusettsu u petak je presudio da mladenka mora vratiti zaručnički prsten marke Tiffany & Co vrijedan 70.000 dolara bivšem zaručniku.

Prsten kao uvjetni dar
Vrhovni sud u Massachusettsu stao je na stranu Brucea Johnsona u višegodišnjoj pravnoj borbi s bivšom partnericom Caroline Settino u pokušaju da vrati skupocjeni ostatak njihove veze nakon što je otkazao njihovo vjenčanje.

Donoseći presudu, sud je rekao da ažurira način na koji pristupa tužbama za povrat prstenja i pridružio se „modernom trendu“ država koje smatraju da je zaručničko prstenje dar koji se mora vratiti davatelju bez obzira na krivnju.

Settinin odvjetnik Nicholas Rosenberg izjavio je da je presuda razočaravajuća, rekavši da se „ideja o zaručničkom prstenu kao uvjetnom daru temelji na zastarjelim predodžbama“.

Johnsonov odvjetnik nije htio komentirati. Tužbe kojima se traži povrat prstenja posljednja su preostala vrsta parnica oko raskinutih zaruka koju priznaju američki sudovi, nakon što su države 1930-ih počele ukidati zahtjeve za duševnu bol koje su žene ranije mogle tražiti kad je bračno obećanje poništeno.

Većina država u početku je slijedila pristup koji je sud u Massachusettsu usvojio 1959., prema kojem je davatelj zaručničkog prstena imao pravo na povrat sve dok ta osoba nije „kriva“ za otkazivanje vjenčanja.

Prevario se u vezi prevare
To je načelo na nižim sudovima upravljalo sporom između Johnsona, umirovljenog inženjera u Siemensu, i Settino, bivše učiteljice.

Johnson je otkazao planirano vjenčanje sa Settino 2017. nakon što je vidio da se dopisuje s drugim muškarcem i posumnjao da ima aferu. Settino poriče Johnsonove optužbe, rekavši da je su ona i taj muškarac desetljećima prijatelji.

Johnson je 2018. tužio Settino kako bi dobio natrag prsten vrijedan 70.000 dolara kojim ju je zaprosio, ali sudac je zaključio da se prevario u vezi s aferom i da mora snositi krivnju za njihov razlaz.

Žalbeni sud poništio je odluku, što je dovelo do žalbe državnom visokom sudu.

Settinin odvjetnik tražio je od suda da izbjegne „izrazito rodni“ pristup kojim se prsten tretira kao dar uvjetovan brakom i da umjesto toga slijedi Vrhovni sud u Montani koji je 2002. usvojio pristup bez povrata.

Sud je to odbio učiniti, a sutkinja Dalila Argaez Wendlandt navela je „gotovo univerzalno shvaćanje zaručničkog prstenja kao dara uvjetovano naknadnim brakom“.