Ovan (21.03.-20.04.) – Dnevni horoskop za 07.01.2025.
LJUBAV: Vaša najdraža osoba očekivat će viša nježnosti, a sličnu ćete potrebu imati i vi. Treba samo započeti.
KARIJERA: Pred vama su nove mogućnosti koje se nisu još sasvim otvorile, ali ih naslućujete.
ZDRAVLJE&SAVJET: Služite se intuicijom.

Bik (21.04.-20.05.) – Dnevni horoskop za 07.01.2025.
LJUBAV: Nećete znati što je najbolje učiniti, odnosno kako se postaviti. Jedini pravi orjentir bit će slušati svoje srce.
KARIJERA: Sve ćete bolje surađivati s ljudima s kojim radite. Ići će vam od ruke svaki posao, pa čak i onaj koji je objektivno težak.
ZDRAVLJE&SAVJET: Budite kooperativni.

Blizanci (21.05.-20.06.) – Dnevni horoskop za 07.01.2025.
LJUBAV: U toku dana osjećat ćete sve veću potrebu za povlačenjem u svoja četiri kućna zida. Vjerojatno nećete izlaziti.
KARIJERA: Rado biste nešto predložili, ali niste sigurni da li će to proći. Testirat ćete ideju na najbližem kolegi.
ZDRAVLJE&SAVJET: Imate pravo na odmor.

Rak (21.06.-20.07.) – Dnevni horoskop za 07.01.2025.
LJUBAV: Uključit ćete se u mrežu veselih ljudi koji su spremni sve dijeliti s drugima. Bit će to pun pogodak za vas.
KARIJERA: Volite se našaliti s kolegama. Danas ćete napraviti malu psinu, ali nitko vam neće zamjeriti.

ZDRAVLJE&SAVJET: Dobro je što ne komplicirate stvari.

Lav (21.07.-21.08.) – Dnevni horoskop za 07.01.2025.
LJUBAV: Uspjet ćete naći zajednički jezik s voljenom osobom ili s onom do koje vam je stalo. Bit ćete opušteniji.
KARIJERA: Danas ćete morati malo izaći iz sjene i poraditi oko jednog poslovnog dogovora. Bit ćete obzirni.
ZDRAVLJE&SAVJET: Čitat ćete između redova.

Za više informacija nazovite Vrhunske Tarot Majstore na broj 064/689-680 tel:0,93EUR mob:1,12 EUR min, Maratela mreže d.o.o., 072/700700, +18

Djevica (22.08.-22.09.) – Dnevni horoskop za 07.01.2025.
LJUBAV: Možda ćete biti prilično romantični ili ćete voljenoj soboi predložiti odlazak na ples. Ne stidite se toga.
KARIJERA: Spremnost da popustite nije vaša tipična osobina, ali danas ćete biti takvi. Ipak, i tu ćete biti na mjestu.
ZDRAVLJE&SAVJET: Budite ono što jeste.

Vaga (23.09.-22.10.) – Dnevni horoskop za 07.01.2025.
LJUBAV: Vjerojatno ćete danas malo više poraditi na svom seksualnom životu, a partneru će zbog toga biti drago.
KARIJERA: Počet ćete se sve bolje povezivati s ljudima, a pokrenut će se i pozivi ili ponude u vezi posla iz drugih regija.
ZDRAVLJE&SAVJET: Prošetajte na zraku.

Škorpion (23.10.-22.11.) – Dnevni horoskop za 07.01.2025.
LJUBAV: Oni koji nekog osvajaju danas će znati izabrati prave riječi da dođu do željenog cilja. Bit će iskreni.
KARIJERA: Malo više diplomacije i tolerancije moglo bi vam prištedjeti muku i nepotreban napor na poslu.
ZDRAVLJE&SAVJET: Moguće je jače zijevanje.

Strijelac (23.11.-21.12.) – Dnevni horoskop za 07.01.2025.
LJUBAV: Ozbiljnije teme vi ćete odgurati u stranu uz pomoć duhovite konverzacije. Druga strana neće vam zamjeriti.
KARIJERA: Doći će do sve bolje suradnje između vas i kolega. Uspjet ćete uskladiti različite ideje i mišljenja.
ZDRAVLJE&SAVJET: Ne nadmećite se ni s kim.

Jarac (22.12.-20.01.) – Dnevni horoskop za 07.01.2025.
LJUBAV: Vjerojatno ćete večeras izaći van i dobro se provesti u ugodnom društvu. Nemojte ostati kod kuće.
KARIJERA: Malim koracima možete doći do značajnog cilja jednako kao i velikim. Zato ne brinite ako su pomaci postepeni.
ZDRAVLJE&SAVJET: Prošetajte na zraku.

Vodenjak (21.01.-19.02.) – Dnevni horoskop za 07.01.2025.
LJUBAV: Neki će osjetiti sve jaču povezanost s osobom s kojom rade. Intrigirat će ih što bi se iz toga moglo razviti.
KARIJERA: Vaši kolege i suradnici prihvatit će vaše nove ideje. Zbog toga ćete biti vrlo zadovoljni.
ZDRAVLJE&SAVJET: Vjerujete u bolje dane.

Ribe (20.02.-20.03.) – Dnevni horoskop za 07.01.2025.
LJUBAV: Kako dan bude odmicao, primjetit ćete da vaša najdraža osoba postaje sve osjetljivija. Budite pažljivi.
KARIJERA: Žudite za još većim priznanjima od ovih koje ste nedavno dobili. Bilo bi bolje da ste malo skromniji.
ZDRAVLJE&SAVJET: Treba se više rekreirati.

Ako je rad stvorio čovjeka, što je onda lijenčina u uredu? To je najplaćenija profesija na svijetu. Koliko god zabušanti bili plaćeni, preplaćeni su jer ne rade gotovo ništa. A ponekad su jako dobro plaćeni da se ne miješaju u svoj posao. Zabušanti “od karijere” iznimno su socijalno inteligentni, no najveće zasluge za to što opstaju, pa čak i napreduju na poslu nauštrb onih koji zapravo rade – pripada menadžmentu.

Kod nas se javnom sektoru najviše spočitava da tijekom radnog vremena obavlja razne privatne poslove, kupuje na tržnici, kuha zimnicu ili honorarno radi za drugu tvrtku, daje savjete ni za što i izmišlja fantomske i dobro plaćene poslove. Naprotiv, sagorijevanje na poslu postalo je praktički sinonim za rad u privatnim tvrtkama.

Kako mogu izgledati svjetski standardi, o kojima se ovdje šuti, vrlo zorno dočarava knjiga “Živi mrtvaci” Davida Bolchovera, koja je postala svjetski bestseler.

Ovaj britanski poslovni savjetnik i pisac tvrdi da u današnjem korporativnom svijetu postoje stotine tisuća ljudi koji godinama provode u svojim uredima ne radeći praktički ništa. Provlače se kroz pukotine u ogromnim sustavima velikih kompanija, kojima se loše i neučinkovito upravlja.

Ono što je najzanimljivije u ovoj knjizi je to što se dobrim dijelom temelji na iskustvu samog autora.

Kaže da se nakon završenog fakulteta zaposlio u jednoj maloj osiguravajućoj kući, gdje su svi jako puno radili, te je zato počeo tražiti posao u velikim tvrtkama.

“Pokazalo se da u velikim tvrtkama mogu jako malo raditi, za puno bolju plaću”, navodi Bolchover.

Poslodavci zaboravili na mene

Posebno ističe primjer velike korporacije, gdje je prvih godinu dana radio najviše nekoliko sati tjedno.

U početku mu se svidjelo, ali kasnije mu je počelo dosaditi. Otišao je svom nadređenom s pričom da bi želio napredovati i više doprinijeti tvrtki, pitajući ga želi li tvrtka platiti njegov MBA studij?

Poslodavci su prihvatili njegov prijedlog, uz dogovor da mu nakon dodatnog stručnog osposobljavanja dodijele novo radno mjesto na kojem će moći primijeniti stečeno znanje.

“Pred kraj mog usavršavanja pozvali su me direktori nekoliko odjela u tvrtki na razgovor, ali sve je završilo samo na priči. Mjesecima nisam radio doslovno ništa i shvatio sam da su me poslodavci zaboravili. Čitao sam knjige, išao u kino, ručao s prijateljima, putovao po Europi i posjećivao nogometne utakmice jer jako volim nogomet. Zaista sam uživao, ali moja obitelj i bliski prijatelji bili su manje oduševljeni i uvjerili su me da potražim drugi posao,” kaže Bolchover.

Napokon, nakon tri godine dobro plaćenog nerada, i sam je shvatio da takva idila ne može trajati vječno.

“Moglo bi se reći da je to bio najbolji poslodavac kojeg sam ikada imao, ali kad se objektivno pogleda, jasno je da ovakvi slučajevi svima nanose golemu štetu”, zaključuje Britanac koji sada radi za sebe tako što savjetuje menadžere kako da izbace lijenčine iz ureda, piše poslovne knjige i naravno – one o nogometu.

“Kao da sam cijelo vrijeme na odmoru”

Njegovo iskustvo nije iznimka, što potvrđuju i druga istraživanja, poput onog koje je proveo Joseph Fuller, profesor menadžmenta na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta Harvard.

Fuller je nekoliko godina proučavao fenomen “plaćenih besposličara” u multinacionalkama diljem svijeta i došao do zaključka da je on zapanjujuće rasprostranjen.

Profesor navodi primjer zaposlenika koji održava informatički sustav u velikoj automobilskoj tvrtki i koji radi samo nekoliko sati tjedno. On to može jer nitko ne razumije njegov posao i praktički svima nije bitno što i koliko stvarno radi, sve dok sustav do kojeg mu je stalo funkcionira. Zato tijekom radnog vremena ima dovoljno vremena za druženje s djecom, planinarenje, plivanje, igranje video igrica i gledanje serija.

“Kao da sam cijelo vrijeme na odmoru i samo ga povremeno moram prekinuti da nešto obavim”, opisuje ovaj IT stručnjak.

Neradnik možete biti i u velikim tehnološkim tvrtkama, ako ste te sreće da vas angažiraju na nekom razvojnom projektu, gdje često ima puno praznog hoda jer nije baš jasno koja je čija uloga u tome, a ni gdje se trenutačno tko od inovativnih genijalaca nalazi. U jednom trenutku su u Africi, pa u Aziji, pa skoknu do Europe, a sve u svrhu istraživačkog rada na projektu.

Fuller opisuje i ispovijest političkog analitičara u konzultantskoj tvrtki, koji priznaje da na poslu ima toliko vremena da ga ispunjava sviranjem violine. Budući da jako voli glazbu, počeo je razmišljati o tome da tijekom radnog vremena nauči svirati neki drugi instrument, no u izboru ga koči to što ne smije biti nespretna osoba, jer inače kako će to dovesti do ured? Ni njegovi kolege iz istog odjela ne ubijaju se od posla, zahvaljujući tome što i njihovi nadređeni rijetko dolaze na posao.

Urođeni talent za odugovlačenje

Psiholozi tvrde da ne treba podcjenjivati ​​lijenčine na poslu, odnosno da se radi o ljudima koji su izrazito obdareni socijalnom inteligencijom, doduše isključivo za vlastitu korist, a na štetu drugih. Puni su vještina koje niti jedan poslodavac ne traži, uključujući i sposobnost da prevare i najsofisticiraniju umjetnu inteligenciju za regrutiranje kadrova u koje su tvrtke uložile ogromne svote novca kako bi se obranile od nepodobnih radnika.

Talentirana lijenčina nastoji se uključiti u sve nove projekte, ali samo na razini “korisnih ideja”. Mukotrpnu provedbu prepušta drugima, jer je uvijek “ukrštan” između mnoštva projekata, vječito je zatrpan sastancima, pripremama za sastanke i sastancima na kojima se sklapaju zaključci upravo održanog sastanka. S ekrana njegovog računala neprestano blješte komplicirane tablice, kad mu netko od kolega pokuša “ugurati” konkretan posao, on odmah trči rješavati iznenadnu “kriznu situaciju” i gnjavi sve svojim mailovima u gluho doba noći, ne bi li to pokazalo da “više ne zna gdje bi od posla”.

Ovu i slične fraze ponavlja iz dana u dan, ali nekako uvijek nađe vremena za višesatno druženje uz aparat za kavu ili u restoranu tvrtke, gdje s drugima “neformalno” razmjenjuje informacije dokle su stigli “zajednički” projekt. Ne propušta se raspitati o zdravlju svojih kolega i kako mu ide privatni život, jer se u hladnom korporativnom svijetu predstavlja kao osjetljivo biće koje istinski brine za ljude. No, njegov najveći talent je da zasluge za tuđe rezultate, s puno šarma i “skromnosti”, pripisuje sebi tamo gdje je najpotrebnije – svojim nadređenima.

Upravo u tom grmu leži zec, odnosno u upravljanju, tvrdi Gleb Tsipurski iz konzultantske tvrtke Disaster Avoidance Experts.

Loše postavljen sustav i direktori koji ne rade svoj posao kako treba najodgovorniji su za to što lijenčine opstaju u tvrtkama i kada dolazi do masovnih otpuštanja, pa čak i napredovanja na račun onih koji zapravo rade.

Američki stručnjak za prevenciju katastrofa upozorava da u SAD-u, koji se diči zemljom radoholičara, produktivnost već godinama opada.

Njegov izračun pokazuje da se u tvrtki sa 100 zaposlenih i prosječnom plaćom od 60.000 dolara godišnje, ako je petina zaposlenih neproduktivno 20 posto radnog vremena, “u jednoj godini u vodu baci 240.000 dolara”, a sa skrivenim troškovima, taj gubitak može doseći gotovo milijun dolara.

Završetak praznika i povratak u školu može biti izazovan sam po sebi, a posebno na kraju ovih praznika.

Naime, traumatski događaji poput zločina koji se dogodio neposredno pred početak praznika utječu na širok krug djece i odraslih koji dijele iskustvo škole, na učenike, njihove roditelje i djelatnike škola. Kod djece se može javiti otpor prema povratku u školu, strah da će im se u školi nešto dogoditi, zabrinutost oko sigurnosti u školi ili preokupiranost mislima o događaju. Kod odraslih se također može javiti izražena zabrinutost da bi se nešto loše moglo dogoditi, anksioznost tijekom školskog dana i potreba da se izbjegne povratak u školu ili pojačan oprez.

Tim povodom, Zagrebačko psihološko društvo donosi nekoliko ključnih smjernica kako pomoći sebi i djeci:

– Važno je sjetiti se da se zločini poput ovog događaju rijetko, da vjerojatnost da se dogode nije veća u školi u odnosu na druga mjesta.

– ⁠Korisno je podsjetiti i djecu i odrasle na koje se načine već nastoji omogućiti da su svi u školi sigurni.

– ⁠Traumatski događaji često smanje naše kapacitete da se nosimo s izazovima i izvršavamo svoje zadatke – važno je na početku polugodišta osigurati nježnost jednih prema drugima te smanjiti zahtjeve (npr. izbjegavati provjere znanja).

– ⁠Na početku polugodišta potrebno je usmjeriti se na povezujuće aktivnosti koje potiču brigu jednih za druge i zajedništvo.

– ⁠Ako dijete pokazuje otpor prema odlasku u školu, potrebno je prvo pokazati razumijevanje za njegove osjećaje te normalizirati strah i zabrinutost. Važno je s ovim korakom ne žuriti, već stvarno pokazati djetetu da ga čujemo i razumijemo. Nakon toga potrebno je djetetu postaviti granicu da je odlazak u školu obaveza i da ne može izabrati ostati kod kuće. Važno je ohrabriti suočavanje i podsjetiti da izbjegavanje odlaska u školu ne pomaže u tome da se lakše nosimo sa strahom, već otežava jer se strah samo povećava. Ono što se može izabrati su različiti načini kako se odlazak u školu djetetu može olakšati: s kim u školi može razgovarati kada mu je teško, koje načine samoumirivanja može koristiti, što želi raditi nakon nastave i drugo. Na ovaj način podsjećamo dijete na ono što može kontrolirati i o čemu može odlučivati.

– ⁠Može se dogoditi da su strah i zabrinutost kod djece ili odraslih intenzivni i da je potrebna stručna pomoć te se za dobivanje dodatnih smjernica može konzultirati stručne suradnike. Ako to nije moguće ili nije dovoljno, djelatnici škole mogu dati informacije roditeljima kome se mogu javiti.

– ⁠Unutar radnih kolektiva u školi važno je ohrabrivati suradnju, podsjetiti na sve ono što se već napravilo dobro i koji kapaciteti već postoje za nositi se s teškim situacijama, normalizirati da je teško vratiti se u radnu rutinu i da je u redu tome prilagoditi očekivanja te usporiti.

– ⁠Za oporavak svih uključenih sada je jako važno što će i na koji način napraviti oni koji su na vodećim pozicijama u državi. Sigurnosne mjere u školama su važne, no samo postrožavanje mjera bez primjerene podrške može dodatno povećati anksioznost i doživljaj da svijet nije sigurno mjesto. Škole trebaju biti mjesta prilagođena djeci i postati mjesta u kojima djeca imaju s kim razgovarati kada se dogodi nešto strašno, u kojima mogu bolje razumjeti svoje emocije i doživljaje te učiti kako si pomoći. Mentalno zdravlje djece i odraslih mora postati prioritet i to je jedina dugoročno “isplativa” promjena.

Želimo svima miran i nježan početak novog polugodišta.”