U četvrtak 12. prosinca, u organizaciji Volonterskog centra Zadar, održana je treća po redu Ukrajinsko-hrvatska glazbena večer, koja je, u Polivalentnoj dvorani Providurove palače, okupila mnogobrojnu publiku i talentirane ukrajinske i hrvatske izvođače. Ova manifestacija predstavlja važan događaj koji zaokružuje sve aktivnosti koje tijekom godine Volonterski centar provodi s raseljenim osobama iz Ukrajine u sklopu projekta „Izgradnja društva dobrodošlice“, koji Udruga “MI” – Split provodi uz financijsku podršku UNHCR-a Hrvatska.

Večer je započela toplim pozdravnim riječima na hrvatskom i ukrajinskom jeziku koje su publici i izvođačima uputile voditeljice programa Fani Marinović i Darija Kurkina, nakon čega je uslijedio širok repertoar glazbenih i plesnih točki. Na pozornici su se izredali izvođači različitih dobnih skupina i glazbenih stilova i tako ukazali na osobitosti vlastitih kultura, ali i na doprinos glazbe u stvaranju zajedništva i poticanju što kvalitetnije integracije.

Glazbeni dio večeri otvorila je osmogodišnja Ukrajinka Polina Kurkina, svestrana djevojčica koja već treću godinu pjeva u zadarskim Libretićima i pleše s Gestama. Za nastup je odabrala hrvatsku pjesmu „Pahulje padaju“, a na sceni su joj se pridružila ukrajinska i hrvatska djeca koja su na pomalo šaljiv način, kroz plesne korake i glumu, uprizorila pjesmu. U drugom dijelu večeri pjevala je ukrajinsku pjesmu „Gdje žive čarobnjaci“ čime je osvojila srce publike.

Veliki doprinos ovoj večeri dao je i Glazbeno-scenski studio ARIJA pod vodstvom Nele Šarić. U prvom dijelu večeri nastupala je Anamaria Kasumović, glavna pokretačica svih polaznika Arije, koja je svojom izvedbom „Jingle Bell Rock“ u pratnji Žarka Marinkovića na gitari i Vice Ražova na saksofonu, prisutne uvela u veselo božićno raspoloženje. Publika je mogla uživati u nastupu Tonija Lovrića, koji je otpjevao „Božić bijeli“ od Dalmatina, a u božićnom duhu je nastavila i talentirana Vilma Matković koja je za svoj prvi samostalni javni nastup odabrala pjesmu „Have Yourself a Merry Little Christmas“.

Upečatljiv nastup imala je Sofija Balkina, učenica drugog razreda osnovne škole, koja je na ukrajinskom jeziku recitirala pjesmu „Moja sveta zemlja“, kao i Vladislav Luhovij, učenik trećeg razreda osnovne škole koji je, također na ukrajinskom jeziku, recitirao pjesmu „Voljeti Ukrajinu“.

U tradicionalnijem dijelu programa nastupali su Bogdan Mogilevskij i Zvonimir Krnić, članovi katedralnog zbora Svete Stošije u Zadru, akademskog zbora i zbora Condure Croatice. Bogdan je otpjevao tradicionalnu božićnu ukrajinsku pjesmu „Prečistaja Diva“ uz pratnju Zvonimira na tamburici i hrvatsku pjesmu „Anđele moj“ od Olivera uz pratnju Zvonimira na električnoj gitari.

Program su obogatili Folklorni ansambl Fjok i Vokalno-instrumentalni sastav Študija koji djeluju u sklopu Sveučilišta u Zadru. Okupljaju studente s različitih sveučilišnih odjela uz stručno vodstvo Katice Burić Ćenan. Fjok je na pozornici izveo ženski bećarac, a zatim Šetano kolo iz Brodskog Posavlja. Šetano kolo i ženski bećarac nalaze se na prestižnoj UNESCO-ovoj listi. Študija je nastupila s dalmatinskom šansonom „Sve ću preživit“ s vokalnim solistom, studentom Andrejem Zecom i uz pratnju Zvonimira Krnića na tamburici.

Tradicijske napjeve njeguje i klapa Feral, koju čine učenici Gimnazije Vladimira Nazora uz voditeljicu Ivu Mustać Klarić. Klapa je proteklih godina ostvarila zapaženi uspjeh na različitim Festivalima, na Ukrajinsko-hrvatskoj glazbenoj večeri nastupili su  s pjesmama „You Raise Me Up“ i „Cvijet čežnje“ čime su posebno oduševili publiku.

Program je završio sjajnim plesnim nastupom Natalije Kurkine, Irine Lazučenko, Irine Balkine, Alone Nečaj, Olene Ševčenko, Oksane Kuzmenko, Tamare Ivković i Katerine Čumačenko koje su kroz ples htjele izraziti neslomljivu snagu ženskog duha koji je spreman za sve izazove. Svoju koreografiju trenirale su kroz par mjeseci uz vodstvo trenerice Romine Maravić iz plesnog studija Believe, a plesale su uz taktove ukrajinske, ali i hrvatske glazbe.

Ovim putem zahvaljujemo svim izvođačima, koji su učinili ovu večer tako posebnom. Posebno se zahvaljujemo voditeljicama programa i fotografu Luki Jeličiću za izvrsne fotografije. I hvala našim sugrađanima koji su se okupili u velikom broju i tako pokazali senzibilitet prema temi integracije ukrajinskih izbjeglica u naše društvo.

Zajednica ‘Vojske Bezgrešne – Svećeničkog marijanskog pokreta’ svečano je proslavila svetkovinu svoje zaštitnice, Bezgrešne, u ponedjeljak, 9. prosinca, u župnoj crkvi Gospe Loretske u Arbanasima u Zadru, molitvenim susretom na kojem su svečano obnovili svoju redovitu posvetu Bezgrešnom Srcu Marijinom.

Molitelji te zajednice inače se utječu Bezgrešnoj na susretima koji se održavaju svakog ponedjeljka nakon večernje mise u arbanaškoj crkvi Gospe Loretske, pred kipom Gospe Loretske, kada mole s izričitom nakanom molitve za Papu, biskupe, svećenike, redovnike, bogoslove te nova svećenička i duhovna zvanja.

„Nastojimo biti dio punine Gospine ljubavi za svećenike i to dijeliti, širiti među vjernicima; da svećenike ne promatramo samo kao ‘obične’ ljude, nego da su osobito izabrani od Boga, u radu za duše. Kada čujemo iz Gospinih poruka koliko je svećenik važan, to razbije predrasude i ispuni srce ljubavlju, unatoč njihovim pogreškama i padovima, ražari nam srce podržavajućom ljubavlju za svećenike. Neka naša ljubav bude jača od tegoba ovog svijeta, načina života i svega što Crkvu nagriza“, rekla je Sonja Petani, voditeljica susreta ‘Vojske Bezgrešne’. U arbanaškoj župi djeluju salezijanci, a sv. Ivan Bosco se na osobiti način utjecao Bezgrešnoj.

„Sv. Ivan Bosco častio je baš Bezgrešnu. Mi smo salezijanski suradnici, a sv. Ivan Bosco sve je započinjao s predanjem Bezgrešnoj. Don Bosco je sanjao dva stupa, Bezgrešnu i Euharistiju, a između toga bio je brod na kojem su bili Papa i biskupi, u oluji, kojeg je vojska pokušala potopiti. To je i naš temelj: euharistija i molitva Bezgrešnoj, za svećenike i nova zvanja. Želimo djelovati za Mariju i biti stalno u njenom okrilju, pod njenom zaštitom. Na svakom našem susretu ponedjeljkom posvećujemo se Bezgrešnom srcu Marijinom. Posveta Gospi postala je dio našeg života i stalno je prisutna u nama. Plamen Marijinog srca prati nas u svakodnevici i dio je našeg molitvenog života, da se Marija proslavi u Crkvi“, istaknula je Petani.

Svaki njihov susret ponedjeljkom započne zazivom Duhu Svetome, slijedi molitva krunice, Litanije za svećenike, pa čitanje iz knjige don Stefana Gobbija ‘Svećenicima, Marijinim predragim sinovima’. Don Stefano je dva puta bio i u Zadru, na susretu sa svećenicima i vjernicima. Slijedi posveta Srcu Marijinom, molitva za svećenike od sv. Male Terezije te zapjevaju himan ‘Bezgrešno Srce Marijino’ Svećeničkog marijanskog pokreta. Na kraju susreta prime blagoslov don Mirka Barbarića koji djeluje u župi. Otkad je došao ove godine na službu u Arbanase, don Mirko je s njima na svakom njihovom susretu. Uputi im prigodnu riječ i podržava ih u snazi te molitve. „Podrška svećenika u župi i don Mirka koji bude s nama nam je važna i znači nam. On je prepoznao vrijednost naših susreta i molitve za svećenike. Želja nam je podići svijest o važnosti molitve baš za svećenike, po Mariji“, poručila je Petani. Don Mirko je na blagdanskom susretu blagoslovio čudotvorne medaljice koje će molitelji dijeliti vjernicima, kako su to činili i sv. Maksimilijan Kolbe, sv. Majka Terezija i sv. Ivan Pavao II. koji su uzori ‘Vojske Bezgrešne’ i njihovi zaštitnici. Ove godine zajednicu su posjetili i s njima molili i salezijanski bogoslovi, pod vodstvom don Mladena Delića.

„Želja nam je da se što više moli za Crkvu, jer su potrebe Crkve velike. Na mnogim mjestima u Europi više nema sakramenta ispovijedi. Neka svećenici znaju da se za njih moli. Da svećenici ne budu samo predmet osude, nego da nam se otvori srce i molitva za njih, unatoč nekim njihovim i propustima. Bez svećenika nema podjeljivanja sakramenata, otpuštenja grijeha koje Isus daje po svećenicima u ispovijedi. Od krštenja, pričesti i krizme, do vjenčanja i sprovoda, svećenici nam posreduju prijelaz u Nebo“, istaknula je Petani. Ona je mlada udovica preminulog supruga koji je također bio posvećen Bezgrešnoj. „Svjedok sam koliko je svećenik važan u životu vjernika. To sam osobito doživjela u zadnjem stadiju bolesti moga supruga, kad su svećenici stalno bili prisutni s nama. Svećenička prisutnost je dar. Naša obitelj svjedoči koliko je važna prisutnost svećenika i što znači svećenik u životu osobe koja pati i prolazi teški križ. Bili su s nama prisutni, to je veliko, kad si pred zidom, a znaš da ti dolazi svećenik u kuću i donosi mir, nadu, utjehu i blagoslov“, poručila je Petani.

Tijekom 2024. godine susreti te zajednice postali su još čvršći u stalnom dolasku vjernika koji mole i podršci zajednice. Petani je istaknula da se to  dogodilo nakon pohoda zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića, kad je u prosincu 2023. bio u kanonskoj vizitaciji župe Gospe Loretske u Zadru. Tada je na susretu sa župnim suradnicima, mons. Zgrablić javno pohvalio i podržao djelovanje zajednice ‘Vojske Bezgrešne’. Zahvalio im je što mole za svećenike i duhovna zvanja, rekavši da je to velika i vrijedna potreba i čin za dobro ljudi i Crkve.

„Nakon njegovog pohoda i ohrabrujućih, zahvalnih riječi nadbiskupa Zgrablića, naši susreti su se dodatno učvrstili. To nam je bio veliki podstrek i poticaj, da su se ljudi dodatno učvrstili u molitvi i ustalili u dolasku. Sada su s nama redoviti molitelji koji odgovorno i poletno dolaze na svaki susret, bez obzira na vremenske prilike i razdoblje godine. Naši susreti održavali su se svakog ponedjeljka i tijekom ljeta. Bila sam mislila da će se uslijed vrućina i ljetnog tempa ljudi razići. Ali i ljeti nas je svakog ponedjeljka bilo između 15 i 20 molitelja, nikad nije bio odgođen naš susret. Marija nam je snaga za sve. Molimo za obnovu svećeništva i sve prikazujemo Gospi“, poručila je Sonja Petani, u želji da se i drugdje u župama moli za svećenike, da se vjernike potiče i svjedoči o snazi te zagovorne molitve po Majci Mariji.

Tijekom godine arbanaški molitelji ‘Vojske Bezgrešne’ pohode Međugorje, bili su na duhovnoj obnovi u Šibeniku i drugim zajedničkim duhovnim susretima. Poručuju i da skupina svećenika iz Hrvatske i BiH svake srijede moli preko You tube kanala za svećenike, u što se mogu uključiti i drugi vjernici.

Ines Grbić

Foto: I. G. / Mira Batur

Katolička osnovna škola ‘Ivo Mašina’ u Zadru izdala je prvi broj svoga školskog lista ‘Košnica’ koji je predan učenicima i njihovim roditeljima, kao i ostalim sudionicima proslave Dana škole u sportskoj dvorani te škole, u srijedu, 20. studenoga. Tema broja je „Pet godina postojanja škole“.

„Naši učenici vrijedno su radili cijelu školsku godinu, kako bismo pred kraj građanske godine imali list u našim rukama. Učenici su se srijedom okupljali u školskoj knjižnici s knjižničarkom Sarom Anzulović koja je radila grafičko oblikovanje lista i Anom Bišćan, nastavnicom Hrvatskog jezika, kad su uređivali tekstove, strip, crtali su i pisali članke. Trudili su se kako bi svi učenici mogli vidjeti plodove našeg rada i u pisanom tragu našeg časopisa“, rekao je don Roland Jelić, ravnatelj Katoličke OŠ ‘Ivo Mašina’ u Zadru.

Jelić je zahvalio i Krešimiru Mikecinu, učeniku 8.A razreda te škole na odabiru imena ‘Košnica’ za školski list. „Hvala Krešimiru na ideji i jednostavnosti koja će ostati upisana u povijest naše škole. Učenik Krešimir je osmislio naziv našeg školskog lista. Kad smo ga pitali kako je došao na ideju za naziv i logo, Krešimir je rekao: ‘Naša školska zgrada je žute boje i asocira me na veliku košnicu u koju ulazi puno pčelica, djece“, rekao je don Roland.

Školski list nastao je u sklopu djelovanja medijsko – novinarske grupe u školi koju je osnovala učiteljica Bišćan te je okupila učenike i u stvaranju toga lista. „Djeca su pisala, crtala, davala ideje za sadržaj i izgled lista. Koliko su kreativni pokazuje i ideja učenika Krešimira da se list zove ‘Košnica’, na što ga je asocirala žuta boja naše školske zgrade u koju ulaze djeca kao marljive pčelice. Ujedno, taj naziv ga asocira i na skraćeni naziv škole ‘katolička osnovna škola’, što je ‘koš’, kao prvi dio riječi ‘košnica’“ rekla je Bišćan, istaknuvši da su učenici u stvaranje lista utkali puno ljubavi, truda, vremena i kreativnosti, kako bi i njime obilježili petu godišnjicu postojanja te škole.

U listu je objavljen razgovor s mons. Želimirom Puljićem, umirovljenim zadarskim nadbiskupom za vrijeme čije službe je Zadarska nadbiskupija osnovala školu koja je počela s radom 3. rujna 2018. te je prve tri godine djelovala u zgradi sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru. „Imao sam pred očima žarku želju brojnih roditelja, pa sam htio naći prostor za odgoj i obrazovanje njihove djece. Nosio nas je zanos i želja kako udovoljiti brojnim roditeljima, pa i u Zadru otvoriti katoličku osnovnu školu. Zahvaljujući pravnoj mogućnosti po ugovorima između Hrvatske i Svete Stolice o djelovanju Katoličke Crkve i u području odgoja i obrazovanja, kao i želji roditelja da mogu upisati djecu u katoličke škole, hrvatski biskupi počeli su osnivati dječje vrtiće, osnovne i srednje škole. Radujem se što roditelji upisuju djecu u katoličku školu pa se broj od svega devet učenika prve generacije upisanih prvaša, u pet godina popeo do 377 učenika. Škola je dio zajedničkog prostora gdje se živi, razgovara, sluša, uči i poučava“, rekao je mons. Puljić u razgovoru za školski list, potaknuvši učenike da i dalje njeguju duh zajedništva, da vole roditelje, učitelje, svećenike i katehete.

Objavljen je i razgovor s ravnateljem Jelićem te rubrika ‘Pitaj duhovnika don Tomislava Dubinka’. Naime, u kutiju u školskoj knjižnici djeca su tijekom godine ubacivala pitanja na koja žele odgovor o Bogu, vjeri, Crkvi, a don Tomislav je izabrao odgovoriti na tri pitanja učenika: Zašto postoji zlo, Zašto se u trenutku Isusove smrti razderala hramska zavjesa te kako mu je biti svećenik i koliko dugo ispovijeda.

U listu je istaknuta povezanost škole i župe sv. Šimuna i Jude Tadeja na Bokanjcu, naselju gdje se škola nalazi u neposrednoj blizini nove crkve sv. Pavla, koju od škole dijele veliko igralište i parking. Učenici su opisali kako svečano obilježavaju Dan škole 20. studenoga, na dan kad je mučenički umro njihov naslovnik Ivo Mašina, hrvatski domoljub i angažirani vjernik laik. Učenici su opisali svoju školu i kroz stihove pjesama, objavljeni su prozni i likovni radovi učenika i gostovanje Željke Horvat Vukelje, hrvatske spisateljice dječjih priča koja je bila glavna urednica dječjih časopisa ‘Modra lasta’ i ‘Smib’ u Školskoj knjizi Zagreb.

Navedena su imena djelatnika škole od njenog početka, kako u školi obilježavaju posebne dane i blagdane, uspješna postignuća učenika iz školskih predmeta i u sportu na natjecanjima, u glazbi. Objavili su molitve za ustrajnost u učenju i blagoslov školovanju, psihološke savjete o svladavanju izazova u školovanju i glede mentalnog zdravlja te preporuke knjiga za čitanje. U listu su naveli i savjete za bolje učenje: organizirati vrijeme, postavljati pitanja, uključiti osjetila, surađivati s prijateljima, zabaviti se, raditi bilješke i odmoriti se, za obnovu koncentracije i energije.

Na zadnjoj stranici lista je objavljen strip ‘Ivine pustolovine’ kojeg su osmislila djecu, a glavni likovi su Ivo, Maša i Ina, u asocijaciji na ime njihovog naslovnika škole, Ive Mašine. Ivo je prikazan kao dječak koji upada u nezgode u školi, a Maša i Ina su njegove prijateljice koje mu pomažu. Situacije s kojima se suočavaju i razgovor između tih prijatelja osmislili su učenici; u stripu prvog broja su poručili kako nije dobro biti lijen i ne napisati zadaću, ali je lijepo pomoći i objasniti prijatelju u rješavanju školskog zadatka kojega ne razumije.

„Želim da naša škola bude kako se i zove naš list – košnica. Puno zajedništva, mara i ljubavi koji će uroditi plodovima. Početak rada škole bio je jako težak. Trebalo je promovirati školu u kratkom vremenu i pokušati u svega mjesec dana dovesti učenike u našu školu. Nije bilo lako. Toliko puta sam sebi rekao, ‘Ima li smisla kretati tu jesen, učinimo to sljedeće godine’. Ali, nadbiskup Puljić je želio da počnemo s radom šk. god. 2018./2019.

Zahvaljujem prvih devet hrabrih roditelja koji su odlučili upisati svoju djecu u našu školu. Hvala im na hrabrosti i povjerenju koje su imali tada. Danas je sasvim drugačija slika. Svake godine je sve veći broj zainteresiranih roditelja i prijavljene djece koje i ne uspijemo sve upisati zbog nedostatka dodatnog kapaciteta od predviđenih 500 učenika u školskoj zgradi. Škola je postala prava košnica. Nadam se da će oni koji budu listali školski list kroz naše priče osjetiti mali dio našeg zajedništva, truda i ljubavi, s djecom koja su radosna i nasmijana“, poručio je don Roland Jelić u razgovoru za školski list.

Među radovima u listu, Klara Dokoza iz 6.B razreda je napisala: „U školi učimo, znanje je blago što se stiče. Svaki dan nova avantura, učimo se biti junaci priče. Škola: zvone zvona, znanje, prijatelji, to je ona. Učimo, rastemo, zajedno smo tu. Škola je mjesto gdje snovi se tkaju“.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić