Connect with us

Nekategorizirano

HEROJI PO POTREBI

Objavljeno

15 godina prije

-


Heroj, kao (povijesni) pojam, označava onoga koji je izuzetne hrabrosti  i požrtvovnosti u ratu ili u mirnodopskom životu, znamenita osoba, junak, ratnik…, na ovim prostorima je odavno izgubio izvorno značenje, jer je ljudima dodjeljivan i oduziman po potrebi  pristrane političke elite, kao pokriće za ostvarivanje njihovih mahnitih ciljeva. Kako su njihovi ciljevi konačno ogoljeni, po logici stvari, dolazi  do poremećaja na „tržištu“ heroja, jer su u korelaciji. Ono je bilo strogo kontrolirano, jasno tek vladarima ljudskih sudbina u ratu. Mnogi su zauvijek nestali  čim su zablistali, (jer se nisu uklapali u „shemu“) potisnuti na marginu naših sjećanja i „spasiti“ ih može samo društvena katarza, koja je neumitna i, vjerujemo, pred vratima.
Sada je već sasvim jasno da su vrh „piramide“ vladara sudbina i autora pojma heroj tvorili beskrupulozni pljačkaši vlastitog naroda, osumnjičenici za ratne zločine i druga slična nečasna djela i da su, svakako, izvršili vidljivi, mirnodopski zločin prema vlastitom narodu lišavajući ga  civilizacijskih i  stečevina  živih i mrtvih heroja iz doba stvaranja države, ne nužno prema njihovom viđenju. Opet bi da manipuliraju pojmom po oprobanom receptu, iako su „svom“ narodu nanijelu štetu veću od svih osvajača u njegovoj povijesti.
„Najgora je zloupotrba najboljega“ ( Abusus optimi pessimus), povijesno potvrđena istina, traži mjesto pod suncem. Razotkriva manipulatorske namjere tvoraca i traži žrtve. Najveća od njih je grad Vukovar i njegovi ljudi, uvijek u službi manipulacija političke elite, a vjerujemo i posljednji put.  Predviđajući njihove planove za ovo vrijeme i okolnosti, redovno sam ( bar jednom mjesečno, na ovim stranicama) svraćao na tu temu uvijek dokazujući  bezočnu eksploataciju pojma heroj vezanog za grad Vukovar i pripremi da se žrtvuje trći put.  Vukovar nije grad heroj,  on je žrtva, jer je žrtvovan,  uništen, pretvoren u grad problem, grad ovisnik, koji će za „dozu“ političkog oportunizma elite, jednom godišnje, ostajati desetljećima na repu napretka. Kućama, srušenim ili obnovljenim, je svejedno kako im tepate, a ljudi, grupe ili pojedinci, njihovi korisnici ili branitelji, mogu biti i jesu heroji, koliko god je evidentno da nisu dobili rat ni sa ratnim ni poratnim neprijateljem. Heroji su zato jer su preživjeli izdaju koja traje. Možda im presudna bitka tek predstoji, a ona bi morala otkriti zašto dvadeset godina obilježavamo izdaju, a time svaki put nanovo izdajemo pale. Grad Vukovar mora prestati biti prirodna scenografija za mahnitanje zadrigle političke elite, toliko bezdušne da bez srama pleše na grobovima žrtava kojima su doprinijeli. Vukovar nije predan niti prodan, jer bi tu postojala kakva takva pravila, već izdan, a to je najnemoralniji ljudski čin, koji je najgori na ljestvici ljudskih zala i, jednostavno, pravila nema.
Vukovar, njegovi žitelji i branitelji, žrtvuju se treći put. Izdani 1991., pa od tada do danas i sada ponovo.  Dajmo im ime Purda , Bosanac, Dedaković  ili neko drugo, stvar će izgledati isto – stvori žrtvu da bi doziranjem pomoći i obećanja(uključujući i prijetnje) postala ovisna i podložna manipulaciji. Zatrebat će prije ili poslije. Koliko li  samo (ne) događanja  iz Vukovara ukazuje na školski primjer drskosti , ali i dilentatizma u stvaranju Vukovara slučajem – gradom s posebnim potrebama. Pušimo li priču da su za sadašnje stanje krivi Srbi, pa i za sudske procese, nećemo izbjeći još jedno žrtvovanje, a svako slijedeće  udaljavat će nas sve više od konačne pobjede. Za razliku od države grad je davno trebao proglasiti ratno stanje i zadržati ga do danas.
Koliko nisko mora biti onaj tko poentira na nesretnom Purdi, bezočno izdanom dvaput do sada. Zloupotrba njega i njegovog stanja treći put, obećanjem političkog angažiranja za račun nouveau riche-a, koji su ga i doveli gdje jest  izvrgavajući ga ruglu bez presedana. Čemu krajnje diletantska zloupotrba slučaja doktorice Bosanac, koja svoj slučaj tempira deset dana kasnije tvrdeći kako joj je najmučniji u životu. Zaboravila je tko, kada i zašto ju je maltretirao i ponižavao usred Zagreba poslije pada Vukovara. Tko, krajnje diletantski, koristi Starog Jastreba i vodi ga u sigurno negiranje samog sebe? Ali, ako je strateg i ideolog bogomdanih doktor Hebrang, politički Antuntun, koji baš svaki posao naopako radi, bolje nije ni moglo ispasti.
Nisu samo Vukovarci  heroji po potrebi. Dovoljno se sjetiti mnogih heroja u kazamatima i onih koje to još čeka. Ima li u svemu sistema? Ima, dakako. Kako bi se inače mogao objasniti zadarski slučaj? Split, Šibenik, Gospić i drugi, sude „ratnim zločincima“, braniteljima iz Domovinskog rata, ali Zadar ne. Nije ih bilo, bar ne u zatvorima iako je  grad s okruženjem imao najizraženiji nacionalni antagonizam, a i danas se elita diči (pre)naglašenim nacionalizmom. Zadar su od „Lora“, „Kulina“ i sličnih mjesta spasili upravo oni rijetki koji  su bili  „u blizini događanja“,  a nisu bili skloni  HDZ-u, znajući njihovu prirodu i kakav će rasplet na kraju biti. No, nisu bili i svemogući, pa su  neki  stekli zavidne političke karijere i materijalno bogatstvo dokazujući se u „sobnim borbama “.  Razlika između njih su ogromne, a njih još uvijek potencira ista elita. Hoće li i oni biti amnestirani braniteljskim buntom? Zasad se još kriju iza zatamnjenih stakala na skupocjenim terencima, privatnim ili službenim, svejedno. Država je ionako njihova prćija. Glavno je da su drugi popunili mjesta u zatvorima, a za diranje njihovih tustih guzica i bankovnih računa uvijek se može prozvati Srbija. Hoćemo li se, definitivno, imati snage suprostaviti dvadesetgodišnjem nametanju one varijante ratne i poratne povijesti, koja je građena radi zaštite beskrajno bahate elite, koja je iznjedrila političke monstrume spremne da, radi opstanka, žderu vlastiti narod? One, koja je stvarala generale Zagorce, Koradea, tajkune, mafijaše, profesionalne ubojice i domoljube i slične. Svi su oni bili heroji.
„Danas, 08.03.2011., podnesena je kaznena prijava protiv nepoznatih počinitelja zločina u koncetracionom logoru u Srbiji“. Poslije punih 20 (dvadeset) godina predugih za svakoga, a naročito za nesretne logoraše. No, nihova majka Domovina, utjelovljena u liku premijerke,  i stih takvih prethodnika, nisu ranije imali vremena. Morali su prije zbrinuti sebe i sada bi da ostanu i dalje. Logoraši su ionako heroji jednom godišnje i to im je dosta.
Da li je sve posljedica specijalnog rata, kako tvrdi vukovarski logoraš, pravnik? Da, ali ga ne vodi Srbija, jer je ona samo oružje u rukama drugih, koji su u Hrvatskoj našli zahvalni poligon za treniranje.Hrvatska  politička elita je na njihovoj strani, ma tko oni bili. A, ako vas ikada ta ista elita proglasi herojem, poput dosadašnjih, poput kornatskih i drugih žrtava, poput Purde, dr. Bosanac, Dedakovića ili najpoznatijih haških uznika, bit će to zato jer ste žrtve, pa tako peru savjest, a imaju i druge planove. S vama će, kad zatreba, potkusurivati i zadovoljavati svoje neograničene apetite. Zato, neka idu u nepovrat, a pojam heroj, u budućim hrvatskim riječnicima valja dopuniti hrvatskim iskustvom.

 
Povezane teme :
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Hrvatska

Posao od 3 minute koštat će vas 50 eura. Pogledajte nevjerojatne cijene majstora

Objavljeno

1 tjedan prije

-

8. prosinca 2025.

By

Nova društvena igra u Hrvatskoj mogla bi se zvati “Pronađi majstora”. Nije tajna da pronaći “dobre ruke” koje će popraviti stvar je gotovo nemoguće. Imaju jako puno posla, nema puno majstora koji zbilja imaju zanat u rukama pa shodno tome diktiraju i visoke cijene.

Različiti portali i stranice na kojima se nude majstorske usluge pokazuju da cijena majstora za kućne poslove u Hrvatskoj danas iznosi uglavnom između 20 i 50 eura po satu za osnovne popravke, dok se za određene specifične usluge kao što su montaža, zamjena ili popravci kućanskih uređaja i instalacija cijene mogu kretati i do 90-225 eura po pojedinačnoj usluzi.

I u toj priči uglavnom nema prostora za cjenkanje, jer ako uhvatite majstora, a pogotovo prema preporuci, lako vas može odbiti jer ima mnoštvo drugih klijenata. Pokušajte se prisjetiti situacije u kojoj ste pozvali majstora zbog problema koji na prvu djeluje ozbiljno, a na kraju se pokaže banalnim.

Uradi sam nije trend, nego potreba
Poklopac vodokotlića koji se klima, utičnica koja iskreće jer se olabavila, vrata ormara koja stalno padaju s nosača, sve su to sitnice koje u kući stvaraju stres i rupe u budžetu. Najbolje se vidi kad zbrojite račune, jer prosječna intervencija majstora u kućanstvu, čak i kad traje samo dvadesetak minuta, uz izlazak na teren često prelazi 40 ili 50 eura. U velikim gradovima to je i više, pa ne čudi što mnogi imaju osjećaj da novac curi kroz pukotine u zidu koje nikako da se zakrpaju. Stvarna je situacija jednostavna, Hrvati uglavnom ne znaju koliko majstorske intervencije zaista koštaju. Cjenike rijetko tko objavljuje javno, a i kada postoje, teško ih je usporediti. Jedan će naplatiti 20 eura za zamjenu brtve na slavini, drugi 60, treći 35 samo da dođe. Oko elektrike je još nejasnije, jer svatko ima svoje formate naplate. Prosječni troškovi zato se godinama prenose usmeno, što stvara osjećaj da se radi o nečem neuhvatljivom i rezerviranom za stručnjake, iako velik dio tih popravaka nije ni blizu zamršen koliko izgleda.

Najzanimljivije je što se ta percepcija ne mijenja samo zato što ljudi strahuju od pogreške. U hrvatskim kućanstvima i dalje vlada ideja da “netko drugi zna bolje”, pa se majstori zovu i za najosnovnije radnje. No istina je potpuno drugačija, jer većina sitnih popravaka, uz pravilan alat i malo strpljenja, postaje sasvim izvediva za svakoga tko je voljan pokušati.

Efikasno rješenje za kućanske poslove
Prvi ozbiljan korak prema tome da više ne plaćate dolazak majstora za pet minuta posla je stvaranje osnovnog, ali pouzdanog kućnog seta alata. Upravo je taj segment tržišta posljednjih godina eksplodirao, jer se sve više kućanstava okreće baterijskim sustavima koji omogućuju fleksibilnost, brzinu i sigurnost. Tu se nameće Q linija električnih alata PRAKTIK TOOLS, prvenstveno zbog Flexpower baterijskog sustava, koji omogućuje da jedna baterija napaja više različitih alata.

Takav sustav mijenja način na koji ljudi popravljaju i uređuju svoje domove, jer nestaje potreba za kablovima i viškom opreme. Korisnici Q linije najčešće ističu praktičnost, ali i dugoročnu računicu. Flexpower baterija koristi se na bušilici, odvijaču, ubodnoj pili i mnogim drugim alatima, što stvara logičan ekosustav u kojem se svaki novi alat uklapa bez dodatne investicije u baterije. Drugi važan element je garancija. Četiri godine jamstva na električne alate iz Q linije daje sigurnost i eliminira najčešći strah: što ako nešto pođe po zlu. Za mnoge koji tek ulaze u DIY svijet ovo je ključna točka povjerenja, jer nitko ne želi da mu prvi alat otkaže usred popravka. Q linija nudi upravo to, čvrstinu i pouzdanost bez visoke ulazne cijene, što ju čini logičnim izborom za početnike i ljude koji žele profesionalne rezultate bez profesionalnih troškova.

Ovo su najčešće intervencije
Dovoljno je pogledati nekoliko najčešćih intervencija u domaćinstvima da se shvati gdje nestaje novac. Zamjena šarke na vratima ormara, zatezanje vijka na sudoperu koji se klima, bušenje jedne rupe za policu, podrezivanje letve, zamjena prekidača svjetla, sve to spada u kategoriju posla za koji se plaća cijena bez obzira na trajanje. U praksi to znači da vas kratka intervencija može koštati isto kao ozbiljan popravak samo zato što uključuje dolazak.

Još izraženiji problem vidi se kod radova koji su zapravo čisti “uradi sam”. Bušenje rupe za novu zavjesnu šipku, postavljanje držača za ručnik u kupaonici, montaža jednostavne police, skidanje i vraćanje vrata kuhinjskog elementa, zatezanje vijaka na stolici koja škripi, sve su to poslovi za koje većina majstora naplaćuje minimalnu tarifu. Kad se ti iznosi zbroje kroz godinu, lako se približe trošku kvalitetnog seta alata koji bi rješavao sve te situacije bez ijednog izlaska majstora na teren. Zato se posljednjih godina sve više mijenja navika, osobito kod mlađih kućanstava koja nemaju tradiciju “domaće radionice” kao starije generacije. Ljudi žele naučiti, žele uštedjeti i žele imati osjećaj da sami mogu popraviti vlastiti dom. Najveći problem obično nije znanje, nego sam početak, odnosno nejasnoća oko toga koji alat je zapravo potreban da bi se kućanstvo oslobodilo ovisnosti o majstorima za svaki trivijalan zadatak.

Najveća greška: “Ja to ne znam”
Velik dio kućanskih radova uopće ne zahtijeva specijalizirano znanje. Najčešći početnički “strahovi” odnose se na bušenje zidova, zamjenu prekidača, male drvene popravke i montažu polica, iako su sve te radnje zapravo vrlo jednostavne kad se rasporede u par konkretnih koraka. Najbolji primjer je bušenje, koje se mnogi boje jer zvuči komplicirano, no uz dobru baterijsku bušilicu i pravi tip svrdla radi se o najjednostavnijoj aktivnosti u domu. Jedan precizan otvor često znači završetak zadatka, bilo da se postavlja polica, zavjesna šipka ili držač za ručnik.

Jednako je i s osnovnim električarskim sitnicama koje najčešće zvuče puno strašnije nego što jesu. Zamjena dotrajalog prekidača ili utičnice postala je rutinska radnja, ali uz obvezno gašenje struje i provjeru napona. Sve nakon toga svodi se na spajanje žica koje su već jasne i označene. Upravo zato ljudi koji jednom probaju obično zauvijek prestanu zvati majstore za takve mikro-intervencije. U kuhinji i kupaonici također postoji čitav niz radova koji nemaju nikakve veze s vodoinstalaterskim zahvatima, a nerijetko se naplaćuju kao da se radi o složenoj rekonstrukciji instalacija. Zatezanje sifona, poravnavanje vrata kuhinjskog elementa, podizanje ili spuštanje ručke na sudoperu, sve su to poslovi koje uz odvijač i bušilicu svladate u nekoliko minuta.

Najbolje u cijeloj priči je to što nitko ne govori da treba zamijeniti majstora kao struku. Oni su nezamjenjivi u ozbiljnim zahvatima, no većina kućanstava troši novac na intervencije koje s osnovnim znanjem i osnovnim setom alata mogu savladati sami. Uz malo rutine takav pristup postaje normalan, baš kao i zadovoljstvo kad znate da ste svoj dom popravili vlastitim rukama.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Nostalgični ste za Alan Fordom? Uskoro dolazi u kazalište! Evo tko igra Grunfa, Bob Rocka…

Objavljeno

4 mjeseca prije

-

4. rujna 2025.

By

Satiričko kazalište Kerempuh svoju novu sezonu otvara praizvedbom predstave “Alan Ford” Milana Fošnera, prema stripu Maxa Bunkera (L. Secchi) i Magnusa (R. Raviola), u režiji Marija Kovača, koja će premijerno biti izvedena u petak, 19. rujna.

Deveta umjetnost

Kultni talijanski strip “Alan Ford” već više od pola stoljeća zabavlja i oduševljava ljubitelje devete umjetnosti u Hrvatskoj i svijetu, a crnohumorni i satiričan prikaz djelovanja grupice siromašnih tajnih agenata koji rješavaju bizarne kriminalističke slučajeve idealna je podloga za predstavu koja bi se bavila nelogičnostima i apsurdima suvremenog hrvatskog društva, priopćio je Kerempuhu.

Iako se radnja stripa odvija uglavnom u New Yorku, teme koje obuhvaća su univerzalno prepoznatljive i uvijek aktualne.

Kerempuhova dramatizacija stripa kao centralnu negativnu ličnost smjestila je lik Superhika, karizmatičnog lopova koji ironično otima siromašnima da bi dao bogatima. 

Teške teme kroz “lake” doskočice

Kroz odabir super-antiheroja kao direktnog suparnika junacima iz Grupe TNT, predstava obrađuje inače teške teme, poput socijalne nepravde, siromaštva i zakulisnih političkih igara, ali na mladima prihvatljiv način uz zdravu dozu humornog odmaka.

U predstavi nastupaju Luka Petrušić (Alan Ford), Matija Šakoronja (Bob Rock), Tomislav Štriga (Broj 1), Domagoj Ivanković (Grunf), Tarik Filipović (Sir Oliver), Hrvoje Kečkeš (Debeli šef), Filip Detelić (Superhik), Borko Perić (Jeremija), Ana Maras Harmander (Bepa), Ines Bojanić (Margot), Josip Brakus (policajac/Čaruga), Ozren Opačić (inpektor Brock), Karlo Mlinar (Samoubojica), Tomislav Dunđer (bogataš /tamburaš).

Dramaturg predstave je Vid Lež, scenograf Davor Prah, kostimografkinja Nikolina Miletić, autor glazbe Tomislav Babić, autorica maski Marija Bingula, koreograf Branko Banković, a oblikovatelj svjetla Alen Marin.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Župan Bilaver: Uređenje Draženice prioritetni projekt Županije

Objavljeno

4 mjeseca prije

-

26. kolovoza 2025.

By

Župan Zadarske županije Josip Bilaver i njegov zamjenik Robertino Dujela održali su radni sastanak s voditeljem područne konzervatorske službe u Zadru Igorom Miletićem i ravnateljem Županijske lučke uprave Zadar Davorom Škibolom na temu uređenja uvale Draženica i Maestral.

Riječ je o jednom od najvažnijih infrastrukturnih projekata Županije koji uključuje izgradnju novih komunalnih vezova, uređenje plaže, proširenje prometnice te pješačko-biciklističke staze i zelene površine.

Na sastanku je dogovorena daljnja suradnja Konzervatorskog odjela i Županijske lučke uprave u svim fazama pripreme i realizacije projekta, kako bi uređenje uvale Draženica bilo provedeno u skladu s relevantnim smjernicama i standardima.

Župan Bilaver istaknuo je kako projekt Draženica predstavlja prioritet Županije i da će donijeti značajnu dugoročnu korist građanima i razvoju zadarske obale.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu