ZADAR / ŽUPANIJA
FOTOGALERIJA IZ KATEDRALE Blagoslov o. Jeronima Adama Marina, opata Slavenske benediktinske kongregacije
O. Jeronim Adam Marin, OSB, prior benediktinskog samostana Sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu na otoku Pašmanu, novi je opat predsjednik Slavenske benediktinske kongregacije sv. Vojtjeha-Adalberta. Svečano misno slavlje s obredom blagoslova novog opata Marina u četvrtak 17. veljače u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Za vrijeme obreda nadbiskup Puljić uručio je opatu Marinu Pravilo Sv. Benedikta, prsten, štap i mitru. Za vrijeme mise, do trenutka kada je primio te znakove opatske službe, o. Jeronim bio je u prednjem dijelu prezbiterija, a do njega u pratnji bili su o. Jozo Milanović s Ćokovca i o. Nahum iz Rajhrada u Češkoj.
U svijetu postoji 25 benediktinskih kongregacija i oko 8000 benediktinaca. Slavenska benediktinska kongregacija obuhvaća pet samostana: tri u Češkoj, jedan u Sloveniji i samostan na Ćokovcu, jedini muški benediktinski samostan u Hrvatskoj koji postoji od 1125. godine, gdje su benediktinci došli iz Biograda n/m, nakon što im je Venecija srušila matični samostan u Biogradu n/m.
U Češkoj djeluje nadopatija sv. Vojtjeha-Adalberta i Margarete u Pragu-Brevnovu, tri opatije: sv. Vaclava i Vencele u Broumovu, sv. Petra i Pavla u Rajhradu te Djevice Marije i sv. Jeronima u Pragu-Emauzy te dva priorata: sv. Ćirila i Metoda u Mariboru u Sloveniji i sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu u Hrvatskoj.
O. Jeronim rođen je 12. srpnja 1975. u Zadru. Monaške zavjete položio je na Ćokovcu 5. srpnja 2001. Priorom samostana na Ćokovcu imenovan je 3. siječnja 2010. Za svećenika je zaređen 20. studenog 2011. u katedrali sv. Stošije u Zadru. Za novog opata predstojnika Slavenske benediktinske kongregacije sv. Vojtjeha-Adalberta izabran je na Generalnom kapitulu u Benediktinskoj opatiji Brevnov u Pragu, 21. listopada 2021. godine. U službi opata koja se bira na mandat od šest godina naslijedio je opata Edmunda Wagenhofera, OSB.
O. Jeronim i dalje ostaje prior samostana sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu u kojem trenutno djeluje šest monaha. Na kraju mise prigodnu riječ prisutnima u katedrali sv. Stošije uputio je opat Marin.
„Novi opat će nastojati živjeti riječ staroga opata Benedikta koji je rekao da dobar opat svoje učenike treba poučavati svemu što je dobro i sveto, više djelom, nego riječju. Zahvaljujem monasima moje Kongregacije koji su me izabrali za svoga predsjednika. Još i sad, četiri mjeseca od toga izbora, čudim se njihovoj hrabrosti i vjeri, što su izabrali jednog od neiskusnijeg i mlađeg, da ih vodi. Vjerujem da će Bog blagosloviti tu njihovu hrabrost“ rekao je opat Marin, dodavši kako je Slavenska benediktinska kongregacija najmanja od 25 benediktinskih kongregacija u svijetu.
„Mi smo po mnogo čemu najmanja kongregacija, ne samo brojem. Ali, što je to zapravo veliko, a što malo, to najbolje zna Gospod. I ja sam danas još jednom naučio tu lekciju“ rekao je o. Jeronim. U tom kontekstu, rekao je da je na dan blagoslova svoje službe opata, par sati prije početka slavlja u katedrali sv. Stošije, o. Jeronim nazvao njihovog subrata, o. Aleša u Pragu. „O. Aleš nije mogao doći, a inače je član našeg Vijeća. Zamolio sam ga da nazove nekoga i da kaže da ovo ipak nema smisla, da bi bilo dobro ovo zaustaviti; da izbor možda nije bio valjan. Ali on je samo rekao tihim glasom: „Treba prihvatiti križ kojeg nam Bog daje“. A glas je bio tih, jer on leži u postelji. Vjerojatno umire. Ovo su njegovi posljednji dani“ rekao je o. Jeronim ganuto, pa nakon emotivne stanke poručio: „Veliki smo onda kada poput brata Aleša tako hrabro prihvatimo svoj križ. A mali smo kad bježimo od križa. Veliki smo kad ga prihvatimo jer on nas veže s Kristom, veže nas jedne s drugima, čini velikima u Božjim očima. Preporučam u vaše molitve našu kongregaciju, da budemo veliki u prihvaćanju križa kojeg Gospodin stavlja na nas. Taj križ nije samo muka i teret, on je i izvor mnogih blagoslova i konačno, znak i sigurnost uskrsnuća“ poručio je opat Marin.
Zahvalio je svima i preporučio se u molitve. Zahvalio je nadbiskupu Puljiću i Zadarskoj nadbiskupiji „koja se pokazala kao velikodušan domaćin“ i ponudila da organiziraju to slavlje u katedrali. Zahvalio je Katedralnom zboru sv. Stošije s mo. Žanom Morovićem, u orguljaškoj pratnji Dragana Pejića koji je predvodio pjevanje na misi i Sjemeništu Zmajević u kojem je priređen agape za uzvanike događaja.
„Mogli smo samo mirno doći i prepustiti se u njihove ruke. Hvala svima koji su došli, svećenicima, redovnicima i redovnicama, koludricama sv. Marije. Crkva sve vas svojom molitvom uvijek iznova rađa i preporađa na novi život. Svi ste bili ta majka, ta Crkva koja rađa nešto novo u Kristu“ rekao je o. Jeronim u obraćanju vjernicima među kojima su bili opatova obitelj, rodbina, župljani zadarske župe Bezgrešnog začeća BDM na Puntamici gdje je o. Jeronim živio i župe sv. Eufemije iz Sutomišćice – Poljana na otoku Ugljanu, odakle je o. Marin rodom.
Svečanost blagoslova opata prigoda je „osjetiti jeku stoljetne duhovne nazočnosti karizme svetog monaha Benedikta koji je diljem Europe umrežavao i povezivao različite jezike i narode te stvarao ozračje rada i molitve da se moglo disati punim plućima. A monasi su se osjećali doma kako u Clyniju, Kölnu, Monte Cassinu, Pragu i Maria Laachu, tako i u Mariboru, Istri, Pagu, Zadru, Šibeniku, Trogiru, Splitu, Šipanu i Mljetu“ rekao je nadbiskup Puljić u propovijedi, poručivši: „Sveti Benedikt je utemeljitelj reda koji je zadužio povijest Europe i Hrvatske, osobito Zadra“.
Nadbiskup je opisao okolnosti turbulentnog vremena u kojem je živio Benedikt. „U Europu prodiru novi barbarski narodi koji su pljačkom i osvajanjem tuđih krajeva rješavali svoje životne potrebe da prežive. Sveti Benedikt im je ponudio stabilnije rješenje: njih koji su osvajali tuđe krajeve, stvarali nerede i stalno ratovali, Benedikt je zamolio neka odlože mačeve, a kruh svagdanji neka zarađuju vlastitim rukama. „Moli i radi“ postalo je prepoznatljivo geslo ovih Božjih radnika koji će pomalo „osvojiti barbare“, politi ih krsnom vodom i učiniti plemenitim članovima nove zajednice. U ondašnji svijet surovosti, ovaj Božji čovjek sa svojim monasima unosio je mir i duhovnost, pa ga je sveti Pavao VI. proglasio zaštitnikom Europe“ rekao je nadbiskup Puljić, istaknuvši da je sveti Benedikt i sad aktualan.
Ljudi su i u naše vrijeme stalno u pokretu, zbog posla, odmora i turizma. „Dakle, i u ovo doba kao i u Benediktovo, ljudi su u trajnoj seobi. Premda je pismenost ljudi danas na zavidnoj razini, za razliku od ondašnjih barbara, napretek je slučajeva „barbarskog ponašanja“ u pogledu odnosa prema životu, dostojanstvu čovjeka i obitelji, kao i u „barbarskom odnosu“ prema „radu i zaradi na crno“ i s obzirom na neodgovorno ponašanje prema prirodi i okolišu. Zato je Benedikt suvremen i aktualan. Jer, pokazao je alternativu barbarskom načinu preživljavanja. I ne samo to. On je „pripitomio i preodgojio barbare“, pa od njih učinio prikladnima članove europske obitelji čiji pozitivan doprinos i danas osjećamo“ rekao je mons. Puljić.
Sv. Benedikt to je ostvario određenim načelima. „Ponudio je stabilnost mjesta u seobi naroda i pokazao u praksi ondašnjim selilačkim suvremenicima kako se može biti kod kuće i zarađivati za život, svojim rukama, motikom i žuljevima. U vidu dobrog funkcioniranja zajednice, odredio je neka se redovnici drže kućnog reda. U tom radu, redu i programu ravnomjerno je rasporedio rad i molitvu, čitanje Svetog Pisma, odmor i rekreaciju“ naglasio je mons. Puljić.
„Uz stabilnost i funkciju kućnog reda, Benedikt je uspostavio i treći stup opisan principom jednakosti braće, bilo da se radi o potomcima Latina ili pridošlicama pogana, bilo da su bili pismeni ili nepismeni, članovi kraljevskih dvorova ili potomci seoskih obitelji. Stoga, sasvim je pogrešna percepcija u javnosti da je načelo jednakosti i bratstva plod Francuskog veleprevrata (revolucije). Ne, pravi i istinski veleprevrat europskih i svjetskih razmjera dogodio se početkom 6. st. s pojavom skromnog, ali radinog i blagoslovljenog monaha Benedikta koji je proglasio Pravilnik o jednakosti braće. Stupu „jednakosti braće u pravima i obvezama“ Benedikt je dodao i „princip autoriteta, koji je utjelovljen u liku opata““ rekao je nadbiskup Puljić, naglasivši temelje benediktinskog reda: stabilnost mjesta, rad i red, jednakost braće u pravima i obvezama s principom opatovog autoriteta. U tom vidu sveti monah Benedikt je suvremen i aktualan.
Istaknuvši da nam je u suvremenoj krizi potrebna budnost te obnova kulture i društva, mons. Puljić je podsjetio kako je veliki sveti Ivan Pavao II. „bio uvjeren da autentično kršćanstvo i kršćanski humanizam mogu preobraziti suvremeno društvo i ljude. Takvim optimizmom bile su prožete njegove brojne enciklike, knjige i razmatranja. To je posebice istaknuo u enciklici Otkupitelj čovjeka gdje se u središtu nalazi Krist koji preko Crkve i obitelji stvara obrise kršćanskog humanizma. Krist je svojim utjelovljenjem objavio čovjeku punu istinu o njemu i otkrio mu njegovu veličinu, dostojanstvo i vrijednost. Stoga, kao odgovor na upit apostola Petra „Gospodine, kamo ćemo poći“, jedino pravo „usmjerenje duha, razuma i srca jest prema Kristu, Otkupitelju čovjeka i svijeta“, kako je govorio Karol Wojtyla“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da je to u teoriji i praksi pokazao sveti Benedikt kad je pred općom seobom naroda ponudio stabilnost mjesta s kućnim redom u kojem je rasporedio rad i molitvu, čitanje Svetog Pisma, odmor i rekreaciju.
Nadbiskup je zahvalio članovima Slavenske kongregacije što su priora samostana na Ćokovcu izabrali za opata. U želji da o. Jeronima „Gospodin obdari milošću i snagom da riječju i djelom vodi braću putem svetosti“, nadbiskup je opatu i članovima Slavenske kongregacije poželio Božji blagoslov i zaštitu utemeljitelja Reda, sv. Benedikta.
Prema Pravilu sv. Benedikta, opat mora „naslov starješine djelima opravdati. Vjeruje se da je on u samostanu namjesnik Kristov, čijim ga se imenom oslovljava, po Apostolovoj riječi: Primiste Duha posinjenja u kojem kličemo: Abba, Oče! Stoga opat ne smije ništa naučavati, određivati ni zapovijedati, izvan onoga što je po Gospodnjoj zapovijedi. Njegovo bi zapovijedanje i poučavanje moralo kao kvasac Božje pravednosti prožeti srca učenika“ zapisao je sveti Benedikt.
Sve dobro i sveto opat treba pokazati više djelima nego riječima. „Sposobnijim učenicima neka Božje zapovijedi izlaže riječima, a onima tvrđega srca i jednostavnijima božanske zapovijedi svojim djelima predočuje. Neka uvijek vlastitim primjerom pokazuje kako se ne smije činiti ono što svoje učenike poučava da valja izbjegavati“ potiče sv. Benedikt. Ističe da se opat mora držati Apostolovog pravila: ‘Opominji, savjetuj, kori’. Neka poveže strogost s blagošću, pokaže strogost učitelja, a blagu osjećajnost oca.
Opat se treba sjećati što mu ime znači, jer od onoga komu je više dano, više će se i tražiti. „Neka zna da je na sebe primio tešku i napornu zadaću: voditi duše i služiti različitim ćudima: kod jednoga će pokušati blagošću, kod drugoga ukorom, kod trećega nagovaranjem. Neka se prilagodi i ravna prema naravi i shvaćanju svakog pojedinca, tako da ne trpi zbog štete u povjerenom stadu, nego da se i raduje napretku dobroga stada“ kaže sv. Benedikt. Opat mora skrbiti za braću koja su pogriješila, „jer ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni“. Opat je preuzeo „skrb za bolesne duše, a ne samovlast nad zdravima“.
U svom Pravilu, sv. Benedikt o naravi opata piše: „Opat neće uznemirivati povjereno stado niti što nepravedno odlučivati, kao da ima neograničenu vlast. Mora se uvijek sjećati da će za sve svoje prosudbe i čine Bogu polagati račun. Neka misli kome će odgovarati za svoje upravljanje. Kad mora opominjati, neka to čini mudro, ne pretjerano, da previše stružući rđu ne razbije posudu. Time ne želimo reći da dopusti neka se šire mane, već neka ih iskorjenjuje razborito i s ljubavlju, prema svakome prikladno. Neka se trudi da radije bude voljen, nego da ga se boje. Ne smije biti nemiran, tjeskoban, neobuzdan, svojeglav, zavidan ni odveć sumnjičav, jer inače neće nikad imati mira“.
U misi su sudjelovali benediktinci s Ćokovca i iz Slavenske kongregacije te benediktinke iz samostana sv. Marije u Zadru.
Uz svećenike iz Zadarske nadbiskupije, koncelebrirali su nadopat o. Prokop Siostrzonek, o. Edmund Wagenhofer, dosadašnji opat Slavenske benediktinske kongregacije i fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima.
O. Edmund Wagenhofer bio je opat 24 godine. Dolazi iz samostana Sv. Petar u Salzburgu gdje je bio nadopat, a sada je prior u samostanu u Mariboru. U Sloveniji su trenutno tri benediktinca, jedan je slovenski kandidat. „Jako je teško. To je za nas novi početak nakon Drugog svjetskog rata. U Africi ima puno zvanja, kao i na Istoku, u Aziji. U Europi i Sjevernoj Americi je lošije s brojem zvanja, učinjen je korak unatrag. Važna riječ koja se može pročitati u našim samostanima je Pax – Mir. Naša briga je da među narodima vlada mir“ rekao je o. Edmund, istaknuvši: „Tražili smo mlađeg nasljednika za opata i zamolili o. Jeronima da preuzme tu službu. Obećao sam da ću mu pritom pomoći“.
U slavlju je sudjelovao i austrijanac o. Maximilian Kren, viši poglavar u samostanu u Rajhradu pokraj Brna u Češkoj. „Za nas je izbor o. Jeronima bio i izbor simpatične osobe, ali i razuma. On je dragi, ponizni benediktinac, ali i onaj koga sada trebamo, također i za budućnost. On je još mlad i mi smo jako zahvalni što je rekao Da za tu odgovornost. Crkva se pomlađuje, uvijek iznova ima nove prinove u zvanjima. Opat Jeronim pripada tome“ rekao je o. Maximilian. U cijeloj Europi, na Zapadu, broj zvanja se smanjuje, pa i kod benediktinaca. „Zajednice postaju starije i manje, ali valjda ćemo se i obnoviti. Trebamo povjerenje u Duha Svetoga i sami se moramo uvijek iznova koncentrirati na Krista. Mislim da je to naš put. Treba puno povjerenja i zajedničkog rada. Poznajemo o. Jeronima kao jako poniznog, skromnog čovjeka, ali on će pomalo rasti u toj službi, u svijesti da je on otac, opat otac – da ima očinsku dužnosti, ali i radost će imati u toj službi. Vjerujem da će korak po korak rasti u službi opata“ ohrabrio je o. Maximilian, potaknuvši sve da slušaju Božju riječ. „To je naša središnja poruka, naša zadaća – slušati i prihvatiti Božju riječ, da je ukorijenimo u sebi. Onda ćemo moći ovom svijetu dati ono što treba“poručio je o. Kren.
Radost blagoslova opata izrazila je i č. m. Anastazija Čizmin, opatica zadarskog benediktinskog samostana sv. Marije čije su se koludrice rado odazvale pozivu o. Jeronima da dođu u katedralu.
Zajedništvo svih benediktinki izvan njihove samostanske crkve sv. Marije nije česti prizor za puk. Opatica im je rekla, tko želi, može ići na blagoslov opata. „Rekla sam koludricama, neću nikoga prisiliti, ali ni odbiti tko izrazi želju da dođe u katedralu. Iz Marijina krila, iz sjene Kolomanova zvonika, skupile se u kapitularnoj dvorani i krenule uz zvonik. Sv. Benedikt gleda koludrice, golubice, lete na Forum, uz katedralu. U katedralu, u Stošijin dom, da hvale i slave Boga svoga, da mole za opata Jeronima, brata svoga. Imenovanje opata znači puno, jedan je od najmlađih. Molimo za njega. Oni su potomci sv. Benedikta, a mi potomke sv. Benedikta i sv. Skolastike. To nas združuje. Molimo jedni za druge. Sretne smo da smo mogle doći“ rekla je opatica Čizmin. Ona je uz zadarsku katedralu i osobno vezana jer se kao djevojka sklonila u portun katedrale prije nego je ušla u samostan i počela monašku formaciju.
„Poslije toliko godina, uživam u katedrali. Nekidan sam morala proći ispred katedrale sv. Stošije. Nisam gledala u glavni portal, nego pokrajnji u koji sam se kao malena bila skučila i čekala dok je zazvonilo zvono koludrica sv. Marije, da im se mogu pridružiti“ sjetila se opatica Čizmin.
Č. M. Anastazija rodom je iz Sutomišćice kao i o. Jeronim. Čizmin se u školi družila s Jeronimovom tetom, starijom sestrom njegove majke, sa Zdenkom koja živi u Americi i njenom djecom. „U malom sutomiškom selu djeca su dobro odgojena. Blagopokojni zadarski nadbiskup Mate Garković za sutomiško selo je rekao: ‘To je neki vrtić koji se Bogu jako svidio i išao je tamo brati cvijeće’“ rekla je opatica Čizmin, u kontekstu činjenice da je župa Sutomišćica – Poljana tijekom povijesti Zadarskoj Crkvi dala mnoga duhovna zvanja, pa i dvoje benediktinskih monaha, opata i opaticu: Anastaziju Čizmin i Jeronima Adama Marina.
Ines Grbić
ZADAR / ŽUPANIJA
(VIDEO) PROJEKT TEŽAK 600 TISUĆA EURA / Započela izgradnja parka uz prometnicu Kažimira Zankija od Puta Bokanjca do Žmirića
Grad Zadar započeo je s provedbom projekta ”Izgradnja parka uz prometnicu Kažimira Zankija od Puta Bokanjca do Žmirića u Zadru” za kojeg je odobreno financiranje u iznosu od 100 % opravdanih troškova odnosno 568.793,04 eura, a sukladno provedenom Pozivu na dodjelu bespovratnih sredstava ”Pilot projekt razvoja zelene infrastrukture i/ili kružnog gospodarenja prostorom i zgradama”.
Projekt provodi UO za prostorno uređenje i graditeljstvo, a financira se iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026..
Cilj projekta je doprinos razvoju zelene infrastrukture, održivom razvoju i dekarbonizaciji te zdravlju i poboljšanju kvalitete života građana.
U okviru projekta će se trenutno zapušteni prostor s postojećom šumom urediti u gradski park koji će biti sportsko – rekreacijska zona s nizom sadržaja za aktivni boravak u prirodi, igru i rekreaciju, edukaciju, te za odmor uz meditacjiu, čitanje i slične aktivnosti.
Do sada su u okviru projekta izgrađene kružne pješačke/trim staze duž cijelog obuhvata, poprečne Fitness staze sa spravama za trim/trail vježbe, dva polja vježbališta za odrasle sa spravama za vježbanje, dječje igralište, skejt/roller rampa amfiteatralnog oblika i prostor za sjedenje i druženje različitih grupa, za što je već uplaćen odobreni iznos opravdanih troškova u iznosu od 482.477,97 eura, a u sljedećoj godini predviđena je sadnja stabala i grmova.
Nove zelene površine imat će posađene autohtone vrste, a planira se sadnja 205 novih stabala i 200 grmova.
Na mjestima koja će služiti kao dio za odmor uz meditaciju projektirani su mirisni vrtovi ukrasnog i ljekovitog mediteranskog grmovitog bilja (lavanda, lovor, mirta, buhač, smilje, kadulja, mravinac, ružmarin, menta, citrusne trave, origano….) pogodnog za oprašivače, a postavit će se i 20 kućica za ptice, sve u svrhu poboljšanja bioraznolikosti.
Ukupna vrijednost projekta iznosi 604.373,16 EUR i osim navedenih aktivnosti uključuje i izradu projekta krajobraznog uređenja i sustava za navodnjavanje, upravljanje projektom i administraciju te promidžbu i vidljivost projekta, a njegov završetak je predviđen najkasnije do 30. lipnja 2026. godine.
Obuhvat zahvata uređenja parka iznosi 11.485 m2, a sveukupna površina zelenih površina u obuhvatu projekta iznosit će cca 2.000,00 m2.
Projektom je predviđena primjena više različitih mjera čiji će sinergijski učinak osigurati: smanjenje negativnih utjecaja klimatskih promjena, smanjenje rizika od klimatskih promjena, smanjenje emisija CO2, poboljšanje bioraznolikosti u urbanom području, brojne benefite za građane svih dobnih skupina koji imaju izravan utjecaj na zdravlje (rekreacija, odmor i meditacija, zabava i dr.), međugeneracijsku suradnju i druženje, s ciljem doprinosa razvoju zelene infrastrukture, održivom razvoju i dekarbonizaciji te zdravlju i poboljšanju kvalitete života građana.
Završetkom projekta građani će dobiti novi park s autohtonim zelenilom prilagođen potrebama svakog pojedinca i dobne skupine uz poštivanje prirode i životinja primjenom prirodnih rješenja (korištenje prirodnih materijala i dr.), kao i zaštitni pojas zelenila prema prometnicama koji će štititi okolna naselja od štetnog utjecaja vozila (ispušnih plinova, buke).
Grad Zadar planira i dalje provoditi projekte ozelenjavanja pa je tako u pripremi faza II. ovog projekta gdje će se susjedna površina također ozeleniti i pretvoriti u park.
Na sljedećem linku možete pogledati vizualizaciju parka odnosno skejt rampe koja je dio istog:
ZADAR / ŽUPANIJA
FOTOGALERIJA IZ KATEDRALE / Nadbiskup Zgrablić predvodio božićnu misu
Na svetkovinu Božića, u srijedu, 25. prosinca, svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Propovijed nadbiskupa Zgrablića donosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre!
Na pragu otvaranja Jubilejske, Svete godine u našoj mjesnoj Crkvi koju ćemo, milošću Božjom, svečano započeti sljedeću nedjelju, na blagdan Svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa, radosno slavimo veliki događaj Isusova rođenja.
Radostan vam i blagoslovljen Božić!
„K svojima dođe“ (Iv 1, 11), kaže nam sv. Ivan. „Njegov smo narod“… Mi smo njegovi, ne u tom smislu da smo njegove sluge, jer je Isus sâm rekao: „Više vas ne zovem slugama“ (Iv 15, 15). On nam svojim utjelovljenjem, rođenjem i djelom otkupljenja nudi svoje prijateljstvo. „Vas sam nazvao prijateljima, jer vam pripoćih sve što sam čuo od Oca svoga“ (Iv 15, 15). „On nam nudi uzajamno prijateljstvo,“ zapisat će papa Franjo u svojoj posljednjoj enciklici Dilexit nos – Ljubio nas je. „Došao je k nama prevladavši sve udaljenosti, postao nama blizak poput najjednostavnijih i najsvakodnevnijih stvari našeg postojanja. On se nazvao drugim imenom, zove se Emanuel – `Bog s nama` – Bog blizak našem životu, koji živi među nama. Sin Božji se utjelovio i `oplijenio` samoga sebe, `uzevši lik sluge`“ (Fil 2 , 7). (Dilexit nos, 34).
Božić je snažno svjedočanstvo o Božjoj naklonosti prama čovjeku, o Božjoj ljubavi i zauzetosti za nas. Isusovim rođenjem započela je godina milosti Gospodnje (usp. Lk 4, 19), koja se mjeri i umanjuje protekom vremena. Isusovim rođenjem „pohodilo nas je mlado sunce s visine“ (Lk 1, 78) i obasjalo sve dane našega postojanja, svanuo je novi dan Božjeg milosrđa koji ne pozna zalaza (usp. Uskrsni hvalospjev). Ovaj je Božić poseban jer se plamen nade Božje ljubavi u našim srcima, očitovan u Jubilejskoj godini, raspiruje milošću oprosta, koja nas snažno utvrđuje u Božjoj blizini i svetosti.
Isusovim utjelovljenjem i rođenjem, Bog po Duhu Svetom zahvaća u ovaj svijet, a njegovo se djelo nastavlja i u naše vrijeme i u našim životima. „Duh Sveti je, naime, taj“, podsjeća papa Franjo u Buli najave Jubilejske 2025. godine `Nada ne razočarava` „ koji svojom trajnom prisutnošću u Crkvi putnici širi svjetlo nade u vjernicima: On ga održava poput goruće baklje koja se nikada ne gasi, kako bi davao potporu i snagu našem životu (Spes non confundit, 3).
Način na koji nam Bog iskazuje svoju naklonost, blizinu i ljubav očituje se u rođenju njegovog Sina i njegovom djelu koje nije izraženo riječima.
Opisujući ljudsku i božansku ljubav Srca Isusova, srca koje simbolički označava središte i bît postojanja, papa Franjo piše: Isus „uvijek traži čovjeka, blizu mu je, uvijek je spreman za susret. Možemo ga razumjeti kada se zaustavlja na zdencu i razgovara sa Samarijankom koja dolazi zahvatiti vode (usp. Iv 4, 5 -7). Promatramo ga kako se sastaje noću s Nikodemom, koji se bojao da ga drugi ne vide kako dolazi k njemu (usp. Iv 3, 1 – 2). Divimo mu se dok mu, ne mareći što će drugi reći, javna grešnica pere noge (usp. Lk 7, 36 – 50); kada kaže ženi preljubnici oči u oči: `Ni ja te ne osuđujem` (usp. Iv 8, 11); ili kada se susreće s ravnodušnošću svojih učenika prema slijepcu na ulici i s ljubavlju mu govori: `Što hoćeš da ti učinim?` (Mk 10, 51). Krist nam pokazuje kako nam je Bog blizu, kako suosjeća s nama, kako je nježan prema nama“ (Dilext nos, 35). Isus s bolesnicima postupa s posebnom pažnjom i nježnošću: pruža ruku i dotače se gubavca (Mt 8, 3); Petrovoj punici dotiče ruku i ozdravlja je (Mt 8, 15); slijepcima prstima dodiruje oči (usp. Mt 9, 29); uzetome na nosiljci kaže: „Hrabro sinko!“ (Mt 9, 2), ženi koja dvanaest godina boluje od krvarenja kaže: „Hrabro kćeri!“ (Mt 9, 22). Petru koji nije imao povjerenja dok je dolazio k učenicima po moru, kad je počeo tonuti pruža ruku, „dohvati ga i kaže mu: … Zašto si posumnjao?“ (Mt 14, 31).
Stoga nas papa Franjo poziva, svakoga osobno: „Ne boj se. Pusti ga da ti se približi, neka sjedne pored tebe. Možemo ne imati povjerenja u mnoge osobe, ali ne i u njega. I ne prestani imati povjerenja zbog svojih grijeha. I sjeti se kako su mnogu grešnici sjeli za stol s njime (usp. Mt 9, 10) i kako se nad nikim od njih nije sablaznio. Vjerski vođe optuživali su ga da jede i pije s grešnicima (usp. Mt 11, 19). Kada su farizeji kritizirali ovu njegovu blizinu s osobama koje su smatrali nižeg reda ili grešnicima, Isus im je rekao: `Milosrđe mi je milo, a ne žrtva`“ (Mt 9, 13). (Dilexit nos, 37).
„Taj isti Isus čeka tebe“, nastavlja Papa, „kako bi prosvijetlio tvoje postojanje, kako bi te uzdigao, kako bi te ispunio svojom snagom. Rekao je svojim učenicima: `Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti` (Iv 14, 18 – 19). On uvijek pronađe načina da nam se objavi u životu, kako bi ga mogao susresti“ (Dilexit nos, 38).
Ono što je u „punini vremena“ (usp. Gal 4, 4) ostvareno djelovanjem Duha Svetoga u Isusovu životu, od njegovog začeća i utjelovljenja, uskrsnuća i duhovskog događaja na Pedesetnicu, sada se nastavlja u Crkvi i po Crkvi, Isusovu mističnom Tijelu, po istom Duhu Svetom kojeg nam je On obećao i poslao.
Što nam je činiti, pitamo se promatrajući Božja djela? Kako odgovoriti na ovu Božju inicijativu ponude ljubavi? Kako živjeti Božić, a da to ne bude samo jedan dan, samo tradicija bogatog stola, privlačnost privremenog blještavila svjetla i ukrasa, vrijeme primanja i davanja poklona, vrijeme međusobne solidarnosti, već da to bude događaj vjere, duha i srca, bogatstvo od kojeg se trajno ispunja naša duša mirom, a srce radošću?
Važno je za čovjeka, svakoga čovjeka, čuti i prihvatiti Radosnu vijest koja je puna Božjega Duha (usp. 2 Tim 4, 16), koja će nam omogućiti da se zaljubimo u Boga. Važno je pogled uzdignuti prema nebu, kako se ne bismo izgubili u samo ovozemaljskim brigama. Ta će nam snaga ljubavi pomoći da upoznamo Isusa i oblikujemo svoje srce po Božjem Duhu i Srcu Isusovu te iz ljubavi i čistog srca crpimo snagu kako bismo mogli graditi novi svijet, novi život, život na koji nas Bog uzdiže; život dostojanstva djece Božje, novi život kojeg Božji Sin donosi na ovaj svijet. Duh će tako oblikovati i naše misli i želje, kako bismo mogli imati novi i drugačiji pogled, Isusov pogled, pogled pun nade, ljubavi i milosrđa, pogled pun Boga i punine života. Dodir s božanskim će stvoriti u nama ljestvicu vrijednosti po kojoj ćemo se sve više uzdizati do konačnog smisla i cilja našega života; ljestvicu vrijednosti po kojoj ćemo uspostavljati moralni red koji je duboko urezan u našu narav; ljestvicu vrijednosti koja će nas činiti istinskom djecom Božjom.
Dio smo mentaliteta svijeta koji snažno utječe na ljestvicu ljudskih vrijednosti i vrlina. Ovaj mentalitet svijeta koji se nameće, papa Benedikt XVI. naziva „diktaturom relativizma“ ili, kako je još možemo nazvati, „diktatura tolerancije“. Nitko ne želi osporiti činjenicu da je tolerancija vrlina i nitko ne želi podržati netoleranciju. Međutim, postoji snažna potreba za redom vrlina. Tolerancija se prečesto pogrešno zamjenjuje s ljubavlju prema drugome bez obzira na istinu, a ljubavi nema bez istine, pa tako ni tolerancije. Istina nije relativna, nego Utjelovljena Riječ Božja, Isus – Sin Božji.
„Imati jasnu vjeru, prema Vjerovanju Crkve, često se označava kao fundamentalizam. Dok se relativizam, odnosno prepustiti se `svakom vjetru doktrine amo – tamo`, čini jedinim stavom aktualnim u današnjem vremenu. Uspostavlja se diktatura relativizma koja ništa ne priznaje kao konačno i koja kao krajnje mjerilo ostavlja samo sebe i svoje želje”. (Benedikt XVI., Homilija, 18. travnja 2005.). Relativizam tako postavlja sebe kao posljednju mjeru svoga ega, svojih želja, svoga mišljenja i takvim stavom osoba sebi gradi zatvor unutar vlastitog postojanja. Stavimo li našim životom Boga na početak naših vrijednosti i vrlina, prihvatimo li Isusa kao Put, Istinu i Život, kao Vrata kroz koja prolazimo do Istine, bit ćemo dionici Istine koja oslobađa, dio slave Božje i mira kojeg Isus donosi svojim rođenjem, kako pjevaju anđeli u noći Isusova rođenja.
Papa Franjo će kao problem mentaliteta naših dana dodati i „diktaturu ravnodušnosti“. “Pazite, pazite, bolest ravnodušnosti opasnija je od raka”, upozorit će papa Franjo mlade. „Ako se preispitamo – svi smo mi pod utjecajem te sebične kulture. Dakle, potrebno je djelovati, pa i vi možete početi radeći na svojoj izgradnji… Bratstvo se ne može improvizirati, niti graditi samo na emocijama, sloganima i događajima… Ne, bratstvo je djelo koje svaka osoba čini na sebi zajedno s Gospodinom, s Duhom Svetim, koji stvara sklad između različitosti.“ (Papa Franjo, 29. 10. 2022.).
Braćo i sestre!
Ponuda zajedništva prijateljstva i ljubavi koju Bog pred nas stavlja Isusovim rođenjem snažan je izazov i poziv svakome od nas da budemo odgovorni Isusovi učenici i vjerodostojni svjedoci njegove blizine.
Jubilejska 2025. godina koje je pred nama neka nam pomogne ostvariti ovu blizinu zajedništva s Bogom i međusobno.
Zagovor Blažene Djevice Marije i naših zaštitnika neka nam u tome pomogne.
Još jednom svima, od srca, sretan i blagoslovljen Božić!
mons. Milan Zgrablić,
zadarski nadbiskup
Foto: I. Grbić
ZADAR / ŽUPANIJA
PROGNOZA / Kraj kiši i buri. Od četvrtka sunčano, ali i dalje hladno
Danas umjereno do pretežno oblačno, od sredine dana na sjevernom Jadranu i u sjevernim kopnenim krajevima smanjenje naoblake. U Lici mjestimice snijeg, a na istoku još ujutro i kiša. Vjetrovito uz umjeren i jak, na udare i olujan sjeveroistočni i sjeverozapadni vjetar. Na Jadranu jaka bura s olujnim, lokalno i orkanskim udarima. Najviša dnevna temperatura zraka većinom od 2 do 7, na Jadranu između 9 i 13 °C.
U četvrtak djelomice i pretežno sunčano. Vjetar slab do umjeren sjeverni i sjeveroistočni. Na Jadranu umjerena, prijepodne mjestimice jaka i olujna bura. Jutarnja temperatura zraka od -6 do -1, na Jadranu između 3 i 8. Najviša dnevna od 1 do 6, uz obalu između 9 i 14 °C.
IZGLEDI VREMENA:
Na Jadranu pretežno, a u unutrašnjosti djelomice sunčano. U četvrtak će puhati mjestimice umjeren i jak sjeveroistočni vjetar, na Jadranu jaka i olujna bura, a od petka vjetar većinom slab. Jutra na kopnu hladna, a dnevna temperatura bez veće promjene.