Iako je riječ o najvećim top destinacijama u Europi, zbog kojih mnogi i s drugih strana svijeta sjedaju u avion kako bi uživali u ljepotama raznih gradova, mnogi turisti smatraju ih zapravo najgorim gradovima za posjet i za njih tvrde da se više nikada ne bi tamo vratili.

Nakon što se na Redditu pojavila rasprava oko europskih gradova koje se uistinu ne isplati vratiti, nije trebalo dugo da se užare odgovori, ali i da nastane lista koja je i više nego zanimljiva, osobito jer se na njoj nalazi i jedan hrvatski grad. U odgovorima se da pronaći uistinu svega, a turisti pojedinim gradovima tepaju kako je “san za umirovljenike” ili pak “zamka za turiste”.

Bratislava, Slovačka

Unatoč dojmljivom mostu s vidikovcem, koji pomalo nalikuje na NLO, glavni grad Slovačke i nije pretjerano impresionirao one koji su sudjelovali u Redditovoj raspravi. Jedan je komentar tako bio da je riječ o “najdosadnijem gradu u kojem je ikada bio”, dok je drugi korisnik napisao kako “NLO most izgleda neobično, no nije vrijedan posebnog putovanja”.

Ima i onih koji su komentirali stanovnike Bratislave koji su im izgledali kao da im je “jako hladno pa su bili pomalo ljutiti ili depresivni”.

Milano, Italija

Možda je riječ o europskoj prijestolnici mode, no to ne znači da se Redditovim korisnicima svidio. “Nije me baš oduševio. Ne bi se žurio vratiti tamo, možda samo da prođem tuda na putu do jezera”.

Venecija, Italija

Iako godišnje milijuni i milijuni turista dolaze iz svih krajeva svijeta kako bi prošetali bajkovitom Venecijom, taj se grad ipak jednom korisniku Reddita i nije pretjerano svidio. “Nakon što sam tamo proveo pet dana, nemam potrebe vratiti se ponovno. Uistinu je nevjerojatno lijep, jedinstven i arhitektonski umjetnički grad, zbog čega mi je drago što sam ga vidio.

No, tamo je jednako tako iritirajuće kretati se uokolo, hrana nije tako dobra, kao što je u drugim dijelovima Italije, a za mene je i previše ‘turistički lažna’”.

Oslo, Norveška

Iako je Norveška većinu osvojila, njezin glavni grad, Oslo, nije ih se pretjerano dojmio. “Iako sam veliki obožavatelj Norveške, za mene je Oslo bio jako dosadan. Nikakve zanimljive arhitekture, malen i ne pruža neke pretjerane mogućnosti. Ni priroda oko njega nije nešto spektakularna, osobito kad usporedite s drugim mjestima u Norveškoj”, prenosi tportal.

Barcelona, Španjolska

Možda je riječ o najpoznatijoj španjolskoj turističkoj destinaciji, no unatoč tome Barcelona “nije svima sjela”. Jedan turist tako je napisao: “Prelijep grad i nevjerojatna hrana, no hrpa uličnih prevaranata i džepara te konstantno maltretiranje omelo je putovanje.”

I drugi korisnik Reddita se s njim složio rekavši: “Dao sam mu dvije prilike, ali i dalje osjećam isto. Preskup, a uz to ne osjećate se dobrodošlo jer vas građani trenutno ne žele vidjeti u svom gradu. Ne mogu ih kriviti, jer sve je skupo, a i neki su turisti budale, stoga pođite negdje drugdje u Španjolskoj.”

Basel, Švicarska

Smješten na obalama rijeke Rajne, Basel nije oduševio korisnika Lumpy-Rub-9125, koji je napisao: “Iako je krajolik lijep, to je vrlo dosadan grad. To je kao mjesto iz snova za umirovljenike. Grad je mrtav nakon 20 sati i nije dopušteno u predgrađu slušati glazbu nakon 20 ili 21 sat. Uz to vrlo je skupo i nemaš ništa za raditi”, prenosi tportal.

Dublin, Irska

Irski dragulj nije se pretjerano dojmio Queenoftheducks_: “Moderni Dublin je sjena onoga što je bio prije. Njegov šarm sada je toliko razvodnjen količinom uredskih blokova i multinacionalnih korpusa da se ne razlikuje previše od tolikog broja europskih gradova.”

Dublinom nije impresioniran ni jedan stanovnik Irske: “Ja sam Irac, živim u Irskoj i stvarno ne volim Dublin.”

Dubrovnik, Hrvatska

Sanjate o Dubrovniku? Ako ćete poslušati korisnika pod nazivom Auximines_minotaur naš biser je “prava noćna mora”. “Dosadno. Skupo. Osrednja hrana. Prepuno turista s kruzera i turističkih vodiča sa zastavama. Tamo zapravo ne živi lokalno stanovništvo, a i pola lokacija iz ‘Igre prijestolja’ ne postoji jer su koristili animacije.”

Atena, Grčka

Glavni grad Grčke, kažu, nije vrijedan duljeg posjeta od vikend putovanja. “Prljavo, vruće, pretrpano, sve je preskupo i ima tek nekoliko zanimljivih mjesta koje možeš vidjeti u par dana.”

Andorra la Vella, Andorra

Glavni grad jedne od najmanjih europskih zemalja nije ostavio preveliki dojam na jednog Redditora, koji je napisao: “Vrlo vjerojatno najdosadnije mjesto na kojem sam ikada bio, a bio sam na stvarno dosadnim mjestima. Išli smo ljeti pa nije bilo apsolutno ništa za raditi osim shoppinga (duty free je super ako želite kupiti skupi sat ili nešto slično). Nema značajnih kulturnih znamenitosti, muzeja ili arhitekture. Nije bilo čak ni restorana otvorenih do vremena za španjolski obrok (obično nakon 21 sat), a mi smo bili na jednodnevnom izletu.”

Firenca, Italija

Iako Firencu većina smatra jednom od najboljih europskih kulturnih destinacija, koliko se mišljenja razlikuju govori i komentar korisnika Goin_Commando_: “Ponte Vecchio je potpuno precijenjena turistička zamka u Europi. Prepuno je kioska za prodaju zlata i onda… nailazite na njega. Davidov kip vrijedi vidjeti. Možda pet minuta ako se potrudite. Uživam u umjetnosti, no sve to možete vidjeti online, uključujući virtualne obilaske.”

Brussels, Belgija

I na kraju, belgijska prijestolnica. Brussels se nije pretjerano dojmio Queenielauren: “Brussels. Puno smeća na ulicama, puno građevinskih radova posvuda i puno prosjaka i prevaranata.” S tim se komentarom složio i drugi korisnik koji je dodao: “Osjećao sam se nesigurno svo vrijeme i držao sam se tek nekoliko ulica u samom centru.”

Prije pet godina Saul Newman objavio je studiju o “plavim zonama”, mjestima poput japanskog otoka Okinawe i Sardinije, gdje mnogi ljudi navodno vode nevjerojatno “dug i zdrav život”. Ova su područja dugo poticala zavist, znatiželju i prehrambene hirove. I mnogi su znanstvenici pokušali shvatiti kako neki ljudi mogu živjeti i preko 100 godina u dobrom zdravlju.

No, dr. Newman, koji je u to vrijeme bio postdoktorand na Australskom nacionalnom sveučilištu u Canberri, nije otkrio tajni eliksir ljudske dugovječnosti. Njegov je zaključak bio da “plave zone” zapravo ne postoje. Na mnogima od spomenutih mjesta, otkrio je Newman, loše vođenje evidencije vitalnih statistika poput rođenja i smrti potkopalo je prethodna istraživanja koja su sugerirala da ljudi tamo žive neobično dugo, piše The New York Times.

Dospio je na naslovnice, ali nije naišao na odaziv u znanstvenoj zajednici. Njegov rad nije recenziran niti objavljen. Newman kaže da je to iz “prilično očitog razloga” – pokazao je da su brojna sadašnjih demografskih istraživanja bezvezna.

“Kao dokaz razine nadzora koja je u tijeku, trenutno se pokušavam nositi s devet recenzenata u časopisu za javno zdravstvo”, rekao je Newman, koji sada radi na Institutu za starenje stanovništva Sveučilišta Oxford.

Dobio Ig Nobela

To bi se uskoro moglo promijeniti.

U četvrtak je Newman bio jedan od 10 pojedinaca i timova koji su dobili Ig Nobelovu nagradu na Massachusetts Institute of Technology u blizini Bostona. Pokrenut 1991. godine od strane Marca Abrahamsa, urednika časopisa Annals of Improbable Research, Ig Nobel se dodjeljuje onima čija “postignuća prvo nasmiju ljude, a zatim ih natjeraju na razmišljanje”.

Među ostalim ovogodišnjim dobitnicima su desetljećima stara studija američkog psihologa Burrhusa Frederica Skinnera, koji je umro 1990. godine, o tome mogu li golubovi nositi projektile u stilu kamikaza (američka vojska smatra da mogu). Njegova kći Julie Skinner Vargas primila je nagradu u njegovo ime u četvrtak i rekla da je olakšanje što je njegov najvažniji doprinos znanosti konačno priznat.

Provedeno je i istraživanje o tome kovrča li se kosa na glavi ljudi rođenih na sjevernoj hemisferi u istom smjeru kao i kod onih rođenih na južnoj polovici planeta. Odgovor: Ne.

Nagrade – prozirne kutije za koje se smatra da ih je “gotovo nemoguće otvoriti” i novčanica od 10 bilijuna zimbabveanskih dolara – dodijelili su dobitnici prave Nobelove nagrade, uključujući Abhijit Banerjee i Esther Duflo. Tema ceremonije bila je Murphyjev zakon i uključivala je mini-operu o poslovici, koja kaže da će sve što može poći po zlu, zaista poći po zlu.

Dobitnici nagrada izašli su na pozornicu i rukovali se s jednim od pet nobelovaca, a zatim su u središtu pozornosti održali kratki govor. Ako bi potrajali predugo, na scenu bi također izašlo dijete i reklo “dosadno mi je”, nakon čega bi pobjednik morao požuriti.

“Tajna dugog života je naučiti djecu prevari oko mirovina”

Kad je došao red na dr. Newmana, pojavio se u crnom odijelu prekrivenom svijetlim blokovima iz igrice Tetris, zajedno s rođendanskom kapom i tri balona s brojevima. Zatim je recitirao pjesmu o mitovima o dugim životima, u skladu sa svojim istraživanjem.

“Tajne su se srušile kad sam provjerio vladine knjige. Plave zone su klimave, zapisa više nema, 100-godišnjaci su svi prevaranti”, rekao je prepunoj dvorani i nastavio: “Čini se da je tajna dugog života preseliti se tamo gdje su rodni listovi rijetkost, naučiti svoju djecu prevari oko mirovina i početi lagati”, zaključio je.

Unatoč komičnom ozračju događaja, Newman je rekao da će Ig Nobel otežati zanemarivanje njegovog istraživanja, koje je otkrilo da mnogi od najstarijih ljudi na svijetu nemaju toliko godina koliko se misli. “Često su živi na papiru, a mrtvi u stvarnosti, ali birokratski stroj to ne zna”, rekao je Newman.

“Većina toga je laž”

Nakon analize 80 posto svih dokumentiranih superstogodišnjaka – ljudi koji dožive 110 godina – tijekom većeg dijela 20. i 21. stoljeća, Newman tvrdi da je otkrio kako je šokantna količina vitalnih statistika lažna ili izmišljena. Ali, kako je rekao, međunarodne organizacije, nacionalne vlade i znanstvenici i dalje se oslanjaju na te podatke.

“Otkrio sam da je najstariji čovjek na svijetu imao tri rođendana i nije imao rodni list”, rekao je Newman o Jiroemonu Kimuri, Japancu za kojeg se govorilo da je imao 116 godina kada je umro.

Istraživač je rekao da ima ideju zašto su ta odstupanja toliko dugo bila skrivena – to bi moglo izazvati potpunu imploziju u globalnim demografskim studijama. To također može biti jednostavan slučaj dobrih i loših vijesti.

“Zamislite ženu koja ima 89 i ženu koja ima 119 godina. Koja će od njih dospjeti u novine? Isto vrijedi i za znanstvena otkrića”, rekao je Newman.