Connect with us

Nekategorizirano

Policijska nevinost

Objavljeno

15 godina prije

-

U hrvatskom medijskom prostoru, ovoga  ljeta, najčešće eksploatirane teme nisu bile vezane uz turizam i relaksirajuće ljetne teme koje ga u pravilu prate, a koje  se obično razvlače u periodu medijskih kiselih krastavaca, već iznimno ozbiljne koje upravljaju životima istraumatiziranih građana Lijepe naše i to u najdoslovnijem i najgrubljem smislu.
Dakle, glavna medijska tema, i ne samo medijska, bila je sama  policija, preozbiljan segment svakog društva, nipošto prikladan za ljetno zabavno štivo. Ako je k tome hrvatska, kao što jest, tim gore i, obzirom na ukupno stanje nacije, vrlo zabrinjavajuće.
Prije nego što se na ovaj, nama svojstven fenomen, osvrnem iz kuta za koji mi se čini da je medijski netaknut, navest ću dio naslova iz tiskovina na temu nevinosti hrvatske policije, što je tek oko par postotaka svega napisanog na tu temu, pa ako je od toga točno samo deset posto – to je sasvim dostatan razlog da se zamrznu sve političke i druge ozbiljnije aktivnosti u ovoj Zemlji dok se taj problem ne riješi.
Što je bitnije od “padanja” nedužnih glava?
Od kraja srpnja do početka rujna, za samo mjesec dana, mogli smo  pročitati iznimno tužne i zabrinjavajuće članke kao na primjer: “Policajac čuvao zmiju i ona mu odgmizala”, “Policajci se stranačkih iskaznica ne žele odreći”, “Pucao si u glavu jer su mu policajci uzeli vozačku”, “Dobar dan, jeste li vi prijetili ministru Milinoviću?”, “Policajci su mogli znati da će mi ubiti kćer i sina”, “Upucao ženu, pa si raznio glavu”, “Ubojica nije bio doma”, “Policija bi našla mrava koji vas gnjavi da ste ministar”, “Stotine Benkovčana ispratli su mučki ubijene brata i sestru”, “Split u plamenom obruču”, “Opet vatra iznad Splita”, “Policajac zbog dugova orobio kladionicu”, “Tužit ću policiju za svu djecu Benkovca”, “Ubio ženu na trgu pred djecom”, “Tukao suprugu i starijeg sinčića”, “Policajci pili sok, pa ‘pomeli’ kamatare”, “Da je policija radila svoj posao, neki ljudi bi sada bili živi”, “Vrijeme je da se boje nasilnici, a ne njihove žrtve”, “Nasilnik opet udara”…
Svaki od ovih naslova, izabranih nasumce, nastalih u samo mjesec dana, neoborivo dokazuje da je stanje u hrvatskoj policiji krajnje alarmantno i da do neba vapi za hitnim i ozbiljnim poduzimanjem, kako bi oni rekli, mjera i radnji. I to ne na krpanju, već temeljitim zahvatima koji u samom startu traže ne samo smjenu, već i adekvatno sankcioniranje rukovodećeg kadra.
Primjer prvi:
Pročitamo li pažljivije novinski članak od 30. srpnja ove godine, koji je od svih članaka vezanih za hrvatsku policiju ponajviše ljetni, naoko simpatičan, nema mrtvih niti materijalne štete, afirmirajući je za hrvatsku policiju, a nosi naslov “Tjelohranitelji uz Šeksa i dok pliva”, primjetit ćemo slijedeće:
Policijski dužnosnik, koji je na temelju  prosudbe (ako je bilo) dodijelio tjelohranitelje potpredsjedniku Hrvatskog sabora, gospodinu Šeksu, napravio je to nestručno i u slučaju ugroženosti štićene osobe zaštita bi bila neefikasna. Koliko nas njihova, gotovo sigurna neefikasnost košta, možemo nagađati, ali sigurno je jedino – mnogo.
U članku koji nitko nije demantirao, navodi se kako se štićena osoba odmara na moru, dnevno šeće rivom u naselju, redovno svrati u kafić ili restoran u kojima popije pivo i lozovaču, pliva po nalogu liječnika, a tjelohranitelji ga prate u moru, a kažu, pratili bi ga i da se popne na drvo.
Čovjek koji svakog dana, usred ljeta, pije lozovaču i pivo (čitaj beton), bez sumnje je alkoholičar i nije potrebno biti posebno medicinski educiran da se shvati kako plivanje po nalogu liječnika nema nikakva učinka, a angažira dva, u pravilu natprosječno jaka, opremljena i plaćena, policajca. Sigurnosna prosudba, ako je bilo, morala je uvažiti činjenicu da gospodinu Šeksu, kao osobi, nitko niti ne može nanijeti veće zlo no što ga je sam sebi nanio. Želi li ga netko ugroziti kao funkciju, a time i hrvatsku državu, dovoljno je da pomogne da poživi što duže. Kako se radi o doživotnom visokom političkom dužnosniku, efekat ugroze države bit će najveći.
Svatko tko je ikada gledao psa, ili neku drugu životinju dok pliva, mogao je primjetiti kako životinje ne vole da ste im tada preblizu, jer se osjećaju bespomoćno, bez  pravog oslonca, iako im je tada glavno oružje, u pravilu zubi, iznad vode. Koliko su efikasni tjelohranitelji dok plivaju, ne treba nagađati. A oni gube već ulovljene zmije.
Dakle, osnov svega je skupa neefikasna parada, a štićenoj osobi, u ovom slučaju, dovoljan je postoječi spasioc na javnoj plaži, već plaćen i pripravan na probleme s pijanicama u vodi. Ali, biti vozač ili tjelohranitelj političkog moćnika, uvijek je vrijedilo više od najvišeg obrazovanja.
Policija formalno ima uporište u zakonu koji predviđa zaštitu visokih državnih dužnosnika, a zbog stanja kakvo jest, to samo formalno i radi. Uostalom, u devedeset posto svih atentata na državnike i druge visokorangirane dužnosnike u svijetu, izvršitelji su bili njihovi čuvari, gardisti, vojnici, ili policajci. Malo ih je poginulo od ruke polugolih kupača.
No, Primjer je izabran jer slikovito prikazuje korealan odnos politike i policije.
Primjer drugi:
Kraj gradske vijećnice usred dana realizirana je, kako navodi novinski članak od 26. kolovoza, opsežna kriminalistička obrada s većim brojem raznih profila policije i njihove tehnike. U munjevitoj policijskoj akciji “pometeni” su kamatari. Čemu? Zašto baš u podne, u centru grada? Valjda je u opsežnoj obradi utvrđeno gdje žive, kuda se kreću, koje su im navike i sl. i zacijelo je postojalo i drugo vrijeme i mjesto za “munjevito pometanje”?  Što je ovdje pogrešno? Samo mjesto, način izvršenja i vrijeme. Zaključak ispliva sam. Pere se savjest, dokazuje moć, sposobnost, volja i sve drugo što je trebalo biti upotrijebljeno da se spase izgubljeni životi zbog izostanka navedenog.
Policija demonstrira svoju moć kada treba djelovati prema pudlici koja noću uznemirava cijenjenog člana društva ili kvartovskom bendu koji nabija u podrumu zgrade, ali na oružanu pljačku banke šalju neuka i nenaoružana pripravnika. Žrtva ogromna i nitko nije izvukao pouku. Preskup način školovanja naše policije, pogotovo kada iz takovih škola izlaze neuki.
Pogreške policije koje su rezultirale mrtvim glavama nećemo  komentirati iz pijeteta prema žrtvama, jer su dovoljno mučne kada se čuju jedanput, a mnoge će dobiti sudski epilog, pa već i zbog toga.
U osnovi teških policijskih pogrešaka jest i  podobnost umjesto sposobnosti, nedostatak obrazovanja i kulture policajaca, korupcija i služba i mjestu rođenja, nepostojanje efikasnih kontrolnih mehanizama, nedostatak političke volje za rješavanje problema, i sujeta, gotovo patološka, kao rezultat ovlasti u rukama nesposobnih. S takovima lako upravljaju oni iz primjera prvog i njemu slični, a sposobne, uz koje ide i sve ono čega danas nedostaje, valjalo je smjestiti u mirovinu, ili jednostavno izbaciti na ulicu. Pobune li se, uvijek ima dosta onih s kojima se da upravljati. Nazire se organizacija i nameće zaključak
Hrvatskoj policiji nedostaje  upravo ono zbog čega postoji, za što je plaćena i zauzima mjesto garanta sigurnosti građana i njihove imovine.
Koliko još glava treba pasti da se shvati ozbiljnost problema? Ušokiranom malom gradiću tridesetogodišnjeg ubojicu, “poznatom  policiji od ranije”, ta ista policija neće spriječiti  u naumu. Policijska glasnogovornica, u dizajniranoj odjeći, uvjeravat će nas u oba podatka, policija ga dobro poznaje, ali ga ta ista policija ne može pronaći. Oksimoron. Nelogičnost. Hoćemo li opet, kao u vicu, policiju optuživati za deficit logike? Zaboga, čekajte ga kod žrtve i uspjeh će biti potpun. Kad se organizira hajka seljani nagone divljač, a iskusni lovci sjede na čeki. Pogodite tko se vraća pune torbe? Najjednostavnije i najdostupnije stvari su najčešće najefikasnije. Ali, vi ste policijo (pre)plaćeni stručnjaci za lov na zle.
Ne tako davno, u Zagrebu je otac sam zaštitio svoje dijete suprostavljajući se nasilnicima. Vjerojatno mu je spasio život i tko mu može zamjeriti? Potpora građana koju je dobio morala bi zabrinuti policiju, ali i sve građane ove zemlje. Granica, kada će i drugi tako postupati, sve je blijeđa, a onda je velika nesreća zagarantirana.
Ministar policije greške svojih ljudi pravda  riječima da su to dobri ljudi koji su samo postupili neprofesionalno, pa su zato nedužni mladi ljudi pobijeni, ili prebijeni. Pojam profesionalan znači onaj koji svoj posao obavlja savjesno, vješto i temeljito, ali znači i posao od kojeg se živi. Dobri su ljudi i oni koji “vise” na zavodima za zapošljavanje, nerijetko sa završenim visokim školama, oni koji skupljaju plastičnu ambalažu. Svjesni su i pošteni, ali ne žive od sigurne plaće iz državnog proračuna i nisu zaduženi za sigurnost građana.
Ministre, kladionice su pune tvojih ljudi, mnogi ilegalno dopunski zarađuju, imaju lažne diplome i ako upola savjesno prioneš na rješavanje problema kao što si prionuo na prebrojavanje potpisa za referendum, nade možda još ima.  Doduše, nada pada u vodu kada se sjetimo da policija nije primjetila niti jednog ustašofila u Čavoglavama, ali je expresno utvrdila istovjetnost tisuće rukopisa na listama za referendum. Manje selektivnosti više temeljitosti u radu i svi ćemo biti sretni, a ne samo vi u svojoj uljuljkanosti. Errare humanum est, sed in errore perseverare dementis.
Na kraju, isprika svim poštenim pripadnicima MUP-a, koji rade savjesno i pošteno, te nam osiguravaju kakavtakav mir. Zasigurno su potplaćeni za teški rad kao i većina građana ove Zemlje, koji uopće primaju plaću, ali nema njihova glasa protiv onih koji sramote prvenstveno njih.

 
Povezane teme :
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Hrvatska

Posao od 3 minute koštat će vas 50 eura. Pogledajte nevjerojatne cijene majstora

Objavljeno

6 dana prije

-

8. prosinca 2025.

By

Nova društvena igra u Hrvatskoj mogla bi se zvati “Pronađi majstora”. Nije tajna da pronaći “dobre ruke” koje će popraviti stvar je gotovo nemoguće. Imaju jako puno posla, nema puno majstora koji zbilja imaju zanat u rukama pa shodno tome diktiraju i visoke cijene.

Različiti portali i stranice na kojima se nude majstorske usluge pokazuju da cijena majstora za kućne poslove u Hrvatskoj danas iznosi uglavnom između 20 i 50 eura po satu za osnovne popravke, dok se za određene specifične usluge kao što su montaža, zamjena ili popravci kućanskih uređaja i instalacija cijene mogu kretati i do 90-225 eura po pojedinačnoj usluzi.

I u toj priči uglavnom nema prostora za cjenkanje, jer ako uhvatite majstora, a pogotovo prema preporuci, lako vas može odbiti jer ima mnoštvo drugih klijenata. Pokušajte se prisjetiti situacije u kojoj ste pozvali majstora zbog problema koji na prvu djeluje ozbiljno, a na kraju se pokaže banalnim.

Uradi sam nije trend, nego potreba
Poklopac vodokotlića koji se klima, utičnica koja iskreće jer se olabavila, vrata ormara koja stalno padaju s nosača, sve su to sitnice koje u kući stvaraju stres i rupe u budžetu. Najbolje se vidi kad zbrojite račune, jer prosječna intervencija majstora u kućanstvu, čak i kad traje samo dvadesetak minuta, uz izlazak na teren često prelazi 40 ili 50 eura. U velikim gradovima to je i više, pa ne čudi što mnogi imaju osjećaj da novac curi kroz pukotine u zidu koje nikako da se zakrpaju. Stvarna je situacija jednostavna, Hrvati uglavnom ne znaju koliko majstorske intervencije zaista koštaju. Cjenike rijetko tko objavljuje javno, a i kada postoje, teško ih je usporediti. Jedan će naplatiti 20 eura za zamjenu brtve na slavini, drugi 60, treći 35 samo da dođe. Oko elektrike je još nejasnije, jer svatko ima svoje formate naplate. Prosječni troškovi zato se godinama prenose usmeno, što stvara osjećaj da se radi o nečem neuhvatljivom i rezerviranom za stručnjake, iako velik dio tih popravaka nije ni blizu zamršen koliko izgleda.

Najzanimljivije je što se ta percepcija ne mijenja samo zato što ljudi strahuju od pogreške. U hrvatskim kućanstvima i dalje vlada ideja da “netko drugi zna bolje”, pa se majstori zovu i za najosnovnije radnje. No istina je potpuno drugačija, jer većina sitnih popravaka, uz pravilan alat i malo strpljenja, postaje sasvim izvediva za svakoga tko je voljan pokušati.

Efikasno rješenje za kućanske poslove
Prvi ozbiljan korak prema tome da više ne plaćate dolazak majstora za pet minuta posla je stvaranje osnovnog, ali pouzdanog kućnog seta alata. Upravo je taj segment tržišta posljednjih godina eksplodirao, jer se sve više kućanstava okreće baterijskim sustavima koji omogućuju fleksibilnost, brzinu i sigurnost. Tu se nameće Q linija električnih alata PRAKTIK TOOLS, prvenstveno zbog Flexpower baterijskog sustava, koji omogućuje da jedna baterija napaja više različitih alata.

Takav sustav mijenja način na koji ljudi popravljaju i uređuju svoje domove, jer nestaje potreba za kablovima i viškom opreme. Korisnici Q linije najčešće ističu praktičnost, ali i dugoročnu računicu. Flexpower baterija koristi se na bušilici, odvijaču, ubodnoj pili i mnogim drugim alatima, što stvara logičan ekosustav u kojem se svaki novi alat uklapa bez dodatne investicije u baterije. Drugi važan element je garancija. Četiri godine jamstva na električne alate iz Q linije daje sigurnost i eliminira najčešći strah: što ako nešto pođe po zlu. Za mnoge koji tek ulaze u DIY svijet ovo je ključna točka povjerenja, jer nitko ne želi da mu prvi alat otkaže usred popravka. Q linija nudi upravo to, čvrstinu i pouzdanost bez visoke ulazne cijene, što ju čini logičnim izborom za početnike i ljude koji žele profesionalne rezultate bez profesionalnih troškova.

Ovo su najčešće intervencije
Dovoljno je pogledati nekoliko najčešćih intervencija u domaćinstvima da se shvati gdje nestaje novac. Zamjena šarke na vratima ormara, zatezanje vijka na sudoperu koji se klima, bušenje jedne rupe za policu, podrezivanje letve, zamjena prekidača svjetla, sve to spada u kategoriju posla za koji se plaća cijena bez obzira na trajanje. U praksi to znači da vas kratka intervencija može koštati isto kao ozbiljan popravak samo zato što uključuje dolazak.

Još izraženiji problem vidi se kod radova koji su zapravo čisti “uradi sam”. Bušenje rupe za novu zavjesnu šipku, postavljanje držača za ručnik u kupaonici, montaža jednostavne police, skidanje i vraćanje vrata kuhinjskog elementa, zatezanje vijaka na stolici koja škripi, sve su to poslovi za koje većina majstora naplaćuje minimalnu tarifu. Kad se ti iznosi zbroje kroz godinu, lako se približe trošku kvalitetnog seta alata koji bi rješavao sve te situacije bez ijednog izlaska majstora na teren. Zato se posljednjih godina sve više mijenja navika, osobito kod mlađih kućanstava koja nemaju tradiciju “domaće radionice” kao starije generacije. Ljudi žele naučiti, žele uštedjeti i žele imati osjećaj da sami mogu popraviti vlastiti dom. Najveći problem obično nije znanje, nego sam početak, odnosno nejasnoća oko toga koji alat je zapravo potreban da bi se kućanstvo oslobodilo ovisnosti o majstorima za svaki trivijalan zadatak.

Najveća greška: “Ja to ne znam”
Velik dio kućanskih radova uopće ne zahtijeva specijalizirano znanje. Najčešći početnički “strahovi” odnose se na bušenje zidova, zamjenu prekidača, male drvene popravke i montažu polica, iako su sve te radnje zapravo vrlo jednostavne kad se rasporede u par konkretnih koraka. Najbolji primjer je bušenje, koje se mnogi boje jer zvuči komplicirano, no uz dobru baterijsku bušilicu i pravi tip svrdla radi se o najjednostavnijoj aktivnosti u domu. Jedan precizan otvor često znači završetak zadatka, bilo da se postavlja polica, zavjesna šipka ili držač za ručnik.

Jednako je i s osnovnim električarskim sitnicama koje najčešće zvuče puno strašnije nego što jesu. Zamjena dotrajalog prekidača ili utičnice postala je rutinska radnja, ali uz obvezno gašenje struje i provjeru napona. Sve nakon toga svodi se na spajanje žica koje su već jasne i označene. Upravo zato ljudi koji jednom probaju obično zauvijek prestanu zvati majstore za takve mikro-intervencije. U kuhinji i kupaonici također postoji čitav niz radova koji nemaju nikakve veze s vodoinstalaterskim zahvatima, a nerijetko se naplaćuju kao da se radi o složenoj rekonstrukciji instalacija. Zatezanje sifona, poravnavanje vrata kuhinjskog elementa, podizanje ili spuštanje ručke na sudoperu, sve su to poslovi koje uz odvijač i bušilicu svladate u nekoliko minuta.

Najbolje u cijeloj priči je to što nitko ne govori da treba zamijeniti majstora kao struku. Oni su nezamjenjivi u ozbiljnim zahvatima, no većina kućanstava troši novac na intervencije koje s osnovnim znanjem i osnovnim setom alata mogu savladati sami. Uz malo rutine takav pristup postaje normalan, baš kao i zadovoljstvo kad znate da ste svoj dom popravili vlastitim rukama.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Nostalgični ste za Alan Fordom? Uskoro dolazi u kazalište! Evo tko igra Grunfa, Bob Rocka…

Objavljeno

3 mjeseca prije

-

4. rujna 2025.

By

Satiričko kazalište Kerempuh svoju novu sezonu otvara praizvedbom predstave “Alan Ford” Milana Fošnera, prema stripu Maxa Bunkera (L. Secchi) i Magnusa (R. Raviola), u režiji Marija Kovača, koja će premijerno biti izvedena u petak, 19. rujna.

Deveta umjetnost

Kultni talijanski strip “Alan Ford” već više od pola stoljeća zabavlja i oduševljava ljubitelje devete umjetnosti u Hrvatskoj i svijetu, a crnohumorni i satiričan prikaz djelovanja grupice siromašnih tajnih agenata koji rješavaju bizarne kriminalističke slučajeve idealna je podloga za predstavu koja bi se bavila nelogičnostima i apsurdima suvremenog hrvatskog društva, priopćio je Kerempuhu.

Iako se radnja stripa odvija uglavnom u New Yorku, teme koje obuhvaća su univerzalno prepoznatljive i uvijek aktualne.

Kerempuhova dramatizacija stripa kao centralnu negativnu ličnost smjestila je lik Superhika, karizmatičnog lopova koji ironično otima siromašnima da bi dao bogatima. 

Teške teme kroz “lake” doskočice

Kroz odabir super-antiheroja kao direktnog suparnika junacima iz Grupe TNT, predstava obrađuje inače teške teme, poput socijalne nepravde, siromaštva i zakulisnih političkih igara, ali na mladima prihvatljiv način uz zdravu dozu humornog odmaka.

U predstavi nastupaju Luka Petrušić (Alan Ford), Matija Šakoronja (Bob Rock), Tomislav Štriga (Broj 1), Domagoj Ivanković (Grunf), Tarik Filipović (Sir Oliver), Hrvoje Kečkeš (Debeli šef), Filip Detelić (Superhik), Borko Perić (Jeremija), Ana Maras Harmander (Bepa), Ines Bojanić (Margot), Josip Brakus (policajac/Čaruga), Ozren Opačić (inpektor Brock), Karlo Mlinar (Samoubojica), Tomislav Dunđer (bogataš /tamburaš).

Dramaturg predstave je Vid Lež, scenograf Davor Prah, kostimografkinja Nikolina Miletić, autor glazbe Tomislav Babić, autorica maski Marija Bingula, koreograf Branko Banković, a oblikovatelj svjetla Alen Marin.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Župan Bilaver: Uređenje Draženice prioritetni projekt Županije

Objavljeno

4 mjeseca prije

-

26. kolovoza 2025.

By

Župan Zadarske županije Josip Bilaver i njegov zamjenik Robertino Dujela održali su radni sastanak s voditeljem područne konzervatorske službe u Zadru Igorom Miletićem i ravnateljem Županijske lučke uprave Zadar Davorom Škibolom na temu uređenja uvale Draženica i Maestral.

Riječ je o jednom od najvažnijih infrastrukturnih projekata Županije koji uključuje izgradnju novih komunalnih vezova, uređenje plaže, proširenje prometnice te pješačko-biciklističke staze i zelene površine.

Na sastanku je dogovorena daljnja suradnja Konzervatorskog odjela i Županijske lučke uprave u svim fazama pripreme i realizacije projekta, kako bi uređenje uvale Draženica bilo provedeno u skladu s relevantnim smjernicama i standardima.

Župan Bilaver istaknuo je kako projekt Draženica predstavlja prioritet Županije i da će donijeti značajnu dugoročnu korist građanima i razvoju zadarske obale.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu