Connect with us

Nekategorizirano

U RATU SMO BILI SIGURNIJI

Objavljeno

15 godina prije

-


Na pojam sigurnost, ljudi, zajednice i države različito gledaju. U istim sredinama, zbog niza okolnosti, odnos prema sigurnosti može se mijenjati . Sigurnost, u pravilu, znači stanje i osobine onoga koji je siguran, odnosno stanje države koje uključuje sve unutarnje i vanjske elemente: neovisnost, stabilnost, prosperitet, dobrosusjedske odnose, funkcioniranje ustavnog poretka, političkog sustava i drugih dobara, kao elemenata koji je tvore.
Građani su sigurni u mjeri koju im osigura država, a država Hrvatska, s pojmom sigurnost, njegovim značenjem i sprovođenjem, ima ozbiljnih problema, mnogo većih od gospodarskih, jer su gospodarski samo dio ukupnog sigurnosnog problema jedne zemlje.
Sada definitivno znamo da država Hrvatska nije ni pravna ni pravedna. To nam je potvrđeno s najmjerodavnijih mjesta, s Markova trga i Pantovčaka. Takve konstatacije najodgovornijih ljudi u zemlji imaju iznimnu težinu kod nas i u svijetu, jer odašilju poruku koja na duže vrijeme zemlju karakterizira kao prostor opasnog življenja, političkog i gospodarskog dna, u kojem su građani lišeni temeljnih prava i nesigurni su po dva bitna elementa – pravnom i socijalnom.
Kad neka zemlja jednom dospije u tu fazu, potrebne su godine i silne društvene promjene da se iz nje iziđe. Svijet je, s razlogom, uplašen i godinama će zaobilaziti ovaj prostor.
Švedska, najuređenija zemlja svijeta, lišena svih nevolja s kojima ova obiluje, ima problema s ozbiljnim oblicima terorizma i visokoorganiziranog kriminala „bez granica“. Država Hrvatska, uvjerava sebe i druge u ispravan put svojom tzv. borbom protiv korupcije, zabijajući nos u vlastite fekalije koje je godinama sama stvarala. Država smo, koja se po „snazi“ subjekata zaduženih za njenu sigurnost, ne mora sramiti svoje prethodnice, ali se oni očito bave sami sobom, čekajući da im sreća čuva atar. Nihovo je da budu podobni, upravo na način koji je, u njihovu poslu, najnepoželjniji. Znači ovisnost o političkim mentorima što sigurnost daje njima, no ne i građanima i državi u cjelini.
To i jeste razlog da je hrvatski ministar policije godinama bio prvi na braniku od svih oblika ugroze državne sigurnosti. Sada se ponosi saniranjem svoje minule nesposobnosti, ili što je još gore, političke trgovine, odnosno političke korupcije. Politička korupcija generira gospodarsku, idu u paketu i rješavanje jedne ne znači mnogo. Mjesta za zadovoljstvo nema, bar ne za one koji se ponašaju poput punjača baterija koji puni samo vlastite baterije.
Ministar policije i glavni državni odvjetnik, slavodobitno, umjesto Božićne čestitke, najavljuju nova privođenja i postupke. Oni su ti punjači, poput stranke koja ih je iznjedrila, krpaju ono što su sami pocijepali, ili lošim čuvanjem izložili cijepanju. Najgore je što su uvjereni u ispravnost svoga puta, a kritična masa koja bi ih trebala otjerati u nepovrat, ne postoji. Za to su se na vrijeme pobrinuli.
Bez egzistencijalne i pravne sigurnosti građana, najvažnijih elemenata potrebne sigurnosti, stvara se osjećaj straha, koji se zatomljuje na više načina koje određuju svakog pojedinca ili grupu i , ovisno o još nekim okolnostima, može se manifestirati na način koji nitko ne želi, a koji se teško kontrolira. U prvoj fazi može rezultirati rezignacijom, beznađem, a potom prerasta u traženjem krivaca za stanje i osvetom.
U naroda, koji raspolaže s ogromnom količinom oružja i eksploziva, te manje ili više stručnim osobama za njihovu(zlo)upotrebu, čiji vlasnici imaju certifikat državnih mezimaca, koji služe za puko očuvanje vlasti njihovih mentora, nikada nije moguće vidjeti početak i sagledati posljedice njihova djela.
Danas, na sigurnosno stanje u zajednici, gradu, regiji, pa i državi, bitan utjecaj imaju neki marginalni faktori poput navijača, braniteljskih udruga, raznih HVIDR-i, te drugih, manje ili više, (ne)formalnih skupina, koje(indirektno) određuju norme vladajućoj nomenklaturi, a ovi im, toleriranjem i podrškom na račun građana, plaćaju privrženost i pomoć za ostanak na vlasti. Abusus optimi pessimus.
Takozvana sigurnosna higijena građana RH uvijek je bila nedorasla povjesnom trenutku, osim za trajanja Domovinskog rata, kada je kritična masa bila svojstvo marginaliziranih. Najzazlužniji u tome, koji su kratko i snažno zablistali, vraćeni su na marginu i pretvoreni u ovisnike vladajuće nomenklature. Rasparčani su na stotine djelova i „hrana“ im se dozira radi lakše kontrole.
Nismo li upravo mi država u kojoj je poštenje i domoljublje s pokrićem u rangu visokog stupnja invaliditeta pojedinca, koji gine od zolje ispaljene od verbalnog domoljuba, bliskog vlasti, bogatog i bahatog, s vezama u svim strukturama vlasti, neotkrivenog vlasnika bitnog dijela Lijepe naše.
Nismo li zemljja u kojoj pojam lopov ima novo značenje, jer to je najčešće naš poslodavac, dobrotvor od kojeg ovise naša djeca, ma kako ih pokušali odgojiti. Nitko ne mrzi bogate, kako tvrdi poznati zadarski doktor, ali pokoran narod ne znači i glup narod što mu je promaklo. Glupost je trajna osobina, a pokornost može brzo preći u vlastitu suprotnost. Ne postoje li sviježa iskustva o tome?
Podrivanje gospodarskih temelja države je neprijateljska djelatnost od posebnog interesa svih sigurnosnih snaga u zemlji. Temelji nisu samo podrivani, već srušeni, što priznaju najodgovorniji ljudi, oni koji su odabrani i plaćeni za kontrolu sprovođenja borbe protiv te djelatnosti, ali oni, kao i čelnici sigurnosnih službi koje tetoše, ne osjećaju odgovornost za to. E, to je druga najveća tragedija države. Ona, koja produžuje agoniju i moguće rješenje gura u maglu.
Imamo mi sigurnosne prosudbe, koje nam, iako neutemeljene, daju dozu lažne sigurnosti. Prema njima mi smo sigurna destinacija, jer se oni ograničavaju na turizam i sigurnost gostiju, a ne građana Hrvatske. Naši gosti uglavnom i nisu zakinuti za svoju pravnu ili egzistencijalnu sigurnost i nimalo ih nije briga(barem za sada) za stvarnu sigurnost nacije gdje (neobavezno) dolaze. No, ne zadugo. Najgore će biti ako čekamo da se to i pokaže.
Turizam, kao najudarnija hrvatska privredna grana, posebno je osjetljiv na latentni slom sigurnosnog sustava u zemlji domaćinu. Brojni su primjeri u (arapskom, grčkom) turističkom svijetu, koji se nevjerojatnom lakoćom može prenijeti ovdje. Pretpostavke za to su, nedvojbeno, osigurane.
Skloni smo previdjeti da je sadašnji glavni borac protiv korupcije, bitnog sigurnosnog virusa, istodobno osoba koja je (aktivno ili pasivno) bitno doprinijela njenom procvatu. Kada za godinu- dvije, poženje što je sama posijala, poput svojih prethodnika, malo će vajde biti od toga. Vrijeme je nebrojeno puta otkrilo razloge „grčevite“ borbe pojedinaca protiv društvenih anomalija i o tome iznjedrilo izreku: „tko o čemu…“ Požar se ne gasi benzinom.
Sretni smo kada nam stranci udijele kompliment o sigurnosti na našim ulicama i nakratko zaboravimo da mi možda i ne umiremo na ulici, ali često, polako i sigurno umiremo u sebi, u kući, u očima naše djece, tamo gdje bi trebali biti najsigurniji. Ta se slika ne vidi iz zatamljenih terenaca, superbrzih BMW-a i skupocijenih jahti. Stranci je također ne vide i to će još neko vrijeme paliti.
Pedesetosam tisuća ustavnih tužbi upućenih Ustavnom sudu u nepunu godinu dana znak je klizave podloge na kojoj odabrani žele izgraditi pravnu i pravednu državu. Nismo li takve već viđali u vlastitim dvorištima, no, onaj koji se za kratko vrijeme dvaput spotakne na istu prepreku zahvalan je medij za iživljavanje beskrupuloznih.
Možda se ovaj izvadak iz spiska sigurnosnih problema nekima učini defetistički, suvišan u dane radosti, ali je daleko ispod godišnjeg rezimea stanja državnih vođa, kojeg nam plasiraju umjesto čestitki.
Netko bi mogao upitati za crkvu, moralnu uzdanicu u svakoj krizi, onu koja je uvijek imala svoje mišljenje. Nažalost, srest će je tamo gdje joj nije mjesto, u obrani generatora krize i nesigurnosti. Kada, u vrijeme općeg čerupanja Lijepe naše, nekritički traže svoj, u pravilu, najmasniji dio.
Vratimo se na početak: „Na pojam sigurnost ljudi različito gledaju… Odnos prema sigurnosti može se mijenjati…“. Da, ako postoji. U ratu je postojala, a onda bestragom nestala.
Siguran vam Božić

 
Povezane teme :
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Hrvatska

Posao od 3 minute koštat će vas 50 eura. Pogledajte nevjerojatne cijene majstora

Objavljeno

1 tjedan prije

-

8. prosinca 2025.

By

Nova društvena igra u Hrvatskoj mogla bi se zvati “Pronađi majstora”. Nije tajna da pronaći “dobre ruke” koje će popraviti stvar je gotovo nemoguće. Imaju jako puno posla, nema puno majstora koji zbilja imaju zanat u rukama pa shodno tome diktiraju i visoke cijene.

Različiti portali i stranice na kojima se nude majstorske usluge pokazuju da cijena majstora za kućne poslove u Hrvatskoj danas iznosi uglavnom između 20 i 50 eura po satu za osnovne popravke, dok se za određene specifične usluge kao što su montaža, zamjena ili popravci kućanskih uređaja i instalacija cijene mogu kretati i do 90-225 eura po pojedinačnoj usluzi.

I u toj priči uglavnom nema prostora za cjenkanje, jer ako uhvatite majstora, a pogotovo prema preporuci, lako vas može odbiti jer ima mnoštvo drugih klijenata. Pokušajte se prisjetiti situacije u kojoj ste pozvali majstora zbog problema koji na prvu djeluje ozbiljno, a na kraju se pokaže banalnim.

Uradi sam nije trend, nego potreba
Poklopac vodokotlića koji se klima, utičnica koja iskreće jer se olabavila, vrata ormara koja stalno padaju s nosača, sve su to sitnice koje u kući stvaraju stres i rupe u budžetu. Najbolje se vidi kad zbrojite račune, jer prosječna intervencija majstora u kućanstvu, čak i kad traje samo dvadesetak minuta, uz izlazak na teren često prelazi 40 ili 50 eura. U velikim gradovima to je i više, pa ne čudi što mnogi imaju osjećaj da novac curi kroz pukotine u zidu koje nikako da se zakrpaju. Stvarna je situacija jednostavna, Hrvati uglavnom ne znaju koliko majstorske intervencije zaista koštaju. Cjenike rijetko tko objavljuje javno, a i kada postoje, teško ih je usporediti. Jedan će naplatiti 20 eura za zamjenu brtve na slavini, drugi 60, treći 35 samo da dođe. Oko elektrike je još nejasnije, jer svatko ima svoje formate naplate. Prosječni troškovi zato se godinama prenose usmeno, što stvara osjećaj da se radi o nečem neuhvatljivom i rezerviranom za stručnjake, iako velik dio tih popravaka nije ni blizu zamršen koliko izgleda.

Najzanimljivije je što se ta percepcija ne mijenja samo zato što ljudi strahuju od pogreške. U hrvatskim kućanstvima i dalje vlada ideja da “netko drugi zna bolje”, pa se majstori zovu i za najosnovnije radnje. No istina je potpuno drugačija, jer većina sitnih popravaka, uz pravilan alat i malo strpljenja, postaje sasvim izvediva za svakoga tko je voljan pokušati.

Efikasno rješenje za kućanske poslove
Prvi ozbiljan korak prema tome da više ne plaćate dolazak majstora za pet minuta posla je stvaranje osnovnog, ali pouzdanog kućnog seta alata. Upravo je taj segment tržišta posljednjih godina eksplodirao, jer se sve više kućanstava okreće baterijskim sustavima koji omogućuju fleksibilnost, brzinu i sigurnost. Tu se nameće Q linija električnih alata PRAKTIK TOOLS, prvenstveno zbog Flexpower baterijskog sustava, koji omogućuje da jedna baterija napaja više različitih alata.

Takav sustav mijenja način na koji ljudi popravljaju i uređuju svoje domove, jer nestaje potreba za kablovima i viškom opreme. Korisnici Q linije najčešće ističu praktičnost, ali i dugoročnu računicu. Flexpower baterija koristi se na bušilici, odvijaču, ubodnoj pili i mnogim drugim alatima, što stvara logičan ekosustav u kojem se svaki novi alat uklapa bez dodatne investicije u baterije. Drugi važan element je garancija. Četiri godine jamstva na električne alate iz Q linije daje sigurnost i eliminira najčešći strah: što ako nešto pođe po zlu. Za mnoge koji tek ulaze u DIY svijet ovo je ključna točka povjerenja, jer nitko ne želi da mu prvi alat otkaže usred popravka. Q linija nudi upravo to, čvrstinu i pouzdanost bez visoke ulazne cijene, što ju čini logičnim izborom za početnike i ljude koji žele profesionalne rezultate bez profesionalnih troškova.

Ovo su najčešće intervencije
Dovoljno je pogledati nekoliko najčešćih intervencija u domaćinstvima da se shvati gdje nestaje novac. Zamjena šarke na vratima ormara, zatezanje vijka na sudoperu koji se klima, bušenje jedne rupe za policu, podrezivanje letve, zamjena prekidača svjetla, sve to spada u kategoriju posla za koji se plaća cijena bez obzira na trajanje. U praksi to znači da vas kratka intervencija može koštati isto kao ozbiljan popravak samo zato što uključuje dolazak.

Još izraženiji problem vidi se kod radova koji su zapravo čisti “uradi sam”. Bušenje rupe za novu zavjesnu šipku, postavljanje držača za ručnik u kupaonici, montaža jednostavne police, skidanje i vraćanje vrata kuhinjskog elementa, zatezanje vijaka na stolici koja škripi, sve su to poslovi za koje većina majstora naplaćuje minimalnu tarifu. Kad se ti iznosi zbroje kroz godinu, lako se približe trošku kvalitetnog seta alata koji bi rješavao sve te situacije bez ijednog izlaska majstora na teren. Zato se posljednjih godina sve više mijenja navika, osobito kod mlađih kućanstava koja nemaju tradiciju “domaće radionice” kao starije generacije. Ljudi žele naučiti, žele uštedjeti i žele imati osjećaj da sami mogu popraviti vlastiti dom. Najveći problem obično nije znanje, nego sam početak, odnosno nejasnoća oko toga koji alat je zapravo potreban da bi se kućanstvo oslobodilo ovisnosti o majstorima za svaki trivijalan zadatak.

Najveća greška: “Ja to ne znam”
Velik dio kućanskih radova uopće ne zahtijeva specijalizirano znanje. Najčešći početnički “strahovi” odnose se na bušenje zidova, zamjenu prekidača, male drvene popravke i montažu polica, iako su sve te radnje zapravo vrlo jednostavne kad se rasporede u par konkretnih koraka. Najbolji primjer je bušenje, koje se mnogi boje jer zvuči komplicirano, no uz dobru baterijsku bušilicu i pravi tip svrdla radi se o najjednostavnijoj aktivnosti u domu. Jedan precizan otvor često znači završetak zadatka, bilo da se postavlja polica, zavjesna šipka ili držač za ručnik.

Jednako je i s osnovnim električarskim sitnicama koje najčešće zvuče puno strašnije nego što jesu. Zamjena dotrajalog prekidača ili utičnice postala je rutinska radnja, ali uz obvezno gašenje struje i provjeru napona. Sve nakon toga svodi se na spajanje žica koje su već jasne i označene. Upravo zato ljudi koji jednom probaju obično zauvijek prestanu zvati majstore za takve mikro-intervencije. U kuhinji i kupaonici također postoji čitav niz radova koji nemaju nikakve veze s vodoinstalaterskim zahvatima, a nerijetko se naplaćuju kao da se radi o složenoj rekonstrukciji instalacija. Zatezanje sifona, poravnavanje vrata kuhinjskog elementa, podizanje ili spuštanje ručke na sudoperu, sve su to poslovi koje uz odvijač i bušilicu svladate u nekoliko minuta.

Najbolje u cijeloj priči je to što nitko ne govori da treba zamijeniti majstora kao struku. Oni su nezamjenjivi u ozbiljnim zahvatima, no većina kućanstava troši novac na intervencije koje s osnovnim znanjem i osnovnim setom alata mogu savladati sami. Uz malo rutine takav pristup postaje normalan, baš kao i zadovoljstvo kad znate da ste svoj dom popravili vlastitim rukama.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Nostalgični ste za Alan Fordom? Uskoro dolazi u kazalište! Evo tko igra Grunfa, Bob Rocka…

Objavljeno

3 mjeseca prije

-

4. rujna 2025.

By

Satiričko kazalište Kerempuh svoju novu sezonu otvara praizvedbom predstave “Alan Ford” Milana Fošnera, prema stripu Maxa Bunkera (L. Secchi) i Magnusa (R. Raviola), u režiji Marija Kovača, koja će premijerno biti izvedena u petak, 19. rujna.

Deveta umjetnost

Kultni talijanski strip “Alan Ford” već više od pola stoljeća zabavlja i oduševljava ljubitelje devete umjetnosti u Hrvatskoj i svijetu, a crnohumorni i satiričan prikaz djelovanja grupice siromašnih tajnih agenata koji rješavaju bizarne kriminalističke slučajeve idealna je podloga za predstavu koja bi se bavila nelogičnostima i apsurdima suvremenog hrvatskog društva, priopćio je Kerempuhu.

Iako se radnja stripa odvija uglavnom u New Yorku, teme koje obuhvaća su univerzalno prepoznatljive i uvijek aktualne.

Kerempuhova dramatizacija stripa kao centralnu negativnu ličnost smjestila je lik Superhika, karizmatičnog lopova koji ironično otima siromašnima da bi dao bogatima. 

Teške teme kroz “lake” doskočice

Kroz odabir super-antiheroja kao direktnog suparnika junacima iz Grupe TNT, predstava obrađuje inače teške teme, poput socijalne nepravde, siromaštva i zakulisnih političkih igara, ali na mladima prihvatljiv način uz zdravu dozu humornog odmaka.

U predstavi nastupaju Luka Petrušić (Alan Ford), Matija Šakoronja (Bob Rock), Tomislav Štriga (Broj 1), Domagoj Ivanković (Grunf), Tarik Filipović (Sir Oliver), Hrvoje Kečkeš (Debeli šef), Filip Detelić (Superhik), Borko Perić (Jeremija), Ana Maras Harmander (Bepa), Ines Bojanić (Margot), Josip Brakus (policajac/Čaruga), Ozren Opačić (inpektor Brock), Karlo Mlinar (Samoubojica), Tomislav Dunđer (bogataš /tamburaš).

Dramaturg predstave je Vid Lež, scenograf Davor Prah, kostimografkinja Nikolina Miletić, autor glazbe Tomislav Babić, autorica maski Marija Bingula, koreograf Branko Banković, a oblikovatelj svjetla Alen Marin.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Župan Bilaver: Uređenje Draženice prioritetni projekt Županije

Objavljeno

4 mjeseca prije

-

26. kolovoza 2025.

By

Župan Zadarske županije Josip Bilaver i njegov zamjenik Robertino Dujela održali su radni sastanak s voditeljem područne konzervatorske službe u Zadru Igorom Miletićem i ravnateljem Županijske lučke uprave Zadar Davorom Škibolom na temu uređenja uvale Draženica i Maestral.

Riječ je o jednom od najvažnijih infrastrukturnih projekata Županije koji uključuje izgradnju novih komunalnih vezova, uređenje plaže, proširenje prometnice te pješačko-biciklističke staze i zelene površine.

Na sastanku je dogovorena daljnja suradnja Konzervatorskog odjela i Županijske lučke uprave u svim fazama pripreme i realizacije projekta, kako bi uređenje uvale Draženica bilo provedeno u skladu s relevantnim smjernicama i standardima.

Župan Bilaver istaknuo je kako projekt Draženica predstavlja prioritet Županije i da će donijeti značajnu dugoročnu korist građanima i razvoju zadarske obale.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu