Arijana Baraba
Likvidacija Božića
Jedno sam vrijeme naivno vjerovala da je Camusov “Stranac” literatura za srednjoškolce, za onaj životni period kada si možeš priuštiti luksuz razmišljanja o svim egzistencijalističkim pitanjima. Pogrešno! Da Camus ovo izvanredno djelo nije napisao sredinom prošlog stoljeća, sada bi sasvim sigurno bio inspiriran. Razdoblje egzistencijalizma čini se da ne prestaje. Završio je i barok, renesansu cijeli život čekamo, rokoko je rezerviran samo za neke, ali egzistencijalizam…
Osobno, ne držim previše do Božića i, zaista, žao mi je što plastično drvce okitim tek radi najmlađeg člana obitelji, što ne vidim više razloga za odlazak u Crkvu, upravo suprotno… Biblija je više puta pročitana, polemizira se o njoj i dan danas, ali definitivno nisam u mnoštvu onih koji prvi u gepecima vuku jelku doma, guraju se u prvi red do oltara, u mobitelima imaju memorirane sve lokalne svećenike, plaćaju da bi im ovi prolijevali vodu po stanu… Uglavnom, nisam iz spota za “Narodi nam se” u kojem presretna obitelj zagrljena ukrašava drvce precizno razrađenim rasporedom, a sve ih obavija miris kolača i sarmi. Dapače. Na račun svog tobožnjeg bezboštva dosad sam pretrjepala toliko uvreda od strane lokalnih mesija… da nikako nisam jedna od odabranih. Oduzet mi je tijekom godina osjećaj Božića, nemam ambicija oživljavati ga u sebi nametnutim uglavnom besmislenim običajima, ali upravo zato – jasnije vidim. Ako je to neka nagrada…
Vidim kristalno jasno, primjerice, kako prvoligaški katolik s kata iznad mene jutros preko balkona baca posušeno drvce, moguće na moje ili svoje auto na parkiralištu; kako drugi s trećeg kata isti trpa u lift skidajući sve svece svojoj blagdanima zavedenoj supruzi s kojom je drvce razdragan i kupovao, te ne misli da je lift pun opalih iglica njegov problem… I jedan i drugi jure od jutros po stanu likvidirajući iz njega i posljednji trag Božića. U takvim situacijama u pravilu zamislim usred svega pripadnika neke druge kulture. Eskima recimo. Kako li bi to njemu izgledalo? Ne bi bilo druge no pomisliti da je sutra Uskrs, pa da se radi na tome da se zec ne uvrijedi? No, nije. Sutra je nešto drugo, puno strašnije. Pravoslavni Božić! I, ne dao Bog da i jednom usranom lampicom, svijećom ili vijenčićem podržimo proslavu apsolutno istog blagdana koji smo s “Mir na zemlji” slavili prije dva tjedna!?
Na ulazu u stan, dobronamjerni prijatelj pred nosom mi je s vrata strgao vijenac brzinom svjetlosti.
– Skidaj to, ajde, kratko mi je kazao bez dodatnih objašnjenja.
Da isti taj vijenac nisam stavila, kao što se umalo i dogodilo jer me život nekako naučio da ovi sa največim vijencima, drvcima i križevima kompenziraju neke druge deficite – bila bih prozvana sotonom. Izvukla sam se i stavila ga, pridružujući se masi jer mi se niti ne da više objašnjavati sa svakim i oko baš svakog pitanja, ali svejedno me se okačio drugi problem, eto, onaj načet sa imperativom – “skidaj to”.
No, zapravo, sve je to očekivano, već viđeno i jednostavno – tako. Masa je masa i ne vrijedi ni najmanje analize ni jedan njezin pripadnik, pa ni ja s tim vijenčićem na vratima. Tko mi je kriv.
Važnijim držim situaciju na ulici, stoga. Onu koju ne bi smjela dirigirati masa i tiče se ukrasa na gradskim prometnicama. Uvijek istih, ali nanovo plaćenih. Stavili su nam ih, naime, dva dana nakon Dana mrtvih, ali ih nažalost nisu stigli histerično poskidati dan uoči pravoslavnog Božića. Katastrofa je ipak izbjegnuta na način da su ukrasi – pogašeni.
To smo, eto, mi. Ti tužni ukrasi po Bulevaru sačinjeni od otpada, posramljeni i ugašeni i – jadan svatko tko to tako ugleda.
Mersault s početka priče bi nakon svega proživljenoga rekao: “Da se sve svrši, da se osjetim manje sam. I da na dan moga smaknuća bude mnoštvo gledatelja koji će me dočekati s uzvicima mržnje!”
Ma što Orban rekao, bojim se, nećemo mi u Europu dok smo živi. U raj još manje. Balkan je taman po našoj mjeri. I ni metra dalje.
Pametan čovjek nema ništa drugo za reći. Ostali će vjerojatno imati puna usta.
Arijana Baraba
ONLINE (Na)opaki svijet Antuna Novoselovića Baje
Životni put našeg prijatelja Antuna Novoselovića Baje, privremenog podstanara u Zrinsko frankopanskoj 20, nadnaravna je priča s elementima misterije i znanstvene fantastike koja će gledatelja u neizvjesnosti držati prikovana za stolac sve do samoga kraja.
Kod njega ništa nije onako kako se čini, sve je drukčije od onoga u što bi se čovjek zakleo, ono što jest, ustvari nije, i na kraju je sve isto, osim stalnih obrata u svemu i ničemu.
Mnoge smo situacije i ljude do sada uspoređivali sa kultnim američkim serijalom „Zona sumraka“, ali nikad ovoliko osnovano.
Redom…
Koliko god se to danas činilo nevjerojatnim, Baja je nekad bio šef zadarske Krim policije.
Kao i sada, u medije je češće dospijevao zbog skandala, no zbog rezultata posla.
Slučajno ili ne, usred mnogih skandala o kojima se iscrpno pisalo, Baja je…
Dobio otkaz?
Nečastan otpust iz Policije?
Ne.
Orden, pa umirovljenje.
U naponu snage, u ranim četrdesetima, tek što je u rujnu 2009. dobio nagradu MUP-a zbog “iznimno visoke profesionalnosti i predanosti poslu”, u ljeto 2010. naš je Baja – prijevremeno umirovljen.
Tako “predan” policajac, netko bi pomislio, iscrpljen je od “posvećenosti” poslu pa će ostatak će života uživati u miru i tenisu, recimo?
Ne. Ovaj “profesionalni” policajac odlazi istog časa u – SDP.
Otamo grmi protiv nepotizma i raznoraznih društvenih nepravdi, tvrdi da se bez stranačke iskaznice HDZ-a ne može ništa…
Ali samo dotle dok u javnost nije procurila informacija da upravo on, točnije njegova obiteljska tvrtka, bogato posluje s državnim – HEP-om!?
Novoselović se povlači sa javne scene, nema više ništa reći ni o nepotizmu, ni o pogodovanju, još manje o javnim tvrtkama, zapošljavanju i natječajima. Nestaje sa lokalne i nacionalne političke scene i iz Gradskog vijeća, s Trga 5 bunara… Nema ga nigdje.
Ako ga tko traži, sad je u Zrinsko frankopanskoj 20. Izbacio je kamere pred ured obiteljske “Lav zaštite” i, piše na stranicama iste, bavi se zaštitom ljudi i imovine, odnosno detektivskim poslovima.
Točno kako i priliči nagrađenom, pa prijevremeno umirovljenom policajcu.
Opet – ne.
Policajac Baja niti koga štiti niti osigurava, koliko je poznato niti ne uhodi i ne provjerava.
On – čisti!?
Sa pola gradskog SDP-a, da ne zaboravimo, i očitava brojila potrošnje električne energije stanovnicima Zadra, a s metlom je došao i do Ploča, Bjelovara, Koprivnice… Do danas moguće da je pokrio i Sloveniju, nismo provjeravali neko vrijeme.
Ured od cca 20 kvadrata, zaposlenih malo i ništa, poslovno iskustvo nula, klijentela uglavnom policija i DORH… Kao da ništa nije.
Policajac Baja se reklamira kao detektiv, a u praksi čisti, na natječaje izlazi sa jednom, pobjeđuje sa desetom brojkom, direktor firme mu je sin, ali za sve se zove tatu…
Ništa ne smeta.
Inspektor prerušen u spremačicu, službeno je, ne zna proste radnje dijeljenja i množenja, ali sasvim dobro uspijeva.
Dapače. Dok se domaće gospodarstvo uslijed pandemije strmoglavo srozava, Bajina Lav zaštita doživljava poslovno proljeće.
Kako smo uvodno rekli, Baja je oživotvorena Zona sumraka.
Jedva čekamo novu epizodu.
Arijana Baraba
Župan nije jedini. Svi se trebaju bojati Marka Pupića Bakrača, odavno!
Najveća laž koju je Sotona prosuo jest ta da – ne postoji. Baš kao što je najveća laž koju je izrekao Marko Pupić Bakrač ona da se “njega nitko ne treba bojati”.
Kako pogrešno. Markom Pupićem Bakračem trebali smo biti užasnuti svi, odavna.
Tu je, međutim, jedna moguće još i gora njegova izjava:
“Shvaćaš li da mi je zbog tvog idiotizma izmaltretirana cijela obitelj?” – kazao je obraćajući se putem medija županu Longinu, istom onomu kojemu je par dana prije i ozbiljno zaprijetio.
Njemu je izmaltretirana cijela obitelj!?
Istom onome koji od ženinog otkaza naovamo ništa drugo ne radi ni na radnom mjestu ni kod kuće ni u krevetu, osim što maltretira i smišlja kako izmaltretirati svakog za koga mu se pričini da je korisno.
Njegova je obitelj izmaltretirana!?
Tko točno? Punica, radnica iz Maraske koja je nakon umirovljenja (prema njegovom iskazu) “u dva dana” digla zgradu sa osam apartmana na Pagu? Ili žena? Smijenjena direktorica javne tvrtke sa milijunima eura vrijednim nekretninama? Sin i nevjesta zaposleni u Bolnici dan nakon što su izašli s fakulteta? Svaki u svojoj vili s bazenom ispred, iznad i oko svakog apartmana… Sve ih vidimo kako shrvani i izmaltretirani plaču nad svojom sudbinom uz tropske koktele i roštilj okupljeni na krovnom bazenu najnovije, treće obiteljske vile u Josipa Kosora.
Kakve li nesretne sudbine. Da namakneš milijune eura, nabiješ ih svima na nos, ponosno, kao da si ih nakon 45 godina muke i znoja donio iz Njemačke, pa u istoj ulici nanižeš čak tri vile jer tebi nitko ništa ne može. Zar to nije svima jasno?
I, taman kad si mislio da je gotovo, da si prošao “lišo”, da te nitko ništa neće pitati – ni kako ni odakle, ono puna kuća policije. Ispada da ne smiješ ni prijetiti!? Kakve li nesreće.
Marko Pupić Bakrač već osam godina ne radi ništa drugo osim što maltretira, zlostavlja i nasrće na sve moguće načine na random odabrane adrese, sve sa samo jednom premisom, prvom i zadnjom koju je zapamtio iz djetinjstva – “reci joj dok ti ne kaže”.
Galami, provocira nerede i sukobe, vrijeđa, kleveće, podmeće i rovari sa sve redom sličnima sebi kao neka neuka i podla baba kakvu svijet nije vidio. Pod platformom, dakako, “drž’te lopova”.
Hoće li ga netko pitati konačno – gdje su lopovi bili prije 2013., kad je “izmaltretirana obitelj Pupić Bakrač” nogom u dupe izbačena sa Zračne luke Zadar?
Do tada je sve bilo ok?
Kakva glupost.
Jednaka onoj da je “kineski ražanj” nakon policijske posjete sve sem ražnja na kojem Kinezi okreću pse (a pas sa slike je zadarski župan).
Sad je “kineski ražanj” – “sintagma“, “vic”, “stari narodni izraz”… Ni prijetiti ne zna kako treba. Što je donekle i u skladu sa svim ostalim aspektima njegova života. Na terorističkim (nikako ne političkim!) tiskovnima se predstavlja kao inspektor RH, na radnom mjestu ga nema, kod kuće je rogonja… Pa jasno da na kraju nije niti onaj tko bi prijetio?
Istovremeno, MPB je jedini sudionik političkog života u Zadru otkad pamtim, a koji je u kratkom periodu više puta “imao posla” s oružjem. Te mu je bačena bomba, te prodaje oružje, te mu je u kući pronađen cijeli arsenal…
Učinak sudjelovanja MPB u društvenopolitičkom životu Zadra ravan je savezničkom bombardiranju grada. Trebat će desetljeća da nakon ove predstave ovdje izraste opozicija vrijedna slušanja, rasprave i komentiranja.
U pravu je Longin kada kaže da čak niti nije pitanje vlastitog straha kad prijavljuje prijetnju Marka Pupića Bakrača na čijem je Facebooku i dan danas “obećanje” da će biti nabijen na kolac.
Marko Pupić Bakrač je možda bio nebitan, pa je možda poželio postati bitan, možda je u nekim trenucima to i mogao biti, ali danas je krajnje opasan, suočen sa drugom starom narodnom – “dabogda imao, pa nemao”.
U jednom je trenutku imao sve – gradilišta, stanove, punu kesu i medijski mir.
Danas je obrnuto. Žena je bez posla, njemu se ozbiljno trese stolica u Ministarstvu poljoprivrede, pod povećalom je čak i opravdanost bolovanja na kojemu je skoro tri mjeseca, na zadnjim je izborima potvrdio biračko tijelo u težini 128 glasova. Umjesto pilota s aerodroma, horde turista i građevinskih radnika, kućama mu sad šetaju DORH, porezni inspektori i policija.
Sad je pravi trenutak za ispeći kokice, zavaliti se i gledati. Tko mu je sljedeći kriv i tko će platiti?
Jedini je problem što se komedija s elementima krimića naglo pretvara u ratni film.
Neugodna poruka svih predstava u režiji Marka Pupića Bakrača jest – “mene ne dirajte jer ćete požaliti” i vrlo brzo će to biti jasno svima.
On stoji na prvoj crti obrane krajnje sumnjivo stečenog obiteljskog bogatstva i ni metar dalje. Do sada mu je sve pošlo za rukom, pa misli da će i prijetnje.
Na potezu je Ivica Škara i ODO Zadar.
Može li Marko Pupić Bakrač što nitko ne može?
Arijana Baraba
MADE IN KLOKOČEVCI Je li Glasovac zadarska Slavonka, slavonska Zadranka ili – zagrebačka karijeristica?
Netko je strašno zamjerio jer je u zadnjoj kolumni o rasulu u SDP-u Zadar kao krivo napisano da je Sabina Glasovac “sa sjevera Hrvatske”.
Jer da Slavonija nije na sjeveru nego na istoku. Toliko smo veliki. Da nam je malo i četiri strane svijeta.
Uz duboke isprike, dopuštamo da je Glasovac i sa samog zenita iznad Slavonije, Dalmacije i Zagreba, pa da je to predisponira za političko čudo koje je danas kandidat za gradonačelnicu Zadra, sutra za saborskog zastupnika iz Slavonije, dogodine za međimursku županicu (?)…
Najpreciznije moguće, aktualni glas Slavonaca u Saboru i članica Predsjedništva socijaldemokrata u Zadru nije ni sa sjevera ni sa juga nego – iz Klokočevca.
Selo je to površine 33,58 km², sa oko 160 kuća. Je li presudno jesu li Klokočevci na jugozapadu, sjeveroistoku, sjeveru ili nadiru Republike Hrvatske… čini se da i nije.
Bitnije pitanje jest kako je žena iz Klokočevca uspjela postati članicom Predsjeništva SDP-a Zadar 2020. godine?
Tri dana nakon što je dospjela u Sabor zahvaljujući glasovima “rodne” Slavonije.
I kako je došla u poziciju da žica glasove “svojih” Slavonaca tri godine nakon što se nudila za gradonačelnicu – Zadranima?
Istina, nije da ne odgovara smjeru kojim zadarski SDP tone već godinama.
Članica Predsjedništva iz Slavonije ustvari se sjajno uklapa u vodstvo koje čine fetivi Zadrani Radeta, Mrčela i Gaši.
Radi se o tome da se još od mandata Antuna Novoselovića Baje Slavonci dobro zabavljaju sa zadarskom političkom scenom, sa SDP-om Zadar i sa samim biračima.
Baja je izgradio milijunski biznis na plećima poreznih obveznika, a Glasovac saborsku plaću i mirovinu.
Krajnje je pogrešno nazivati je i zadarskom Slavonkom i slavonskom Zadrankom. Nakon svega viđenog, sa sigurnošću se može reći tek to da je njena prava adresa – Zagreb, a jedina domovina – matična banka.
Zadar se i bez navedenih od neovisnosti zaista nagledao kojekakvih igrokaza na sceni koju zovemo političkom, ali ova se čini posebno iskarikirana.
Ovo nisu političke igre u SDP-u. Prije igre gladi.
-
Svijet5 dana prije
Upozorenje zbog zimske oluje: Pripremite se za intenzivne vremenske uvjete!
-
Hrvatska4 dana prije
Objavljena karta: Evo kad će u Hrvatskoj početi snijeg!
-
Hrvatska5 dana prije
Stiže promjena vremena uz obilne oborine, bit će i snijega
-
Svijet5 dana prije
Tri europske zemlje dijele građanima brošure o tome kako preživjeti rat. Evo što u njima piše
u sridu
6. siječnja 2011. at 21:53
@Arijana, iskreno nisam inače baš neki fan vaše kolumne, al ovaj tekst mi je-u sridu.
sumska vila
6. siječnja 2011. at 22:12
slažem se s “u sridu”…nisam obožavatelj tvog pisanja, ali priznajem ti odličan članak…:) bravo!!!
vito
7. siječnja 2011. at 0:07
Svaka Vam čast Arijana! Imate hrabrosti i poštenja kad ste ovo napisali.
U tom gašenju svjetala očituje se tako jasno lažno kršćanstvo onoga koji je zapovijedio – gasi svjetla. Taj niti je volio Isusa niti mu je stalo do kršćanstva!
A nema nikakve razlike osim u kalendaru!
Još jednom bravo Arijana!
Jaca
7. siječnja 2011. at 7:53
Svaka čast!
Po ovome se vidi i koja je stranka u zadru na prvome mjestu!
???
7. siječnja 2011. at 8:54
U potpunosti sam shvatio temu i pogodila si u sridu. Ali moram ti reći da si zbog, kako kažeš, nedostatka božićnog osjećaja kriva sama. Možda ti nisu rekli ali Božić nisu sarme, nakiti na ulicama, pokloni ispod bora…OK, možda pomažu i podsjećaju da je posebno doba godine, ali Božić je u srcu, ako vjeruješ naravno. Dok ga ne pronađeš nećeš biti kompletna osoba i kada si sama sa sobom nećeš osjećati niti mir niti ljubav. Želim ti u Novoj Godini da pronađeš put. Tebi i svima ostalima…BOG!
Oi!
7. siječnja 2011. at 10:35
U početku bijaše smisao,i smisao bjaše od Boga i Boga bijaše smisao.
Drugim riječima ukoliko sam ne nađeš smisao sve svjetovni mudraci i institucije ovog svijeta neće ga pronaći za tebe.
...
7. siječnja 2011. at 13:58
…:)
mravojed
7. siječnja 2011. at 14:21
Bravo Arijana.
Ovaj grad boluje od karcinoma mrznje i proustaske ideoliogije koja je ista onoj u glavama velikosrpskih istomisljenika sa druge strane Drine.
I zato ovaj grad nema nade.Okrugle glave neka vode poganu masu.
Sretan Bozic svim Pravoslavcima.
mravojed
7. siječnja 2011. at 14:37
A Bog na srecu sve vidi.I sto mu ostaje nego da se smije stoci koja mu za isti rodjendan daje pa onda oduzima darove.