Najbolji hrvatski tenisač Marin Čilić pokušat će danas izboriti novi finale Grand Slam turnira. Protivnik u polufinalu Roland Garrosa mu je Norvežanin Casper Ruud.

Čilić je samim ulaskom u polufinale ispisao povijest jer je postao tek peti aktivni igrač s polufinalima na svim Grand Slam turnirima. Uz njega, to je uspjelo samo Novaku Đokoviću, Rogeru Federeru, Rafaelu Nadalu i Andyju Murrayu.

Ruud je na turniru postavljen za osmog nositelja, dok je Čilić 20. Na putu do polufinala hrvatski tenisač izgubio je samo tri seta, jedan u drugom kolu protiv Marton Fucsovica i dva u četvrtfinalu protiv Andreja Rubljova.

Ruud je dosad izgubio pet setova, a najviše ga je namučio Lorenzo Sonego u trećem kolu koji je odveo meč do odlučujućeg petog seta.

Prvi polufinalni meč na terenu Phillipe-Chartier od 14.45 sati igraju Rafael Nadal i Alexander Zverev, dok će Čilić i Ruud na teren odmah poslije njih.

Posljednji polufinale na nekom od Grand Slam turnira Čilić je igrao 2018. kada je dogurao do finala Australian Opena.

To je i najveći uspjeh Ruuda na Roland Garrosu, u dosadašnja četiri nastupa u Parizu nikada nije prošao dalje od trećeg kola. Bivšem najboljem junioru svijeta, a sada osmom tenisaču svijeta, to je i najveći uspjeh na svim Grand Slam turnirima.

Čilić i Ruud do sada su igrali dva puta, a oba puta slavio je 23-godišnji Norvežanin – prošle godine u Torontu, a godinu prije u Rimu.

Google je najavio novu transformaciju svog sustava pretraživanja koji će od sada uključivati prikazivanje mnogo detaljnijih rezultata, pa čak i preuzimanje fotografija s društvenih mreža korisnika.

Na sreću, za korisnike koji strahuju od zadiranja u njihovu intimu, uvijek postoji mogućnost da isključe opciju “Pretraživanje + vaš svijet”. Novi način pretraživanja krenuo je još utorak, ali u početku neće biti vidljiv svima, već samo putem stranice Google.com.

Ovih sam dana imala više rasprava o profiterstvu i ratnom profiterstvu. O zadnjem smo svi zapravo raspravljali, ili bili svjedoci rasprava. Mudrih, uglavnom. Toliko mudrih, da je u potpunosti potcijenjeno svo vrijeme ostalo ono elementarno – definicija profitizma. Ja, međutim, ne volim tek tako lijepiti etikete. Nikakve. Ni ovaj je Srbin, onaj musliman, ovaj katolik, ona… ne znam više što bi mogla biti ona, ali pogledala sam zato u Klajićev Rječnik da vidim o čemu pričamo. Rekoh, ako mi on ne pomogne…

I, imam što vidjeti. Nijedna knjiga definitivno nije za potcjenjivanje. Bratoljub Klaić (je li tko znao da mu je pravo ime Adolf Klotz??) kaže u izdanju iz 1974. da je profiter “čovjek koji iz svega želi izvući korist”, “špekulant”, te da profitirati znači “okoristiti se”!? Profitizam je, pak, “težnja za stjecanjem, zaradom – često na nečasan način”!? Pod hitno moramo mijenjati Rječnik, toliko sam shvatila razmišljajući sad već o tome zbog čega moj raspadnuti Klaić termin profit zadržava u pozitivnoj konotaciji, a onoga tko ga stvara (profitera) i politiku kojom se pritom vodi (profitizam) – ne?!

Situacija je razumljiva jedino ako je promatramo iz pozicije ’73. Onda je sve jasno. Lova je tada itekako bila na cijeni, ali proces dolaženja do iste i onaj tko je u procesu sudjelovao… Dakako da su, u ime općenarodne otimačine, morali imati negativan kontekst!? Jer, kako bi se inače održao fantastičan model samoupravljanja? Iz jednog ureda. Koncentracija značajnije love u pojedinca dakako da je prijetila cijelom sustavu i stoga je taj pojedinac morao unaprijed biti stigmatiziran. Posljedice takvih politika osjećamo i danas. Politika se promijenila, naizgled, mentalitet ostao. Profit bismo svi, ali bez profitera. Koji je koncept, dakle? Da netko drugi zaradi za sve ostale i da se za njegovo ime nikada ne sazna? A, izmakne li što kontroli, da taj bude… obješen? Tko je ono rekao da Hrvati nemaju smisla za humor?

Sve u svemu, od vremena koje opisuje Klaić proživjeli smo petogodišnji rat i stoljetnu obnovu, ali nismo stigli sjesti i revidirati terminologiju kojom se svakodnevno hrabro služimo. To je već predvidljiv element. Taj da malo (i nikako) razmišljamo. Tako je lakše, brže, ali i – manje korisno… Ta posljedica nerazmišljanja, pak, dovodi nas uvijek iznova do uvijek istih problema. Procedura je uvježbana. Čvrsto spavamo – ako ne prirodnim putem, onda pod sedativima. Ne sanjamo najčešće ništa. Ili zmije. A znamo što predstavljaju zmije u snu? Potom se budimo, psujemo sve redom jer moramo “na posao”, tek rijetki idu “raditi”; “na poslu” radimo upravo to – sjedimo i usput se naručujemo kod doktora, kupujemo spizu, tjeramo mušterije… Oko marende se trudimo ugrabiti pet minuta prije i deset kasnije, zbrajamo neradne dane, odbrojavamo do vikenda i u 3 kao krdo bizona izlazimo na ulice i opet psujemo, svi su nam krivi što smo morali ići na posao, i što sutra opet moramo, žalimo se da smo imali čak deset dosadnih mušterija zbog kojih nismo stigli kod frizera, onda idemo doma, tamo nas čeka mali, došao iz škole, hoće pričat o svojim problemima, ali koje on probleme može imati, tjeramo ga u sobu, ima kompjutor, pa nek ide na Facebook, pa što da ima pedofila, neće baš na moje dijete?!? Pušimo, psujemo, kuhamo šestu kavu, pa gledamo osmu seriju za redom, ove indijske su najbolje, onaj frajer je za popizdit… Tako do večeri, kad tonemo iznova u dubok san, hrčemo prije no što zatvorimo oči i ujutro sve iznova. U subotu ujutro imamo nešto više vremena za… Razmišljanje? Ni slučajno. Za uočavanje. Vidimo susjedu, kupila je novu kuhinju; silazimo pred zgradu, vlasnik kafića se dovezao u novom terencu; neki majmun do nas u Konzuma daje 300 kuna za 7 decilitara vina… A nama u novčaniku jedva sto kuna, istresli ih iz kasice onog desetogodišnjaka koji sad još i visi pored nas s nosom do poda jer je štedio za školske knjige…

Ovi što smo ih susreli putem sigurno nemaju takvih problema, mislimo u sebi? Susjeda ima nekog bogatog starog kenjca koji je sto posto financira, ovaj dolje, čuli ste iz provjerenih izvora, dila drogu, a ovaj na kasi… taj je sigurno nešto privatizirao, vidjeli ste ga kako odlazi s novim mercedesom, u odijelu, i to još subotom… Nema greške. Lopina. Sve je na svom mjestu, sjajno izdefinirano. Imamo krivca, uzrok i posljedicu. Krivi su nam – svi, uzrok je – rat, a posljedica – naš prazan novčanik. Isto objašnjavamo i svom djetetu i imamo za koju godinu novu generaciju problema.

E, pa, istina je nešto drukčija. To je loša vijest, evo i zašto. Ili zaista imamo susjedu koja se sjajno… (znamo što), a mi – ne; vlasnika kafića koji je u mreži dilera, a mi – nismo; te prolaznika u Konzuma koji je nešto dobro privatizirao, a nas – nije dopalo… Ili su, druga je varijanta, svi oni redom vrijedno zaslužili svoje pune novčanike. Nije uopće bitno. Znate zašto? Jer je zaključak uvijek taj da vi – niste. Kaj god.

Malo mi je, naime, previše godina prošlo da bismo profit, profitere i profitizam interpretirali kao Adolf Klotz i malo mi prepuna kapa i invalida i državnih činovnika i usidjelica i bivših ovih i onih, posebno policajaca, koji već godine za redom troše i moje vrijeme i živce i novce i vrijeđaju mi inteligenciju prozivanjem bilo koga za bilo što. Tim više što o rečenima slučajno, i na svoju neizmjernu žalost, imam poneku informaciju.

Prvi je invalid. Gledam ga sto godina po medijima i to je i dalje sve što znam o njemu. Da je invalid i da mu nije dobro. U mojoj obitelji nitko nije invalid, a svi su operirani barem jednom. Znam još par takvih obitelji. Nas, dakle, nitko ni dana života nije financirao, ničim i nikako. Imali smo koliko smo (za)radili. Protiv krpelja sam, dakle, a posebno protiv toga da krpelji nekoga optužuju za profitizam, onaj po Klaićevoj definiciji i čvrsto vjerujem da poteškoće (tjelesne ili bilo koje druge) trebaju biti samo izazov – pametnom čovjeku. Zapravo je to i medicinski potvrđena stvar. Čovjek koji izgubi sluh, razvije bolje od ostalih neka druga osjetila. Volim vjerovati da tako to i inače ide u životu, ili bi trebalo ići. Dakle, od ovih odozgora mi je zbilja slabo.

Nakon invalida, imamo usidjelicu. Ženu od preko četrdeset koja zna sve o svima. Takvu niste sreli, garantiram. Ona zna i onoga koga ne zna. I zna sve o njemu, uopće se ne trudite kladiti. Ima još drugih detalja koji bi je vjerno opisali, taj da ima neobjašnjivo malo talenta za higijenu, ali ovaj mislim da najviše govori o kakvoj je ženi riječ, pa idemo na trećeg člana družbe, bivšeg pandura.

Ti bivši su najgori, očito je i u tome nešto. Taj ima nešto veće zrno pameti u glavi od preostalih, ali je isključivo u funkciji toga – kako što bolje iskoristiti gluplji dvojac, ispisati što više nesuvislih, socijalističkih pamfleta, optužiti što širi krug ljudi za vlastiti neuspjeh i što više se slikati za medije. To je moguće, najtužniji je dio, prva premisa. Biti “in”, premda si po svim osnovama “out”. Out of space, prvenstveno.

E pa takvi su se ovih dana, eto, uhvatili na parangal bačen iz medija koji su plaćeni da odrade kampanju za SDP ovih izbora i sad se lamentira o profiterima i ratnim profiterima. Zajednički stav sviju, dakako da je da ove – što bili – bez suđenja treba podaviti ko muhe. Nisu naznačili što je sa imovinom koju su takvi stvorili, poslom koji su pokrenuli, ali pretpostavljam da je ideja da se ista podijeli među njima? Potlačenima, potjeranima, marginaliziranima…

Zadržala sam se sada na razmišljanju o ratnim profiterima. Kakvi bi to profiteri bili? Pretpostavljam da se misli na one koji su profitirali – u ratu? I onda mi na pamet padaju i – predratni profiteri? Ako imamo ratne, trebali bi imati i predratne? Ali onda bi to bili… da budemo precizni… komunistički profiteri? Pa potom poratni – demokratski profiteri? Glupost za glupošću, dakako. Riječ je o zgodnoj podjeli koja je u i najmanjoj analizi nezgodna. Ne drži vodu. Da dokažemo u kojoj mjeri, uskoro ćemo na Z NET portalu sa velikom radošću objaviti nekoliko prosvjetljujućih činjenica o eventualnim jednima, drugima i trećima, baš smo se zainatili otkriti tko je to u rat ušao s lovom, a tko nije. Zamolit ćemo samo za pomoć dežurne kritičare sa puno slobodnog vremena da nam pomognu i sa zaključkom – što bi značila prva, a što druga varijanta? Tko je u ovom metežu dobar, loš, a tko zao, i zašto? Taj dio nam fali.

Bojim se, dakle, da će se naši dežurni dušebrižnici malo šokirati, da u rečenom tekstu neće biti mesa za njihove nove lamentacije. Samo mali detalj, evo, ad hoc. Najugledniji zadarski privrednik, I. J., u vrijeme početka rata otprilike – gulio je zatvorsku kaznu! Jednu od. Danas ima milijune. Kakav je on profiter?

Jedva čekam da ih sve pobrojimo, redom, i baš me zanima što ćemo to veliko otkriti u finišu? Mi ćemo rado potrošiti malo vremena iako sada već znam da nas unatoč svom trudu i besmislenim raspravama, još besmislenijim kategorizacijama i etiketama, čekaju na kraju puta samo dvije spektakularne informacije.

Prva je da smo svi mi sami odgovorni za sve (za pametne je to dobra vijest) i da smo točno tamo gdje trebamo biti.

Druga je još bolja. Protiv najćudorednijeg od svih u gore opisanom društvu, pazite sad dobro… Ide uskoro kaznena prijava!

Zašto? Zato jer je nezakonito profitirao. To je već bitna kategorija…. O tome sa svim detaljima vrlo skoro.