Hrvatska
"Viši asistenti ne bi se smjeli čuti, nego čitati!"
Zadarski dožupan, sveučilišni profesor i prvi čovjek HSP-a u Zadru, Đani Bunja, još jednom je uznemirio duhove izjavom da “sa Srbijom ne trebamo imati nikakve odnose”, odnosno da bi “izbacio njihovog veleposlanika iz naše države i na Dunavu ga nogom u stražnjicu, da ga lakše prijeđe“.
Takvo što, kao i analize koje su uslijedile sa svih strana, ali i aktualni politički trenutak u zemlji, za Z NET komentira prof. dr. Ivo Banac, jedan od najistaknutijih hrvatskih intelektualaca, redoviti profesor povijesti na američkom sveučilištu Yale…
– Gospodin Bunja je viši sveučilišni asistent, a ne profesor, a viši asistenti, da citiram jednog mog pokojnog kolegu, ne bi se smjeli čuti, nego čitati; dodao bih – makar bili i dožupani. Nek’ napiše nešto suvislo što bi ga hijerarhijski unaprijedilo u akademskom svijetu, jer njegov talent očito nije u diplomaciji. Ja sam inače oguglao na ovu vrstu kočijaške retorike, jer nju kod nas prečesto koriste ne samo viši asistenti i dožupani nego i predsjednici republike. Frustracije sa politikom ili mišljenjima koje očito ne možete promijeniti često vode u ekcesne izjave. U ovom slučaju, riječ je o frustraciji sa zloporabom kaznenog postupka vezanog uz ratne zločine, što je postala praksa „proeuropske“ Srbije pod našim „regionalnim partnerom“ Borisom Tadićem. Traje to već neko vrijeme od slučaja Ilije Jurišića i Ejupa Ganića do trenutno u Hrvatskoj najeksponiranijeg slučaja Tihomira Purde. Bilo bi bolje učiniti nešto da se takva praksa promijeni, jer ona zasigurno vodi u loše međudržavne odnose. Može srbijansko tužilaštvo pričati što hoće o tomu kako su im ruke vezane dogovorima o ustupanju dokaza Hrvatskoj i BiH, ali percepcija o korištenju pravosuđa za prekrajanju povijesti ostaje dominantna, kazao je prof. dr. Ivo Banac na početku razgovora za Z NET.
* Obzirom na posljednja događanja vezana uz optužbe iz Srbije na račun hrvatskih branitelja, kako komentirate prilično mlaki stav vodećih hrvatskih parlamentarnih stranaka?
– Ne postoji razlika između vladina bloka i glavnine opozicije glede taktike u intenzivnoj fazi pridruživanja EU. Želi se zatomiti i privid „neeuropskog“ ponašanja što zapravo vodi u širenje protueuropskih raspoloženja među običnim svijetom. Naša je politička elita gluha na glas koji dopire s ulice. Ne razumije da građani žele konzumirati državnost. Jer ako država ne brani ni one koji su je stvorili, što se o njezinim perspektivama općenito može zaključiti? Zato je čudno da medijski moguli toliko rade na masovnom ostrašćivanju u smislu zavjere. Ako je Sanader kupio Thompsona da ne pjeva za izborne kampanje, tko nam jamči da uopće postoji neka čvrsta točka u našem sustavu? Tako se destruira država i izazivaju veliki interni sukobi.
* Mislite li da bi sada, kada je HDZ više lijevi od SDP-a, a SDP više desni od HDZ-a, moglo doći do ekspanzije radikalnih stranaka u Hrvatskoj?
– Ne slažem se da je HDZ više lijevi od SDP-a. Prije će biti da postoje stranačke kulture koje su postojane i koje ne ovise o stvarnoj politici. Tako se dogodilo da viši slojevi svog šampiona vide u SDP-u, a niži u HDZ-u. Veže ih stanoviti etatizam i vjera u državna rješenja, te skepsa prema slobodi. To je nasljeđe zajedničke totalitarne povijesti. Ipak, i HDZ i SDP su umjerene stranke. Umjerenost im često ne ide, ali pokušavaju se ponašati „kak’ se šika“. Takva malograđanska raspoloženja prevladavaju u Hrvatskoj. Uostalom, zato je Josipović i izabran predsjednikom. Ovo nije sredina koja u neposrednoj budućnosti može iznjedriti radikalna rješenja. Zato kod nas nema stranaka poput mađarskog Jobbika, da ne govorimo da je lijevi „ekstremizam“ svodi na lupetanja raznih Kulića.
* Zašto su radikalne stranke nestale sa hrvatske političke scene?
– Mislim da ih od neovisnosti nikad u pravom smislu i nije bilo. Kod nas nema utjecajnih, pa ni marginalnih, stranaka koje bi zagovarale diktaturu, ukidanje pluralizma, parlamentarizma ili privatnog vlasništva, klasnu politiku, pa i nacionalšovinizam. Zapravo, najgore što kod nas postoji u političkom smislu je nostalgija za ustaštvom ili komunizmom, ali čak ni to nije stranački operativno. U praksi, najgore je nacionalno obojeno nasilje, posebno prema Srbima. Kad takošto uporedite sa rastom niza uspješnih radikalnih stranaka u nizu tranzicijskih zemalja (posebno Mađarskoj, Slovačkoj, Rumunjskoj), ali i starih europskih demokracija (Nizozemska, Švedska), onda je posve jasno da Hrvatska po ničemu nije radikalna sredina, bez obzira što ima onih kojima bi bilo lakše da tako nije.
* Gdje je Hrvatska pogriješila u svom odnosu prema braniteljima?
– Grešaka je mnogo. Dopustilo se da se među braniteljima broje ljudi koji to nikad nisu bili. Išlo se za kupovanjem braniteljskog tijela putem raznih povlastica. Braniteljske su organizacije, poput stranaka, postale konjukturne, stranački i lobistički obojene. Sve je to u tradiciji solunaštva i subnorovstva. Treba obnoviti dignitet ratnih veterana, te obilježiti sve ono što je bilo iznad prosjeka u stradanju i odricanju, požrtvovanosti i junaštvu. No, nisam za to da se, po komunističkom obrascu, stvaraju „narodni heroji“ i da se svake obljetnice štancaju nova odličja. Netko bi se morao ozbiljno pozabaviti veteranskom politikom u zapadnim demokracijama. Ima tu mnogo toga što se itekako može primijeniti.
* Gdje je Hrvatska pogriješila u svome odnosu prema Europskoj uniji?
– Glavni je problem u tomu što se na EU gleda kao na rješenje, a ne kao sredstvo. Integracija je postala zamjena za vlastita demokratska, gospodarska, znanstveno-kulturna i gotovo sva druga promišljanja. Tako smo postali transmisija. Ne mora se misliti, nego primjenjivati direktive, kao u dobra stara vremena kad smo bili ovisni. To je pogubno, jer zanemaruje sve moguće izvanredne situacija, u prvom redu promjenjivu narav EU.
* Što ova izborna godina donosi hrvatskoj politici?
– Teško je reći. Prije svega zato što ne možemo biti sigurni da je ovo izborna godina. No, sigurno je – dan se prepoznaje po zori – da će nam stranačko nadmetanje uskoro izlaziti iz ušiju. Nadam se da će pametniji stranački stratezi ipak shvatiti da je meka propaganda učinkovitija od velike galame.
* Obzirom da vodeće hrvatske stranke funkcioniraju po principu „sve za vlast, vlast nizašto“, jesu li one glavni krivci za lošu ekonomsku i gospodarsku situaciju u zemlji?
– Naravno, ali u smislu da nisu uspjeli podržati jasnu gospodarsku politiku. Mi smo se kolebali između tržišnog i dirigiranog gospodarstva. Potonja orijentacija još uvijek ima mnoštvo sljedbenika, u prvom redu u Mesićevoj sekti. Zato je važno da SDP zagovara liberalnu gospodarsku politiku, a HDZ pokazuje znakove povratka na Škegrinu liniju. Krajnje je negativno da je kriza dala povoda mnoštvu etatista, gospodarskih nacionalista, državnih ovisnika i paleokomunista da napadaju tržišno gospodarstvo pod firmom „neoliberalizma“. Kamo sreće da smo tako što uopće okusili. Mi smo još uvijek predkapitalističko društvo.
* Trebamo li se bojati mogućeg „događanja Grčke“ u Hrvatskoj?
– Toga se uvijek trebamo bojati, jer predstavlja krah parlamentarnih rješenja. Usput, naši su sindikati postali previše utjecajni, jer su organizacije srednjeg obrazovanog sloja, ovisnog o proračunu. A tamo gdje su doista potrebni – među neorganiziranim radništvom, tamo sindikata gotovo da i nema.
Hrvatska
Policija zaplijenila 18 kg trave: Nije teško izračunati koliko jointova neće na ulice
Na Petrinjskom području policija je pronašla i oduzela preko 18 kilograma cvjetova marihuane, 41 stabljiku indijske konoplje i manju količinu otopine heptanona, a osumnjičeni 57-godišnjak je uhićen i predan pritvorskom nadzorniku.
Na konferenciji za novinare u Petrinji rečeno je kako je o najveća zapljena droge u Policijskoj upravi sisačko-moslavačkoj u posljednje vrijeme. Rezultate dovršenog dovršenog kriminalističkog istraživanja nad 57-godišnjakom kojega sumnjiče za neovlaštenu proizvodnju i promet drogama, predstavili su Alenko Vrđuka, ovlašten za obavljanje poslova načelnika Policijske uprave i Vlado Papeš, voditelj Službe kriminalističke policije.
“Ako uzmete količinu droge koju smo ovdje izložili, nije teško izračunati kolika je to jointova koji se neće pojaviti na ulicama”
Vrđuka je istaknuo činjenicu da je ovo kriminalističko istraživanje samo jedno od mnogih aktivnosti koje Policijska uprava sisačko-moslavačka provodi u cilju suzbijanja neovlaštene proizvodnje i prometa drogama. U devet mjeseci zabilježeno je 58 kaznenih djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama te 79 prekršaja. “Ako uzmete količinu droge koju smo ovdje izložili, nije teško izračunati kolika je to jointova koji se neće pojaviti na ulicama te samim time utječemo na smanjene problematike zloporabe droga na području Policijske uprave sisačko-moslavačke”, zaključio je Vrđuka.
I Papeš se pohvalio uspjesima policije te je izdvojio dva kriminalistička istraživanja iz domene droga u proteklih mjesec dana na području Gvozda i Sunje. Na području Gvozda otkriven je improvizirani laboratorij te je pronađeno i oduzeto 3.7 kilograma marihuane, dok je na području Sunje kod 31-godišnjaka pronađeno oko 400 grama te droge.
Hrvatska
ZNATE LI KADA I ŠTO SLAVIMO? 31. listopada je Svjetski dan štednje, 1. studenog Svi sveti, a pokojnih se sjećamo 2. studenog…
Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, u dane koji su pred nama, 1. i 2. studenog, vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima. To su blagdan Svih svetih i Dušni dan. U to vrijeme, vjernici se posebno sjećaju svojih pokojnih te posjećuju groblja, mole i pale svijeće na njihovim grobovima. Premda se groblja obilaze i posljednjeg dana listopada, jedina je istina da na taj datum slavimo tek – Svjetski dan štednje.
Današnje su generacije navikle blagdan Svih svetih zvati “danom mrtvih” što nije točno. Katolici, naime, vjeruju kako smrt nije kraj već – početak života s Bogom.
“Ljudska duša je besmrtna, nakon smrti se mijenja, ali ne prestaje i zato obilježavamo Dušni dan koji se slavi nakon Svih svetih i koji je posebno posvećen molitvi i sjećanju na pokojne”, pojašnjava se.
Svi sveti (također Sisveti ili Sisvete) svetkovina je u Rimokatoličkoj crkvi, a njome se slave svi sveci, kako oni koji su već kanonizirani, tako i oni koji to još nisu.
Prvi spomen blagdana Svih svetih javlja se u 4. stoljeću. Prvi tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji i to upravo u nedjelju nakon Duhova. Papa Grgur III. (731. – 741.) premjestio je ovaj blagdan na 1. studenoga kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom »Samhain« koji je označavao Novu godinu. Papa je stoga izabrao 1. studenoga kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama »svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu.« U vrijeme Karla Velikog blagdan je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. zapovjedanim blagdanom. Proglas o tome izdan je »na zahtjev pape Grgura IV. uz pristajanje svih biskupa.«
U kalendaru Katoličke crkve Svi sveti označeni su kao svetkovina, a ujedno su i neradni dan u Republici Hrvatskoj.
Među narodom obično se ovaj blagdan povezuje s obilaskom groblja i uređivanjem grobova, pa tako i spomenom na mrtve. Ipak, u Crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenog.
Spomendan vjernih mrtvih nastao je inicijativom sveca, benediktinskog opata iz Clunyja, svetog Odilona. Krajem I. tisućljeća, već se na mnogim mjestima nakon blagdana Svih svetih slavio i spomendan mrtvih. Taj spomendan 998., sv. Odilo službeno je uveo u Cluny, o kojem je bilo ovisno oko tisuću benediktinskih samostana. Preko benediktinaca, blagdan se proširio po Europi. Vatikan je službeno potvrdio ovaj blagdan 1311.
Uz ovaj blagdan, kao i za Dan Svih svetih, običaj je obilazak groblja i paljenje svijeća za pokojne.
Kod blagdana Svih svetih naglasak je na ono “svih”, po cijelom svijetu, kroz svu povijest, a Dušni dan (2. studenoga) upravlja vjerniku misao više na njegovu pokojnu rodbinu, prijatelje, pretke, poznanike, sunarodnjake.
Hrvatska
MUP poslao važno upozorenje vozačima: Kazna najmanje 60 eura
U slučaju nepoštivanja navedenih zakonskih odredbi, vozač bicikla ili osobnog prijevoznog sredstva kaznit će se novčanom kaznom od 60 eura, kažu u MUP-u. Od 1. studenog do 31. ožujka i danju je na motornim vozilima obavezno korištenje dnevnih ili kratkih svjetala, podsjetilo je u srijedu Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) na članak Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
U MUP-u dodaju kako su vozači mopeda i motocikala dužni tijekom cijele godine danju imati upaljena kratka svjetla na vozilu, a u slučaju nepoštivanja navedenih zakonskih odredbi, vozač će se kazniti novčanom kaznom od 30 eura.
Upozorenje i biciklistima
Pored navedenog, vozači bicikala te osobnih prijevoznih sredstava od prvog sumraka do potpunog svanuća (noću) te danju u slučaju smanjene vidljivosti, na biciklu ili osobnom prijevoznom sredstvu moraju imati upaljeno jedno svjetlo bijele boje na prednjoj strani i jedno crveno svjetlo na stražnjoj strani.
U slučaju nepoštivanja navedenih zakonskih odredbi, vozač bicikla ili osobnog prijevoznog sredstva kaznit će se novčanom kaznom od 60 eura, kažu u MUP-u.
-
Hrvatska3 dana prije
ZNATE LI KADA I ŠTO SLAVIMO? 31. listopada je Svjetski dan štednje, 1. studenog Svi sveti, a pokojnih se sjećamo 2. studenog…
-
Hrvatska2 dana prije
BLAGDAN SVIH SVETIH / Znate li što danas slavimo?
-
ZADAR / ŽUPANIJA15 sati prije
DUŠNI DAN / Danas se obilaze groblja i pale svijeće. Večeras u katedrali misa za sve vjerne mrtve
-
ZADAR / ŽUPANIJA2 dana prije
PRODUŽENI VIKEND / Ovo je radno vrijeme trgovina u Zadru danas i u nedjelju…