Arijana Baraba
Svi smo mi… isti?
“Lobiranje (eng. lobbying) označava način zastupanja interesu politici, u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, te utjecaj kroz osobne kontakte na javno mnijenje” – kaže Rječnik hrvatskoj vlasti stranih pojmova. Čudno. Mi smo stekli nekako dojam, naime, da je način zastupanja interesu politici, u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti – namještanje? Ali ovoga puta ne natječaja i poslova, nego stražnjice.
Nije, ispostavlja se. Pametniji od nas kažu da je lobiranje zapravo “metoda utjecaja na donositelje odluka i procese donošenja odluka uz određenu strategiju”. Budući tu ima još tuđica, “ajmo o vedrijim temama”, rekao bi pokojni predsjednik. Tuđman, da ne bude daljnjih zabuna.
Ovo s Gotovinom… Od jutra konsolidiramo (sređenje, sređivanje, učvršćenje…) misli i stavove, ali ne ide, pa unaprijed isprika ako se podmetne neki lapsus (pad, pogreška, omaška). Naime, taman što su se misli posložile u pravcu toga da baš lijepo kako smo stoički (čvrsto, mirno, muški, ravnodušno…) podnijeli da “heroj, a ne zločinac” odleži u Haagu još koja dva desetljeća, valjda jer smo se ubili od truda da to budu i dva stoljeća, da je moguće, ono nova vijest iz EU (Europska unija) – poručuju nam da nije dosta, da daljnja suradnja s Haagom ostaje ključna za napredak RH (Republika Hrvatska)!?
Uvijek isto. Misliš da si sve čuo vidio, kad… Dakle, nije nam serviran (posluženo, izneseno na stol) još ni prvi šamar, već stiže letva (komad nepravilno izbrušenog drveta koji u pravilu za svrhu ima udaranje po nečemu ili nekome)!?
Objašnjenja su dva moguća – ili je sudac Alphons Orie zapravo maskirani prvak u engleskom jeziku i međunarodnom kaznenom pravu Aksentije Orlović ili smo mi – malo zakazali? Da se ne bi upuštali u razradu prve strategije, a što nam ne bi bilo prvi puta, ajmo reći da imamo konsenzus (suglasnost, sloga, jednoglasnost) oko druge teorije (gledanje, razmatranje)?
Osobno ostavljajući po strani jer su se mome jednom razmišljanju posljednjih dvadeset godina barem triput mijenjale etikete, oslanjam se na viđeno. Kronološki (u postepenom nizu događaja), svjedočili smo – prvo ratu, pa Gotovina heroj, pa umalo tajkun, onda izbori, pa Gotovina zločinac, pa prva ekipa viče – ne damo ga, drugi viču eto vam ga, onda opet izbori, drugi sad viču da Gotovinu ni za što, prvi ga poklanjaju, svi redom dotle pljačkaju, jedan iznosi dragulje, drugi prazni sef, treći drži vreću drugome, četvrti prodaje Podravku, peti… ne znam više što je radio peti, ali Gotovina je dok si rekao keks – iza rešetaka.
Godinama se ubijaš da ga se sakrije – plaćaš, podmićuješ, osvrćeš se, krivotvoriš, a onda ga – predaš. Za što? Ni za što. Zanimljivo je kako su Hrvati mudar narod kad knjigovodstveno treba pokriti i najtežu jednadžbu s pomoću koje ćeš olakšati proračun za milijune, a tako glupi kad treba – dijeliti? To je osmo svjetsko čudo. To da nikome nije palo na pamet reći – ajd, evo vam naš heroj, ali vi ćete nama napraviti to i to? Makar toliko? Nego ništa. Evo vam ga, pa da mi možemo dalje svojim poslom.
Tim principom, pokazuje se, dospio je Gotovina u Haag i otamo će, kako sada stvari stoje, tek kad postane djed. A mi dotle slažemo nelogičnosti – nemamo više službene informacije o tome jesmo li država ili europska Pepeljuga, jesmo li uopće i što smo, jedva da i geografski znamo gdje smo – jugoistočno, istočno ili južno od tog nama nesuđenog raja, pojma nemamo je li rat u kojem su poginula mnoga djeca i očevi, majke, bake i tate, djedovi, susjedi, bio agresorski (nasilan, napadački) ili oslobodilački…
Dapače. Da nema gostione Putnik lako bi nas danas uvjerili u to da rata nije niti bilo. Nego su se Gotovina i Markač jednog jutra ’95. probudili na lijevu nogu i otišli sa šačicom jednako nervoznih malo prekomjerno izgranatirati Knin i još par gradova, što je u toj mjeri iznenadilo tamošnji narod da su se odmah spakirali i pobjegli, kao da bježe iz vikend naselja.
To je isto zanimljiva haaška teorija koju se nismo trudili pobiti – to da je srpski živalj bježao tko je gdje imao. Jer se meni, naivno vjerojatno, čini da su malo prebrzo bježali. Ja sam, naime, sanjala očito da su Zadar prekomjerno granatirali četiri godine, pa je rijetko tko bježao. Svoja se kuća napušta samo u dvije okolnosti – ako bježiš pred pravdom ili imaš pravu adresu negdje drugdje? Pa zaključujmo… Ili nemojmo? Sve skupa neinteligentno, diletantski, neuvjerljivo i jednom riječju – gadljivo.
Najgadljivije je to što odoliš i ratu i granatama i politici i pritiscima svih vrsta i onda ti dođe da postaneš domoljub otprilike onda kada nema drugo no da ti se zgadi vlastita nacija.
Je, imali smo jutros red nevjerice, red suza, red ogorčenja, ali zapravo ništa. Jedan izrezan tip na Kalelargi i stotinu zbunjenih na Trgu svih Hrvata. Jutros, nakon presude, poslala sam sms nekome, sadržaja – “eto, on u zatvor, mi u EU”, no ne. Vraćamo se početku teksta. Nigdje mi nećemo. Nitko ne kupuje kravu koja besplatno daje mlijeko, zaboravili smo? A dali smo i šnicle i but i sve druge dijelove anatomije.
Politika je, dakle, ozbiljan posao. Jednako ozbiljan kao i liječnički, odvjetnički ili postolarski. Samo se do rezultata dolazi nešto kompliciranije, livada je zelenija i mušterije malo manje zahtjevne. Samo to zadnje me brine. Ma zar će stvarno sve ostati na ovome? I, samo nek netko ne odgovori – ne, Jandroković će se malo više angažirati!?
Jer nam ne bi trebalo biti do šale. Generacija koja želi voljeti svoju domovinu – unatoč svim preprekama – u ovome trenutku ima, uz državnike, i nacionalnog heroja u gotovo doživotnom zatvoru, demontiranu povijest i – ma kakve izglede za budućnost?
Shvaća li itko u ovoj zemlji treći Newtonov zakon akcije i reakcije? Ponestaje nam i jednog i drugog, s naše strane. Trebamo hitnu reviziju, sad već i povijesti i sadašnjosti i budućnosti.
U istom onom Rječniku s početka stoji da je “domoljub osoba koja voli svoju domovinu, te da se domoljublje u većini zemalja podrazumijeva kao pozitivno konotiran pojam“. Dakle, negdje možda još domoljube i ne vole, ali kako se malo cijene izdajice…
Arijana Baraba
ONLINE (Na)opaki svijet Antuna Novoselovića Baje
Životni put našeg prijatelja Antuna Novoselovića Baje, privremenog podstanara u Zrinsko frankopanskoj 20, nadnaravna je priča s elementima misterije i znanstvene fantastike koja će gledatelja u neizvjesnosti držati prikovana za stolac sve do samoga kraja.
Kod njega ništa nije onako kako se čini, sve je drukčije od onoga u što bi se čovjek zakleo, ono što jest, ustvari nije, i na kraju je sve isto, osim stalnih obrata u svemu i ničemu.
Mnoge smo situacije i ljude do sada uspoređivali sa kultnim američkim serijalom „Zona sumraka“, ali nikad ovoliko osnovano.
Redom…
Koliko god se to danas činilo nevjerojatnim, Baja je nekad bio šef zadarske Krim policije.
Kao i sada, u medije je češće dospijevao zbog skandala, no zbog rezultata posla.
Slučajno ili ne, usred mnogih skandala o kojima se iscrpno pisalo, Baja je…
Dobio otkaz?
Nečastan otpust iz Policije?
Ne.
Orden, pa umirovljenje.
U naponu snage, u ranim četrdesetima, tek što je u rujnu 2009. dobio nagradu MUP-a zbog “iznimno visoke profesionalnosti i predanosti poslu”, u ljeto 2010. naš je Baja – prijevremeno umirovljen.
Tako “predan” policajac, netko bi pomislio, iscrpljen je od “posvećenosti” poslu pa će ostatak će života uživati u miru i tenisu, recimo?
Ne. Ovaj “profesionalni” policajac odlazi istog časa u – SDP.
Otamo grmi protiv nepotizma i raznoraznih društvenih nepravdi, tvrdi da se bez stranačke iskaznice HDZ-a ne može ništa…
Ali samo dotle dok u javnost nije procurila informacija da upravo on, točnije njegova obiteljska tvrtka, bogato posluje s državnim – HEP-om!?
Novoselović se povlači sa javne scene, nema više ništa reći ni o nepotizmu, ni o pogodovanju, još manje o javnim tvrtkama, zapošljavanju i natječajima. Nestaje sa lokalne i nacionalne političke scene i iz Gradskog vijeća, s Trga 5 bunara… Nema ga nigdje.
Ako ga tko traži, sad je u Zrinsko frankopanskoj 20. Izbacio je kamere pred ured obiteljske “Lav zaštite” i, piše na stranicama iste, bavi se zaštitom ljudi i imovine, odnosno detektivskim poslovima.
Točno kako i priliči nagrađenom, pa prijevremeno umirovljenom policajcu.
Opet – ne.
Policajac Baja niti koga štiti niti osigurava, koliko je poznato niti ne uhodi i ne provjerava.
On – čisti!?
Sa pola gradskog SDP-a, da ne zaboravimo, i očitava brojila potrošnje električne energije stanovnicima Zadra, a s metlom je došao i do Ploča, Bjelovara, Koprivnice… Do danas moguće da je pokrio i Sloveniju, nismo provjeravali neko vrijeme.
Ured od cca 20 kvadrata, zaposlenih malo i ništa, poslovno iskustvo nula, klijentela uglavnom policija i DORH… Kao da ništa nije.
Policajac Baja se reklamira kao detektiv, a u praksi čisti, na natječaje izlazi sa jednom, pobjeđuje sa desetom brojkom, direktor firme mu je sin, ali za sve se zove tatu…
Ništa ne smeta.
Inspektor prerušen u spremačicu, službeno je, ne zna proste radnje dijeljenja i množenja, ali sasvim dobro uspijeva.
Dapače. Dok se domaće gospodarstvo uslijed pandemije strmoglavo srozava, Bajina Lav zaštita doživljava poslovno proljeće.
Kako smo uvodno rekli, Baja je oživotvorena Zona sumraka.
Jedva čekamo novu epizodu.
Arijana Baraba
Župan nije jedini. Svi se trebaju bojati Marka Pupića Bakrača, odavno!
Najveća laž koju je Sotona prosuo jest ta da – ne postoji. Baš kao što je najveća laž koju je izrekao Marko Pupić Bakrač ona da se “njega nitko ne treba bojati”.
Kako pogrešno. Markom Pupićem Bakračem trebali smo biti užasnuti svi, odavna.
Tu je, međutim, jedna moguće još i gora njegova izjava:
“Shvaćaš li da mi je zbog tvog idiotizma izmaltretirana cijela obitelj?” – kazao je obraćajući se putem medija županu Longinu, istom onomu kojemu je par dana prije i ozbiljno zaprijetio.
Njemu je izmaltretirana cijela obitelj!?
Istom onome koji od ženinog otkaza naovamo ništa drugo ne radi ni na radnom mjestu ni kod kuće ni u krevetu, osim što maltretira i smišlja kako izmaltretirati svakog za koga mu se pričini da je korisno.
Njegova je obitelj izmaltretirana!?
Tko točno? Punica, radnica iz Maraske koja je nakon umirovljenja (prema njegovom iskazu) “u dva dana” digla zgradu sa osam apartmana na Pagu? Ili žena? Smijenjena direktorica javne tvrtke sa milijunima eura vrijednim nekretninama? Sin i nevjesta zaposleni u Bolnici dan nakon što su izašli s fakulteta? Svaki u svojoj vili s bazenom ispred, iznad i oko svakog apartmana… Sve ih vidimo kako shrvani i izmaltretirani plaču nad svojom sudbinom uz tropske koktele i roštilj okupljeni na krovnom bazenu najnovije, treće obiteljske vile u Josipa Kosora.
Kakve li nesretne sudbine. Da namakneš milijune eura, nabiješ ih svima na nos, ponosno, kao da si ih nakon 45 godina muke i znoja donio iz Njemačke, pa u istoj ulici nanižeš čak tri vile jer tebi nitko ništa ne može. Zar to nije svima jasno?
I, taman kad si mislio da je gotovo, da si prošao “lišo”, da te nitko ništa neće pitati – ni kako ni odakle, ono puna kuća policije. Ispada da ne smiješ ni prijetiti!? Kakve li nesreće.
Marko Pupić Bakrač već osam godina ne radi ništa drugo osim što maltretira, zlostavlja i nasrće na sve moguće načine na random odabrane adrese, sve sa samo jednom premisom, prvom i zadnjom koju je zapamtio iz djetinjstva – “reci joj dok ti ne kaže”.
Galami, provocira nerede i sukobe, vrijeđa, kleveće, podmeće i rovari sa sve redom sličnima sebi kao neka neuka i podla baba kakvu svijet nije vidio. Pod platformom, dakako, “drž’te lopova”.
Hoće li ga netko pitati konačno – gdje su lopovi bili prije 2013., kad je “izmaltretirana obitelj Pupić Bakrač” nogom u dupe izbačena sa Zračne luke Zadar?
Do tada je sve bilo ok?
Kakva glupost.
Jednaka onoj da je “kineski ražanj” nakon policijske posjete sve sem ražnja na kojem Kinezi okreću pse (a pas sa slike je zadarski župan).
Sad je “kineski ražanj” – “sintagma“, “vic”, “stari narodni izraz”… Ni prijetiti ne zna kako treba. Što je donekle i u skladu sa svim ostalim aspektima njegova života. Na terorističkim (nikako ne političkim!) tiskovnima se predstavlja kao inspektor RH, na radnom mjestu ga nema, kod kuće je rogonja… Pa jasno da na kraju nije niti onaj tko bi prijetio?
Istovremeno, MPB je jedini sudionik političkog života u Zadru otkad pamtim, a koji je u kratkom periodu više puta “imao posla” s oružjem. Te mu je bačena bomba, te prodaje oružje, te mu je u kući pronađen cijeli arsenal…
Učinak sudjelovanja MPB u društvenopolitičkom životu Zadra ravan je savezničkom bombardiranju grada. Trebat će desetljeća da nakon ove predstave ovdje izraste opozicija vrijedna slušanja, rasprave i komentiranja.
U pravu je Longin kada kaže da čak niti nije pitanje vlastitog straha kad prijavljuje prijetnju Marka Pupića Bakrača na čijem je Facebooku i dan danas “obećanje” da će biti nabijen na kolac.
Marko Pupić Bakrač je možda bio nebitan, pa je možda poželio postati bitan, možda je u nekim trenucima to i mogao biti, ali danas je krajnje opasan, suočen sa drugom starom narodnom – “dabogda imao, pa nemao”.
U jednom je trenutku imao sve – gradilišta, stanove, punu kesu i medijski mir.
Danas je obrnuto. Žena je bez posla, njemu se ozbiljno trese stolica u Ministarstvu poljoprivrede, pod povećalom je čak i opravdanost bolovanja na kojemu je skoro tri mjeseca, na zadnjim je izborima potvrdio biračko tijelo u težini 128 glasova. Umjesto pilota s aerodroma, horde turista i građevinskih radnika, kućama mu sad šetaju DORH, porezni inspektori i policija.
Sad je pravi trenutak za ispeći kokice, zavaliti se i gledati. Tko mu je sljedeći kriv i tko će platiti?
Jedini je problem što se komedija s elementima krimića naglo pretvara u ratni film.
Neugodna poruka svih predstava u režiji Marka Pupića Bakrača jest – “mene ne dirajte jer ćete požaliti” i vrlo brzo će to biti jasno svima.
On stoji na prvoj crti obrane krajnje sumnjivo stečenog obiteljskog bogatstva i ni metar dalje. Do sada mu je sve pošlo za rukom, pa misli da će i prijetnje.
Na potezu je Ivica Škara i ODO Zadar.
Može li Marko Pupić Bakrač što nitko ne može?
Arijana Baraba
MADE IN KLOKOČEVCI Je li Glasovac zadarska Slavonka, slavonska Zadranka ili – zagrebačka karijeristica?
Netko je strašno zamjerio jer je u zadnjoj kolumni o rasulu u SDP-u Zadar kao krivo napisano da je Sabina Glasovac “sa sjevera Hrvatske”.
Jer da Slavonija nije na sjeveru nego na istoku. Toliko smo veliki. Da nam je malo i četiri strane svijeta.
Uz duboke isprike, dopuštamo da je Glasovac i sa samog zenita iznad Slavonije, Dalmacije i Zagreba, pa da je to predisponira za političko čudo koje je danas kandidat za gradonačelnicu Zadra, sutra za saborskog zastupnika iz Slavonije, dogodine za međimursku županicu (?)…
Najpreciznije moguće, aktualni glas Slavonaca u Saboru i članica Predsjedništva socijaldemokrata u Zadru nije ni sa sjevera ni sa juga nego – iz Klokočevca.
Selo je to površine 33,58 km², sa oko 160 kuća. Je li presudno jesu li Klokočevci na jugozapadu, sjeveroistoku, sjeveru ili nadiru Republike Hrvatske… čini se da i nije.
Bitnije pitanje jest kako je žena iz Klokočevca uspjela postati članicom Predsjeništva SDP-a Zadar 2020. godine?
Tri dana nakon što je dospjela u Sabor zahvaljujući glasovima “rodne” Slavonije.
I kako je došla u poziciju da žica glasove “svojih” Slavonaca tri godine nakon što se nudila za gradonačelnicu – Zadranima?
Istina, nije da ne odgovara smjeru kojim zadarski SDP tone već godinama.
Članica Predsjedništva iz Slavonije ustvari se sjajno uklapa u vodstvo koje čine fetivi Zadrani Radeta, Mrčela i Gaši.
Radi se o tome da se još od mandata Antuna Novoselovića Baje Slavonci dobro zabavljaju sa zadarskom političkom scenom, sa SDP-om Zadar i sa samim biračima.
Baja je izgradio milijunski biznis na plećima poreznih obveznika, a Glasovac saborsku plaću i mirovinu.
Krajnje je pogrešno nazivati je i zadarskom Slavonkom i slavonskom Zadrankom. Nakon svega viđenog, sa sigurnošću se može reći tek to da je njena prava adresa – Zagreb, a jedina domovina – matična banka.
Zadar se i bez navedenih od neovisnosti zaista nagledao kojekakvih igrokaza na sceni koju zovemo političkom, ali ova se čini posebno iskarikirana.
Ovo nisu političke igre u SDP-u. Prije igre gladi.
-
ZADAR / ŽUPANIJA5 dana prije
DR. SORIĆ VODIO RADIONICU U OB / Zadarska Urologija potvrdila se kao centar izvrsnosti urološke laparoskopije
-
ZADAR / ŽUPANIJA1 dan prije
USUSRET BOŽIĆU / Evo kako u nedjelju rade trgovine u Zadru…
-
Svijet4 dana prije
Opasni virus se vratio, pronađen je u otpadnim vodama europskih zemalja: Evo što su idući koraci
-
Hrvatska4 dana prije
VIDEO / Kod Istre snimljena posebna vrsta morskog psa
car
15. travnja 2011. at 18:22
ti si carica! imaš pravo! posralo nas sve s ovom presudom gotovine!