Arijana Baraba
Socijaldemokracija (ispravak)
Neke su na ovom mjestu posljednje objavljeni reci, oni na temu zadarskih SDP-ovaca, naljutili i(li) razočarali. Uz par samih SDP-ovaca, među takvima je, iskreno žalim, i jedan meni posebno bitan kritičar, čovjek iznimnog životnog iskustva, te fascinantne mudrosti i osjećaja za pravičnost, te oštrog, britkog uma, a koji mi svoju veličinu uvijek iznova potvrđuje i time što uopće čita ovih nekoliko redaka brze “mudrosti” koju bi on u trenutku – nadmudrio.
Stoga, pokušaj broj dva. Tema – ista. Zadarski SDP i izbori.
Nisam birač SDP-a. Jesam li ikada bila ili sam, kako se sjetio neki mudri komentator, palačinke pekla nekim tobož socijaldemokratima (detaljnije u nastavku) iz nekih drugih pobuda koje već može imati dvadesetikolikogodišnjak… Nije ni najmanje bitno. Nisam, dakle, birač SDP-a, a koliko sam uopće i socijaldemokrat… To je druga priča. Predmet ove analize (i posljednjeg osvrta, površnog, priznajem jer sam držala da ozbiljniji pristup ne zaslužuje), sve u svemu, nisam ja već grupa ljudi koja je stjecajem niza nesretnih okolnosti preuzela monopol nad rečenom političkom idejom.
Za početak, ajmo nakon dva desetljeća bespogovorne konzumacije konačno revidirati sam pojam socijaldemokracije, a za koju SDP-ovci Hrvatske tvrde da je monopolitistički zastupaju? Wikipedija kaže da je “socijaldemokracija naziv za struju nastalu u marksističkom pokretu s kraja 19. i početka 20. stoljeća koja je držala kako će se transformacija kapitalističkog u socijalističko društvo ostvariti kroz niz postepenih reformi umjesto revolucije. Socijaldemokrati se zalažu za zakonodavstvo kojemu je cilj putem porezne i socijalne politike što je moguće više smanjiti nejednakost među građanima”.
Odakle proizlazi spor broj jedan. Jesu li zaista “porezna i socijalna politika” izvor nejednakosti među građanima?!
Spor broj dva. Što fali nejednakosti, ako bi ista bila na taj način stvorena? Dakle, što naši socijaldemokrati sugeriraju? To bi bilo zanimljivo čuti.
Na internetskim stranicama SDP-a, u uvodu u razradu ideje socijaldemokratskih politika, u tekstu od pet pasusa isto toliko puta spominje se riječ “solidarnost”, a što je i lajtmotiv gornjih dilema. Socijaldemokrati, dakle, promoviraju solidarnu vlast. I pravednu. Povežemo li to s gornjom defnicijom socijaldemokracije, slobodno zaključujem da govorimo o vlasti koja bi pretenciozne (u najmanju ruku) ideje solidarnosti i pravednosti postigla – “regluacijom poreza i socijalne politike”?!
Iako bih im upravo tu, iz vica, odmah dala da preuzmu vlast, nastavljamo logički… U cilju solidarnosti, pretpostavljam – bogatih sa siromašnima, iliti realizacije jakog “srednjega staleža” – bogatima bi se uzelo, da bi se dalo siromašnima i tako bi se dobila “pravedna” sredina?! Prema kome bi to bilo pravedno, samo još taj detalj da saznamo? Prema bogatima, kojima je nešto oduzeto – ne temeljem zaključka kaznenog procesa koji bi dokazao kriminalno stjecanje bogatstva? Ili prema siromašnima, koji su takvim iskustvom poučeni u to da drugi netko radi za njih, pa oni ne moraju? Voljela bih čuti Milanovićev odgovor na ovo pitanje. Kako bi to naša socijaldemokracija svoje temeljne ideje implementirala u život Hrvatske? I, kome bi se prvome uzelo? Čačiću?
Ovoga puta samo, o njemu nećemo. Uvodno objašnjenje socijaldemokracije na stranicama SDP-a inspirira sa svakom svojom rečenicom. Ali, i drži vodu samo ako ga razmatramo kao osmoškolski uradak u tim godinama rijetkog obožavatelja Indexa i ideje “da sam ja netko”…
E, pa, kažu naši socijaldemokrati, da su oni netko, oni bi “Hrvatsku sigurnosti, solidarnosti i prosperiteta”. Jasno ko dan! Zar bi netko stavio na papir – onaj tko želi dobiti izbore – “želim opasnu, opaku i Hrvatsku bez budućnosti”? Mislila sam da smo položili prvu godinu male škole politike, ali ne. SDP-ovci dalje kažu da je sve rečeno “nasušna javna potreba, potreba naših obitelji i svih nas ponaosob”, time nas već lagano vrijeđajući jer se upuštaju u ozbiljan minski teren, time što nam objašnjavaju što trebamo i želimo, ali i poentiraju sa još privlačnijom za analizu porukom:
“Bez socijalne demokracije nema socijalno odgovorne vlasti, bez SDP-a nema socijaldemokracije.”
Tu imamo više problema. Prvo, socijalno odgovorna vlast i socijaldemokracija ne moraju i prečesto niti nemaju baš nikakve veze jedno s drugim. Dapače.
Drugo, za nekoga tko ima toliku želju solidarizirati se, citat zvuči malo totalitaristički, ako ne i militaristički, dok je u ideji solidarnosti – mir?
I, treće, bez SDP-a (u Hrvatskoj) uistinu nema socijaldemokracije. Posljednje bi mogao biti najveći problem, za onoga tko zaista želi pluralizam, a dobro bi nam svima došao.
U nastavku velikog govora veliki vođa Milanović, sve u svemu, kaže da bi, kada bi bio netko, njegov program za Hrvatsku bio: “Solidarnost i pravednost u svijetu rada, poticajnost poduzetništva i odgovornost vlasništva, šanse za školovanje i obrazovanje, pomoć u ostvarivanju stambene sigurnosti obitelji i pojedinca, zaštita zdravlja kao briga države, bezbrižna mladost i dostojanstvena starost, briga društva za slabije i nezaštićene, obzironost prema drugima i drugačijima kao bogatstvu društva, to je SDP-ov program za modernu Hrvatsku.”
(Ne, nije isječak iz “Malog Princa“, nego zaista iz programa SDP-a.)
Već se polako počinjem i ja osjećati socijaldemokratom, sad su mi stvari malo jasnije. I ja, baš kao i Mali Princ, i kao Milanović, želim emotivnu, iskrenu i jednostavnu Hrvatsku. I to više puta na mjesec. Kad kasne plaće, recimo, jer bi tada moji emotivni, iskreni i jednostavni zaposlenici, hrvatski socijaldemokrati, shvatili da je poslovanje teško i nemoguće, pa bi pristali raditi i badava; kad želim nešto što ne mogu platiti, jer bi moja solidarna, socijaldemokratska Hrvatska uzela koliko mi fali od nekoga kome (za to) ne fali; i, konačno, kad se ubijem od poštenja i posla, a i dalje ne uspijevam ubiti osjećaj da sve ide neproporcionalno tome sporo, jer bi me moja hrvatska, socijaldemokratska vlada Zorana Milanovića zagrlila i utješila!?
Mi u suštini, dakle, pričamo o besmislicama izraslim na nekim zastrajelim ideologijama, originalno nastalim u s današnjim neusporedivom vremenu, prostoru, običajima i očekivanjima, potrebama.
Ali ni to nije najspornije u temi o hrvatskim, posebno zadarskim socijaldemokratima. Osim činjenice da, otkad su potonji iz stranke potjerali jedinog istinskog socijaldemokrata, Romana Meštrovića, tamo zapravo socijaldemorkacije nema ni u pokušaju, najviše smeta što i dalje o ovoj i ovakvoj temi progovara – i to nerazgovijetno – osoba imena Ingrid Antičević Marinović. Ona je najglasnije grlo zadarske socijaldemokratske scene. Žena čiji ni politički ni poslovni ni privatni životopis ne bi preživjeli jedan dan socijaldemokracije kakvu (niti ne zna da) propagira.
Zapravo, ma čak niti to nije toliki problem. To paušalno zadiranje u ozbiljne teme, to beskonačno vrijeđanje inteligencije onih koje trebaš, to ignorantsko ponašanje… Manje smeta od činjenice da se i ono javlja samo pred ove ili one izbore.
SDP uopće u Zadru ne treba u kampanju. Redakcija Z NET-a će si dati truda, a oni nek milijune predviđene za istu solidarno podijele siromašnima (kakvih među njima nema), pa ćemo iz Znanstvene knjižnice iskopirati i objavljivati 30 dana izvještaje sa tiskovnih konferecija s prošlih i pretprošlih izbora. Sa sve i jednih, govorim to kompetentno, kao novinar s preko 16 godina iskustva i prekomjerno odgledanih kampanja, vikali su – “ovoga puta rušimo HDZ”, “vrijeme je za poštenu Hrvatsku”… A mi smo slušali, pisali, vraćali se, dok bi oni nakon svake seanse bježali po slavljima pretpostavljene pobjede koja se jednom, ali teškim naporom svih svjetskih sila, nizom kardinalnih grešaka vladajućih i prvenstveno pogrešnom raspodjelom zvijezda i – dogodila. I, što smo imali? Generalne čistke, dotad neviđeno foteljaštvo i, da ne zaboravimo, pripremljenu platformu za ono što Hrvatska danas ima sa Haagom.
Je li to bilo pravdeno? Ili pak solidarno?
Jedino pametno za kraj, a što dolazi sa adrese socijaldemokrata u Hrvata, u ovome trenutku bilo bi ono Račanovo:
“Hajte, molim vas?”
Zadarsku socijaldemokraciju, odnosno politiku SDP-a, još jednom će zastupati Splićanin, možemo i o tome, ako je nužno? U izbornoj jedinici u kojoj (da drugih problema s time nema) zadarski kraj odnosi najviše glasova? I u trenutku kada je Zadar na najvećem “ili-ili”?
To je već pravedno. I solidarno. Prema Ostojiću ili Kotromanoviću, sasvim sigurno. I prema Antičević Marinović, jer i dalje neće morati raditi baš ništa, osim povremeno galamiti. Prema Splitu, eventualno, a prema Zadru kao središtu rečene izborne jedinice… Prosudit će najbolje Zadrani.
Pametnome – i previše.
Arijana Baraba
ONLINE (Na)opaki svijet Antuna Novoselovića Baje
Životni put našeg prijatelja Antuna Novoselovića Baje, privremenog podstanara u Zrinsko frankopanskoj 20, nadnaravna je priča s elementima misterije i znanstvene fantastike koja će gledatelja u neizvjesnosti držati prikovana za stolac sve do samoga kraja.
Kod njega ništa nije onako kako se čini, sve je drukčije od onoga u što bi se čovjek zakleo, ono što jest, ustvari nije, i na kraju je sve isto, osim stalnih obrata u svemu i ničemu.
Mnoge smo situacije i ljude do sada uspoređivali sa kultnim američkim serijalom „Zona sumraka“, ali nikad ovoliko osnovano.
Redom…
Koliko god se to danas činilo nevjerojatnim, Baja je nekad bio šef zadarske Krim policije.
Kao i sada, u medije je češće dospijevao zbog skandala, no zbog rezultata posla.
Slučajno ili ne, usred mnogih skandala o kojima se iscrpno pisalo, Baja je…
Dobio otkaz?
Nečastan otpust iz Policije?
Ne.
Orden, pa umirovljenje.
U naponu snage, u ranim četrdesetima, tek što je u rujnu 2009. dobio nagradu MUP-a zbog “iznimno visoke profesionalnosti i predanosti poslu”, u ljeto 2010. naš je Baja – prijevremeno umirovljen.
Tako “predan” policajac, netko bi pomislio, iscrpljen je od “posvećenosti” poslu pa će ostatak će života uživati u miru i tenisu, recimo?
Ne. Ovaj “profesionalni” policajac odlazi istog časa u – SDP.
Otamo grmi protiv nepotizma i raznoraznih društvenih nepravdi, tvrdi da se bez stranačke iskaznice HDZ-a ne može ništa…
Ali samo dotle dok u javnost nije procurila informacija da upravo on, točnije njegova obiteljska tvrtka, bogato posluje s državnim – HEP-om!?
Novoselović se povlači sa javne scene, nema više ništa reći ni o nepotizmu, ni o pogodovanju, još manje o javnim tvrtkama, zapošljavanju i natječajima. Nestaje sa lokalne i nacionalne političke scene i iz Gradskog vijeća, s Trga 5 bunara… Nema ga nigdje.
Ako ga tko traži, sad je u Zrinsko frankopanskoj 20. Izbacio je kamere pred ured obiteljske “Lav zaštite” i, piše na stranicama iste, bavi se zaštitom ljudi i imovine, odnosno detektivskim poslovima.
Točno kako i priliči nagrađenom, pa prijevremeno umirovljenom policajcu.
Opet – ne.
Policajac Baja niti koga štiti niti osigurava, koliko je poznato niti ne uhodi i ne provjerava.
On – čisti!?
Sa pola gradskog SDP-a, da ne zaboravimo, i očitava brojila potrošnje električne energije stanovnicima Zadra, a s metlom je došao i do Ploča, Bjelovara, Koprivnice… Do danas moguće da je pokrio i Sloveniju, nismo provjeravali neko vrijeme.
Ured od cca 20 kvadrata, zaposlenih malo i ništa, poslovno iskustvo nula, klijentela uglavnom policija i DORH… Kao da ništa nije.
Policajac Baja se reklamira kao detektiv, a u praksi čisti, na natječaje izlazi sa jednom, pobjeđuje sa desetom brojkom, direktor firme mu je sin, ali za sve se zove tatu…
Ništa ne smeta.
Inspektor prerušen u spremačicu, službeno je, ne zna proste radnje dijeljenja i množenja, ali sasvim dobro uspijeva.
Dapače. Dok se domaće gospodarstvo uslijed pandemije strmoglavo srozava, Bajina Lav zaštita doživljava poslovno proljeće.
Kako smo uvodno rekli, Baja je oživotvorena Zona sumraka.
Jedva čekamo novu epizodu.
Arijana Baraba
Župan nije jedini. Svi se trebaju bojati Marka Pupića Bakrača, odavno!
Najveća laž koju je Sotona prosuo jest ta da – ne postoji. Baš kao što je najveća laž koju je izrekao Marko Pupić Bakrač ona da se “njega nitko ne treba bojati”.
Kako pogrešno. Markom Pupićem Bakračem trebali smo biti užasnuti svi, odavna.
Tu je, međutim, jedna moguće još i gora njegova izjava:
“Shvaćaš li da mi je zbog tvog idiotizma izmaltretirana cijela obitelj?” – kazao je obraćajući se putem medija županu Longinu, istom onomu kojemu je par dana prije i ozbiljno zaprijetio.
Njemu je izmaltretirana cijela obitelj!?
Istom onome koji od ženinog otkaza naovamo ništa drugo ne radi ni na radnom mjestu ni kod kuće ni u krevetu, osim što maltretira i smišlja kako izmaltretirati svakog za koga mu se pričini da je korisno.
Njegova je obitelj izmaltretirana!?
Tko točno? Punica, radnica iz Maraske koja je nakon umirovljenja (prema njegovom iskazu) “u dva dana” digla zgradu sa osam apartmana na Pagu? Ili žena? Smijenjena direktorica javne tvrtke sa milijunima eura vrijednim nekretninama? Sin i nevjesta zaposleni u Bolnici dan nakon što su izašli s fakulteta? Svaki u svojoj vili s bazenom ispred, iznad i oko svakog apartmana… Sve ih vidimo kako shrvani i izmaltretirani plaču nad svojom sudbinom uz tropske koktele i roštilj okupljeni na krovnom bazenu najnovije, treće obiteljske vile u Josipa Kosora.
Kakve li nesretne sudbine. Da namakneš milijune eura, nabiješ ih svima na nos, ponosno, kao da si ih nakon 45 godina muke i znoja donio iz Njemačke, pa u istoj ulici nanižeš čak tri vile jer tebi nitko ništa ne može. Zar to nije svima jasno?
I, taman kad si mislio da je gotovo, da si prošao “lišo”, da te nitko ništa neće pitati – ni kako ni odakle, ono puna kuća policije. Ispada da ne smiješ ni prijetiti!? Kakve li nesreće.
Marko Pupić Bakrač već osam godina ne radi ništa drugo osim što maltretira, zlostavlja i nasrće na sve moguće načine na random odabrane adrese, sve sa samo jednom premisom, prvom i zadnjom koju je zapamtio iz djetinjstva – “reci joj dok ti ne kaže”.
Galami, provocira nerede i sukobe, vrijeđa, kleveće, podmeće i rovari sa sve redom sličnima sebi kao neka neuka i podla baba kakvu svijet nije vidio. Pod platformom, dakako, “drž’te lopova”.
Hoće li ga netko pitati konačno – gdje su lopovi bili prije 2013., kad je “izmaltretirana obitelj Pupić Bakrač” nogom u dupe izbačena sa Zračne luke Zadar?
Do tada je sve bilo ok?
Kakva glupost.
Jednaka onoj da je “kineski ražanj” nakon policijske posjete sve sem ražnja na kojem Kinezi okreću pse (a pas sa slike je zadarski župan).
Sad je “kineski ražanj” – “sintagma“, “vic”, “stari narodni izraz”… Ni prijetiti ne zna kako treba. Što je donekle i u skladu sa svim ostalim aspektima njegova života. Na terorističkim (nikako ne političkim!) tiskovnima se predstavlja kao inspektor RH, na radnom mjestu ga nema, kod kuće je rogonja… Pa jasno da na kraju nije niti onaj tko bi prijetio?
Istovremeno, MPB je jedini sudionik političkog života u Zadru otkad pamtim, a koji je u kratkom periodu više puta “imao posla” s oružjem. Te mu je bačena bomba, te prodaje oružje, te mu je u kući pronađen cijeli arsenal…
Učinak sudjelovanja MPB u društvenopolitičkom životu Zadra ravan je savezničkom bombardiranju grada. Trebat će desetljeća da nakon ove predstave ovdje izraste opozicija vrijedna slušanja, rasprave i komentiranja.
U pravu je Longin kada kaže da čak niti nije pitanje vlastitog straha kad prijavljuje prijetnju Marka Pupića Bakrača na čijem je Facebooku i dan danas “obećanje” da će biti nabijen na kolac.
Marko Pupić Bakrač je možda bio nebitan, pa je možda poželio postati bitan, možda je u nekim trenucima to i mogao biti, ali danas je krajnje opasan, suočen sa drugom starom narodnom – “dabogda imao, pa nemao”.
U jednom je trenutku imao sve – gradilišta, stanove, punu kesu i medijski mir.
Danas je obrnuto. Žena je bez posla, njemu se ozbiljno trese stolica u Ministarstvu poljoprivrede, pod povećalom je čak i opravdanost bolovanja na kojemu je skoro tri mjeseca, na zadnjim je izborima potvrdio biračko tijelo u težini 128 glasova. Umjesto pilota s aerodroma, horde turista i građevinskih radnika, kućama mu sad šetaju DORH, porezni inspektori i policija.
Sad je pravi trenutak za ispeći kokice, zavaliti se i gledati. Tko mu je sljedeći kriv i tko će platiti?
Jedini je problem što se komedija s elementima krimića naglo pretvara u ratni film.
Neugodna poruka svih predstava u režiji Marka Pupića Bakrača jest – “mene ne dirajte jer ćete požaliti” i vrlo brzo će to biti jasno svima.
On stoji na prvoj crti obrane krajnje sumnjivo stečenog obiteljskog bogatstva i ni metar dalje. Do sada mu je sve pošlo za rukom, pa misli da će i prijetnje.
Na potezu je Ivica Škara i ODO Zadar.
Može li Marko Pupić Bakrač što nitko ne može?
Arijana Baraba
MADE IN KLOKOČEVCI Je li Glasovac zadarska Slavonka, slavonska Zadranka ili – zagrebačka karijeristica?
Netko je strašno zamjerio jer je u zadnjoj kolumni o rasulu u SDP-u Zadar kao krivo napisano da je Sabina Glasovac “sa sjevera Hrvatske”.
Jer da Slavonija nije na sjeveru nego na istoku. Toliko smo veliki. Da nam je malo i četiri strane svijeta.
Uz duboke isprike, dopuštamo da je Glasovac i sa samog zenita iznad Slavonije, Dalmacije i Zagreba, pa da je to predisponira za političko čudo koje je danas kandidat za gradonačelnicu Zadra, sutra za saborskog zastupnika iz Slavonije, dogodine za međimursku županicu (?)…
Najpreciznije moguće, aktualni glas Slavonaca u Saboru i članica Predsjedništva socijaldemokrata u Zadru nije ni sa sjevera ni sa juga nego – iz Klokočevca.
Selo je to površine 33,58 km², sa oko 160 kuća. Je li presudno jesu li Klokočevci na jugozapadu, sjeveroistoku, sjeveru ili nadiru Republike Hrvatske… čini se da i nije.
Bitnije pitanje jest kako je žena iz Klokočevca uspjela postati članicom Predsjeništva SDP-a Zadar 2020. godine?
Tri dana nakon što je dospjela u Sabor zahvaljujući glasovima “rodne” Slavonije.
I kako je došla u poziciju da žica glasove “svojih” Slavonaca tri godine nakon što se nudila za gradonačelnicu – Zadranima?
Istina, nije da ne odgovara smjeru kojim zadarski SDP tone već godinama.
Članica Predsjedništva iz Slavonije ustvari se sjajno uklapa u vodstvo koje čine fetivi Zadrani Radeta, Mrčela i Gaši.
Radi se o tome da se još od mandata Antuna Novoselovića Baje Slavonci dobro zabavljaju sa zadarskom političkom scenom, sa SDP-om Zadar i sa samim biračima.
Baja je izgradio milijunski biznis na plećima poreznih obveznika, a Glasovac saborsku plaću i mirovinu.
Krajnje je pogrešno nazivati je i zadarskom Slavonkom i slavonskom Zadrankom. Nakon svega viđenog, sa sigurnošću se može reći tek to da je njena prava adresa – Zagreb, a jedina domovina – matična banka.
Zadar se i bez navedenih od neovisnosti zaista nagledao kojekakvih igrokaza na sceni koju zovemo političkom, ali ova se čini posebno iskarikirana.
Ovo nisu političke igre u SDP-u. Prije igre gladi.
-
ZADAR / ŽUPANIJA2 dana ago
(NE)RADNI DANI / Donosimo radno vrijeme trgovina u Zadru u nedjelju i ponedjeljak…
-
Svijet4 dana ago
Rusko-sibirska anticiklona pomiče se prema zapadu: Sredozemlje se priprema za nalet hladnoće
-
magazin5 dana ago
Jesu li znanstvenici zaista pronašli pilulu koja može zamijeniti 10 kilometara trčanja?
-
magazin1 dan ago
Špica!
mendul
7. kolovoza 2011. at 20:39
Oho, a ja mislio da je vecina recena u proslom tekstu, kad ono po onoj pokojnog Racana “ma hajte molim vas”, ima toga jos koliko hoces. Da, da, socijaldemokracija nije za svakog. Tako je Baraba, bio je to i ostao Romano Mestrovic, ovi drugi moraju puno toga naucit, a to sigurno nisu birtije i restorani, makar se oni zvali “kukuriku”!!!
veritas
8. kolovoza 2011. at 10:27
E ARIJANA TKO BI REKAO DA SI VISILA SVAKODNEVNO NA PET BUNARA
svatko može viditi da si na njih ljuta iz osobnih razloga,a ne zato što ti je stalo do općeg dobra (dovoljno je pročitati tekst da se to vidi).
bojim se da si i ti KVISKO od sinovčića.
Arijana ante portas
mery
12. kolovoza 2011. at 1:54
Pustimo na stranu to tko je čiji kvisko i iz kojih razloga netko nešto piše, bitno je da to što se piše drži vodu a ovaj članak zasigurno drži vodu a i služi općem dobru obzirom da uvijek ima naivaca koji bi i pokleknuli na hrvatsku socijaldemokraciju, u SDP-u nema ni S od socijaldemokracije, blago hrvatskoj kad bi se ona počela provodit u redovima SDP-ovaca uspijeli bi pokriti državni dug.
Milanović je eto jezikom napravio veliki posao za ovu državu i kojeg ćemo zasigurno pamtit po riječima HOĆEMO IZBORE, i eto dobili su datum izbora složili neku KUKUNAMA koalicju tj.podijelili fotelje što im je i jedini cilj. Moramo im odat priznanje na velikom radu i trudu u cilju širenja i promoviranja stranke, pa je u svrhu promocije lijep doček priredila kćer (SDP) rapskog gradonačelnika (SDP) našoj premijerki, da se ne daj bože netko drugi iz neke druge stranke drznuo to napravit rekli bi naši socijaldemokrati seljak, neodgojen, neuk čovjek al obzirom da je dotična gospođica iz redova socijaldemokrata mora de je intelektualka.
Ali i u našem se gradu osjeća buđenje sdpovaca počeli su da rade, puno rade, na veliko i malo oformljuju ogranke, određuju predsjednike, podpredsjednike, tajnike, zamjenike ……moglo bi se naravno o našem sdp-u mnogo toga napisat i reć al mislim da su suvišne sve riječi samo se nadam da će upast u rupu koju kopaju u svojim redovima.
P.S. Marinovićka je danas imala superrr supeeerrr haljinu a ni frizura nije loša novi ljetni hit!!!!!!!!
Alex
12. kolovoza 2011. at 12:45
Imam loš predosjećaj, da će SDP dobiti izbore -kao i sa Račanom, obećavali da će RH postati Švicarska, a jeino što su napravili je kokodakali “Ne možemo xy realizirati radi prošle vlasti”… Sad će o tome kukurikati!