Arijana Baraba
Pozdrav iz Metroa
Kao i kod analiziranja bilo čega drugoga, tako i kod nazovimo hrvatske krize, nesmotreno uvijek iznova upadamo u iste zamke. Odemo preduboko i – pogriješimo. Dragi Poirot… Pravi odgovor zaista je uvijek onaj najjednostavniji. Analizirajući domaću krizu, dakle, zavrnuli smo rukave, rastvorili šest enciklopedija – povijesnih, medicinskih, političkih, svakakvih, pa sazvali konzilij eminentnih, kakvih drugih, stručnjaka koji su sobom također donijeli svak sedam svojih skripti i šest plagijatorskih, pa smo spojili stolove, razgrnuli svo rečeno naoružanje po njima i – tko dublje zaore. Jasno da smo se, slijedom Poirotove logike, nakon prvog zaranjanja u izneseni opus – izgubili. A sve što smo zapravo trebali učiniti, ispostavlja se, jest – otići u Metro. Premda, odmah da se ogradimo, sličnih ilustracija imamo i bliže, i dalje. No, sad smo eto u Metrou i tražimo odgovor na pitanje – zašto smo mi u banani i kolika je banana.
Izlazite iz auta. Ispred Metroa je sve manji broj automobila jer je, znamo, tamo sve veći broj artikala sve skuplji no u mnogim drugim centrima, ne znate zašto i ne tiče vas se jer imate izbora. Pa ipak… Uglavnom, netko s čvrstim živcima iz vašeg auta pita nećete li ostaviti torbice? Gledate ga kako skida s ramena svoju i cijelim nizom spontanih akcija podmeće je pod sjedalicu automobila, sad već stvarajući nered oko sebe. Svi ostali gledaju u nedoumici, vi gledate svoju torbicu u kojoj su tri ključa, dva mobitela i maramice i sjetite se svojih sinusa, pa toga kako ćete zaključati auto, u koju ćete ruku staviti onda novčanik jer jednom vozite kolica, u drugoj stišćete maramice i ključeve, džepova nemate, pa mobitele najbolje u zube? Ili u gaće, ali to nije higijenski, maloprije su bili na stolu nekog kafića… Iznenada otkrivate junaka u sebi, stišćete zube i razdrljeni, spremni na i najgore scenarije, iz auta prema Metrou krećete sa svojom torbicom! Platili ste je toliko i toliko, pa nek služi svrsi! A platit ćete i u Metrou.
Sa pratnjom ulazite u Metro kao pred prijeki sud. Dobro je, prošli ste službenicu na ulazu. Ona je popustila jeftinom šarmu nekog tipa, zahvalni ste mu, premda se pitate što li tek on krijumčari unutra. Ušli ste. Prepreka prva savladana. Tko je ono rekao da Bog ne voli hrabre? Ponosni ste na sebe i ponosni su na vas i svi iz vaše pratnje. Sad je svima žao što su trpali torbe pod sjedala, a sadržaj torbi po džepovima i grudnjacima i tko gdje stigne.
Došli ste do kraja prvog niza polica. U kolicima tek imate dvije stvari s popisa, četiri s popisa pratnje i sedam stvari koje nikad nećete upotrijebiti. Ali, morate dalje. Tu ste gdje ste. Koncentracija već popušta. Svaki drugi red polica je blokiran zbog izvjesnih radova. Jedan s jedne, drugi s druge strane. Sve punijim kolicima vozite slalom po dućanu i sad ste stvarno Bogu zahvalni za torbicu i slobodne ruke.
Neprijatelj, međutim, ne popušta. Fizičke prepreke među policama pretvaraju se u psihološke. Omamljeni ste miomirisima motornih ulja, pa kave, pa praška, a potom – dvozonska klima. U jednoj. Na jedan korak razlike – ljeto i zima. Tropsko i sibirska. Sa plus 28 ulijećete na minus 5. Netko viče da ste zaboravili mlijeko. Mlijeko? Šteta nikakva. Ajmo ća, mislite se, dok nismo zaboravili i odakle dolazimo.
Konačno stižete na kasu. Metro ima… Koliko? Nek za potrebe ove priče bude pet blagajni, iako mi se čini da ih je i više. Večeras rade dvije, naravno. Znak da je dobar dan. Parkirate se pored jedne, ali falša plavuša u vrućim plavim hlačama i zelenoj majici, golih leđa na kojima je tetoviran bršljan (ili dipladenija, niste sigurni, ali se razabire da je u pitanju neka puzavica), ispod više kilograma viška šminke, progovara svojoj suputnici kroz vašu zajedničku noću moru:
– Jaaadna… Znaš l’ što smo zaborav’li? Pa, jaja, brate. Di su jaja? Znaš l’?
Red odjednom zastaje i svi traže jaja. Jedni po njezinim kolicima, drugi po policama, a vi nesvjesno odgonetate je li ova samo sliči na travestita ili znate “di su jaja”, no u to vam pogled naglo skreće ulijevo. Prazna blagajna! Jedan upravo odmiče s posljednjim šamponom i octom. Kidate nalijevo, jasno. Pobjedonosno vadite stvari iz kolica, jednu po jednu, i pitate se kad će netko otkriti pametniji model kupovanja od onog – prvo trpaj, pa vadi, pa opet trpaj, pa trpaj u auto, pa vadi za doma, pa vadi doma… ali neka, još malo i na izlazu ste. Neće vas tako skoro vidjet Metro i kupovina… mislite se, no u to vas trgne glas blagajnice:
– Što van j’ to u kolic’ma?
Aha. Sad svi gledaju u vas. Što vam je to u kolicima, zaista? Gledate u kolica i ne shvaćate. Blagajnica se saginje i grabi iz njih dvije plastične figurice. Jednu tigra, drugu leoparda. Uhvaćeni ste. Znate li što vam je to?
– To je mali donio sobom, od doma, objašnjava preko vašeg ramena ona s početka priče, s više živaca, a vi je pogledavate. Prvo nju, pa reakciju blagajnice za koju biste se mogli zakleti da je odjednom narasla za onih deset centimetara koliko je trenutačno izgubila vaša suputnica.
– Nemojte vi meni “od doma”!? Nema od doma, grmi ova i pregledava figurice.
– Moral’ ste na ulazu zaljep’ti naljepnice na nji’, ako su “od doma”, s visoka će.
S posljednjim atomima snage uključujete se u razgovor koji već prati pola čekaonice Metroa:
– Ma dajte gospođo, pa na traci imate artikle vrijedne dvije tisuće kuna, zar mislite da bismo švercali dvije plastične figurice?
– Ne znan ja što b’ vi.
– Znate što? Evo vam ih, kažete joj da završite epizodu i krenete doma već jednom, no ona odbija, ali odbija i nastaviti s poslom, te vas povlači za rukav u kojem držite vrećicu i čekate da otkuca robu, riječima:
– Slušajte vi mene, moj posa’ j’ da van kažen da ste moral’ naljep’ti naljepnice na svoje stvari koje unes’te u dućan, ‘ste čul’?, bijesno će konačno se vraćajući svom pravom poslu. Naplati kupljenoga.
Puna vam je kapa, ali svejedno joj se na odlasku kiselo nasmijete i zaželite ugodnu večer, naivno misleći kako je kraj. Ali, nije. Revna blagajnica odguruje vas i vaša kolica, te trči ispred vas do čuvara ove sumanute paradržave u još luđoj državi Hrvatskoj čiju svrhu ionako nikada niste uspjeli dokučiti.
– Ja san in rekla da s’ morali imat’ naljepnice. Vid’te što s’ pokušali prenit, vid’te, govori mu.
Osmjehujete se sad već zadovoljno, predviđajući da će čuvarev odgovor na tigra i leoparda biti “dobro, dobro”, ali čujete sljedeće:
– Sad znaju za drugi put!
Eto. Eto zašto smo mi u tridesetisedmoj po redu krizi u novom mileniju. Zato jer smo budale. Naši servilni i pokor(e)ni suvozači s loše skrivenim vlastitim torbicama; tvrtka koja gradi imidž na način da štedi na osiguranju, pa umjesto da ugradi skupocijen sustav jeftino pretresa kao lopove vlastite klijente; blagajnica koja ne shvaća da ničiji posao (osim u skrivenoj kameri) ne može biti ponižavanje drugih i sebe same, i to istovremeno; ostarjeli čuvar koji komepenzira subjektivan osjećaj nemoći demonstrirajući silu nad kupcima koji ga plaćaju, kupujući u dućanu u kojem radi; a prije svega mi – jer smo uopće pomislili tu ikada više doći, nakon što su nas zadnji put ispratili do vrata jer u dućan ne smiju – dječja kolica!?
Htjela sam reći da je kriva i država koja dopušta u opisanom prilogu kršenje cijelog svog Ustava i barem jedanaest zakona, ali – država smo mi, pa stoga… Eto nam nekoliko odgovora, sve u svemu, na – mislili smo – velika pitanja. Ma kakvi. Sve sama mižerija.
Životni put našeg prijatelja Antuna Novoselovića Baje, privremenog podstanara u Zrinsko frankopanskoj 20, nadnaravna je priča s elementima misterije i znanstvene fantastike koja će gledatelja u neizvjesnosti držati prikovana za stolac sve do samoga kraja.
Kod njega ništa nije onako kako se čini, sve je drukčije od onoga u što bi se čovjek zakleo, ono što jest, ustvari nije, i na kraju je sve isto, osim stalnih obrata u svemu i ničemu.
Mnoge smo situacije i ljude do sada uspoređivali sa kultnim američkim serijalom „Zona sumraka“, ali nikad ovoliko osnovano.
Redom…
Koliko god se to danas činilo nevjerojatnim, Baja je nekad bio šef zadarske Krim policije.
Kao i sada, u medije je češće dospijevao zbog skandala, no zbog rezultata posla.
Slučajno ili ne, usred mnogih skandala o kojima se iscrpno pisalo, Baja je…
Dobio otkaz?
Nečastan otpust iz Policije?
Ne.
Orden, pa umirovljenje.
U naponu snage, u ranim četrdesetima, tek što je u rujnu 2009. dobio nagradu MUP-a zbog “iznimno visoke profesionalnosti i predanosti poslu”, u ljeto 2010. naš je Baja – prijevremeno umirovljen.
Tako “predan” policajac, netko bi pomislio, iscrpljen je od “posvećenosti” poslu pa će ostatak će života uživati u miru i tenisu, recimo?
Ne. Ovaj “profesionalni” policajac odlazi istog časa u – SDP.
Otamo grmi protiv nepotizma i raznoraznih društvenih nepravdi, tvrdi da se bez stranačke iskaznice HDZ-a ne može ništa…
Ali samo dotle dok u javnost nije procurila informacija da upravo on, točnije njegova obiteljska tvrtka, bogato posluje s državnim – HEP-om!?
Novoselović se povlači sa javne scene, nema više ništa reći ni o nepotizmu, ni o pogodovanju, još manje o javnim tvrtkama, zapošljavanju i natječajima. Nestaje sa lokalne i nacionalne političke scene i iz Gradskog vijeća, s Trga 5 bunara… Nema ga nigdje.
Ako ga tko traži, sad je u Zrinsko frankopanskoj 20. Izbacio je kamere pred ured obiteljske “Lav zaštite” i, piše na stranicama iste, bavi se zaštitom ljudi i imovine, odnosno detektivskim poslovima.
Točno kako i priliči nagrađenom, pa prijevremeno umirovljenom policajcu.
Opet – ne.
Policajac Baja niti koga štiti niti osigurava, koliko je poznato niti ne uhodi i ne provjerava.
On – čisti!?
Sa pola gradskog SDP-a, da ne zaboravimo, i očitava brojila potrošnje električne energije stanovnicima Zadra, a s metlom je došao i do Ploča, Bjelovara, Koprivnice… Do danas moguće da je pokrio i Sloveniju, nismo provjeravali neko vrijeme.
Ured od cca 20 kvadrata, zaposlenih malo i ništa, poslovno iskustvo nula, klijentela uglavnom policija i DORH… Kao da ništa nije.
Policajac Baja se reklamira kao detektiv, a u praksi čisti, na natječaje izlazi sa jednom, pobjeđuje sa desetom brojkom, direktor firme mu je sin, ali za sve se zove tatu…
Ništa ne smeta.
Inspektor prerušen u spremačicu, službeno je, ne zna proste radnje dijeljenja i množenja, ali sasvim dobro uspijeva.
Dapače. Dok se domaće gospodarstvo uslijed pandemije strmoglavo srozava, Bajina Lav zaštita doživljava poslovno proljeće.
Kako smo uvodno rekli, Baja je oživotvorena Zona sumraka.
Jedva čekamo novu epizodu.
Najveća laž koju je Sotona prosuo jest ta da – ne postoji. Baš kao što je najveća laž koju je izrekao Marko Pupić Bakrač ona da se “njega nitko ne treba bojati”.
Kako pogrešno. Markom Pupićem Bakračem trebali smo biti užasnuti svi, odavna.
Tu je, međutim, jedna moguće još i gora njegova izjava:
“Shvaćaš li da mi je zbog tvog idiotizma izmaltretirana cijela obitelj?” – kazao je obraćajući se putem medija županu Longinu, istom onomu kojemu je par dana prije i ozbiljno zaprijetio.
Njemu je izmaltretirana cijela obitelj!?
Istom onome koji od ženinog otkaza naovamo ništa drugo ne radi ni na radnom mjestu ni kod kuće ni u krevetu, osim što maltretira i smišlja kako izmaltretirati svakog za koga mu se pričini da je korisno.
Njegova je obitelj izmaltretirana!?
Tko točno? Punica, radnica iz Maraske koja je nakon umirovljenja (prema njegovom iskazu) “u dva dana” digla zgradu sa osam apartmana na Pagu? Ili žena? Smijenjena direktorica javne tvrtke sa milijunima eura vrijednim nekretninama? Sin i nevjesta zaposleni u Bolnici dan nakon što su izašli s fakulteta? Svaki u svojoj vili s bazenom ispred, iznad i oko svakog apartmana… Sve ih vidimo kako shrvani i izmaltretirani plaču nad svojom sudbinom uz tropske koktele i roštilj okupljeni na krovnom bazenu najnovije, treće obiteljske vile u Josipa Kosora.
Kakve li nesretne sudbine. Da namakneš milijune eura, nabiješ ih svima na nos, ponosno, kao da si ih nakon 45 godina muke i znoja donio iz Njemačke, pa u istoj ulici nanižeš čak tri vile jer tebi nitko ništa ne može. Zar to nije svima jasno?
I, taman kad si mislio da je gotovo, da si prošao “lišo”, da te nitko ništa neće pitati – ni kako ni odakle, ono puna kuća policije. Ispada da ne smiješ ni prijetiti!? Kakve li nesreće.
Marko Pupić Bakrač već osam godina ne radi ništa drugo osim što maltretira, zlostavlja i nasrće na sve moguće načine na random odabrane adrese, sve sa samo jednom premisom, prvom i zadnjom koju je zapamtio iz djetinjstva – “reci joj dok ti ne kaže”.
Galami, provocira nerede i sukobe, vrijeđa, kleveće, podmeće i rovari sa sve redom sličnima sebi kao neka neuka i podla baba kakvu svijet nije vidio. Pod platformom, dakako, “drž’te lopova”.
Hoće li ga netko pitati konačno – gdje su lopovi bili prije 2013., kad je “izmaltretirana obitelj Pupić Bakrač” nogom u dupe izbačena sa Zračne luke Zadar?
Do tada je sve bilo ok?
Kakva glupost.
Jednaka onoj da je “kineski ražanj” nakon policijske posjete sve sem ražnja na kojem Kinezi okreću pse (a pas sa slike je zadarski župan).
Sad je “kineski ražanj” – “sintagma“, “vic”, “stari narodni izraz”… Ni prijetiti ne zna kako treba. Što je donekle i u skladu sa svim ostalim aspektima njegova života. Na terorističkim (nikako ne političkim!) tiskovnima se predstavlja kao inspektor RH, na radnom mjestu ga nema, kod kuće je rogonja… Pa jasno da na kraju nije niti onaj tko bi prijetio?
Istovremeno, MPB je jedini sudionik političkog života u Zadru otkad pamtim, a koji je u kratkom periodu više puta “imao posla” s oružjem. Te mu je bačena bomba, te prodaje oružje, te mu je u kući pronađen cijeli arsenal…
Učinak sudjelovanja MPB u društvenopolitičkom životu Zadra ravan je savezničkom bombardiranju grada. Trebat će desetljeća da nakon ove predstave ovdje izraste opozicija vrijedna slušanja, rasprave i komentiranja.
U pravu je Longin kada kaže da čak niti nije pitanje vlastitog straha kad prijavljuje prijetnju Marka Pupića Bakrača na čijem je Facebooku i dan danas “obećanje” da će biti nabijen na kolac.
Marko Pupić Bakrač je možda bio nebitan, pa je možda poželio postati bitan, možda je u nekim trenucima to i mogao biti, ali danas je krajnje opasan, suočen sa drugom starom narodnom – “dabogda imao, pa nemao”.
U jednom je trenutku imao sve – gradilišta, stanove, punu kesu i medijski mir.
Danas je obrnuto. Žena je bez posla, njemu se ozbiljno trese stolica u Ministarstvu poljoprivrede, pod povećalom je čak i opravdanost bolovanja na kojemu je skoro tri mjeseca, na zadnjim je izborima potvrdio biračko tijelo u težini 128 glasova. Umjesto pilota s aerodroma, horde turista i građevinskih radnika, kućama mu sad šetaju DORH, porezni inspektori i policija.
Sad je pravi trenutak za ispeći kokice, zavaliti se i gledati. Tko mu je sljedeći kriv i tko će platiti?
Jedini je problem što se komedija s elementima krimića naglo pretvara u ratni film.
Neugodna poruka svih predstava u režiji Marka Pupića Bakrača jest – “mene ne dirajte jer ćete požaliti” i vrlo brzo će to biti jasno svima.
On stoji na prvoj crti obrane krajnje sumnjivo stečenog obiteljskog bogatstva i ni metar dalje. Do sada mu je sve pošlo za rukom, pa misli da će i prijetnje.
Na potezu je Ivica Škara i ODO Zadar.
Može li Marko Pupić Bakrač što nitko ne može?
Arijana Baraba
MADE IN KLOKOČEVCI Je li Glasovac zadarska Slavonka, slavonska Zadranka ili – zagrebačka karijeristica?
Netko je strašno zamjerio jer je u zadnjoj kolumni o rasulu u SDP-u Zadar kao krivo napisano da je Sabina Glasovac “sa sjevera Hrvatske”.
Jer da Slavonija nije na sjeveru nego na istoku. Toliko smo veliki. Da nam je malo i četiri strane svijeta.
Uz duboke isprike, dopuštamo da je Glasovac i sa samog zenita iznad Slavonije, Dalmacije i Zagreba, pa da je to predisponira za političko čudo koje je danas kandidat za gradonačelnicu Zadra, sutra za saborskog zastupnika iz Slavonije, dogodine za međimursku županicu (?)…
Najpreciznije moguće, aktualni glas Slavonaca u Saboru i članica Predsjedništva socijaldemokrata u Zadru nije ni sa sjevera ni sa juga nego – iz Klokočevca.
Selo je to površine 33,58 km², sa oko 160 kuća. Je li presudno jesu li Klokočevci na jugozapadu, sjeveroistoku, sjeveru ili nadiru Republike Hrvatske… čini se da i nije.
Bitnije pitanje jest kako je žena iz Klokočevca uspjela postati članicom Predsjeništva SDP-a Zadar 2020. godine?
Tri dana nakon što je dospjela u Sabor zahvaljujući glasovima “rodne” Slavonije.
I kako je došla u poziciju da žica glasove “svojih” Slavonaca tri godine nakon što se nudila za gradonačelnicu – Zadranima?
Istina, nije da ne odgovara smjeru kojim zadarski SDP tone već godinama.
Članica Predsjedništva iz Slavonije ustvari se sjajno uklapa u vodstvo koje čine fetivi Zadrani Radeta, Mrčela i Gaši.
Radi se o tome da se još od mandata Antuna Novoselovića Baje Slavonci dobro zabavljaju sa zadarskom političkom scenom, sa SDP-om Zadar i sa samim biračima.
Baja je izgradio milijunski biznis na plećima poreznih obveznika, a Glasovac saborsku plaću i mirovinu.
Krajnje je pogrešno nazivati je i zadarskom Slavonkom i slavonskom Zadrankom. Nakon svega viđenog, sa sigurnošću se može reći tek to da je njena prava adresa – Zagreb, a jedina domovina – matična banka.
Zadar se i bez navedenih od neovisnosti zaista nagledao kojekakvih igrokaza na sceni koju zovemo političkom, ali ova se čini posebno iskarikirana.
Ovo nisu političke igre u SDP-u. Prije igre gladi.
FOTOGALERIJA / Izaslanstvo Općine Sv. Filip i Jakov u Vukovaru odalo počast žrtvama
TJEDNI HOROSKOP / Najsretniji znakovi će biti Jarac, Škorpion, Vodenjak
DANI SJEĆANJA / U Benkovcu danas duhovni susret za branitelje i njihove obitelji, potom noćni hod do Škabrnje
SUBOTA UKRATKO / Požar u stanu na Poluotoku; eksplozija plinske boce u kući u Ulici Ljudevita Gaja
TUĐMANOVA / U prometnoj nesreći teško ozlijeđena 69-godišnjakinja
(NE)RADNI DANI / Donosimo radno vrijeme trgovina u Zadru u nedjelju i ponedjeljak…
Rusko-sibirska anticiklona pomiče se prema zapadu: Sredozemlje se priprema za nalet hladnoće
Jesu li znanstvenici zaista pronašli pilulu koja može zamijeniti 10 kilometara trčanja?
Špica!
DHMZ objavio važno upozorenje: “Samo ovako možemo zaštititi sigurnost građana”
VIDEO / Renault 4 se vraća, ali u malo drugačijoj verziji: Donosimo sve detalje
(VIDEO) Prehlađeni ste? Evo kako sasjeći prehladu u korijenu čim osjetite prve simptome
VIDEO / Roditelji i djeca koje je Udruga donirala na polufinalnoj večeri 8. MHTAJ-a
VIDEO / Hit jeseni: Jure Brkljača i Sanella udružili glasove u neodoljivoj “Srići”
[VIDEO] Publika je ovo dugo tražila! Tomislav Bralić i klapa Intrade snimili spot za “Nagrišpano more”!
-
ZADAR / ŽUPANIJA2 dana ago(NE)RADNI DANI / Donosimo radno vrijeme trgovina u Zadru u nedjelju i ponedjeljak…
-
Svijet4 dana agoRusko-sibirska anticiklona pomiče se prema zapadu: Sredozemlje se priprema za nalet hladnoće
-
magazin5 dana agoJesu li znanstvenici zaista pronašli pilulu koja može zamijeniti 10 kilometara trčanja?
-
magazin1 dan agoŠpica!
loo
2. listopada 2011. at 12:57
Ooooo da…znamo kako je to kad s djetetom u jednoj ruci, a novčanikom i ključevima u drugoj ruci pokušavaš dohvatiti određene artikle s polica preskupog Metroa, ako one naravno nisu barikadirane njihovim viličarima, zatvorene lancima ili zakrčene paletama i kutijama s robom kojom se popunjavaju police baš u vrijeme kada najviše ljudi obavlja kupovinu. Ili barem to pokušava.
Arijan Barbarin
2. listopada 2011. at 20:24
evo nisam ni misliokomentirati, jer si ocito u krizi kad pises o oovom, uz MILIJAARDU tema iz zivota koje nas stvarnoo muce, pa kako si sama sebi napisala komentar podrske, nisam se mogao suzdrzati, molim te Arijana, prije nego postiras, napravi istrazivanje, to je temelj dobrok kolumniste/tice..
“Kartica za kupce izdaje se isključivo profesionalnim kupcima:
pravnim osobama (d.o.o – društvo s ograničenom odgovornošću, d.d. – dioničko društvo, j.t.d. – javno trgovačko društvo, k.d. – komanditno društvo..)
fizičkim osobama, tj. osobama koje obavljaju samostalnu djelatnost kojom ostvaruju prihod stalnim ili povremenim samostalnim radom (primjerice umjetnici, odvjetnici, samostalni novinari, javni bilježnici, sudski tumači i sl.);
javnim ustanovama (škole, bolnice, vrtići, organi državne uprave i sl.) te
udrugama, sindikatima i sl..
” ZNACI !!!! nema djece u kolicima, za to imas KONZUM, tamo ima i igraliste i igracke, ovaj tvoj pamflet od napisa je ispod svake profesionalne razine, a posebo jer si sama sebi napisala ovaj glupi komentar podrske.
To je industrijska trgovina za profesionalne kupce a ne mjesto za dokonu nedjeljnu setnju s djetetom u kolicima.
Molim te vrati se na ozbiljne teme !!!
Arijan Barbarin
2. listopada 2011. at 20:27
Nadalje, tvoje ismijavanje, osoblja, glede naglaska, samo da znas da je to sve osoblje s teritorija tvog dragoog prijatelja podpredsjednika zupanijskog odbora, pa nevjerujem da se i njemu ismijavas glede naglaska jer i on tako govori, a da si se raspitala znala bi da je Metro jedina firma u kojoj u Zadru; prednost pri zapošljavanju ima lokalno stanovništvo, uključujući i rukovodeće kadrove;
Arijan Barbarin
2. listopada 2011. at 20:29
A mozda samo u stvari udaras reket pred izbore, bez osobnih interesa….. a ZNA SE tko ce uzest “donaciju”
xyz2
2. listopada 2011. at 20:33
ama dajte ljudi zaposlite barbarina čovik se trudi ovoliko,a nigdi priznanja. vidite koliko truda je uložio. smjeniti arijanu i staviti arijana,odmah
Arijan Barbarin
2. listopada 2011. at 21:06
IZJAVA
moji komentari ovdje na portalu “Z NET” nakladnika Medium d.o.o., Predsjednica Uprave: Arijana Baraba, namaju nikakve veze niti namjere da se obracaju OSOBNO predsjednici, direktorici i kolumnistici portala, vec su strogo usmjereni iskljucivo na njene (ili njenih suradnika pod istim imenom predsjednice uprave) tekstove, novinske kartice, objavljene pod dijelom “KOLUMNE”
Moji komentari Van tog konteksta nisu moji i ne preuzimam nikakvu odgovornost !
Zahvaljujem
Arijan Barbarin
Arijan Barbarin
2. listopada 2011. at 21:21
moj prijedlog Vama, …..:
PRAVILA KOMENTIRANJA
Pravila komentiranja napisana su s ciljem da komunikacija na .. Z NET.. portalu bude u skladu s važećim zakonima i općeprihvaćenim normama pristojnog komuniciranja.
– u komentarima nije dopušteno poticati, pogodovati poticanju i širiti mržnju ili diskriminaciju na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, te antisemitizam i ksenofobiju, ideje fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima, takvi komentari ne će biti odobreni
– u komentarima nije dopušteno objavljivanje informacije kojom se otkriva identitet djeteta do 18 godine života uključenog u slučajeve bilo kojeg oblika nasilja, bez obzira je li svjedok, žrtva ili počinitelj ili je dijete pokušalo ili izvršilo samoubojstvo, a niti iznositi pojedinosti iz djetetovih obiteljskih odnosa i privatnog života, takvi komentari ne će biti odobreni
– uredništvo ima pravo ne odobriti komentar u kojemu se ne iznose javno poznate činjenice ako sumnja da bi isti mogao štetiti trećoj osobi
– komentari se moraju držati teme članka, komentari koji nemaju veze s temom ne moraju biti odobreni
– komentari čija je namjera trollanje (prema definiciji Wikipedije) ne će biti odobreni
– psovke u komentarima dopuštene su samo kao stilski izraz, brisati će se svi komentari u kojima je psovanje usmjereno na ostale korisnike, uredništvo ili subjekte članka
– ne će se odobravati komentari s linkovima na druge internet stranice koje nemaju veze s temom članka, odnosno ne pružaju dodatne informacije o temi
– sukladno uvriježenom pravilu komuniciranja na internetu, komentari koji su većim dijelom napisani velikim slovima, ne će biti odobreni
Uredništvo zadržava pravo izmjene ili dopune ovih pravila
jaca
3. listopada 2011. at 13:55
Meni se čini da ova Baraba stalno udara na firme koje najpoštenije od svih ostalih posluju u našoj Županiji/gradu! Bila je pljucala i po Tankerskoj (bez ikakvoga pravoga razloga) a sada i po Metrou koji je kudikamo veći “fer” igrač od. recimo, Kauflanda ili Interšpara.
Izgleda da je ova Baraba “spavač” ili neki udbaš kojemu je cilj potrati sve što još valja u ovoj državi! Barem medijski!
Arijan Barbarin
3. listopada 2011. at 19:15
Kolumnistica i direktorica portala, potekla je iz jednog sumnjivog novinarskog okruzenja, gdje se svakodnevno borila s vjetrenjacama u duhu koji je bio propisan nepisanim pravilima u 4 oka, stoga nije ni za cuditi se da se i dalje pojavljuju ovakvi reciditivi takozvanih novinskih uradaka, koji pripadaju nekom proslom klevetnickom okruzju, gdje je autorica, na zalost radila, ipak dajem joj veliku sansu da ce se sad oporaviti i preci na suncanu stranu ulice, da ce ovakvih ispada biti sve manje, ipak sad pise kako se p rica, za svoj racun i u svoje ime, pa se veselim buducim vrhunskim kolumnama, jer nemogu trpit da je Alujevicka jos uvik pojam kolumne u dalmaciji.. a poila je jadna kolacica, skoro se otrovalla, onomad… pa je ne drzim bas nekom velicinom, koju Arijana ako se pootrudi, nebi mogla doseci, do tad prisjetimo se kao su zavrsavale vikend optuzbe iz pera doticne bez konzultacija druge strane :
“ZADAR/ZAGREB – Vijeće časti HND-a izreklo je tešku opomenu novinarki Arijani Barabi, te urednici Zadarskog regionala Marini Vlakić, za tekstove protiv novinara Slobodne Dalmacije u Zadru Ivice Nevešćanina, objavaljene u tom tjedniku pod naslovom “Može li moralna vertikala ovoga grada biti novinar koji je vikend-narkoman” i “Opsjednut Sinovčićem”.
Postupak su pred Vijećem HND-a kojim presjedava Dragutin Hedl pokrenuli zadarski novinari. Osudu tako zlonamjernog i neistinitog pisanja od cehovske udruge tražilo je 40 zadarskih novinara, koji su, kako navodi HND optužili Zadarski regional za aferaško pisanje o novinaru Nevešćaninu.
Iz svih spornih tekstova vidljivo je kako novinari Zadarskog regionala nisu niti pokušali čuti mišljenje novinara Nevešćanina o njegovom, navodno, neprimjernom ponašanju, ustvrdili su članovi Vijeća HND-a. Tekst djeluje kao najgora objeda čovjeka o kojem su pisali bez ijednog argumenta, tračerski, tendenciozno i bez ijednog službenog stava nadležnih ustanova, te je Vijeće zaključilo da se radi o teškom kršenju Kodeksa, osobito članaka 7,16 i 21.”
loo
4. listopada 2011. at 14:42
Nekima očito jako smeta kad se piše istina.
pere
4. listopada 2011. at 20:01
svima nam je poznato za koga radi Arijana i kolika je moralna vertikala ovog grada prema tome svaki komentar je po meni suvišan
Arijan Barbarin
4. listopada 2011. at 20:57
loo
04.10.2011. 14:42 – 14:42
Nekima očito jako smeta kad se piše istina.
Replika:
ponovno postiram dio o kupcima u Metro d.o.o
“Kartica za kupce izdaje se isključivo profesionalnim kupcima:
pravnim osobama (d.o.o – društvo s ograničenom odgovornošću, d.d. – dioničko društvo, j.t.d. – javno trgovačko društvo, k.d. – komanditno društvo..)
fizičkim osobama, tj. osobama koje obavljaju samostalnu djelatnost kojom ostvaruju prihod stalnim ili povremenim samostalnim radom (primjerice umjetnici, odvjetnici, samostalni novinari, javni bilježnici, sudski tumači i sl.);
javnim ustanovama (škole, bolnice, vrtići, organi državne uprave i sl.) te
udrugama, sindikatima i sl..
loo ako u tebi ima imalo normalnog ljudskog razuma, dovoljnoog nivoa obrazovanosti , molim te objasni mi:
Di ovdje gore ti vidis majku s djetetom u kolicima koja ocajnicki zuri obavljajuci nuznu spizu za svoje kucanstvo ??
Evo molim te odgovori…
loo
4. listopada 2011. at 22:02
Ajme, ajme Arijane…ti si očito pročitao samo dio mog komentara koji ti je najlakše popljuvati. Da si ikada bio u Metrou u kupovini znao bi o čemu je kolumnistica pisala i što ja isto tako smatram problemom u imenovanom trgovačkom centru. Isti problemi i neugodne situacije se događaju i pravnim i fizičkim osobama. Čak će se onaj koji obavlja kupovinu za neku pravnu osobu susresti i sa većim problemima. Govorim iz vlastitog iskustva.
svetko.saric1@zd.t-com.hr
7. listopada 2011. at 23:49
Tuka bila, tuka ostala