Arijana Baraba
Šest(an) do dvanaest(orice)
Vlado Šestan, izvjesni Ivan Čukelj, Suzana Bandić, navodno i Antun Novoselović Baja, a sa periferije zbilje i Vedran Vidučić i Marija Pribislavić, odnosno štander i alatničar, četrdesetineštogodišnja honorarka u lokalnom niskotiražnom dnevniku, te umirovljeni nečasno otpušteni policajac, bočno podržani sa vlasnikom ideje o tome kako preko jeftinog medija od vodećih zadarskih gospodarstvenika izbiti 600.000 eura, te njegova… prijateljica (?) – predvodnici su jakih snaga zbog kojih je tvrtka Medium ovoga tjedna, kao i još neke, umjesto planiranoga posla (poslovnih razgovora, pripreme marketinškog plana za 2012., početka realizacije novog projekta i, zbog toga, registracije treće tvrtke), obavljala sljedeće:
pozivala policiju, zaključavala sve brave, sklanjala djecu na sigurno, automobile skrivala u garaže, obavljala iscrpljujuće i nepotrebne, neplanirane sastanke koji neće donijeti nikakve poslovne rezultate, telefonirala s policijom, Odvjetništvom, privatnim odvjetnicima…
Petak je, u konačnici, dočekan umjesto s poslovnim rezultatima – s policijom pred vratima (na njihovo insistiranje) i pratnjom iste u šetnji do II. policijske postaje.
Tako to, eto, izgleda, kada u praksi doživite oživotvorenje one da je “dokolica najveći čovjekov neprijatelj”. Dok su sve nas uključene u ovaj satirični scenarij “zabavljali” gore imenovani – jedan izravnim prijetnjama, rafalom uvredljivih komentara (sve redom ponosno potpisanih, premda nepismenih i izravno sukobljenih sa Kaznenim zakonom i zdravom pameću); druga banalnim i uvijek istim uvredama; a svi drugi konstrukcijama o tome kako su i prvi i drugi i treći, te poneki četvrti i peti klevetnik iz dosade, u orkestru najdokonijeg od svih – Novoselovića, nekoliko stotina radnika u Zadru zaposlenih u tvrtkama onih kojima su prijetnje upućene, trpjeli su štetu jer su njihovi direktori i vlasnici tvrtki umjesto partnera obilazili rečene adrese.
Samoj šestorci, dotle, bilo je izvanserijski ludo i zabavno. Prvoga su privodili, pretresali mu donje rublje u kući; drugi je noć proveo klevetajući po Z NET portalu; treća je širila dezinformacije, uobičajeno; a četvrti – to tvrde zli jezici – sjedio i gledao kako se realizira njegov pakleni plan emitiranja druge serije maltretiranja uglednih građana Zadra, nakon što je prva propala izvanrednim, nečasnim umirovljenjem.
U finalu cirkusa kojeg vam samo oni s najvećim deficitom pameti mogu organizirati, Šestan je proveo oko osam sati na ispitivanju u policiji, te je pušten kući jer mu u pretrazi doma – pet ili šest sati po privođenju – nije pronađeno oružje kojim je prijetio da će se obračunati sa svima koji na njegove javne uvrede, klevete i prijetnje pomisle odgovoriti – tužbom!?
Sve jedno bolje od drugoga, dakle. Treba li napomenuti da dežurni moralisti kamuflirani u lokalne novinare, koji su prvih dana tjedna trenutačno izvještavali o infantilnom, plitkom i fantazmagoričnom Šestanovom oskvrnuću Da Vincijeve slike, o njegovu privođenju cijeloga dana nisu napisali – niti riječi?
Šestan noćas spava kod kuće, dakle, i za sada je izvjesno to da protiv njega ide kaznena prijava zbog ozbiljne prijetnje meni, a narednih dana najvjerojatnije i još najmanje dvije osobe. Čeka ga, dakako, i sijaset privatnih tužbi zbog kleveta koje je ovih dana ispaljivao gdje je stigao.
Tako to ide u Lijepoj našoj. Veći problem od toga što je policija krenula u pretres njegova doma nekoliko sati nakon što je javnost za isti saznala, te što je nalaz takvog pretresa imenovan razlogom da se nekoga tko prijeti obračunom “kalašnjikovim” i “snajperom” pušta na slobodu, usred noći, jest taj da je uopće moguće da jedan takav čovjek u prvom redu dospije na naslovne stranice, pa i najočajnijih medija, te da se takvo što pokuša prodati čitateljima kao – dušebrižničko.
Zapravo mi se više ne da analizirati lik i djelo nikoga od navedenih, nadam se da smo završili i da će njihova odluka da – umjesto da rade, budu ljubomorni i bijesni na onoga tko po cijele dane ne sjedi na kavama i dangubi, pa je kao posljedicu tog odabira moguće nešto (materijalno) i stekao u životu – ubuduće biti samo predmetom rasprava u lokalnim bulevarskim birtijama.
Znam da nije lako mijenjati mentalitet, ali naprosto je iritantno i teško podnošljivo shvaćanje da čovjek koji je u Zadar doveo najveće strane investitore, koji izvrsno priča četiri svjetska jezika, radi 48 sati na dan, ravnopravno sjedi za stolom sa i najvećim privrednicima Europe, pa i šire… bude primoran vrijeme trošiti na prerano ili nečasno umirovljene i (svojim odabirom, kako drukčije?) nezaposlene, dokone točnije; da oni koji jedva da su u životu ikada radili od onoga što su sami zaradili danonoćno maltretiraju one koji hrane stotine obitelji – Zdenka Zrilića ili Rena Sinovčića, primjerice… Naprosto je dosta i ni najmanje cijelu situaciju ne olakšava spoznaja da je lakše nekomu reći da je kurva ili lopov, nego priznati da je uspješniji od tebe. Štoviše, da je uspješan, a ti to sam nikada niti nisi pokušao/la biti.
Slutim, ipak, da bi daljnje upuštanje u raspravu ovim pravcem bilo istovjetno bacanju biserja pred svinje, pa ću završiti nešto konkretnije, jasnije i u stilu koji adresati mogu vrlo lako razumjeti:
– strana koju “brani”, kako rekoste, redakcija Z NET-a, ne okuplja ništa drugo do, ovim redoslijedom: principijelne, hrabre, pametne, vrijedne i dobre (ponekad za moj ukus i predobre);
– tvrtke čiji ste rad omeli ovoga tjedna i više nikada (obećanje, nije prijetnja) redovito isplaćuju plaće svojim zaposlenima i plaćaju sve obveze državi iz kojih se isplaćuju vaša bolovanja, socijalne pomoći, mirovine i kojekave naknade, dnevno rade i po 18 sati, te zaslužuju samo duboko poštovanje i naklon svih vas, stoga na ovome mjestu neće biti dopušteno zagađivanje javne scene od onih za koje i nakon više godina rada u struci čujem otprilike jedino to da “smrde” (u što sam se i sama, nažalost, kratko osvjedočila);
– klasificiranje i etiketiranje ovih ili onih na ovome je mjestu u neograničenim količinama dopušteno samo dobronamjernima, konstruktivnima i pametnima, te dakako meni koja sam vlasnica tvrtke nakladnika ovog portala, te mojim djelatnicima, a nikako ne vulgarnim dokonjacima, ojađenim, pohabanim i besposlenim raspuštenicama, kompromitiranim policajcima – ne daj Bože, ili sličnim četvrtima. Toliko da znamo za ubuduće.
I, po jedan mali savjet (savjet, ne prijetnja) svima redom:
– Novoseloviću, pazi kakve cifre ispostavljaš na računima za svoje usluge koje obavljaš za Županijski sud u Zadru jer – ima tko pazi;
– Bandićka, ili koje je već ime, čujem da list za koji pišeš zbog recesije otpušta honorarce, pa ne bi bilo zgorega početi tražiti drugi posao;
– Pribislavić, Vidučić… Za vas zapravo nemam savjeta. Sumnjam da itko može imati, pa preostaje samo Šestan…
– Slažem se, moguće je da si izmanipuliran od nekih, poturen da umjesto njih i za njihov račun (ne znam koji bi bio tvoj, naprosto) odradiš šporak posao. Samo da znaš… Onih osam sati koliko je trajalo sjedenje u policiji, uzimanje ličnog opisa – OIB-a, imena oca, pa majke, pa djece, pa bračno stanje, pa primanja, pa jesi li bio kažnjavan ranije, pa gdje si bio i kada, s kime… nitko od tvojih “suboraca” nije pitao za tebe, još manje istupio u tvoju obranu, razdrljen. Tako to naprosto ide na strani koju si odabrao, ti i svi gore spomenuti.
Za kraj, najveća istina. Jesam, luda sam, što je najgora uvreda koju ste uspjeli smisliti proteklih me noći klevetajući usput sa svima ostalima. Toliko sam luda da biste za mene, da sam muškarac, rekli da sam zapravo – opasna. Posebno kada se javno, a javno je moj posao, dirate u ljude koji bi vas trebali kao prašinu samo otresti s kaputa vrijednijeg no što će vaša suština ikada biti. Još bolja je vijest – znam i neke “luđe” od sebe…
Ajte radit, konačno. Ostavite se ćorava posla.
Arijana Baraba
ONLINE (Na)opaki svijet Antuna Novoselovića Baje
Životni put našeg prijatelja Antuna Novoselovića Baje, privremenog podstanara u Zrinsko frankopanskoj 20, nadnaravna je priča s elementima misterije i znanstvene fantastike koja će gledatelja u neizvjesnosti držati prikovana za stolac sve do samoga kraja.
Kod njega ništa nije onako kako se čini, sve je drukčije od onoga u što bi se čovjek zakleo, ono što jest, ustvari nije, i na kraju je sve isto, osim stalnih obrata u svemu i ničemu.
Mnoge smo situacije i ljude do sada uspoređivali sa kultnim američkim serijalom „Zona sumraka“, ali nikad ovoliko osnovano.
Redom…
Koliko god se to danas činilo nevjerojatnim, Baja je nekad bio šef zadarske Krim policije.
Kao i sada, u medije je češće dospijevao zbog skandala, no zbog rezultata posla.
Slučajno ili ne, usred mnogih skandala o kojima se iscrpno pisalo, Baja je…
Dobio otkaz?
Nečastan otpust iz Policije?
Ne.
Orden, pa umirovljenje.
U naponu snage, u ranim četrdesetima, tek što je u rujnu 2009. dobio nagradu MUP-a zbog “iznimno visoke profesionalnosti i predanosti poslu”, u ljeto 2010. naš je Baja – prijevremeno umirovljen.
Tako “predan” policajac, netko bi pomislio, iscrpljen je od “posvećenosti” poslu pa će ostatak će života uživati u miru i tenisu, recimo?
Ne. Ovaj “profesionalni” policajac odlazi istog časa u – SDP.
Otamo grmi protiv nepotizma i raznoraznih društvenih nepravdi, tvrdi da se bez stranačke iskaznice HDZ-a ne može ništa…
Ali samo dotle dok u javnost nije procurila informacija da upravo on, točnije njegova obiteljska tvrtka, bogato posluje s državnim – HEP-om!?
Novoselović se povlači sa javne scene, nema više ništa reći ni o nepotizmu, ni o pogodovanju, još manje o javnim tvrtkama, zapošljavanju i natječajima. Nestaje sa lokalne i nacionalne političke scene i iz Gradskog vijeća, s Trga 5 bunara… Nema ga nigdje.
Ako ga tko traži, sad je u Zrinsko frankopanskoj 20. Izbacio je kamere pred ured obiteljske “Lav zaštite” i, piše na stranicama iste, bavi se zaštitom ljudi i imovine, odnosno detektivskim poslovima.
Točno kako i priliči nagrađenom, pa prijevremeno umirovljenom policajcu.
Opet – ne.
Policajac Baja niti koga štiti niti osigurava, koliko je poznato niti ne uhodi i ne provjerava.
On – čisti!?
Sa pola gradskog SDP-a, da ne zaboravimo, i očitava brojila potrošnje električne energije stanovnicima Zadra, a s metlom je došao i do Ploča, Bjelovara, Koprivnice… Do danas moguće da je pokrio i Sloveniju, nismo provjeravali neko vrijeme.
Ured od cca 20 kvadrata, zaposlenih malo i ništa, poslovno iskustvo nula, klijentela uglavnom policija i DORH… Kao da ništa nije.
Policajac Baja se reklamira kao detektiv, a u praksi čisti, na natječaje izlazi sa jednom, pobjeđuje sa desetom brojkom, direktor firme mu je sin, ali za sve se zove tatu…
Ništa ne smeta.
Inspektor prerušen u spremačicu, službeno je, ne zna proste radnje dijeljenja i množenja, ali sasvim dobro uspijeva.
Dapače. Dok se domaće gospodarstvo uslijed pandemije strmoglavo srozava, Bajina Lav zaštita doživljava poslovno proljeće.
Kako smo uvodno rekli, Baja je oživotvorena Zona sumraka.
Jedva čekamo novu epizodu.
Arijana Baraba
Župan nije jedini. Svi se trebaju bojati Marka Pupića Bakrača, odavno!
Najveća laž koju je Sotona prosuo jest ta da – ne postoji. Baš kao što je najveća laž koju je izrekao Marko Pupić Bakrač ona da se “njega nitko ne treba bojati”.
Kako pogrešno. Markom Pupićem Bakračem trebali smo biti užasnuti svi, odavna.
Tu je, međutim, jedna moguće još i gora njegova izjava:
“Shvaćaš li da mi je zbog tvog idiotizma izmaltretirana cijela obitelj?” – kazao je obraćajući se putem medija županu Longinu, istom onomu kojemu je par dana prije i ozbiljno zaprijetio.
Njemu je izmaltretirana cijela obitelj!?
Istom onome koji od ženinog otkaza naovamo ništa drugo ne radi ni na radnom mjestu ni kod kuće ni u krevetu, osim što maltretira i smišlja kako izmaltretirati svakog za koga mu se pričini da je korisno.
Njegova je obitelj izmaltretirana!?
Tko točno? Punica, radnica iz Maraske koja je nakon umirovljenja (prema njegovom iskazu) “u dva dana” digla zgradu sa osam apartmana na Pagu? Ili žena? Smijenjena direktorica javne tvrtke sa milijunima eura vrijednim nekretninama? Sin i nevjesta zaposleni u Bolnici dan nakon što su izašli s fakulteta? Svaki u svojoj vili s bazenom ispred, iznad i oko svakog apartmana… Sve ih vidimo kako shrvani i izmaltretirani plaču nad svojom sudbinom uz tropske koktele i roštilj okupljeni na krovnom bazenu najnovije, treće obiteljske vile u Josipa Kosora.
Kakve li nesretne sudbine. Da namakneš milijune eura, nabiješ ih svima na nos, ponosno, kao da si ih nakon 45 godina muke i znoja donio iz Njemačke, pa u istoj ulici nanižeš čak tri vile jer tebi nitko ništa ne može. Zar to nije svima jasno?
I, taman kad si mislio da je gotovo, da si prošao “lišo”, da te nitko ništa neće pitati – ni kako ni odakle, ono puna kuća policije. Ispada da ne smiješ ni prijetiti!? Kakve li nesreće.
Marko Pupić Bakrač već osam godina ne radi ništa drugo osim što maltretira, zlostavlja i nasrće na sve moguće načine na random odabrane adrese, sve sa samo jednom premisom, prvom i zadnjom koju je zapamtio iz djetinjstva – “reci joj dok ti ne kaže”.
Galami, provocira nerede i sukobe, vrijeđa, kleveće, podmeće i rovari sa sve redom sličnima sebi kao neka neuka i podla baba kakvu svijet nije vidio. Pod platformom, dakako, “drž’te lopova”.
Hoće li ga netko pitati konačno – gdje su lopovi bili prije 2013., kad je “izmaltretirana obitelj Pupić Bakrač” nogom u dupe izbačena sa Zračne luke Zadar?
Do tada je sve bilo ok?
Kakva glupost.
Jednaka onoj da je “kineski ražanj” nakon policijske posjete sve sem ražnja na kojem Kinezi okreću pse (a pas sa slike je zadarski župan).
Sad je “kineski ražanj” – “sintagma“, “vic”, “stari narodni izraz”… Ni prijetiti ne zna kako treba. Što je donekle i u skladu sa svim ostalim aspektima njegova života. Na terorističkim (nikako ne političkim!) tiskovnima se predstavlja kao inspektor RH, na radnom mjestu ga nema, kod kuće je rogonja… Pa jasno da na kraju nije niti onaj tko bi prijetio?
Istovremeno, MPB je jedini sudionik političkog života u Zadru otkad pamtim, a koji je u kratkom periodu više puta “imao posla” s oružjem. Te mu je bačena bomba, te prodaje oružje, te mu je u kući pronađen cijeli arsenal…
Učinak sudjelovanja MPB u društvenopolitičkom životu Zadra ravan je savezničkom bombardiranju grada. Trebat će desetljeća da nakon ove predstave ovdje izraste opozicija vrijedna slušanja, rasprave i komentiranja.
U pravu je Longin kada kaže da čak niti nije pitanje vlastitog straha kad prijavljuje prijetnju Marka Pupića Bakrača na čijem je Facebooku i dan danas “obećanje” da će biti nabijen na kolac.
Marko Pupić Bakrač je možda bio nebitan, pa je možda poželio postati bitan, možda je u nekim trenucima to i mogao biti, ali danas je krajnje opasan, suočen sa drugom starom narodnom – “dabogda imao, pa nemao”.
U jednom je trenutku imao sve – gradilišta, stanove, punu kesu i medijski mir.
Danas je obrnuto. Žena je bez posla, njemu se ozbiljno trese stolica u Ministarstvu poljoprivrede, pod povećalom je čak i opravdanost bolovanja na kojemu je skoro tri mjeseca, na zadnjim je izborima potvrdio biračko tijelo u težini 128 glasova. Umjesto pilota s aerodroma, horde turista i građevinskih radnika, kućama mu sad šetaju DORH, porezni inspektori i policija.
Sad je pravi trenutak za ispeći kokice, zavaliti se i gledati. Tko mu je sljedeći kriv i tko će platiti?
Jedini je problem što se komedija s elementima krimića naglo pretvara u ratni film.
Neugodna poruka svih predstava u režiji Marka Pupića Bakrača jest – “mene ne dirajte jer ćete požaliti” i vrlo brzo će to biti jasno svima.
On stoji na prvoj crti obrane krajnje sumnjivo stečenog obiteljskog bogatstva i ni metar dalje. Do sada mu je sve pošlo za rukom, pa misli da će i prijetnje.
Na potezu je Ivica Škara i ODO Zadar.
Može li Marko Pupić Bakrač što nitko ne može?
Arijana Baraba
MADE IN KLOKOČEVCI Je li Glasovac zadarska Slavonka, slavonska Zadranka ili – zagrebačka karijeristica?
Netko je strašno zamjerio jer je u zadnjoj kolumni o rasulu u SDP-u Zadar kao krivo napisano da je Sabina Glasovac “sa sjevera Hrvatske”.
Jer da Slavonija nije na sjeveru nego na istoku. Toliko smo veliki. Da nam je malo i četiri strane svijeta.
Uz duboke isprike, dopuštamo da je Glasovac i sa samog zenita iznad Slavonije, Dalmacije i Zagreba, pa da je to predisponira za političko čudo koje je danas kandidat za gradonačelnicu Zadra, sutra za saborskog zastupnika iz Slavonije, dogodine za međimursku županicu (?)…
Najpreciznije moguće, aktualni glas Slavonaca u Saboru i članica Predsjedništva socijaldemokrata u Zadru nije ni sa sjevera ni sa juga nego – iz Klokočevca.
Selo je to površine 33,58 km², sa oko 160 kuća. Je li presudno jesu li Klokočevci na jugozapadu, sjeveroistoku, sjeveru ili nadiru Republike Hrvatske… čini se da i nije.
Bitnije pitanje jest kako je žena iz Klokočevca uspjela postati članicom Predsjeništva SDP-a Zadar 2020. godine?
Tri dana nakon što je dospjela u Sabor zahvaljujući glasovima “rodne” Slavonije.
I kako je došla u poziciju da žica glasove “svojih” Slavonaca tri godine nakon što se nudila za gradonačelnicu – Zadranima?
Istina, nije da ne odgovara smjeru kojim zadarski SDP tone već godinama.
Članica Predsjedništva iz Slavonije ustvari se sjajno uklapa u vodstvo koje čine fetivi Zadrani Radeta, Mrčela i Gaši.
Radi se o tome da se još od mandata Antuna Novoselovića Baje Slavonci dobro zabavljaju sa zadarskom političkom scenom, sa SDP-om Zadar i sa samim biračima.
Baja je izgradio milijunski biznis na plećima poreznih obveznika, a Glasovac saborsku plaću i mirovinu.
Krajnje je pogrešno nazivati je i zadarskom Slavonkom i slavonskom Zadrankom. Nakon svega viđenog, sa sigurnošću se može reći tek to da je njena prava adresa – Zagreb, a jedina domovina – matična banka.
Zadar se i bez navedenih od neovisnosti zaista nagledao kojekakvih igrokaza na sceni koju zovemo političkom, ali ova se čini posebno iskarikirana.
Ovo nisu političke igre u SDP-u. Prije igre gladi.
-
ZADAR / ŽUPANIJA2 dana ago
(NE)RADNI DANI / Donosimo radno vrijeme trgovina u Zadru u nedjelju i ponedjeljak…
-
Svijet4 dana ago
Rusko-sibirska anticiklona pomiče se prema zapadu: Sredozemlje se priprema za nalet hladnoće
-
magazin5 dana ago
Jesu li znanstvenici zaista pronašli pilulu koja može zamijeniti 10 kilometara trčanja?
-
magazin1 dan ago
Špica!
veteran
15. listopada 2011. at 0:19
To je način borbe s neistomišljenicima ?! Klevetanje ?! Tu sam 🙂
xyz
15. listopada 2011. at 13:25
Krasna ekipa…
frane
15. listopada 2011. at 15:06
arijana faca si i gotovo,samo naprid 😉
Bitanga
15. listopada 2011. at 15:49
Draga Arijana, Mladene i co.
svaka vam čast
mendul
15. listopada 2011. at 17:22
Tocno tako, pametnima i previse, onima s druge strane, ionako nikad dosta. Nek’se guse u vlastitom smecu. Bravo!!!
Bepo007
17. studenoga 2011. at 5:28
Izgleda da se puno toga prominilo na gore od kada san napustija grad, ali clanak zvuci uvjerljivo i jasno. Zalosno je sto se sve zatrovalo…i vise nikome nemores virovati.