Svijet
Zašto proizvođači mobitela nisu poput McDonald’s-a

Već se neko vrijeme u krugovima McDonald’s zaljubljenika (uglavnom u SAD-u, manje u Hrvatskoj) vodi rasprava oko dostupnosti McRib sendviča. Za one koji ne znaju, McRib je sendvič koji svako toliko dođe u McDonald’s, bude u ponudi po mjesec dana, pa potom nestane. Ljudi ga obožavaju, cijeli kultevi se organiziraju oko tog sendviča i kada se sazna da će ponovno biti dostupan formiraju se redovi kao kod izlasak novog iPhonea. Zanimljivo, to se zna desiti i po dva puta u godini.
Postavlja se pitanje; već kad je taj sendvič toliko popularan, zbog čega ga onda McDonald’s jednostavno ne drži na meniju cijele godine kao što je Big Mac dostupan uvijek te još par ostalih “trademark” sendviča. Nakon malo istraživanja došlo se do zaključka da je McRib dostupan samo onda kada je cijena svinjetine (budući meso u McRibu dolazi od svinjetine, a ne od govedine kao u ostalim burgerima) na tržištu najniža, to jest, najpovoljnija za kupnju.
Iz ove činjenice proizlazi niz pitanja i zaključaka koja su iznimno bitna za McRibifikaciju raznih proizvoda, uključujući i one od plastike, stakla i silicija – naše voljene gadgete.
McDonald’s radi samo da zaradi
Ne postoji nikakva dodatna vrijednost gledano s visoke finacijske strane. Da, vi možda mislite da je McDonald’s fast food restoran u kojem vas osoblje poslužuje, klinci se vesele klaunu i šarenim rođendanima, a tinejdžeri vise na Facebooku jedući sladoled, no to je sve iznimno malena dodatna vrijednost. Sa strane biznisa, McDonald’su je to sve nebitno i bitno je da se proda što više po što većoj marži.
Ako mislite da je to stating-the-obvious zapitajte se zbog čega ostali mali restorani (kad kažem mali, mislim zapravo na sve restorane koji nisu ogromni lanci) tijekom cijele godine imaju dostupnu svu hranu, osim eventualno povrća vezanih uz sezonu. Dobar steak house uvijek ima dostupan vaš omiljeni steak, nebitno koja je cijena tog mesa na tržištu. Da, ponekad će zaraditi malo manje, no oni neće zbog toga korigirati cijene na meniju.
Zašto? Zato što nije jedina poanta takvih restorana masovna prodaja hrane. Mali restorani imaju puno dodatne vrijednosti uz svoj proizvod – ljubazno osoblje, konobare koji znaju proporučiti vino, izgled hrane na tanjuru, ponekad neko iznenađenje za česte goste u vidu pokojeg besplatnog deserta i slično.
Kad se sve podvuče, McDonald’su je u interesu isključivo zarada i profit, a malim restoranima je u interesu pružiti neku dodanu vrijednost cijelom iskustvu.
McDonald’s funkcionira kao tržnica, a ne kao restoran
Na McDonald’s možemo gledati kao na tržnicu. Kao i na tržnicama, postoji cijena ulaznog proizvoda (salate, kruha, mesa) i cijena izlaznog proizvoda. Poanta svega je da je ova druga cijena veća od prve, i da se ne troši previše vremena i resursa u konverziji ulaznog i izlaznog proizvoda. I kumice na placu koje prodaju krumpir apsolutno minimalno obrade taj proizvod, očiste ga od zemlje i fino poslažu na klupe. McDonald’s radi gotovo isto.
McDonald’s je tržnica. Vi kupujete sirovine koje su minimalno obrađene po višoj cijeni nego su oni tu sirovinu nabavili. Za menadžere McDonald’sa to je jedini način na koje se može voditi toliki lanac. Kupiš 100 tona salate tu, 100 tona mesa tamo, i onda to poslažeš na “klupe” i prodaš. Sve ostalo je nebitno, i možda čak i smeta. McDonald’s ulaže brojne sate u treninge osoblja kako bi se povećala efikasnost i smanjio taj element “dodanog”, zapravo, mislim da bi menadžeri bili najzadovoljniji kada bi roboti zamjenili ljude.

Proširenje modela
Imajući na umu ovaj model tržnice, a ne model dodatne vrijednosti, model možemo aplicirati i na razne druge grane industrije. Dnevne novine su jedan od najočitijih primjera. Novine zarađuju na dvije stvari, razlici u cijeni papira i oglasima (ali zapravo je to jedno te isto). Dodatna vrijednost u novinama – sadržaj – je najmanje bitna. Što naravno možete i posvjedočiti drastičnim padom kvalitete sadržaja u novinama. Sadržaj je nebitan, to je samo kvazi dodatna vrijednost papiru kojeg ste kupili.
No onaj manje očit primjer leži u hardverskoj industriji.
Uzmimo za primjer dva rivala, dva diva koji proizvode blještave igračake, Samsung i Apple. Apple u SAD-u prodaje svoje telefone za $199 (16 GB verzije uz pretplate na mrežama). I tako je bilo od prvog iPhonea. Nebitno kako se kreće cijena raznih komponenti na tržištu i nebitno od kojeg materijala je telefon izrađen, cijena je uvijek ista. Naravno, to je tako jer Apple uz svoje telefone posjeduje svu ostalu dodatnu vrijednost. Od svojeg operativnog sustava, do AppStorea za prodaju aplikacija i igara.
S druge strane tu su Samsung, HTC, LG, i ostali proizvođači. Ako pogledate strukturu proizvoda koje oni prodaju (u segmentu mobilne industrije) vrlo brzo se kristalizira činjenica da oni osim samog uređaja prodaju u paketu iznimno malo, ako uopće ikakve, dodatne vrijednosti. Sam operativni sustav nije njihov, a oni ulažu iznimno malo truda u prilagođavanje tog sustava za svoje korisnike. Izlaskom novog Androida, Ice Cream Sandwicha, u kojem je Google konačno pokrenuo politiku kvalitetnog dizajna ta prilagodba će biti još i manja jer im Google po defaultu daje solidnu platformu. Dućan za aplikacije isto nije od proizvođača. Zapravo, ništa osim plastike, stakla i silicija nije od proizvođača.
Što znači da se na Samsung, HTC i ostale proizvođače iznimno jednostavno može primjeniti McRib metoda razmišljanja. Jedino što je tim proizvođačima bitno je da su oni kupili 100 tona plastike i 100 tona stakla na jednom mjestu, minimalno te sirovine modificirali i sada ih preprodaju zapakirane u kutije. Jer osim zarade na razlici u cijeni tih sirovina – oni nemaju na čemu zarađivati.
Zbog toga se i dešava da od jednog proizvođača u kratkom vremenskom roku izlazi sve više raznih modela, ali čak i sve brže izlaze flagship modeli. HTC Amaze je izašao 120 dana nakon HTC Sensation telefona. Znači da ako ste HTC ljubitelj i kupili ste Amaze, već za 120 dana je izašao novi model koji ga gazi. Zašto? Zato jer HTC ima u skladištu viška plastike i stakla. Ako ništa drugo, kada kupite Apple telefon znate da ste godinu dana mirni i up-to-date. Neće za mjesec dana izaći brži, veći i bolji. Apple prodaje cijeli paket – udređaj, softver, ekosustav, neku veću vrijednost, ostali prodaju staklo i plastiku. To su dva iznimno različita pristupa tržištu. Amazon sa svojim Kindle uređajima isto spada u dodatna vrijednost sektor, i to se može vidjeti na samom uređaju, pristupu prodaji, pristupu zamjeni uređaja, te naravno na vremenu koje prođe između dvije verzije. Kindle se ne prodaje zato da Amazon preproda deset deka plastike. Kindle, kao i iPhone, nije samo prerađena sirovina.
McRibifikacija
Navedeni primjeri su tu samo kako bi se istaknule razlike u razmišljanju i načinu pristupa prodaji proizvoda, a ovu metodu McRibifikacije možete primjeniti u gotovo svim segmentima potrošačke industrije pogotovo na neke kompleksnije grane.
Razmislite da li proizvođač samo preprodaje sirovinu koju je minimalno preradio, ili ipak dobijate nešto više. Jer realno gledajući, ako je poanta tom proizvođaču da vam samo proda plastiku, staklo, lim, papir, silicij, to znači da mu zapravo nije stalo do vas, nego isključivo do zarade na razlici u cijeni. A to onda poteže za sobom druge posljedice, glavna od kojih je da će se proizvođač potruditi da što prije taj proizvod koji ste kupili zastari i da vam pokuša prodati novi.
Svijet
Pogledajte što je otkrilo veliko istraživanje o štetnosti cjepiva protiv covida
Najveće istraživanje koje se tiče cjepiva Pfizer-BioNTecha protiv covida-19 pokazalo je da uzrokuje znatno manje zdravstvenih problema kod djece i mladih od samog virusa.
Ovo otkriće dolazi nakon ranijih zabrinutosti zbog mogućih štetnih učinaka cijepljenja.
Novo istraživanje, koje su proveli stručnjaci sa sveučilišta UCL, Cambridge i Edinburgh, uz potporu BHF Data Science Centra pri Health Data Research UK, obuhvatilo je zdravstvene zapise 13,9 milijuna djece mlađe od 18 godina u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022.
Rizici povezani s infekcijom trajali dulje
U tom razdoblju oko 3,9 milijuna mladih dijagnosticiran je covid-19, dok je 3,4 milijuna primilo prvu dozu Pfizer-BioNTech cjepiva, koje je bilo glavno cjepivo za dobnu skupinu od pet do 18 godina.
Istraživači ističu da su rizici povezani s infekcijom covidom-19 trajali mnogo dulje u usporedbi s onima zabilježenima nakon cijepljenja.
Tijekom pandemije utvrđena je povezanost između cjepiva protiv covida-19 i povećanog rizika od miokarditisa (upale srčanog mišića) te perikarditisa (upale ovojnice oko srca).
Većina osoba koje su razvile te simptome učinila je to unutar tjedan dana nakon primanja cjepiva, a slučajevi su bili češći kod mladih muškaraca mlađih od 25 godina.
Tim je analizirao rizik od rijetkih komplikacija poput trombocitopenije (niskih razina krvnih pločica), krvnih ugrušaka u arterijama i venama (tromboza) te miokarditisa i perikarditisa.
Istraživači su otkrili da su djeca i mladi imali veći rizik od navedenih stanja do 12 mjeseci nakon dijagnoze covida-19.
S druge strane, rizik od miokarditisa ili perikarditisa bio je povišen tijekom četiri tjedna nakon cijepljenja, ali su istraživači naglasili da je taj rizik značajno manji od rizika koji slijedi nakon infekcije virusom.
“Naše istraživanje cijele populacije tijekom pandemije pokazalo je da, iako su ta stanja rijetka, djeca i mladi imaju veću vjerojatnost da razviju srčane, vaskularne ili upalne probleme nakon infekcije covidom-19 nego nakon cijepljenja, a rizici nakon infekcije traju znatno dulje”, izjavila je dr. Alexia Sampri sa Sveučilišta u Cambridgeu za Independent.
Teške odluke
Također, istraživači procjenjuju da je tijekom šest mjeseci infekcija covidom-19 dovela do 2,24 dodatna slučaja miokarditisa ili perikarditisa na 100.000 djece i mladih, dok se taj broj smanjuje na 0,85 dodatnih slučajeva na 100.000 kod cijepljenih.
“Roditelji i skrbnici suočili su se s teškim odlukama tijekom pandemije. Izgradnjom snažnije baze dokaza o ishodima infekcije i cijepljenja, nadamo se da ćemo pomoći obiteljima i zdravstvenim djelatnicima da donose odluke utemeljene na najboljim dostupnim podacima”, komentirala je koautorica prof. Pia Hardelid sa sveučilišta UCL i Nacionalnog instituta za zdravstvena istraživanja – Great Ormond Street Hospital Biomedical Research Centre.
Tim je također proučavao niz upalnih stanja, uključujući pediatrijski multisistemski upalni sindrom (PIMS) – bolest koja se javlja nekoliko tjedana nakon preboljelog covida-19 i uzrokuje oticanje cijelog tijela – te Kawasaki bolest, upalu krvnih žila koja uzrokuje temperaturu, osip i oticanje.
“Nakon dijagnoze covida-19 vidimo da je rizik od upalnih stanja bio oko 15 puta veći u prvim tjednima, a taj se rizik zadržavao mjesecima – možda i gotovo do godinu dana. Nakon cijepljenja, međutim, vidimo da su rizici bili čak i nešto niži od prosječne razine, što vjerojatno odražava zaštitni učinak cjepiva”, dodala je koautorica prof. Angela Wood sa Sveučilišta u Cambridgeu i zamjenica ravnateljice u BHF Data Science Centru.
Stručnjaci naglašavaju da su nalazi, objavljeni u časopisu The Lancet Child and Adolescent Health, od velike važnosti za nacionalne kreatore politika i skrbnike koji odlučuju o davanju suglasnosti za cijepljenje djece.
Također su zaključili da rezultati podržavaju javnozdravstvenu strategiju cijepljenja protiv covida-19 djece i mladih kako bi se ublažili češći i dugotrajniji rizici povezani s infekcijom.
“Iako su rizici povezani s cjepivom vjerojatno rijetki i kratkotrajni, budući rizici nakon infekcije mogu se mijenjati kako se pojavljuju novi sojevi i kako se mijenja imunitet. Zato je praćenje zdravstvenih podataka cijele populacije i dalje ključno za donošenje odluka o cjepivima i drugim važnim javnozdravstvenim mjerama”, navodi dr. Wood.
Svijet
EU do 2040. gradi mrežu brzih vlakova. Zagreb–Budimpešta za 4 sata
Europska komisija predstavila je danas akcijski plan za željeznice velikih brzina kojim se utvrđuju koraci za poboljšanje prekograničnih i dalekih putovanja vlakom diljem Europe.
“Novi akcijski plan za brze željeznice utvrđuje korake koji su nam potrebni za stvaranje brže, interoperabilnije i bolje povezane europske željezničke mreže do 2040.”, izjavio je Raffaele Fitto, izvršni potpredsjednik Europske komisije.
Vlak kao alternativa kraćim letovima
Dovršetkom brzih željezničkih veza između glavnih gradova Europske unije putnici bi trebali dobiti privlačnu alternativu letovima na kraćim relacijama i dugotrajnim putovanjima automobilom.
Prema procjenama Komisije, dovršetak planirane mreže velikih brzina TEN-T do 2040. godine zahtijevat će oko 345 milijardi eura ulaganja. Ambicioznija verzija mreže, s brzinama znatno iznad 250 km/h, mogla bi doseći trošak od 546 milijardi eura.
Takva ulaganja nije moguće financirati samo javnim novcem, upozorava Komisija, pa će biti potrebna privatna ulaganja te zajmovi i jamstva financijskih institucija poput Europske investicijske banke (EIB) i nacionalnih razvojnih banaka.
TEN-T mreža uključuje i Hrvatsku
Plan se nadovezuje na postojeću transeuropsku prometnu mrežu (TEN-T), predviđajući povezivanje glavnih čvorišta pri brzinama od 200 km/h i više.
Prema Uredbi TEN-T iz 2024., Hrvatska je, uz postojeća dva prometna koridora — Mediteranski koridor i Rajna–Dunav, dodatno uvrštena u još dva: Baltičko more–Jadransko more i Zapadni Balkan–Istočni Mediteran.
Uredbom je obuhvaćena željeznička infrastruktura do Splita, a luke Split i Ploče postale su dio osnovne mreže TEN-T-a.
Putovanje Zagreb–Budimpešta bit će kraće za gotovo dva sata
Prema projekcijama Komisije, nova mreža značajno će skratiti vrijeme putovanja diljem Europe:
iz Zagreba u Budimpeštu – 4 sata i 15 minuta umjesto sadašnjih 6 sati,
iz Berlina u Kopenhagen – 4 sata umjesto 7,
iz Sofije u Atenu – 6 sati umjesto 13 sati i 40 minuta.
Nejednaka razvijenost željezničkih pruga
Povjerenik za održivi promet i turizam Apostolos Tzitzikostas upozorio je da je 12.000 kilometara brzih željezničkih pruga danas koncentrirano u tek nekoliko država članica – Španjolskoj, Francuskoj, Italiji i Njemačkoj – dok su srednja i istočna Europa slabo povezane.
“To se mora promijeniti”, poručio je Tzitzikostas.
Svijet
Astronautkinja o spolnim odnosima u svemiru: Fizički je moguće, ljudi bi se snašli
Život u orbiti, stotinama kilometara iznad Zemlje, oduvijek je budio maštu javnosti. Uz pitanja o znanstvenim eksperimentima i spavanju u bestežinskom stanju, jedno se neizbježno nameće – je li intimnost moguća izvan naše atmosfere? Odgovor na to goruće pitanje ponudila je umirovljena NASA-ina astronautkinja Nicole Stott, koja je u svemiru provela više od 100 dana, piše Unilad.
Izazovi života u mikrogravitaciji
Stott, koja je boravila i na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS), u intervjuu je podsjetila kako se i najjednostavnije radnje drastično razlikuju u orbiti. Astronauti su, objasnila je, u stalnom stanju slobodnog pada, “jednostavno bez napora padaju oko planeta”. U takvom okruženju ništa ne miruje, a svaki se pokret mora pažljivo kontrolirati.
Drugi su stručnjaci ranije isticali kako nedostatak gravitacije čini koordinaciju između dvoje ljudi iznimno složenom. Bez načina da se “usidre”, dva bi se tijela jednostavno razdvojila pri svakom kontaktu.
“Mislim da će shvatiti kako”
Kada su je izravno upitali može li se imati seks u svemiru, Stott je dala osvježavajuće izravan odgovor. “Vjerojatno. Mislim da ne postoji ništa što bi vas fizički spriječilo da imate seks u svemiru. Ne znam je li itko to učinio dok je bio tamo”, izjavila je. Potom je dodala: “Ja nisam… A ako netko želi imati seks u svemiru, mislim da će shvatiti kako imati seks u svemiru.”
Iako nije tvrdila da se to ikada dogodilo, Stott je naglasila kako zakoni fizike to ne čine nemogućim. Cijelu je situaciju usporedila s kretanjem kroz vodu. “Razmislite o lebdenju i plivanju u bazenu, tamo možete imati seks”, pojasnila je, sugerirajući da ako ljudi mogu biti intimni u takvim uvjetima, sigurno bi mogli pronaći način i u svemiru.
Stroga pravila i nedostatak privatnosti
Ipak, njezini komentari ne predstavljaju službeni stav NASA-e. Svemirske agencije imaju stroge profesionalne kodekse ponašanja, a privatnost na Međunarodnoj svemirskoj postaji praktički ne postoji.






