Connect with us

Arijana Baraba

Predizborna lobotomija

Published

on

Prije par mjeseci, dan prije “dana NDH”, točnije, iz nekog razloga pamtim taj datum 2012., otrovala sam želudac. Je li riječ bila zapravo o jednodnevnoj virozi ili o čokoladnom bombonu koji sam netom pojela – nikad neću znati, ali mi na sam pogled na isti taj bombon i danas pozli. Kriv, ne kriv. Otprilike istu reakciju imam i na predizborni reket političkih satelita, tipa HNS-a, HSLS-a i sličnih. Na nekompetenciju, drugim riječima. Nije, da se razumijemo, ni najmanji problem što ovi toliko prozirno ucjenjuju jedne ili druge i nude se jeftinije od najjeftinije kolodvorske kurve, koliko me nervira što to tako ziheraški prolazi. I HDZ i SDP pobjeđuju ili gube izbore sve ovisno o tome s koliko su se krpelja uspjeli nagoditi, birači i dalje ovisnički puše ideju da su ovi nekakva „treća“ opcija, a oni se u apsolutnom nedostatku samokritike, a uslijed viška ambicija, hljebe iz godine u godinu, od izbora do izbora, zadovoljavajući time sve svoje primarne potrebe, obzirom da drugih ni u primisli nemaju. Dok se Hrvatska svede na razuman broj političkih opcija, i dok to izraste u ozbiljne opcije, k tome i političke, bojim se da će politiku zamijeniti neka druga forma provođenja volje naroda, kako to naivno zovemo, a pitanje je i kako ćemo dotad Hrvatsku zvati. No, ništa to nije nova u ovomu podneblju. Let it flow, varijanta. Iliti APP (ako prođe – prođe). Pa istom tom logikom vođeni udruge mladih pokreću umirovljenici, politikom se bave nepismenjaci, ignoranti i paraziti… Je li itko tamo gdje bi trebao biti, ponekad se pitam? Zakomplicirali smo, a kao uvijek, stvari su proste do koske.

Princip je sljedeći, tako ja to vidim… Ako ne idemo ni u toalet ako nemamo potrebe – barem ne znam za takve slučajeve… Zašto izlazimo na birališta, a ne znamo ni što tamo radimo ni što bismo trebali raditi?

Upustimo li se malo dublje u ovu analogiju, mogli bismo se odmah složiti da je daleko jednostavnije (i s manje posljedica) otići bez ikakve potrebe na WC, no do birališta. Ne trebaš izlaziti iz kuće, gasiti televizor, svjetla, rješavati kućne ljubimce koji, čujem, i dalje nemaju pravo glasa (tako nepravedno!). Ništa. Ustaneš ničim izazvan sa kauča i samo prošetaš metar, dva ili deset, skineš gaće i sjedneš na školjku, da bi otkrio da pojma nemaš što tu radiš. Posljedice nikakve. Utvrdiš da si zalutao, navučeš natrag hlače i nazad na prvobitnu poziciju.

No, kad tim principom – „ne znam zašto, ali hoću“ ili „zašto pas liže svoja jaja – jer može“ – odeš na biralište i napraviš… Šta god… Posljedice su nesagledive. I po sve mimo svoje volje uključene u proces.

Sad, šta je. E pa to da nas, ovakve, taman opisane, ovih dana bombardiraju sa svih strana velikim i pravim i manje pravim anketama građana, sve na temu lokalnih izbora i rejtinga političara. Tko više plati, bolje kotira, jasno kao dan. Još šest mjeseci tako i onoga tko najviše plati najveće anketare Bago će proglasiti službenim favoritom izbora, pa će ako Bog da pobijediti za dlaku, točno onako kako su ankete pokazale. Drugim riječima, u dlaku kao na prethodnim izborima.

Znam ponešto o tim anketama. Uzmeš rezultate izbora od prethodne godine, jednom malo dodaš, drugom izbiješ, a onom tko te platio daš prednost pred prvima i drugima i to serviraš pred narod. Taj i taj je strašan favorit. Lijep, pametan, vrijedan… U osam ima sjednicu Vlade, a u 7 trči Jarunom. Savom, gdje li, lomi noge sve ne bi li Hrvatsku vratio na iste. Sve dobro dok ne shvatiš da se priča o Zoranu Milanoviću, istome onome koji predvodi Vladu u kojoj ubio me grom ako itko zna što i zašto radi (princip kauča i wc-a), osim smišlja kako smijeniti Pusićku ili premijera na sljedećim unutarstranačkim izborima i ovu današnju lakrdiju koju oni zovu politikom – i socijaldemokracijom, to je još smješnije – prepustiti zaboravu.

Prava istina o telefonskim anketama rezultati kakvih nam se serviraju jest ta da nitko živ ne želi razgovarati na temu izbora, odnosno jedan od stotinu prihvaća odgovoriti na postavljena mu pitanja, što znači da nikako ne možemo govoriti u konačnici o postotcima o kojima nam govore niti o relevantnim istraživanjima. Posebno ne ako je uzorak 600 ispitanika na 150.000 birača.

Idiotarije, dakle. Kad ljude danas pitate za koga će glasovati, možete najviše odgovora dobiti – “ni za koga” ili – “za HSP”. Za nekoga petog, dakle. Jedini odgovor 80 posto birača u ovoj fazi jest – „idite u pizdu materinu vi i politika!“. Sve drugo je dio procesa predizborne lobotomije.

Prvo i prvo, dakle, trebalo bi smisliti filtar za procjenjivanje glasačke sposobnosti birača, tako da oni koji ne znaju zašto su uopće došli do birališta – odu radije na wc, što bi bilo produktivnije, kako smo zaključili u gornjoj analizi, no problem je taj što bi isti princip valjalo provesti i među samim kandidatima, a bojim se da bi mali broj njih prošao na tom testu.

Vraćam se, da, na Ivu Bilića iz prethodne kolumne. Ne znam zbilja tko je u toj priči luđi – on koji pred penziju pristaje na suludu ideju SDP-a da ga istakne za gradonačelnika premda o njegovim stravično velikim gospodarskim pothvatima nitko živ ništa ne zna, osim „pravnih institucija“, a što opet nije neki joker ili pak SDP kojemu… Za SDP se zapravo ne čudim.

Šest ili sedam mjeseci pred izbore imamo dakle što i uvijek – baš ništa. Osim kandidata SDP-a koji je toliko loš da je zapravo i logično što su tako rano istrčali s njime pred birače. O koliko je jakom imenu riječ, ne bi dosta vremena bilo za upoznavanje i peglanje ni da su ga objavili u svibnju 2009.

Pada mi jedna stvar na pamet, dok razmišljam o lokalnim izborima, anketama, mogućim ishodima… Zamislimo da se Svemir (“ne Vrsaljko, nego astralni svemir” – citat SDP-ovca Svetka Šarića) smiluje, da u konjukciju uđu Mars i Pluton, a Sunce i Uran da ostanu u… čemu već, te da svi drugi odustanu od kandidature u strahu od Bilića, pa da SDP u 12-članoj koaliciji dođe na vlast u Zadru… Koliko otkaza bi se podijelilo? Mene to sad živo zanima i pokušat ću izraditi malu projekciju u narednim danima, po uzoru na viđeno s nacionalne razine. I, obzirom na obim otkaza, smjena, kadroviranja i prekadroviranja… Bi li se do sljedećih izbora išta drugo radilo, osim po partijskoj liniji smjenjivalo i iznova zapošljavalo? Od općih izbora nije prošlo, eto, ni godinu dana, a smjene po Zadru i dalje pljušte. Bez objašnjenja, bez povoda, razloga… I stila. SDP-ovci su otkrili kompjutore, netko im je sastavio šprancu, mijenja se samo adresat i e-mailovima se posmjenjivalo pola grada. Za prave, socijalne i demokratske kadrove.

Ne znam zašto, opet mi se vraća okus onih bombona s početka teksta, pa da zaključimo…

Iskustvo – nikakve ankete – kaže da birače neposredan izbor gradonačelnika i župana, načelnika, nije posebno oduševio. Manji je odaziv no kod glasovanja za Gradsko vijeće i Skupštinu Županije. Nema razloga da ne vjerujemo već danas da će se takvo što ponoviti i da će gradonačelnikom Zadra (za župana treba nešto više), postati onaj tko pridobije kakvih 15.000 Zadrana. Onaj tko u takvim i naprijed opisanim okolnostima očekuje čuda i “kopernikanske obrate”… Mašala.

 
Continue Reading
11 komentara

11 Comments

  1. croata

    12. studenoga 2012. at 9:30

    Tko nije najebao ove godine iduće će sigurno.

     
  2. marezd

    12. studenoga 2012. at 9:52

    Za Vas bi bilo bolje da ste
    ostali na WC-u

     
  3. croata

    12. studenoga 2012. at 10:00

    Mare,zar ima sto bolje nego wc,novine i izaci olaksan?

     
  4. marezd

    12. studenoga 2012. at 10:35

    Croata, slažem se
    ali toliko gadosti treba ostati tamo
    a ne trovati ljude okolo.
    Svaki put idem na izbore s nadom da će biti bolje. Inače društvo u cjelini nemože napredovati.
    Pusa bog

     
  5. croata

    12. studenoga 2012. at 10:41

    Svi na wc,ovaj izbore.

     
  6. Kacijola

    12. studenoga 2012. at 18:29

    Prodajem predivan set lonaca 😀

     
  7. Boss

    12. studenoga 2012. at 18:53

    Znamo mi arijanice da bi ti volila tvoj boss reno bude i gradonačelnik i zupan pa da ti može dati koju kunicu za ove tvoje pricice ali bojim se tj. veselim se da ćeš i ti i on ubrzo otici u zaborav
    Lipi pozdrav

     
  8. carla

    13. studenoga 2012. at 6:54

    opet o biliću, pitam se da li itko, nadam se pri zdravoj pameti, pa i ne baš tako zdravoj pameti, želi napustiti masnu godišnju bankarsku proviziju od par milijuna kana, i nekoliko stotina tisuća kuna plaće, kao đžeparca i suočit se, usrljati u nezvjesnost predizbornog skeniranje svoje umišljene “veličine”.
    sasvim jasno i prejasno, šalje ga, ne SDP, nego krupni “oprani” kapital, ne radi zadra, već, savim je providno, imovine koja je u vlasništvu banaka u raznim formama “plasmana”, pa evo obično pitanje, može li netko izračunati bogatstvo, na ovaj ili onaj način, koje ima Hypo banka u zadru i malo šire, a da ne govorim o drugim bankama kroz koje je bilić prolazio i ne samo “prolazio”

     
  9. vigile d.f.

    13. studenoga 2012. at 10:20

    evo ja počinjem s ignoriranjem sve te zavrzlame oko izbora, banaka, raznih stranaka i pojedinaca kojima nikad nije dosta.

    TZ 1965

     
  10. Bepo Pavic

    13. studenoga 2012. at 11:13

    Odlicna kolumna,napisana tako da mogu razumit i oni koji neznaju citat izmedju redova…Arijana bravo, `bogda ti se pero nikad ne istupilo 🙂
    …a SDP ? …smradovi…oni Bandic u Zg ili Kerum u ST su redikuli za sebe, ma ih je Milanovic priteka za 100m , samo mu jos triba pronac Colombinu…

     
  11. fora

    13. studenoga 2012. at 22:37

    article sponsored by kra de ze

     

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Arijana Baraba

ONLINE (Na)opaki svijet Antuna Novoselovića Baje

Published

on

Životni put našeg prijatelja Antuna Novoselovića Baje, privremenog podstanara u Zrinsko frankopanskoj 20, nadnaravna je priča s elementima misterije i znanstvene fantastike koja će gledatelja u neizvjesnosti držati prikovana za stolac sve do samoga kraja.

Kod njega ništa nije onako kako se čini, sve je drukčije od onoga u što bi se čovjek zakleo, ono što jest, ustvari nije, i na kraju je sve isto, osim stalnih obrata u svemu i ničemu.

Mnoge smo situacije i ljude do sada uspoređivali sa kultnim američkim serijalom „Zona sumraka“, ali nikad ovoliko osnovano.

Redom…

Koliko god se to danas činilo nevjerojatnim, Baja je nekad bio šef zadarske Krim policije.

Kao i sada, u medije je češće dospijevao zbog skandala, no zbog rezultata posla.

Slučajno ili ne, usred mnogih skandala o kojima se iscrpno pisalo, Baja je…

Dobio otkaz?

Nečastan otpust iz Policije?

Ne.

Orden, pa umirovljenje.

U naponu snage, u ranim četrdesetima, tek što je u rujnu 2009. dobio nagradu MUP-a zbog “iznimno visoke profesionalnosti i predanosti poslu”, u ljeto 2010. naš je Baja – prijevremeno umirovljen.

Tako “predan” policajac, netko bi pomislio, iscrpljen je od “posvećenosti” poslu pa će ostatak će života uživati u miru i tenisu, recimo?

Ne. Ovaj “profesionalni” policajac odlazi istog časa u – SDP.

Otamo grmi protiv nepotizma i raznoraznih društvenih nepravdi, tvrdi da se bez stranačke iskaznice HDZ-a ne može ništa…

Ali samo dotle dok u javnost nije procurila informacija da upravo on, točnije njegova obiteljska tvrtka, bogato posluje s državnim – HEP-om!?

Novoselović se povlači sa javne scene, nema više ništa reći ni o nepotizmu, ni o pogodovanju, još manje o javnim tvrtkama, zapošljavanju i natječajima. Nestaje sa lokalne i nacionalne političke scene i iz Gradskog vijeća, s Trga 5 bunara… Nema ga nigdje.

Ako ga tko traži, sad je u Zrinsko frankopanskoj 20. Izbacio je kamere pred ured obiteljske “Lav zaštite” i, piše na stranicama iste, bavi se zaštitom ljudi i imovine, odnosno detektivskim poslovima.

Točno kako i priliči nagrađenom, pa prijevremeno umirovljenom policajcu.

Opet – ne.

Policajac Baja niti koga štiti niti osigurava, koliko je poznato niti ne uhodi i ne provjerava.

On – čisti!?

Sa pola gradskog SDP-a, da ne zaboravimo, i očitava brojila potrošnje električne energije stanovnicima Zadra, a s metlom je došao i do Ploča, Bjelovara, Koprivnice… Do danas moguće da je pokrio i Sloveniju, nismo provjeravali neko vrijeme.

Ured od cca 20 kvadrata, zaposlenih malo i ništa, poslovno iskustvo nula, klijentela uglavnom policija i DORH… Kao da ništa nije.

Policajac Baja se reklamira kao detektiv, a u praksi čisti, na natječaje izlazi sa jednom, pobjeđuje sa desetom brojkom, direktor firme mu je sin, ali za sve se zove tatu…

Ništa ne smeta.

Inspektor prerušen u spremačicu, službeno je, ne zna proste radnje dijeljenja i množenja, ali sasvim dobro uspijeva.

Dapače. Dok se domaće gospodarstvo uslijed pandemije strmoglavo srozava, Bajina Lav zaštita doživljava poslovno proljeće.

Kako smo uvodno rekli, Baja je oživotvorena Zona sumraka.

Jedva čekamo novu epizodu.

 

 
Continue Reading

Arijana Baraba

Župan nije jedini. Svi se trebaju bojati Marka Pupića Bakrača, odavno!

Published

on

Najveća laž koju je Sotona prosuo jest ta da – ne postoji. Baš kao što je najveća laž koju je izrekao Marko Pupić Bakrač ona da se “njega nitko ne treba bojati”.

Kako pogrešno. Markom Pupićem Bakračem trebali smo biti užasnuti svi, odavna.

Tu je, međutim, jedna moguće još i gora njegova izjava:

“Shvaćaš li da mi je zbog tvog idiotizma izmaltretirana cijela obitelj?” – kazao je obraćajući se putem medija županu Longinu, istom onomu kojemu je par dana prije i ozbiljno zaprijetio.

Njemu je izmaltretirana cijela obitelj!?

Istom onome koji od ženinog otkaza naovamo ništa drugo ne radi ni na radnom mjestu ni kod kuće ni u krevetu, osim što maltretira i smišlja kako izmaltretirati svakog za koga mu se pričini da je korisno.

Njegova je obitelj izmaltretirana!?

Tko točno? Punica, radnica iz Maraske koja je nakon umirovljenja (prema njegovom iskazu) “u dva dana” digla zgradu sa osam apartmana na Pagu? Ili žena? Smijenjena direktorica javne tvrtke sa milijunima eura vrijednim nekretninama? Sin i nevjesta zaposleni u Bolnici dan nakon što su izašli s fakulteta? Svaki u svojoj vili s bazenom ispred, iznad i oko svakog apartmana… Sve ih vidimo kako shrvani i izmaltretirani plaču nad svojom sudbinom uz tropske koktele i roštilj okupljeni na krovnom bazenu najnovije, treće obiteljske vile u Josipa Kosora.

Kakve li nesretne sudbine. Da namakneš milijune eura, nabiješ ih svima na nos, ponosno, kao da si ih nakon 45 godina muke i znoja donio iz Njemačke, pa u istoj ulici nanižeš čak tri vile jer tebi nitko ništa ne može. Zar to nije svima jasno?

I, taman kad si mislio da je gotovo, da si prošao “lišo”, da te nitko ništa neće pitati – ni kako ni odakle, ono puna kuća policije. Ispada da ne smiješ ni prijetiti!? Kakve li nesreće.

Marko Pupić Bakrač već osam godina ne radi ništa drugo osim što maltretira, zlostavlja i nasrće na sve moguće načine na random odabrane adrese, sve sa samo jednom premisom, prvom i zadnjom koju je zapamtio iz djetinjstva – “reci joj dok ti ne kaže”.

Galami, provocira nerede i sukobe, vrijeđa, kleveće, podmeće i rovari sa sve redom sličnima sebi kao neka neuka i podla baba kakvu svijet nije vidio. Pod platformom, dakako, “drž’te lopova”.

Hoće li ga netko pitati konačno – gdje su lopovi bili prije 2013., kad je “izmaltretirana obitelj Pupić Bakrač” nogom u dupe izbačena sa Zračne luke Zadar?

Do tada je sve bilo ok?

Kakva glupost.

Jednaka onoj da je “kineski ražanj” nakon policijske posjete sve sem ražnja na kojem Kinezi okreću pse (a pas sa slike je zadarski župan).

Sad je “kineski ražanj” – “sintagma“, “vic”, “stari narodni izraz”… Ni prijetiti ne zna kako treba. Što je donekle i u skladu sa svim ostalim aspektima njegova života. Na terorističkim (nikako ne političkim!) tiskovnima se predstavlja kao inspektor RH, na radnom mjestu ga nema, kod kuće je rogonja… Pa jasno da na kraju nije niti onaj tko bi prijetio?

Istovremeno, MPB je jedini sudionik političkog života u Zadru otkad pamtim, a koji je u kratkom periodu više puta “imao posla” s oružjem. Te mu je bačena bomba, te prodaje oružje, te mu je u kući pronađen cijeli arsenal…

Učinak sudjelovanja MPB u društvenopolitičkom životu Zadra ravan je savezničkom bombardiranju grada. Trebat će desetljeća da nakon ove predstave ovdje izraste opozicija vrijedna slušanja, rasprave i komentiranja.

U pravu je Longin kada kaže da čak niti nije pitanje vlastitog straha kad prijavljuje prijetnju Marka Pupića Bakrača na čijem je Facebooku i dan danas “obećanje” da će biti nabijen na kolac.

Marko Pupić Bakrač je možda bio nebitan, pa je možda poželio postati bitan, možda je u nekim trenucima to i mogao biti, ali danas je krajnje opasan, suočen sa drugom starom narodnom – “dabogda imao, pa nemao”.

U jednom je trenutku imao sve – gradilišta, stanove, punu kesu i medijski mir.

Danas je obrnuto. Žena je bez posla, njemu se ozbiljno trese stolica u Ministarstvu poljoprivrede, pod povećalom je čak i opravdanost bolovanja na kojemu je skoro tri mjeseca, na zadnjim je izborima potvrdio biračko tijelo u težini 128 glasova. Umjesto pilota s aerodroma, horde turista i građevinskih radnika, kućama mu sad šetaju DORH, porezni inspektori i policija.

Sad je pravi trenutak za ispeći kokice, zavaliti se i gledati. Tko mu je sljedeći kriv i tko će platiti?

Jedini je problem što se komedija s elementima krimića naglo pretvara u ratni film.

Neugodna poruka svih predstava u režiji Marka Pupića Bakrača jest – “mene ne dirajte jer ćete požaliti” i vrlo brzo će to biti jasno svima.

On stoji na prvoj crti obrane krajnje sumnjivo stečenog obiteljskog bogatstva i ni metar dalje. Do sada mu je sve pošlo za rukom, pa misli da će i prijetnje.

Na potezu je Ivica Škara i ODO Zadar.

Može li Marko Pupić Bakrač što nitko ne može?

 

 
Continue Reading

Arijana Baraba

MADE IN KLOKOČEVCI Je li Glasovac zadarska Slavonka, slavonska Zadranka ili – zagrebačka karijeristica?

Published

on

Netko je strašno zamjerio jer je u zadnjoj kolumni o rasulu u SDP-u Zadar kao krivo napisano da je Sabina Glasovac “sa sjevera Hrvatske”.

Jer da Slavonija nije na sjeveru nego na istoku. Toliko smo veliki. Da nam je malo i četiri strane svijeta.

Uz duboke isprike, dopuštamo da je Glasovac i sa samog zenita iznad Slavonije, Dalmacije i Zagreba, pa da je to predisponira za političko čudo koje je danas kandidat za gradonačelnicu Zadra, sutra za saborskog zastupnika iz Slavonije, dogodine za međimursku županicu (?)…

Najpreciznije moguće, aktualni glas Slavonaca u Saboru i članica Predsjedništva socijaldemokrata u Zadru nije ni sa sjevera ni sa juga nego – iz Klokočevca.

Selo je to površine 33,58 km², sa oko 160 kuća. Je li presudno jesu li Klokočevci na jugozapadu, sjeveroistoku, sjeveru ili nadiru Republike Hrvatske… čini se da i nije.

Bitnije pitanje jest kako je žena iz Klokočevca uspjela postati članicom Predsjeništva SDP-a Zadar 2020. godine?

Tri dana nakon što je dospjela u Sabor zahvaljujući glasovima “rodne” Slavonije.

I kako je došla u poziciju da žica glasove “svojih” Slavonaca tri godine nakon što se nudila za gradonačelnicu – Zadranima?

Istina, nije da ne odgovara smjeru kojim zadarski SDP tone već godinama.

Članica Predsjedništva iz Slavonije ustvari se sjajno uklapa u vodstvo koje čine fetivi Zadrani Radeta, Mrčela i Gaši.

Radi se o tome da se još od mandata Antuna Novoselovića Baje Slavonci dobro zabavljaju sa zadarskom političkom scenom, sa SDP-om Zadar i sa samim biračima.

Baja je izgradio milijunski biznis na plećima poreznih obveznika, a Glasovac saborsku plaću i mirovinu.

Krajnje je pogrešno nazivati je i zadarskom Slavonkom i slavonskom Zadrankom. Nakon svega viđenog, sa sigurnošću se može reći tek to da je njena prava adresa – Zagreb, a jedina domovina – matična banka.

Zadar se i bez navedenih od neovisnosti zaista nagledao kojekakvih igrokaza na sceni koju zovemo političkom, ali ova se čini posebno iskarikirana.

Ovo nisu političke igre u SDP-u. Prije igre gladi.

 

 
Continue Reading
Advertisement
Advertisement
Advertisement

U trendu