Arijana Baraba
Nadbiskupe?
Ste vidili kako je nadbiskup danas ugostio generala Gotovinu i darivao ga? Ha? Pa su se odmah spontano namjestili, a neznani umjetnik je spontano iz džepa isukao fotoaparat koji inače nosi po Nadbiskupiji umjesto krunice (za ne dao Bog situacije), te su se fino spontano uslikali. Gotovina nije odmakao iz nadbiskupske palače, a Puljićev Tiskovni ured izdilao je fotke svim redakcijama u gradu. Ma mislim… Koliko glupi mi svi njima izgledamo?
Da se razumijemo. Ako je Gotovina u Haagu pronašao Boga, nemam ništa protiv. Dapače. Nemam komentara ni ako je svog Boga identificirao s Katoličkom crkvom i popovima. Svakom svoje. Čula sam da je jedna žena zaljubljena u ormar, tvrdi da s njime vodi ljubav, pa ako to možemo prihvatiti…
Sve je to u redu, dakle. Ali oko ove stvari s nadbiskupom i Gotovinom me svrbi samo jedan mali detalj koji bi, vjerujem, sve razjasnio. Kako je cijela stvar – generalova želja da dođe kod nadbiskupa na kavu – završila u inboxima domaćih medija?
Ostaje nam samo da improviziramo…
Možda ovako… General nazvao nadbiskupa, te mu rekao da je baš kod Lloyda i jel slobodan da popiju kavu. Nadbiskup to jedva dočekao i odmah poslao po generala, izvadio svježe pečenu pitu (bila i ja jednom na spontanom razgovoru s nadbiskupom, ali nisam ništa dobila), kuharica donijela kafu, pa sjeli i pričaju.
Gotovina se zahvaljuje Puljiću, ljubi sjećanje na Prenđu, ispovijeda se, a Puljić ponizno odgovara „molim, molim“, „nema na čemu“, „mi smo uvijek tu za vas“ i tome slično. Pitaju kurtoazno kako Dunja, kako nadbiskupova sestra, pa kako posao, djeca, mačak, pas – tko već što ima, nadbiskupu donose na brzinu prodajni inventar iz katedrale – tri knjige, dvije krunice, šest molitvenika – daruje ih generalu, ustaju i rastaju se i onda… Tko se sjetio fotoaparata?
Domišljati nadbiskup koji se u priopćenju usred svog uzbuđenja sjetio napomenuti da je generala primio „na njegovo traženje“, sigurno će reći – Gotovina, ali nekako sumnjam da je njemu više do slikanja. Ja sve njušim crkvene prste u ovom igrokazu.
Gotovina ustaje, dakle, nadbiskup za njim, general skuplja u naramak poklone, a ovaj mu govori – „nego, dajte, jednu za narod“? Ne rakiju, nego fotografiju. „Poslat ćemo je nek puk vidi da“… Eto opet dileme. Što da vidi? Kako se vole nadbiskup i general? Puljić i Gotovina? U toj činjenici sami sporovi, baš ništa za reklamirati. Da se cijela stvar odvrtila u tišini nadbiskupske palače, da je nadbiskup odolio taštini… Pa da se gradom spontano više ili manje prolomio glas kako je Puljić samozatajno ugostio najslikaniju osobu ikada sa ovih prostora… I ja bih u nedjelju u crkvu, majke mi. Ne bih tamo pokloniti se Bogu jer je Boga tamo nažalost vrlo malo, ali bih Puljiću cmoknula preuzvišeni, uzvišeni, presveti ili već kakav prsten kojemu priznajem jedino da je skup.
Molim pojašnjenje, dakle. Što vam je to trebalo, nadbiskupe? Koja je premisa i koja konkluzija ovoga fotosessiona? Pametne niste pridobili u Crkvu, a budale… Inače bih pitala – jel vam stvarno trebaju budale, ali u ovome slučaju – nije li vaš posao budale opametiti?
Jadno stado. Baš jadno. A ni generalu mi se ne čini da je bitno bolje. Do jučer smo bili taoci njegova zatočeništva, a danas slobode. Možemo li nastaviti sa životima? I možemo li svi tražiti i dobiti sastanak kod najvišeg državnog plaćenika u županiji ili je ta povlastica rezervirana samo za vojnike i momentalne društvene ikone?
Bilo bi bolje, nadbiskupe, da ste nam poslali sliku s primanja zadarske socijale ili sponzora koji će pomoći da nam se vaša monopolistička zajednica skine s državnog proračuna.
Amen.
Životni put našeg prijatelja Antuna Novoselovića Baje, privremenog podstanara u Zrinsko frankopanskoj 20, nadnaravna je priča s elementima misterije i znanstvene fantastike koja će gledatelja u neizvjesnosti držati prikovana za stolac sve do samoga kraja.
Kod njega ništa nije onako kako se čini, sve je drukčije od onoga u što bi se čovjek zakleo, ono što jest, ustvari nije, i na kraju je sve isto, osim stalnih obrata u svemu i ničemu.
Mnoge smo situacije i ljude do sada uspoređivali sa kultnim američkim serijalom „Zona sumraka“, ali nikad ovoliko osnovano.
Redom…
Koliko god se to danas činilo nevjerojatnim, Baja je nekad bio šef zadarske Krim policije.
Kao i sada, u medije je češće dospijevao zbog skandala, no zbog rezultata posla.
Slučajno ili ne, usred mnogih skandala o kojima se iscrpno pisalo, Baja je…
Dobio otkaz?
Nečastan otpust iz Policije?
Ne.
Orden, pa umirovljenje.
U naponu snage, u ranim četrdesetima, tek što je u rujnu 2009. dobio nagradu MUP-a zbog “iznimno visoke profesionalnosti i predanosti poslu”, u ljeto 2010. naš je Baja – prijevremeno umirovljen.
Tako “predan” policajac, netko bi pomislio, iscrpljen je od “posvećenosti” poslu pa će ostatak će života uživati u miru i tenisu, recimo?
Ne. Ovaj “profesionalni” policajac odlazi istog časa u – SDP.
Otamo grmi protiv nepotizma i raznoraznih društvenih nepravdi, tvrdi da se bez stranačke iskaznice HDZ-a ne može ništa…
Ali samo dotle dok u javnost nije procurila informacija da upravo on, točnije njegova obiteljska tvrtka, bogato posluje s državnim – HEP-om!?
Novoselović se povlači sa javne scene, nema više ništa reći ni o nepotizmu, ni o pogodovanju, još manje o javnim tvrtkama, zapošljavanju i natječajima. Nestaje sa lokalne i nacionalne političke scene i iz Gradskog vijeća, s Trga 5 bunara… Nema ga nigdje.
Ako ga tko traži, sad je u Zrinsko frankopanskoj 20. Izbacio je kamere pred ured obiteljske “Lav zaštite” i, piše na stranicama iste, bavi se zaštitom ljudi i imovine, odnosno detektivskim poslovima.
Točno kako i priliči nagrađenom, pa prijevremeno umirovljenom policajcu.
Opet – ne.
Policajac Baja niti koga štiti niti osigurava, koliko je poznato niti ne uhodi i ne provjerava.
On – čisti!?
Sa pola gradskog SDP-a, da ne zaboravimo, i očitava brojila potrošnje električne energije stanovnicima Zadra, a s metlom je došao i do Ploča, Bjelovara, Koprivnice… Do danas moguće da je pokrio i Sloveniju, nismo provjeravali neko vrijeme.
Ured od cca 20 kvadrata, zaposlenih malo i ništa, poslovno iskustvo nula, klijentela uglavnom policija i DORH… Kao da ništa nije.
Policajac Baja se reklamira kao detektiv, a u praksi čisti, na natječaje izlazi sa jednom, pobjeđuje sa desetom brojkom, direktor firme mu je sin, ali za sve se zove tatu…
Ništa ne smeta.
Inspektor prerušen u spremačicu, službeno je, ne zna proste radnje dijeljenja i množenja, ali sasvim dobro uspijeva.
Dapače. Dok se domaće gospodarstvo uslijed pandemije strmoglavo srozava, Bajina Lav zaštita doživljava poslovno proljeće.
Kako smo uvodno rekli, Baja je oživotvorena Zona sumraka.
Jedva čekamo novu epizodu.
Najveća laž koju je Sotona prosuo jest ta da – ne postoji. Baš kao što je najveća laž koju je izrekao Marko Pupić Bakrač ona da se “njega nitko ne treba bojati”.
Kako pogrešno. Markom Pupićem Bakračem trebali smo biti užasnuti svi, odavna.
Tu je, međutim, jedna moguće još i gora njegova izjava:
“Shvaćaš li da mi je zbog tvog idiotizma izmaltretirana cijela obitelj?” – kazao je obraćajući se putem medija županu Longinu, istom onomu kojemu je par dana prije i ozbiljno zaprijetio.
Njemu je izmaltretirana cijela obitelj!?
Istom onome koji od ženinog otkaza naovamo ništa drugo ne radi ni na radnom mjestu ni kod kuće ni u krevetu, osim što maltretira i smišlja kako izmaltretirati svakog za koga mu se pričini da je korisno.
Njegova je obitelj izmaltretirana!?
Tko točno? Punica, radnica iz Maraske koja je nakon umirovljenja (prema njegovom iskazu) “u dva dana” digla zgradu sa osam apartmana na Pagu? Ili žena? Smijenjena direktorica javne tvrtke sa milijunima eura vrijednim nekretninama? Sin i nevjesta zaposleni u Bolnici dan nakon što su izašli s fakulteta? Svaki u svojoj vili s bazenom ispred, iznad i oko svakog apartmana… Sve ih vidimo kako shrvani i izmaltretirani plaču nad svojom sudbinom uz tropske koktele i roštilj okupljeni na krovnom bazenu najnovije, treće obiteljske vile u Josipa Kosora.
Kakve li nesretne sudbine. Da namakneš milijune eura, nabiješ ih svima na nos, ponosno, kao da si ih nakon 45 godina muke i znoja donio iz Njemačke, pa u istoj ulici nanižeš čak tri vile jer tebi nitko ništa ne može. Zar to nije svima jasno?
I, taman kad si mislio da je gotovo, da si prošao “lišo”, da te nitko ništa neće pitati – ni kako ni odakle, ono puna kuća policije. Ispada da ne smiješ ni prijetiti!? Kakve li nesreće.
Marko Pupić Bakrač već osam godina ne radi ništa drugo osim što maltretira, zlostavlja i nasrće na sve moguće načine na random odabrane adrese, sve sa samo jednom premisom, prvom i zadnjom koju je zapamtio iz djetinjstva – “reci joj dok ti ne kaže”.
Galami, provocira nerede i sukobe, vrijeđa, kleveće, podmeće i rovari sa sve redom sličnima sebi kao neka neuka i podla baba kakvu svijet nije vidio. Pod platformom, dakako, “drž’te lopova”.
Hoće li ga netko pitati konačno – gdje su lopovi bili prije 2013., kad je “izmaltretirana obitelj Pupić Bakrač” nogom u dupe izbačena sa Zračne luke Zadar?
Do tada je sve bilo ok?
Kakva glupost.
Jednaka onoj da je “kineski ražanj” nakon policijske posjete sve sem ražnja na kojem Kinezi okreću pse (a pas sa slike je zadarski župan).
Sad je “kineski ražanj” – “sintagma“, “vic”, “stari narodni izraz”… Ni prijetiti ne zna kako treba. Što je donekle i u skladu sa svim ostalim aspektima njegova života. Na terorističkim (nikako ne političkim!) tiskovnima se predstavlja kao inspektor RH, na radnom mjestu ga nema, kod kuće je rogonja… Pa jasno da na kraju nije niti onaj tko bi prijetio?
Istovremeno, MPB je jedini sudionik političkog života u Zadru otkad pamtim, a koji je u kratkom periodu više puta “imao posla” s oružjem. Te mu je bačena bomba, te prodaje oružje, te mu je u kući pronađen cijeli arsenal…
Učinak sudjelovanja MPB u društvenopolitičkom životu Zadra ravan je savezničkom bombardiranju grada. Trebat će desetljeća da nakon ove predstave ovdje izraste opozicija vrijedna slušanja, rasprave i komentiranja.
U pravu je Longin kada kaže da čak niti nije pitanje vlastitog straha kad prijavljuje prijetnju Marka Pupića Bakrača na čijem je Facebooku i dan danas “obećanje” da će biti nabijen na kolac.
Marko Pupić Bakrač je možda bio nebitan, pa je možda poželio postati bitan, možda je u nekim trenucima to i mogao biti, ali danas je krajnje opasan, suočen sa drugom starom narodnom – “dabogda imao, pa nemao”.
U jednom je trenutku imao sve – gradilišta, stanove, punu kesu i medijski mir.
Danas je obrnuto. Žena je bez posla, njemu se ozbiljno trese stolica u Ministarstvu poljoprivrede, pod povećalom je čak i opravdanost bolovanja na kojemu je skoro tri mjeseca, na zadnjim je izborima potvrdio biračko tijelo u težini 128 glasova. Umjesto pilota s aerodroma, horde turista i građevinskih radnika, kućama mu sad šetaju DORH, porezni inspektori i policija.
Sad je pravi trenutak za ispeći kokice, zavaliti se i gledati. Tko mu je sljedeći kriv i tko će platiti?
Jedini je problem što se komedija s elementima krimića naglo pretvara u ratni film.
Neugodna poruka svih predstava u režiji Marka Pupića Bakrača jest – “mene ne dirajte jer ćete požaliti” i vrlo brzo će to biti jasno svima.
On stoji na prvoj crti obrane krajnje sumnjivo stečenog obiteljskog bogatstva i ni metar dalje. Do sada mu je sve pošlo za rukom, pa misli da će i prijetnje.
Na potezu je Ivica Škara i ODO Zadar.
Može li Marko Pupić Bakrač što nitko ne može?
Arijana Baraba
MADE IN KLOKOČEVCI Je li Glasovac zadarska Slavonka, slavonska Zadranka ili – zagrebačka karijeristica?
Netko je strašno zamjerio jer je u zadnjoj kolumni o rasulu u SDP-u Zadar kao krivo napisano da je Sabina Glasovac “sa sjevera Hrvatske”.
Jer da Slavonija nije na sjeveru nego na istoku. Toliko smo veliki. Da nam je malo i četiri strane svijeta.
Uz duboke isprike, dopuštamo da je Glasovac i sa samog zenita iznad Slavonije, Dalmacije i Zagreba, pa da je to predisponira za političko čudo koje je danas kandidat za gradonačelnicu Zadra, sutra za saborskog zastupnika iz Slavonije, dogodine za međimursku županicu (?)…
Najpreciznije moguće, aktualni glas Slavonaca u Saboru i članica Predsjedništva socijaldemokrata u Zadru nije ni sa sjevera ni sa juga nego – iz Klokočevca.
Selo je to površine 33,58 km², sa oko 160 kuća. Je li presudno jesu li Klokočevci na jugozapadu, sjeveroistoku, sjeveru ili nadiru Republike Hrvatske… čini se da i nije.
Bitnije pitanje jest kako je žena iz Klokočevca uspjela postati članicom Predsjeništva SDP-a Zadar 2020. godine?
Tri dana nakon što je dospjela u Sabor zahvaljujući glasovima “rodne” Slavonije.
I kako je došla u poziciju da žica glasove “svojih” Slavonaca tri godine nakon što se nudila za gradonačelnicu – Zadranima?
Istina, nije da ne odgovara smjeru kojim zadarski SDP tone već godinama.
Članica Predsjedništva iz Slavonije ustvari se sjajno uklapa u vodstvo koje čine fetivi Zadrani Radeta, Mrčela i Gaši.
Radi se o tome da se još od mandata Antuna Novoselovića Baje Slavonci dobro zabavljaju sa zadarskom političkom scenom, sa SDP-om Zadar i sa samim biračima.
Baja je izgradio milijunski biznis na plećima poreznih obveznika, a Glasovac saborsku plaću i mirovinu.
Krajnje je pogrešno nazivati je i zadarskom Slavonkom i slavonskom Zadrankom. Nakon svega viđenog, sa sigurnošću se može reći tek to da je njena prava adresa – Zagreb, a jedina domovina – matična banka.
Zadar se i bez navedenih od neovisnosti zaista nagledao kojekakvih igrokaza na sceni koju zovemo političkom, ali ova se čini posebno iskarikirana.
Ovo nisu političke igre u SDP-u. Prije igre gladi.
Horoskop za 19. prosinca 2024.
OVE SUBOTE: Doček Djeda Božićnjaka u City Galleriji!
Nova prijetnja za iPhone: Hakeri imaju učinkovit napad, koriste grešku u sustavu
21. PROSINCA / U Biogradu 4. Božićna utrka. Prijavljeno već gotovo 200 natjecatelja!
FOTOGALERIJA / Župan Longin s vijećnicima u obilasku strateških projekata: Hospicij, CGO, Poljoprivredno-edukacijski centar, Baštica i azil realizirani u 2024.
DR. SORIĆ VODIO RADIONICU U OB / Zadarska Urologija potvrdila se kao centar izvrsnosti urološke laparoskopije
MORATE U SPIZU? Donosimo radno vrijeme trgovina u Zadru ove nedjelje…
KIŠI UNATOČ / Špica!
Je li ovo hrvatski rekord? Poznata kompanija isplatit će svojim radnicima božićnicu od 2.300 eura
Novo izvješće otkrilo: Ovo je 10 najgorih poklona koje ljudi ne žele dobiti za Božić
(VIDEO) “SINE MOJ” / Poslušajte novu Severininu autorsku pjesmu
(VIDEO) “AKO NE ZNAŠ ŠTA JE BILO” / Klapa “Sv. Juraj” HRM dirnula 10 tisuća ljudi u Zadru obradom Thompsonovog hita
(VIDEO) NOVI SINGL / Zaratino feat. Ivan Maltar – “Srce od kurađa”
VIDEO / Basket klapa otoka Ugljana predstavlja spot za “Fala što postojiš”
Poslao je 100 molbi za posao iz šale: Nije očekivao ono što je uslijedilo
-
ZADAR / ŽUPANIJA17 sati prijeDR. SORIĆ VODIO RADIONICU U OB / Zadarska Urologija potvrdila se kao centar izvrsnosti urološke laparoskopije
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prijeMORATE U SPIZU? Donosimo radno vrijeme trgovina u Zadru ove nedjelje…
-
magazin5 dana prijeKIŠI UNATOČ / Špica!
-
Hrvatska5 dana prijeJe li ovo hrvatski rekord? Poznata kompanija isplatit će svojim radnicima božićnicu od 2.300 eura
M-75
23. studenoga 2012. at 18:51
General se popeo na Olymp. Baš kako i treba. No, odatle staze vode samo dolje i četo su opasnije od penjačkih.
montenegro
23. studenoga 2012. at 22:49
Ovdje nije problem u generalu nego u nadbiskupu kojem toplo preporučam da se drži radnog mjesta.Na taj način bi dao najviše domovini.
anka
24. studenoga 2012. at 6:06
Možda je trebalo napraviti intervju kod piramide ili sličnog artefekta?
Kacijola
24. studenoga 2012. at 9:16
Crkva je najveća oporbena stranka u državi
ivan
24. studenoga 2012. at 12:25
Za Boga miloga, dokle ćemo ovakvim jadnicima i duhovnim bjednicima davati medijski prostor za blaćenje svega onoga što je nama hrvatskim dragovoljcima sveto: Hrvatsku, katoličkju crkvu u Hrvata, hrvatske branitelje i hrvatske generale.
Mislim da je krajnje vrijeme da im kažemo DOSTA.
Ivan Barišić iz Čepina.
Bepo Pavic
24. studenoga 2012. at 13:45
meni se uvik svidija ovi novinarski oportunizam a nadasve veliki Arijanin talent za raspoznat boje. Jednu stvar samo…trudija sam se cilo vrime da ovi text ne pripoznam kao nesto kontra generalove licnosti i nadam se da to nije ni bio cilj, jer on to ne zasluzuje, pogotovo da ga blati neki novinar….
A ovo sa crikvon i sjor Puljicen…he, jako dobro napisano, siguro ce koga nazuljat citajuci 🙂 🙂
Zara
24. studenoga 2012. at 19:59
Arijana, Arijana, odakle si ti ispala da konstantno pljujes po svemu sto hoda ovom zemljom, jesi se ujutro pogledala u ogledalo i zapitala sto si zapravo? Nisi?!? Evo jednostavnog odgovora, ZLO I NAOPAKO!
zmira
24. studenoga 2012. at 22:54
Meni se gadi čitati ovakve kvazinovinarske textove koji pljuju po crkvi koju na kraju svi zazivamo u najtežim trenucima. Pljuvanje po hrvatskim svetinjama meni je neshvatljivo. Imam osječaj da je ovaj text prenesen iz nekih Srpskih novina koje u zadnje dane samo kritizira sve što je Hrvatsko.
Ari, Ari, što ti u glavi fali
Ema
25. studenoga 2012. at 11:00
Arijana, sve što si napisala, najmanje govori o Crkvi a najviše o tebi. Samo čovjek pun cinizma,srditosti i mržnje, može tako govoriti. Za mjesec ipo dana počinju kateheze u Katedrali i drugim župama. Pomoglo bi ti da ih poslušaš. Meni je pomoglo a opirala sam se kao i ti. Nisam htjela vidjeti sebe kakva sam i živjela u svojoj gorčini kao i ti. Ali Bog čini čuda ako mu dopustimo. Peace be with you.
Nastassja
25. studenoga 2012. at 11:28
Tri očenaša, dvi zdravo marije i slava ocu za pokoru Arijanice !
jug
25. studenoga 2012. at 12:02
Jedan dan euforije ,a dalje bijeda ,rezignacija,malodušje,kopanje po kantama smeća,socijala,jadni penzioneri,beskućnici i svi ljudi ne svojom krivnjom koji nemaju posla,isključivanje struje jer grad nema novaca za grijanje bijednicima za ogrjev, upitna je i pučka kuhinja koja bi trebala nahraniti sve potrebite,sirotinju koja luta gradom i prosi. To je prava stvarnost Hrvatske nam domovine.A u jednom je u pravu Arijana što se tiče Crkve .Grozno je vidjeti ih kako se razbacuju blagom u ovim vremenima. U najmanju ruku kao da su oni zaslužni što je general Gotovina na slobodi.Pučka zabava, koja podsjeća na poznatu nam “kruha i igara”.
ja
25. studenoga 2012. at 14:22
jel to zavist autorice teksta što se ona nije slikala s antom? nisam ni ja, hebiga… u onom trenutku kad sam se s njim rukovao ostao sam paf, pa nisam stigao izustiti generale, može slika… a aparat mi u ruci… koji san ja majmun 🙁
moreiobale
25. studenoga 2012. at 18:31
Majko mila, ovakve zločestoće davno ne pročitah! Ako je autorica teksta htjela biti kritična prema Crkvi i/ili generalu tada je ipak trebala malo “zagrepsti” pa se potruditi da činjenicama i dokazima elaborira svoje promišljanje. Točna je ona reklama: Kad bi mi radili ovako kako novinari pišu ni za papar ne bi imali. Ali, danas se svatko može nazvati novinarem. A novinarka je sigurno zaslužna što je general na slobodi! Ma ne znam što napisati smisleno na ovakav besmisleni tekst
đek
26. studenoga 2012. at 9:10
ako je i od barabe previše je
nepoznata
26. studenoga 2012. at 13:56
Kritična sam prema crkvi, jer pop iz mog kvarta vozi audija, časna novog golfa, a
gosp. Anti svaka čast heroj bio i ostao
puljiz
26. studenoga 2012. at 17:17
Bravo Arijana, a taj Puljić je čovjek bez stava, jeste li vidjeli koja mu je bila prva reakcija nakon što je postao predsjednik biskupske konferencije kad su ga pitali o Dajli. Rekao je mi nemamo stava, nemamo svoj stav, a prošlo ljeto se junačio i zalagao za Dajlu, ali se onda prepao da ga ne bi smjenili kao Milovana, i sad nema stava. Kako je to moguće, kakav je to čovjek, koji tako lako mijenja stavove da sačuva svoju guzicu.
noname
26. studenoga 2012. at 17:58
Ponekad ljudi stvarno pretjeraju bilo u dobru bilo u zlu, tako i u ovoj situaciji, i nadbiskup je samo čovjek. Iako i ja mislim da Crkva mora biti odvojena od države i skromnija bez velike pompe, fotografiranja i blagoslivljanja svega i svačega u ovom Vašem članku se manje osjeti njihov “grijeh” a više Vaša netrpeljivost prema Crkvi i njezinim predstavnicima, što jedna dobra novinarka ne bi smjela sebi dopustiti, mora biti nepristrana a ne nametati svoje mišljenje i viđenje stvari, jer draga moja Arijana nit ste Vi pastirica nit smo mi ovce pa da Vas slijedimo.
željko
26. studenoga 2012. at 20:08
Što reći? Ništa, jadna li portala i još jadnije novinarke, a jadni i mi koji bacamo svoje vrijeme čitajući te gluposti.
hospital
26. studenoga 2012. at 21:39
Arijana ne bacaj bisere pred svinje.
marinko
27. studenoga 2012. at 21:30
dao Bog da i ti arijana spoznas Boga na nacin kao i general
stevan
30. studenoga 2012. at 0:12
lepo, bas lepo sroceno…ako dodjes u beograd mogli bi na kavu..
opetja
3. prosinca 2012. at 13:04
Moram ponovit, ova žena je podivljala jer joj fali “ona stvar”…
Alojz Pavlović
5. prosinca 2012. at 16:11
Gospodine Puljiz, Zadarski nadbiskup Želimir Puljić, itekako ima svoj stav – stav s kojim će profitirati.
Tako je postao predsjednik HBK, nagrada za podršku kardinalu Bozaniću kod smjene Porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana zbog Župe Dajla – nakon odluke kardinalskog povjerenstva u Vatikanu da se bivši benediktinski samostan u Dajli i pripadajuće zemljište, uz novčano obeštećenje za određeni nepovratni dio, imaju vratiti benediktinskoj opatiji u talijanskoj Pragliai (hrvatski teritorij).
Usto, Zadarski nadbiskup ništa ne poduzima da Zadarska nadbiskupija ode ispod talijanske kape, jer je ova nadbiskupija izravno pod Vatikanom (jedina u Hrvatskoj), odnosno Italijom, jer je Papa biskup Rima, pa je i…. Ali zato nadbiskup zadarski voli slikanja, parade, tiskovne konferencije.
Alojz Pavlović