Arijana Baraba
Priča sa zapadne strane Zadra
“Vidjet ćeš, na kraju, da će Stipe Zrilić bit’ u pravu i da će dobiti tužbu protiv Zračne luke Zadar. Jednostavno, nije bila zakonita. Sve će morati iznova.“ – kaže mi jučer jedan prijatelj.
Prije samo par dana, isti prijatelj rigao je vatru zbog predstečajnih nagodbi, tvrdeći da su kriminalne.
Kad sam mu rekla što on meni jučer kaže, da je “sve po zakonu”, zakon je trenutačno proglasio – kriminalnim.
Eto kakvi smo. Kad odgovara, zakon je najbolji mogući, ili je nekritiziran, najmanje, a kad je obrnuto, kriminalan je i zakon i zakonodavac. Ni reda ni pravila. Čini mi se iz ovog kuta gledanja da bi i anarhija bila predobro organizirana za ono u čemu mi živimo.
Jedan od mnogih pravih primjera za rečeno je i “azil” pasa na periferiji grada.
Nitko, osim možda Marka Pupića Bakrača, supruga wannabe direktorice neba i zemlje, savjetnice koja nikoga ni o čemu ne savjetuje za 15.000 kuna proračunske plaće, nije se posljednjih godina toliko pozivao na zakon, red, poštenje i pravičnost koliko predstavnici tog “azila”.
I, nigdje se valjda, koliko u tom istom “azilu”, sve te godine nije u toj mjeri, i to na najslabijima, kršilo sve redom rečeno – i zakon i red i poštenje i pravičnost.
Grupa besposlene djece, slučajno ili ne mahom iz “osjetljivih” socijalnih skupina, predvođena maticom Marijanom Mustać, preotela je tuđu zemlju, tuđe pse, tuđa prava, u konačnici, i proračunske novce, kako bi na uzurpiranoj zemlji na +40 i -10, buri i kiši, maltletirala stotine pasa koji u opisanim uvjetima jednako nestrpljivo čekaju i smrt i eventualnog novog vlasnika.
Sve u ime pravde, a protiv kriminalnih zakona.
Marijana Mustać je prvorazredna neprijateljica pasa, to je zapravo sve što o njoj mogu kategorički ustvrditi nakon svega od nje viđenoga. Robinzonski život kakav je odabrala stvar je njezina osobnog (ne)ukusa, no sve dotle dok se odvija u njezinom dvorištu. No, zađe li u tuđe… A Mustaćeva definitivno ne zna za granice.
Odgovornost je zapravo u prvome redu na gradskoj vlasti koja je godinama bespomoćno promatrala razvoj situacije i, strahujući od nereda koji je ova svakako spremna učiniti, išla linijom manjeg otpora, u konačnici potpisujući i najveći od svih apsurda – financiranje ilegalnog azila sa milijunima kuna.
Veliko je pitanje znaju li djeca koja volontiraju u ilegalnom azilu gdje je šefica spiskala gradski novac? Prate li da je svaka otvorena vreća hrane – donacija, da u “azil” nije uloženo ništa što nije dopremljeno s otpada?
Savršeno je jasno za koga se i što bori Marijana Mustać, dok se dere da nitko neće ubiti “njene pse” i sve redom, namjerno, kolokvijalno naziva “šinterima”!? Koji bi naziv primjeren bio za nju, za ono što ona radi?
Koliko je, s današnjim danom, Marijana Mustać domaćih zakona prekršila vođenjem onakvog “azila” i, jesu li i u ovom slučaju zakoni kriminalni ili je kriminalno to što pojedinci misle da mogu raditi?
Marijana Mustać oduzela je životinjama pravo na slobodu, najmanje;
vlasnicima zemlje pravo na raspolaganje svojom imovinom;
struci pravo na rad;
a svima nama pravo na mir i tišinu…
Samo je sebi priskrbila dobar izvor prihoda. To je jedina jasna posljedica priče sa zapadne strane Zadra.
Drznut ću se predvidjeti i epilog najnovije, nadamo se posljednje dreke sa Žmirića?
Mustaćeva će biti angažirana u nekom budućem, legalnom projektu zadarskog azila, za izdašnu mjesečnu plaću, i tada će zakoni koji reguliraju eutanaziju pasa nakon neuspješnog pokušaja udomljavanja, prestati biti – kriminalni.
Samo čekajte.
Arijana Baraba
ONLINE (Na)opaki svijet Antuna Novoselovića Baje
Životni put našeg prijatelja Antuna Novoselovića Baje, privremenog podstanara u Zrinsko frankopanskoj 20, nadnaravna je priča s elementima misterije i znanstvene fantastike koja će gledatelja u neizvjesnosti držati prikovana za stolac sve do samoga kraja.
Kod njega ništa nije onako kako se čini, sve je drukčije od onoga u što bi se čovjek zakleo, ono što jest, ustvari nije, i na kraju je sve isto, osim stalnih obrata u svemu i ničemu.
Mnoge smo situacije i ljude do sada uspoređivali sa kultnim američkim serijalom „Zona sumraka“, ali nikad ovoliko osnovano.
Redom…
Koliko god se to danas činilo nevjerojatnim, Baja je nekad bio šef zadarske Krim policije.
Kao i sada, u medije je češće dospijevao zbog skandala, no zbog rezultata posla.
Slučajno ili ne, usred mnogih skandala o kojima se iscrpno pisalo, Baja je…
Dobio otkaz?
Nečastan otpust iz Policije?
Ne.
Orden, pa umirovljenje.
U naponu snage, u ranim četrdesetima, tek što je u rujnu 2009. dobio nagradu MUP-a zbog “iznimno visoke profesionalnosti i predanosti poslu”, u ljeto 2010. naš je Baja – prijevremeno umirovljen.
Tako “predan” policajac, netko bi pomislio, iscrpljen je od “posvećenosti” poslu pa će ostatak će života uživati u miru i tenisu, recimo?
Ne. Ovaj “profesionalni” policajac odlazi istog časa u – SDP.
Otamo grmi protiv nepotizma i raznoraznih društvenih nepravdi, tvrdi da se bez stranačke iskaznice HDZ-a ne može ništa…
Ali samo dotle dok u javnost nije procurila informacija da upravo on, točnije njegova obiteljska tvrtka, bogato posluje s državnim – HEP-om!?
Novoselović se povlači sa javne scene, nema više ništa reći ni o nepotizmu, ni o pogodovanju, još manje o javnim tvrtkama, zapošljavanju i natječajima. Nestaje sa lokalne i nacionalne političke scene i iz Gradskog vijeća, s Trga 5 bunara… Nema ga nigdje.
Ako ga tko traži, sad je u Zrinsko frankopanskoj 20. Izbacio je kamere pred ured obiteljske “Lav zaštite” i, piše na stranicama iste, bavi se zaštitom ljudi i imovine, odnosno detektivskim poslovima.
Točno kako i priliči nagrađenom, pa prijevremeno umirovljenom policajcu.
Opet – ne.
Policajac Baja niti koga štiti niti osigurava, koliko je poznato niti ne uhodi i ne provjerava.
On – čisti!?
Sa pola gradskog SDP-a, da ne zaboravimo, i očitava brojila potrošnje električne energije stanovnicima Zadra, a s metlom je došao i do Ploča, Bjelovara, Koprivnice… Do danas moguće da je pokrio i Sloveniju, nismo provjeravali neko vrijeme.
Ured od cca 20 kvadrata, zaposlenih malo i ništa, poslovno iskustvo nula, klijentela uglavnom policija i DORH… Kao da ništa nije.
Policajac Baja se reklamira kao detektiv, a u praksi čisti, na natječaje izlazi sa jednom, pobjeđuje sa desetom brojkom, direktor firme mu je sin, ali za sve se zove tatu…
Ništa ne smeta.
Inspektor prerušen u spremačicu, službeno je, ne zna proste radnje dijeljenja i množenja, ali sasvim dobro uspijeva.
Dapače. Dok se domaće gospodarstvo uslijed pandemije strmoglavo srozava, Bajina Lav zaštita doživljava poslovno proljeće.
Kako smo uvodno rekli, Baja je oživotvorena Zona sumraka.
Jedva čekamo novu epizodu.
Arijana Baraba
Župan nije jedini. Svi se trebaju bojati Marka Pupića Bakrača, odavno!
Najveća laž koju je Sotona prosuo jest ta da – ne postoji. Baš kao što je najveća laž koju je izrekao Marko Pupić Bakrač ona da se “njega nitko ne treba bojati”.
Kako pogrešno. Markom Pupićem Bakračem trebali smo biti užasnuti svi, odavna.
Tu je, međutim, jedna moguće još i gora njegova izjava:
“Shvaćaš li da mi je zbog tvog idiotizma izmaltretirana cijela obitelj?” – kazao je obraćajući se putem medija županu Longinu, istom onomu kojemu je par dana prije i ozbiljno zaprijetio.
Njemu je izmaltretirana cijela obitelj!?
Istom onome koji od ženinog otkaza naovamo ništa drugo ne radi ni na radnom mjestu ni kod kuće ni u krevetu, osim što maltretira i smišlja kako izmaltretirati svakog za koga mu se pričini da je korisno.
Njegova je obitelj izmaltretirana!?
Tko točno? Punica, radnica iz Maraske koja je nakon umirovljenja (prema njegovom iskazu) “u dva dana” digla zgradu sa osam apartmana na Pagu? Ili žena? Smijenjena direktorica javne tvrtke sa milijunima eura vrijednim nekretninama? Sin i nevjesta zaposleni u Bolnici dan nakon što su izašli s fakulteta? Svaki u svojoj vili s bazenom ispred, iznad i oko svakog apartmana… Sve ih vidimo kako shrvani i izmaltretirani plaču nad svojom sudbinom uz tropske koktele i roštilj okupljeni na krovnom bazenu najnovije, treće obiteljske vile u Josipa Kosora.
Kakve li nesretne sudbine. Da namakneš milijune eura, nabiješ ih svima na nos, ponosno, kao da si ih nakon 45 godina muke i znoja donio iz Njemačke, pa u istoj ulici nanižeš čak tri vile jer tebi nitko ništa ne može. Zar to nije svima jasno?
I, taman kad si mislio da je gotovo, da si prošao “lišo”, da te nitko ništa neće pitati – ni kako ni odakle, ono puna kuća policije. Ispada da ne smiješ ni prijetiti!? Kakve li nesreće.
Marko Pupić Bakrač već osam godina ne radi ništa drugo osim što maltretira, zlostavlja i nasrće na sve moguće načine na random odabrane adrese, sve sa samo jednom premisom, prvom i zadnjom koju je zapamtio iz djetinjstva – “reci joj dok ti ne kaže”.
Galami, provocira nerede i sukobe, vrijeđa, kleveće, podmeće i rovari sa sve redom sličnima sebi kao neka neuka i podla baba kakvu svijet nije vidio. Pod platformom, dakako, “drž’te lopova”.
Hoće li ga netko pitati konačno – gdje su lopovi bili prije 2013., kad je “izmaltretirana obitelj Pupić Bakrač” nogom u dupe izbačena sa Zračne luke Zadar?
Do tada je sve bilo ok?
Kakva glupost.
Jednaka onoj da je “kineski ražanj” nakon policijske posjete sve sem ražnja na kojem Kinezi okreću pse (a pas sa slike je zadarski župan).
Sad je “kineski ražanj” – “sintagma“, “vic”, “stari narodni izraz”… Ni prijetiti ne zna kako treba. Što je donekle i u skladu sa svim ostalim aspektima njegova života. Na terorističkim (nikako ne političkim!) tiskovnima se predstavlja kao inspektor RH, na radnom mjestu ga nema, kod kuće je rogonja… Pa jasno da na kraju nije niti onaj tko bi prijetio?
Istovremeno, MPB je jedini sudionik političkog života u Zadru otkad pamtim, a koji je u kratkom periodu više puta “imao posla” s oružjem. Te mu je bačena bomba, te prodaje oružje, te mu je u kući pronađen cijeli arsenal…
Učinak sudjelovanja MPB u društvenopolitičkom životu Zadra ravan je savezničkom bombardiranju grada. Trebat će desetljeća da nakon ove predstave ovdje izraste opozicija vrijedna slušanja, rasprave i komentiranja.
U pravu je Longin kada kaže da čak niti nije pitanje vlastitog straha kad prijavljuje prijetnju Marka Pupića Bakrača na čijem je Facebooku i dan danas “obećanje” da će biti nabijen na kolac.
Marko Pupić Bakrač je možda bio nebitan, pa je možda poželio postati bitan, možda je u nekim trenucima to i mogao biti, ali danas je krajnje opasan, suočen sa drugom starom narodnom – “dabogda imao, pa nemao”.
U jednom je trenutku imao sve – gradilišta, stanove, punu kesu i medijski mir.
Danas je obrnuto. Žena je bez posla, njemu se ozbiljno trese stolica u Ministarstvu poljoprivrede, pod povećalom je čak i opravdanost bolovanja na kojemu je skoro tri mjeseca, na zadnjim je izborima potvrdio biračko tijelo u težini 128 glasova. Umjesto pilota s aerodroma, horde turista i građevinskih radnika, kućama mu sad šetaju DORH, porezni inspektori i policija.
Sad je pravi trenutak za ispeći kokice, zavaliti se i gledati. Tko mu je sljedeći kriv i tko će platiti?
Jedini je problem što se komedija s elementima krimića naglo pretvara u ratni film.
Neugodna poruka svih predstava u režiji Marka Pupića Bakrača jest – “mene ne dirajte jer ćete požaliti” i vrlo brzo će to biti jasno svima.
On stoji na prvoj crti obrane krajnje sumnjivo stečenog obiteljskog bogatstva i ni metar dalje. Do sada mu je sve pošlo za rukom, pa misli da će i prijetnje.
Na potezu je Ivica Škara i ODO Zadar.
Može li Marko Pupić Bakrač što nitko ne može?
Arijana Baraba
MADE IN KLOKOČEVCI Je li Glasovac zadarska Slavonka, slavonska Zadranka ili – zagrebačka karijeristica?
Netko je strašno zamjerio jer je u zadnjoj kolumni o rasulu u SDP-u Zadar kao krivo napisano da je Sabina Glasovac “sa sjevera Hrvatske”.
Jer da Slavonija nije na sjeveru nego na istoku. Toliko smo veliki. Da nam je malo i četiri strane svijeta.
Uz duboke isprike, dopuštamo da je Glasovac i sa samog zenita iznad Slavonije, Dalmacije i Zagreba, pa da je to predisponira za političko čudo koje je danas kandidat za gradonačelnicu Zadra, sutra za saborskog zastupnika iz Slavonije, dogodine za međimursku županicu (?)…
Najpreciznije moguće, aktualni glas Slavonaca u Saboru i članica Predsjedništva socijaldemokrata u Zadru nije ni sa sjevera ni sa juga nego – iz Klokočevca.
Selo je to površine 33,58 km², sa oko 160 kuća. Je li presudno jesu li Klokočevci na jugozapadu, sjeveroistoku, sjeveru ili nadiru Republike Hrvatske… čini se da i nije.
Bitnije pitanje jest kako je žena iz Klokočevca uspjela postati članicom Predsjeništva SDP-a Zadar 2020. godine?
Tri dana nakon što je dospjela u Sabor zahvaljujući glasovima “rodne” Slavonije.
I kako je došla u poziciju da žica glasove “svojih” Slavonaca tri godine nakon što se nudila za gradonačelnicu – Zadranima?
Istina, nije da ne odgovara smjeru kojim zadarski SDP tone već godinama.
Članica Predsjedništva iz Slavonije ustvari se sjajno uklapa u vodstvo koje čine fetivi Zadrani Radeta, Mrčela i Gaši.
Radi se o tome da se još od mandata Antuna Novoselovića Baje Slavonci dobro zabavljaju sa zadarskom političkom scenom, sa SDP-om Zadar i sa samim biračima.
Baja je izgradio milijunski biznis na plećima poreznih obveznika, a Glasovac saborsku plaću i mirovinu.
Krajnje je pogrešno nazivati je i zadarskom Slavonkom i slavonskom Zadrankom. Nakon svega viđenog, sa sigurnošću se može reći tek to da je njena prava adresa – Zagreb, a jedina domovina – matična banka.
Zadar se i bez navedenih od neovisnosti zaista nagledao kojekakvih igrokaza na sceni koju zovemo političkom, ali ova se čini posebno iskarikirana.
Ovo nisu političke igre u SDP-u. Prije igre gladi.
-
Svijet4 dana ago
Rusko-sibirska anticiklona pomiče se prema zapadu: Sredozemlje se priprema za nalet hladnoće
-
ZADAR / ŽUPANIJA1 dan ago
(NE)RADNI DANI / Donosimo radno vrijeme trgovina u Zadru u nedjelju i ponedjeljak…
-
magazin4 dana ago
Jesu li znanstvenici zaista pronašli pilulu koja može zamijeniti 10 kilometara trčanja?
-
magazin1 dan ago
Špica!
Pluton
27. ožujka 2014. at 14:15
Žao mi pasa,ali glavni krivci za postojece stanje su Mustač Marijana,koja je bespravno uzurpirala nepripadajući prostor i dovela sve te pse,a drugi odnosno prvi krivac je gradonacelnik sa svojim sluzbama koji su se oglusili ispuniti svoje obveze,a to je bilo blagovremeno reagiranje i sprijecavanje problema.Isto tako bi se upitao kako netko u pravnoj drzavi može uzurpirati necije vlasnistvo,a da za to ne snosi posljedice.
švrljo
27. ožujka 2014. at 17:07
Ono je ruglo za grad,ma što ja osobno mislija o autorici članka.
ivy
28. ožujka 2014. at 16:59
da ruglo je jer grad godinama obećava ali ne radi ništa u vezi azila. sad se želi napravit brzinsko rješenje jer je netko bacio oko na taj teren. nemam ništa protiv toga, ali nek se nađe drugo mjesto pogodno za azil. ono što je meni jasno je da su ovdje u igri politika i osobni interesi. kod nas sve tako funkcionira pa me ne bi čudilo da ova priča ima kulisu iza koje su pravi razlozi ovakvih ishitrenih i nepromišljenih odluka.
švrljo
28. ožujka 2014. at 20:46
grad nije samo obećavao,već šakom i kapom dilija naše šolde dotičnoj MM,bez nadzora i naravno bez valjane dokumentacije,jer je sve bilo ILEGALNO,pa sad neka institucije rade svoj posao
lucija
27. ožujka 2014. at 20:13
glavni krivci su prvenstveno ”ljudi” zbog kojih ti psi imaju takvu sudbinu.
zato ne razumin ovaj dio ”zivotinjama oduzima pravo na slobodu”…kakva je to sloboda da skitaju bolesni i gladni po gradu uz stalnu opasnost od otrova, auta, ljudi i sl. ili pak da ih se drzi 60 dana pa ako se ne nade udomitelj, jbg, jos jedan pas vise manje…
svaka cast svima iz zd azila gdje psi barem imaju pravo na zivot!!! a ono sto one besplatno rade, uvjerena sam nitko od vas koji pljujete po njima ne bi ni pod koju cijenu radio.
moze vas sram biti, za malo medijske paznje pisete takve gadosti i nebuloze bez ikakvih dokaza (a kleveta je kazneno djelo ako niste znali)umjesto da pozivate građane, posebice političare, da zajedno ulože trud i novac i osnuju azil bez ikakvog ”roka za zivot”.
šokirana
27. ožujka 2014. at 20:52
SRAM VAS MOŽE BITI!!!
Ciivava
27. ožujka 2014. at 21:17
Citam i vidim da su mnogi ovaj komentar shvatili kao mogucnost da lijece svoje frustracije.Znam da nije lako biti bez posla i primanja,ali zo nije razlog da se pisu ovako bolesni komentari.Ova kolumna je trebala potaknuti citatelja na konstruktivnu diskusiju,na eventualno misljenje o istaknutom problemu,ali vidim da su se mnogi okomili na autora.Ocito da neki ne vide problem nelegalnog azila,nego laju li laju,ali izgleda da psi laju ,a karavane prolaze.
Znetko
27. ožujka 2014. at 21:26
“Kolumna je redovno ponavljajući članak ili rad objavljen u dnevnim novinama,časopisu ili drugoj publikaciji. Kolumne pišu kolumnisti. Od drugih oblika novinarstva, kolumna se razlikuje po slijedećim kriterijima: 1. Redovna je značajka u publikaciji, 2. Upravljana je od strane autora, 3. SADRŽI IZRIIČITO GLEDIŠTE ILI MIŠLJENJE” Izvor: Wikipedia.
Pas vau vau
27. ožujka 2014. at 21:28
Koliko su uopće humani, higijenski i zdravi uvjeti u kojima se oni psi nalaze?
andrijana
27. ožujka 2014. at 21:39
Svaka cast! Wikipedia je pravi izvor podataka. Nemojte se dodatno sramotit
ivy
28. ožujka 2014. at 16:52
pa uvjeti su puno humaniji nego na cesti gdje ih vlasnici izbace. umjesto da se iznađe rješenje da se psu ne ubijaju jer to pogotovo nije humano, želi ih se dati na milost i nemilost šniterajima. a sumnjam da je njih toliko briga za sudbine tih pasa. osobno sam se uvjerila u rad volontera zadarskog azila i za njih mogu reći samo riječi hvale. mislim da je od legalizacije i ostalih popratnih stvari važnija činjenica da tim životinjama treba mjesto gdje ih neće ubiti nakon 60 dana jer se nisu stigli udomit.
švrljo
28. ožujka 2014. at 20:52
Ako volontiram,onda obavljam neku radnju bez naknade,ovdi se radi o cifri koja je poprilična,još kad se pribroje donacije razno razne,onda je to još veći razlog da se umiša DORH i ostale institucije,naravno,ne zaboraviti i one koji su udilili naše šolde.
medo
1. travnja 2014. at 7:56
da se barem pola komentatora ovdje udostojilo otići do azila, uzeti lopaticu i metlicu i čistiti boksove malo bi drugačije govorili o volonterima koji se tamo nisu prešetavali nego i te kao radili i trudili se…