Arijana Baraba
Volite pse?
Baš kako se i očekivalo, ilegalan privatni biznis na zadarskim Žmirićima došao je u sferu patetike. Voditeljica „azila“, Marijana Mustać, jedina osoba koja zna koliko je „azil“ novaca okrenuo u posljednjih deset godina, jedina koja zna kako se taj novac trošio, jedina u „azilu“ bez vlastita zanimanja, posla ili stečenih znanja, vlastitu odgovornost nastoji izbjeći jeftinom manipulacijom, u vidu – „svi koji nisu uz mene, ubojice su“!?
Peticijom kojoj se ne zna točna svrha ni cilj prikupljeno je oko 5.000 potpisa građana, ali oko samog projekta angažirano je svega desetak volontera. Peticija je, tako, odredila makar jedan parametar – naša ljubav prema psima jednaka je vrijednosti autograma. I ni slovo više.
Prava je šteta zato što se, umjesto peticije, nije sakupljala pomoć za pse, u vidu hrane, blokova, cementa, dekica, besplatne veterinarske pomoći… Stotinu kuna mjesečno od svakog potpisanog ljubitelja pasa – 500.000 kuna/mj.
Mustaćeva tvrdi da je u „azilu“ danas „pedesetak pasa“. U Intersparu 15 kilograma pseće hrane stoji 70 kuna. Za 3.500 kuna, drugim riječima, svi su mjesečno siti. Vodu kaže da dobiva od Javne vatrogasne postrojbe – dakle nula kuna, pa ostaje samo pitanje zemljišta i bokseva.
Tisuću do dva kvadrata poljoprivrednog zemljišta može se kupiti u manje atraktivnom području Zadarske županije za desetak do petnaest tisuća eura, ako ste spremni platiti bez izmotavanja. Od pola milje koje su priložili imaginarni ljubitelji pasa, ostaje u mjesecu travnju (kad oduzmemo trošak za hranu i zemljište) oko 396.500 kuna.
Oko 200.000 kuna koštaju pristojni, montažni objekti za smještaj tog broja pasa, a koji bi odgovarao standardima EU.
Ostaje 196.500 kuna. Treba platiti struju, gradnju ograde na zemljištu, čipiranje pasa i sl. Ako „ostali“ troškovi izgradnje Skloništa dođu, cca. 100.000 kuna, za startanje legalnog azila ostaje u travnju 96.500 kuna. Ili, po psu, 1.930 kuna. Ako svi baš u travnju ne slome nogu, smrtno se ne razbole ili se ne zapali cijeli azil, pa treba sve iznova, prvi mjesec zakonskog poslovanja skloništa protiče u plusu.
Ovo je, jasno je, „odokativna“ računica. Ali ovako bi definitivno trebala izgledati priča o ljubavi prema psima. Onaj tko se ne slaže sa domaćim zakonom o zaštiti životinja, a koji kaže da se pas nakon 60 dana boravka u skloništu može usmrtiti, ako se ne udomi, neka bude spreman to platiti ili pronaći nekoga da to plati.
Stotinu kuna na mjesec za ljubav oko koje se diže ovolika dreka, vjerujemo zaista da nije mnogo? Onaj tko nema toliko, može pomoći na druge načine – volontiranjem, traženjem donatora, udomitelja… Tko želi pomoći, uvijek može iznaći načina.
Marijana Mustać u posljednjih deset godina nije stekla ni dan radnog staža. Sav izvor njezina primanja je ilegalni „azil“ za koji u rečeno vrijeme nije uspjela baš ništa konkretno odraditi. Situacija danas istovjetna je onoj 2004. Katastrofalna. Sve počiva na dobroj volji desetak volontera i strpljenju Grada Zadra da i sam riskira kaznu, financirajući ilegalan nazovi „projekt“.
Marijana Mustać možda jest dobra osoba, možda prema psima osjeća ljubav veću no bilo tko drugi, možda nije pronevjerila nijednu proračunsku kunu od 2,5 milijuna, koliko je dobila, možda je najvrijednija osoba u gradu i njena dreka sasvim sigurno ima više decibela no ičija… No Marijana Mustać nikako nije sposobna voditi posao.
Da jest, Zadar bi imao legalno sklonište za životinje još prije pet godina, najmanje, na vlastitoj zemlji i sa osiguranim prihodima, održivom bilancom, životinje bi se udomljavale, ne bi ginule u samom skloništu i oko njega, bježale gradom… Deset godina bi bilo dovoljno da se netko okuša u poslu, a i godina bi bila previše da posluje ilegalno.
Nemam baš ništa sa projektom skloništa, ne zanima ni mene ni bilo koga kog znam, ali kategorički tvrdim da pitanje potrebe za azilom treba prepustiti struci, a ne „ljubiteljima“ ovoga ili onoga, i, konačno, da se ljubav prema nekome ne mjeri spremnošću na – potpis.
Volite pse u toj mjeri da ih ne date ni na udomljavanje ni na uspavljivanje?
Onda platite.
P. S. Iz “azila” na Žmirićima u šest mjeseci “nestalo” je 150 pasa. Tako govore rijetke statistike kojima javnost barata. Otvara to brojna, neugodna pitanja. Slažem se da treba pokazati brigu za životinje. Upravo zato, o njima treba početi skrbiti netko tko zna i netko tko će javnosti u svakom trenutku reći što radi. Nijedna životinja i nijedna kuna, ničija, ne smiju i ne mogu ovisiti o nečijoj dobroj volji, procijenjenom poštenju i izmjerenoj ljubavi. To je valjda notorno?
Arijana Baraba
ONLINE (Na)opaki svijet Antuna Novoselovića Baje
Životni put našeg prijatelja Antuna Novoselovića Baje, privremenog podstanara u Zrinsko frankopanskoj 20, nadnaravna je priča s elementima misterije i znanstvene fantastike koja će gledatelja u neizvjesnosti držati prikovana za stolac sve do samoga kraja.
Kod njega ništa nije onako kako se čini, sve je drukčije od onoga u što bi se čovjek zakleo, ono što jest, ustvari nije, i na kraju je sve isto, osim stalnih obrata u svemu i ničemu.
Mnoge smo situacije i ljude do sada uspoređivali sa kultnim američkim serijalom „Zona sumraka“, ali nikad ovoliko osnovano.
Redom…
Koliko god se to danas činilo nevjerojatnim, Baja je nekad bio šef zadarske Krim policije.
Kao i sada, u medije je češće dospijevao zbog skandala, no zbog rezultata posla.
Slučajno ili ne, usred mnogih skandala o kojima se iscrpno pisalo, Baja je…
Dobio otkaz?
Nečastan otpust iz Policije?
Ne.
Orden, pa umirovljenje.
U naponu snage, u ranim četrdesetima, tek što je u rujnu 2009. dobio nagradu MUP-a zbog “iznimno visoke profesionalnosti i predanosti poslu”, u ljeto 2010. naš je Baja – prijevremeno umirovljen.
Tako “predan” policajac, netko bi pomislio, iscrpljen je od “posvećenosti” poslu pa će ostatak će života uživati u miru i tenisu, recimo?
Ne. Ovaj “profesionalni” policajac odlazi istog časa u – SDP.
Otamo grmi protiv nepotizma i raznoraznih društvenih nepravdi, tvrdi da se bez stranačke iskaznice HDZ-a ne može ništa…
Ali samo dotle dok u javnost nije procurila informacija da upravo on, točnije njegova obiteljska tvrtka, bogato posluje s državnim – HEP-om!?
Novoselović se povlači sa javne scene, nema više ništa reći ni o nepotizmu, ni o pogodovanju, još manje o javnim tvrtkama, zapošljavanju i natječajima. Nestaje sa lokalne i nacionalne političke scene i iz Gradskog vijeća, s Trga 5 bunara… Nema ga nigdje.
Ako ga tko traži, sad je u Zrinsko frankopanskoj 20. Izbacio je kamere pred ured obiteljske “Lav zaštite” i, piše na stranicama iste, bavi se zaštitom ljudi i imovine, odnosno detektivskim poslovima.
Točno kako i priliči nagrađenom, pa prijevremeno umirovljenom policajcu.
Opet – ne.
Policajac Baja niti koga štiti niti osigurava, koliko je poznato niti ne uhodi i ne provjerava.
On – čisti!?
Sa pola gradskog SDP-a, da ne zaboravimo, i očitava brojila potrošnje električne energije stanovnicima Zadra, a s metlom je došao i do Ploča, Bjelovara, Koprivnice… Do danas moguće da je pokrio i Sloveniju, nismo provjeravali neko vrijeme.
Ured od cca 20 kvadrata, zaposlenih malo i ništa, poslovno iskustvo nula, klijentela uglavnom policija i DORH… Kao da ništa nije.
Policajac Baja se reklamira kao detektiv, a u praksi čisti, na natječaje izlazi sa jednom, pobjeđuje sa desetom brojkom, direktor firme mu je sin, ali za sve se zove tatu…
Ništa ne smeta.
Inspektor prerušen u spremačicu, službeno je, ne zna proste radnje dijeljenja i množenja, ali sasvim dobro uspijeva.
Dapače. Dok se domaće gospodarstvo uslijed pandemije strmoglavo srozava, Bajina Lav zaštita doživljava poslovno proljeće.
Kako smo uvodno rekli, Baja je oživotvorena Zona sumraka.
Jedva čekamo novu epizodu.
Arijana Baraba
Župan nije jedini. Svi se trebaju bojati Marka Pupića Bakrača, odavno!
Najveća laž koju je Sotona prosuo jest ta da – ne postoji. Baš kao što je najveća laž koju je izrekao Marko Pupić Bakrač ona da se “njega nitko ne treba bojati”.
Kako pogrešno. Markom Pupićem Bakračem trebali smo biti užasnuti svi, odavna.
Tu je, međutim, jedna moguće još i gora njegova izjava:
“Shvaćaš li da mi je zbog tvog idiotizma izmaltretirana cijela obitelj?” – kazao je obraćajući se putem medija županu Longinu, istom onomu kojemu je par dana prije i ozbiljno zaprijetio.
Njemu je izmaltretirana cijela obitelj!?
Istom onome koji od ženinog otkaza naovamo ništa drugo ne radi ni na radnom mjestu ni kod kuće ni u krevetu, osim što maltretira i smišlja kako izmaltretirati svakog za koga mu se pričini da je korisno.
Njegova je obitelj izmaltretirana!?
Tko točno? Punica, radnica iz Maraske koja je nakon umirovljenja (prema njegovom iskazu) “u dva dana” digla zgradu sa osam apartmana na Pagu? Ili žena? Smijenjena direktorica javne tvrtke sa milijunima eura vrijednim nekretninama? Sin i nevjesta zaposleni u Bolnici dan nakon što su izašli s fakulteta? Svaki u svojoj vili s bazenom ispred, iznad i oko svakog apartmana… Sve ih vidimo kako shrvani i izmaltretirani plaču nad svojom sudbinom uz tropske koktele i roštilj okupljeni na krovnom bazenu najnovije, treće obiteljske vile u Josipa Kosora.
Kakve li nesretne sudbine. Da namakneš milijune eura, nabiješ ih svima na nos, ponosno, kao da si ih nakon 45 godina muke i znoja donio iz Njemačke, pa u istoj ulici nanižeš čak tri vile jer tebi nitko ništa ne može. Zar to nije svima jasno?
I, taman kad si mislio da je gotovo, da si prošao “lišo”, da te nitko ništa neće pitati – ni kako ni odakle, ono puna kuća policije. Ispada da ne smiješ ni prijetiti!? Kakve li nesreće.
Marko Pupić Bakrač već osam godina ne radi ništa drugo osim što maltretira, zlostavlja i nasrće na sve moguće načine na random odabrane adrese, sve sa samo jednom premisom, prvom i zadnjom koju je zapamtio iz djetinjstva – “reci joj dok ti ne kaže”.
Galami, provocira nerede i sukobe, vrijeđa, kleveće, podmeće i rovari sa sve redom sličnima sebi kao neka neuka i podla baba kakvu svijet nije vidio. Pod platformom, dakako, “drž’te lopova”.
Hoće li ga netko pitati konačno – gdje su lopovi bili prije 2013., kad je “izmaltretirana obitelj Pupić Bakrač” nogom u dupe izbačena sa Zračne luke Zadar?
Do tada je sve bilo ok?
Kakva glupost.
Jednaka onoj da je “kineski ražanj” nakon policijske posjete sve sem ražnja na kojem Kinezi okreću pse (a pas sa slike je zadarski župan).
Sad je “kineski ražanj” – “sintagma“, “vic”, “stari narodni izraz”… Ni prijetiti ne zna kako treba. Što je donekle i u skladu sa svim ostalim aspektima njegova života. Na terorističkim (nikako ne političkim!) tiskovnima se predstavlja kao inspektor RH, na radnom mjestu ga nema, kod kuće je rogonja… Pa jasno da na kraju nije niti onaj tko bi prijetio?
Istovremeno, MPB je jedini sudionik političkog života u Zadru otkad pamtim, a koji je u kratkom periodu više puta “imao posla” s oružjem. Te mu je bačena bomba, te prodaje oružje, te mu je u kući pronađen cijeli arsenal…
Učinak sudjelovanja MPB u društvenopolitičkom životu Zadra ravan je savezničkom bombardiranju grada. Trebat će desetljeća da nakon ove predstave ovdje izraste opozicija vrijedna slušanja, rasprave i komentiranja.
U pravu je Longin kada kaže da čak niti nije pitanje vlastitog straha kad prijavljuje prijetnju Marka Pupića Bakrača na čijem je Facebooku i dan danas “obećanje” da će biti nabijen na kolac.
Marko Pupić Bakrač je možda bio nebitan, pa je možda poželio postati bitan, možda je u nekim trenucima to i mogao biti, ali danas je krajnje opasan, suočen sa drugom starom narodnom – “dabogda imao, pa nemao”.
U jednom je trenutku imao sve – gradilišta, stanove, punu kesu i medijski mir.
Danas je obrnuto. Žena je bez posla, njemu se ozbiljno trese stolica u Ministarstvu poljoprivrede, pod povećalom je čak i opravdanost bolovanja na kojemu je skoro tri mjeseca, na zadnjim je izborima potvrdio biračko tijelo u težini 128 glasova. Umjesto pilota s aerodroma, horde turista i građevinskih radnika, kućama mu sad šetaju DORH, porezni inspektori i policija.
Sad je pravi trenutak za ispeći kokice, zavaliti se i gledati. Tko mu je sljedeći kriv i tko će platiti?
Jedini je problem što se komedija s elementima krimića naglo pretvara u ratni film.
Neugodna poruka svih predstava u režiji Marka Pupića Bakrača jest – “mene ne dirajte jer ćete požaliti” i vrlo brzo će to biti jasno svima.
On stoji na prvoj crti obrane krajnje sumnjivo stečenog obiteljskog bogatstva i ni metar dalje. Do sada mu je sve pošlo za rukom, pa misli da će i prijetnje.
Na potezu je Ivica Škara i ODO Zadar.
Može li Marko Pupić Bakrač što nitko ne može?
Arijana Baraba
MADE IN KLOKOČEVCI Je li Glasovac zadarska Slavonka, slavonska Zadranka ili – zagrebačka karijeristica?
Netko je strašno zamjerio jer je u zadnjoj kolumni o rasulu u SDP-u Zadar kao krivo napisano da je Sabina Glasovac “sa sjevera Hrvatske”.
Jer da Slavonija nije na sjeveru nego na istoku. Toliko smo veliki. Da nam je malo i četiri strane svijeta.
Uz duboke isprike, dopuštamo da je Glasovac i sa samog zenita iznad Slavonije, Dalmacije i Zagreba, pa da je to predisponira za političko čudo koje je danas kandidat za gradonačelnicu Zadra, sutra za saborskog zastupnika iz Slavonije, dogodine za međimursku županicu (?)…
Najpreciznije moguće, aktualni glas Slavonaca u Saboru i članica Predsjedništva socijaldemokrata u Zadru nije ni sa sjevera ni sa juga nego – iz Klokočevca.
Selo je to površine 33,58 km², sa oko 160 kuća. Je li presudno jesu li Klokočevci na jugozapadu, sjeveroistoku, sjeveru ili nadiru Republike Hrvatske… čini se da i nije.
Bitnije pitanje jest kako je žena iz Klokočevca uspjela postati članicom Predsjeništva SDP-a Zadar 2020. godine?
Tri dana nakon što je dospjela u Sabor zahvaljujući glasovima “rodne” Slavonije.
I kako je došla u poziciju da žica glasove “svojih” Slavonaca tri godine nakon što se nudila za gradonačelnicu – Zadranima?
Istina, nije da ne odgovara smjeru kojim zadarski SDP tone već godinama.
Članica Predsjedništva iz Slavonije ustvari se sjajno uklapa u vodstvo koje čine fetivi Zadrani Radeta, Mrčela i Gaši.
Radi se o tome da se još od mandata Antuna Novoselovića Baje Slavonci dobro zabavljaju sa zadarskom političkom scenom, sa SDP-om Zadar i sa samim biračima.
Baja je izgradio milijunski biznis na plećima poreznih obveznika, a Glasovac saborsku plaću i mirovinu.
Krajnje je pogrešno nazivati je i zadarskom Slavonkom i slavonskom Zadrankom. Nakon svega viđenog, sa sigurnošću se može reći tek to da je njena prava adresa – Zagreb, a jedina domovina – matična banka.
Zadar se i bez navedenih od neovisnosti zaista nagledao kojekakvih igrokaza na sceni koju zovemo političkom, ali ova se čini posebno iskarikirana.
Ovo nisu političke igre u SDP-u. Prije igre gladi.
-
Svijet4 dana ago
Rusko-sibirska anticiklona pomiče se prema zapadu: Sredozemlje se priprema za nalet hladnoće
-
ZADAR / ŽUPANIJA1 dan ago
(NE)RADNI DANI / Donosimo radno vrijeme trgovina u Zadru u nedjelju i ponedjeljak…
-
magazin4 dana ago
Jesu li znanstvenici zaista pronašli pilulu koja može zamijeniti 10 kilometara trčanja?
-
Hrvatska4 dana ago
DHMZ objavio važno upozorenje: “Samo ovako možemo zaštititi sigurnost građana”
psica
30. ožujka 2014. at 14:40
Slažem se sa autorom teksta. Nitko ne kaže ni da će psi iz azila biti ubijeni kad se presele,to je čista glupost onih koji žele dalje zarađivati na jadnim beštijama.malo skloništa u Hrvatskoj eutanazija pse i možda čak i prije budu udomljeni jer ih se ovdje zadržavamo dugo s namjerom da se što dulje na njima zarađuje.radi njih samih pse treba što prije preseliti sa onog rugla na primjereno mjesto.
Maja
30. ožujka 2014. at 21:45
Zasto niste objavili moj komentar?
čitatelj
31. ožujka 2014. at 0:13
Odlična kolumna. Logično i objektivno razmišljanje. Žalosno da je stanje nepromijenjeno već deset godina. I dobro pitanje je – u što je potrošen sav taj novac? Azil izgleda očajno. Kao da je u njega uloženo par tisuća kuna.
orao
31. ožujka 2014. at 9:10
potpuno se slažem s autorom teksta.Marijana ako želi imati biznis neka kupi svoju zemlju,izgradi svojim novcima sklonište po pravilniku o skloništima,kupi auto kojim će zbrinjavati pse, sklopi ugovor sa veterinarom koji će pse mikročipirati,cjepiti i lječiti ili će otvoriti svoju veterinarsku ambulantu u sklopu skloništa i zaposliti deset ljudi koji će brinuti o 100 pasa i isplatiti plaču zaposlenicima,izdat fakturu Gradu Zadra uz specifikaciju za odrađen posao te na to platiti pdv,mora kupiti još jedan auto za zbrinjavanje uginulih pasa ili sklopiti ugovor s higijeničarima za što ćer im plačati svaki odvoz životinje koja ugine….E Marijana mislim da ti se ta računica ne isplati i da ti je pametnije podviti rep i povuči se iz igre jer zamisli ako te DORH počne pitati gdje su psi udoimljeni u NJemačku,koliko si za njih novaca dobila a, da na ništa nisi platila porez ovoj i ovako jadnoj državi…ima toga podosta ali neka institucije pravne Države Hrvatske preuzmu odgovornost i pokrenu kaznenu prijavu i istragu da se svim takvim “prijateljima životinja” više stane na kraj
Maja
31. ožujka 2014. at 13:30
Ne razumijem zasto imate komentare kada objavljujete (ili sami pisete) samo one koji vas podrzavaju?
Maja
31. ožujka 2014. at 13:36
S obzirom da je ovo ocito portal u vasem vlasnistvu, imate pravo pisati sto hocete, ali zalosno je da koristite svoje zanimanje koje bi trebalo biti objektivno i obmanjujete zadarsku javnost lazima o zadarskom azilu a sve u svrhu vasih privatnih interesa.
Objavite clanak o poslovima vase obitelji, a vezanim uz sve samo ne ljubav prema zivotinjama, pa neka onda citatelji objektivno zakljuce.
Ivan
31. ožujka 2014. at 16:10
Hebali vas psi i azili,žene umjesto da djecu šeću i rađaju,oni posvajaju pse.
Ulickane dame lažnog profila “dame” po Zadru imaju više pasa nego djece,ma prestrašno!!!
Tu više nije stvar ljubavi,taj termn se zloupotrebljava na uštrb djece,a u korist životinja.
Nekad su psi bili na selima od koristi i danas su,ali sad se neki prave glumci i glume KULTURU zapadnjačku,a znamo jako dobro otkad nam je sa zapada počelo pamet soliti em nas je pobilo ,em nam natalitet opada drastično ,sve najgore je došlo d tamo,pa sad vidimo di smo simbolično zbog “psasa”.