Connect with us

Arijana Baraba

“Uguracija”

Objavljeno

-

Poznavala sam momka koji je uvjerio zadarske resorne novinare da je dobio ulogu u „najnovijem Kusturičinom filmu“. Bio je to big deal u to vrijeme i, kad je sa koferima krenuo put zadarskog Autobusnog, svi su ga pratili. Bio je maneken, do tada, elokventan, nadprosječne ljepote i držanja, iznimno načitan… I nije bio velik problem povjerovati, tim više što tih dalekih godina nije bilo Googlea.

Ne sjećam se kako je ta priča s odlaskom završila, pamtim samo fotku njega i kofera, ne znam ni je li uopće otputovao ili se iskrcao na semaforu u Crnome, ali mi se u pamćenje urezala dobro prva sljedeća informacija o njemu i od njega – svjetski mu državnici šalju poruke preko centralnog dnevnika; sprema se svjetska revolucija koja će promijeniti aktualan poredak od korijena i on je izabran.

Narednih su ga dana zajednički prijatelji posjetili na Odjelu psihijatrije OB Zadar.

Ne znam zašto sam se sada baš njega sjetila, jer razmišljam o nečemu sasvim (?) drukčijem.

Kolindina inauguracija.

Naime… Nakon što je pobijedila na predsjedničkim izborima, uvjerila sam samu sebe da sam dementna i da zabrinjavajuće loše prosuđujem. Na rečenome se ne bih previše zadržavala zbog vlastita kredibiliteta, ako ga itko među nama više ima, ali i zbog merituma. U vrijeme kada je nova hrvatska predsjednica bila u Vladi, naime, nešto sam angažiranije pratila nacionalnu politiku (ili je nacionalna politika bila angažiranija na nama, to je nešto bitnije od moje eventualne demencije i moći prosudbe, ali i o tome drugom prilikom) i što sad. Pa, nisam je nešto posebno dobro zapamtila. Zapravo, jasno ko dan u sjećanje mi se urezala njena do mozga oblajhana kosa i atraktivan izgled, ali da sam osim nekog lošeg trača o bratu i nekoj sumnjivoj diplomi, upamtila bilo što drugo, uočila bilo kakav potencijal da se dogodi ovo što sada imamo… Jok. Kopam po sjećanjima još od lani, ali ništa. Plavuša došla i plavuša otišla. U mojim vijugama. Vjerovala sam, dotle, u mnoge druge domaće političarke i njihov liderski potencijal, no u Kolindu… Ne.

U kampanji i posebno nakon objave rezultata izbora mudro sam ušutjela shvativši da drugi znaju što ja ne znam, a da Kolinda zna i one koje nitko od nas ne zna. Uvjerila se svojim ušima da tečno priča engleski, za druge jezike nemam dokaza, slušala od prvih susjeda i tv analitičara kako je na „ti“ sa brojnim svjetskim liderima i nije nikad pobjegla iz svoje “imamo Hrvatsku”, nego je vani branila interese Hrvatske. I u to sam povjerovala.

Imala sam neke svoje cinične teorije o cijelom tom njezinom vanjskopolitičkom uspjehu, zadržala ih za sebe i prihvatila što i većina mojih sunarodnjaka. Tako nas ona zove, slijedom one da su Srbi i Hrvati u Hrvatskoj – Hrvati, a Srbi i Hrvati u Srbiji… to tek utvrđujemo što su.

Da je cijela stvar na klimavim nogama, trebali smo shvatiti čim je visoka braniteljica hrvatskih interesa u inozemstvu odabrana uz debelu pomoć upravo inozemnih glasova, prvih 30 dana od predsjedničke kampanje krenula u isključivo i samo kampanju uređenja svog budućeg besplatnog životnog prostora. Nakon drž ne daj objave kompletne liste uzvanika na njezinu inauguraciju… Komu i dalje nije jasno, nikada niti neće biti.

Hrvatska ima šest susjeda, a na inauguraciju dolazi osam predsjednika. Kolinda, ispostavilo se, možda jest geografski daleko otišla u svojoj karijeri, ali kada su interesi Hrvatske u pitanju, dalje od Albanije nije trebala putovati.

Dam se kladiti, naime, da na rođendan Merkeline mačke dolazi ili može doći veći broj visokih gostiju no na inauguraciju naše perjanice. Na tako važan politički događaj zbog kojega se iz naftalina vadi Tuđmanova lenta (dobro smo i prošli, neki susjedi su se slikali i s kalašnjikovim, ne tako davno), potegnut će samo oni koji su nam u neposrednoj blizini. Dal što je recesija ili da je manja trasa za bijeg, ne znamo. Sve u svemu, svojom će nazočnošću politički podržati imenovanje nove predsjednice prvi ljudi – Albanije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Mađarske, Slovenije, Kosova i – lani izabran predsjednik Slovačke koji ima pola godine političkog iskustva uopće.

Zadarski sociolog, HNS-ovac i diplomat po političkom opredjeljenju, Ivica Maštruko, pokušao je uljepšati cijelu stvar tezom kako je prošlo vrijeme spektakularnih inauguracija. Ja prije mislim da je samo prošlo vrijeme. Naše. I svršeno.

I sama mislim da je i gradu i svijetu puna kapa ceremonija i da niti nije ni socijalni ni politički momenat za velike državničke defilee, ali na onom Kolindinom, očekivalo bi se daleko više svijeta – iz svijeta. A ne iz bivše SFRJ. Sreća utolika da Nikolić ne dolazi jer bi onda falio još samo… Ne, neću opet o tome.

Poljuljana mi je vjera u našu novu predsjednicu, dakle, i sad čak i priželjkujem da su točne teze dežurnih lokalnih paranoika – da je naručena od Amerikanaca, pa od Nijemaca… Kakvi. Ovo je definitivno samo naša nevolja. Domaća i privatna, toliko da i sama inauguracija izgleda kao neki skupocijen jugonostalgičarski domjenak.

Vraćam se svojoj toploj skepsi i danas kategorički tvrdim tek to da – više ne vjerujem nikome dok ne donese potvrdu s Psihijatrije. Mani ti to. Danas pričaš sa zvijezdom, a već sutra u dućanu moliš tetu kilu jabuka i bocu jane.

Znamo gdje se s time ide.

😉

 

 
Nastavi čitati
1 Comment

1 Comments

  1. kambi balongo

    19. veljače 2015. at 12:17

    Vele je uvik fin čovik….

     

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Arijana Baraba

ONLINE (Na)opaki svijet Antuna Novoselovića Baje

Objavljeno

-

Životni put našeg prijatelja Antuna Novoselovića Baje, privremenog podstanara u Zrinsko frankopanskoj 20, nadnaravna je priča s elementima misterije i znanstvene fantastike koja će gledatelja u neizvjesnosti držati prikovana za stolac sve do samoga kraja.

Kod njega ništa nije onako kako se čini, sve je drukčije od onoga u što bi se čovjek zakleo, ono što jest, ustvari nije, i na kraju je sve isto, osim stalnih obrata u svemu i ničemu.

Mnoge smo situacije i ljude do sada uspoređivali sa kultnim američkim serijalom „Zona sumraka“, ali nikad ovoliko osnovano.

Redom…

Koliko god se to danas činilo nevjerojatnim, Baja je nekad bio šef zadarske Krim policije.

Kao i sada, u medije je češće dospijevao zbog skandala, no zbog rezultata posla.

Slučajno ili ne, usred mnogih skandala o kojima se iscrpno pisalo, Baja je…

Dobio otkaz?

Nečastan otpust iz Policije?

Ne.

Orden, pa umirovljenje.

U naponu snage, u ranim četrdesetima, tek što je u rujnu 2009. dobio nagradu MUP-a zbog “iznimno visoke profesionalnosti i predanosti poslu”, u ljeto 2010. naš je Baja – prijevremeno umirovljen.

Tako “predan” policajac, netko bi pomislio, iscrpljen je od “posvećenosti” poslu pa će ostatak će života uživati u miru i tenisu, recimo?

Ne. Ovaj “profesionalni” policajac odlazi istog časa u – SDP.

Otamo grmi protiv nepotizma i raznoraznih društvenih nepravdi, tvrdi da se bez stranačke iskaznice HDZ-a ne može ništa…

Ali samo dotle dok u javnost nije procurila informacija da upravo on, točnije njegova obiteljska tvrtka, bogato posluje s državnim – HEP-om!?

Novoselović se povlači sa javne scene, nema više ništa reći ni o nepotizmu, ni o pogodovanju, još manje o javnim tvrtkama, zapošljavanju i natječajima. Nestaje sa lokalne i nacionalne političke scene i iz Gradskog vijeća, s Trga 5 bunara… Nema ga nigdje.

Ako ga tko traži, sad je u Zrinsko frankopanskoj 20. Izbacio je kamere pred ured obiteljske “Lav zaštite” i, piše na stranicama iste, bavi se zaštitom ljudi i imovine, odnosno detektivskim poslovima.

Točno kako i priliči nagrađenom, pa prijevremeno umirovljenom policajcu.

Opet – ne.

Policajac Baja niti koga štiti niti osigurava, koliko je poznato niti ne uhodi i ne provjerava.

On – čisti!?

Sa pola gradskog SDP-a, da ne zaboravimo, i očitava brojila potrošnje električne energije stanovnicima Zadra, a s metlom je došao i do Ploča, Bjelovara, Koprivnice… Do danas moguće da je pokrio i Sloveniju, nismo provjeravali neko vrijeme.

Ured od cca 20 kvadrata, zaposlenih malo i ništa, poslovno iskustvo nula, klijentela uglavnom policija i DORH… Kao da ništa nije.

Policajac Baja se reklamira kao detektiv, a u praksi čisti, na natječaje izlazi sa jednom, pobjeđuje sa desetom brojkom, direktor firme mu je sin, ali za sve se zove tatu…

Ništa ne smeta.

Inspektor prerušen u spremačicu, službeno je, ne zna proste radnje dijeljenja i množenja, ali sasvim dobro uspijeva.

Dapače. Dok se domaće gospodarstvo uslijed pandemije strmoglavo srozava, Bajina Lav zaštita doživljava poslovno proljeće.

Kako smo uvodno rekli, Baja je oživotvorena Zona sumraka.

Jedva čekamo novu epizodu.

 

 
Nastavi čitati

Arijana Baraba

Župan nije jedini. Svi se trebaju bojati Marka Pupića Bakrača, odavno!

Objavljeno

-

Najveća laž koju je Sotona prosuo jest ta da – ne postoji. Baš kao što je najveća laž koju je izrekao Marko Pupić Bakrač ona da se “njega nitko ne treba bojati”.

Kako pogrešno. Markom Pupićem Bakračem trebali smo biti užasnuti svi, odavna.

Tu je, međutim, jedna moguće još i gora njegova izjava:

“Shvaćaš li da mi je zbog tvog idiotizma izmaltretirana cijela obitelj?” – kazao je obraćajući se putem medija županu Longinu, istom onomu kojemu je par dana prije i ozbiljno zaprijetio.

Njemu je izmaltretirana cijela obitelj!?

Istom onome koji od ženinog otkaza naovamo ništa drugo ne radi ni na radnom mjestu ni kod kuće ni u krevetu, osim što maltretira i smišlja kako izmaltretirati svakog za koga mu se pričini da je korisno.

Njegova je obitelj izmaltretirana!?

Tko točno? Punica, radnica iz Maraske koja je nakon umirovljenja (prema njegovom iskazu) “u dva dana” digla zgradu sa osam apartmana na Pagu? Ili žena? Smijenjena direktorica javne tvrtke sa milijunima eura vrijednim nekretninama? Sin i nevjesta zaposleni u Bolnici dan nakon što su izašli s fakulteta? Svaki u svojoj vili s bazenom ispred, iznad i oko svakog apartmana… Sve ih vidimo kako shrvani i izmaltretirani plaču nad svojom sudbinom uz tropske koktele i roštilj okupljeni na krovnom bazenu najnovije, treće obiteljske vile u Josipa Kosora.

Kakve li nesretne sudbine. Da namakneš milijune eura, nabiješ ih svima na nos, ponosno, kao da si ih nakon 45 godina muke i znoja donio iz Njemačke, pa u istoj ulici nanižeš čak tri vile jer tebi nitko ništa ne može. Zar to nije svima jasno?

I, taman kad si mislio da je gotovo, da si prošao “lišo”, da te nitko ništa neće pitati – ni kako ni odakle, ono puna kuća policije. Ispada da ne smiješ ni prijetiti!? Kakve li nesreće.

Marko Pupić Bakrač već osam godina ne radi ništa drugo osim što maltretira, zlostavlja i nasrće na sve moguće načine na random odabrane adrese, sve sa samo jednom premisom, prvom i zadnjom koju je zapamtio iz djetinjstva – “reci joj dok ti ne kaže”.

Galami, provocira nerede i sukobe, vrijeđa, kleveće, podmeće i rovari sa sve redom sličnima sebi kao neka neuka i podla baba kakvu svijet nije vidio. Pod platformom, dakako, “drž’te lopova”.

Hoće li ga netko pitati konačno – gdje su lopovi bili prije 2013., kad je “izmaltretirana obitelj Pupić Bakrač” nogom u dupe izbačena sa Zračne luke Zadar?

Do tada je sve bilo ok?

Kakva glupost.

Jednaka onoj da je “kineski ražanj” nakon policijske posjete sve sem ražnja na kojem Kinezi okreću pse (a pas sa slike je zadarski župan).

Sad je “kineski ražanj” – “sintagma“, “vic”, “stari narodni izraz”… Ni prijetiti ne zna kako treba. Što je donekle i u skladu sa svim ostalim aspektima njegova života. Na terorističkim (nikako ne političkim!) tiskovnima se predstavlja kao inspektor RH, na radnom mjestu ga nema, kod kuće je rogonja… Pa jasno da na kraju nije niti onaj tko bi prijetio?

Istovremeno, MPB je jedini sudionik političkog života u Zadru otkad pamtim, a koji je u kratkom periodu više puta “imao posla” s oružjem. Te mu je bačena bomba, te prodaje oružje, te mu je u kući pronađen cijeli arsenal…

Učinak sudjelovanja MPB u društvenopolitičkom životu Zadra ravan je savezničkom bombardiranju grada. Trebat će desetljeća da nakon ove predstave ovdje izraste opozicija vrijedna slušanja, rasprave i komentiranja.

U pravu je Longin kada kaže da čak niti nije pitanje vlastitog straha kad prijavljuje prijetnju Marka Pupića Bakrača na čijem je Facebooku i dan danas “obećanje” da će biti nabijen na kolac.

Marko Pupić Bakrač je možda bio nebitan, pa je možda poželio postati bitan, možda je u nekim trenucima to i mogao biti, ali danas je krajnje opasan, suočen sa drugom starom narodnom – “dabogda imao, pa nemao”.

U jednom je trenutku imao sve – gradilišta, stanove, punu kesu i medijski mir.

Danas je obrnuto. Žena je bez posla, njemu se ozbiljno trese stolica u Ministarstvu poljoprivrede, pod povećalom je čak i opravdanost bolovanja na kojemu je skoro tri mjeseca, na zadnjim je izborima potvrdio biračko tijelo u težini 128 glasova. Umjesto pilota s aerodroma, horde turista i građevinskih radnika, kućama mu sad šetaju DORH, porezni inspektori i policija.

Sad je pravi trenutak za ispeći kokice, zavaliti se i gledati. Tko mu je sljedeći kriv i tko će platiti?

Jedini je problem što se komedija s elementima krimića naglo pretvara u ratni film.

Neugodna poruka svih predstava u režiji Marka Pupića Bakrača jest – “mene ne dirajte jer ćete požaliti” i vrlo brzo će to biti jasno svima.

On stoji na prvoj crti obrane krajnje sumnjivo stečenog obiteljskog bogatstva i ni metar dalje. Do sada mu je sve pošlo za rukom, pa misli da će i prijetnje.

Na potezu je Ivica Škara i ODO Zadar.

Može li Marko Pupić Bakrač što nitko ne može?

 

 
Nastavi čitati

Arijana Baraba

MADE IN KLOKOČEVCI Je li Glasovac zadarska Slavonka, slavonska Zadranka ili – zagrebačka karijeristica?

Objavljeno

-

Netko je strašno zamjerio jer je u zadnjoj kolumni o rasulu u SDP-u Zadar kao krivo napisano da je Sabina Glasovac “sa sjevera Hrvatske”.

Jer da Slavonija nije na sjeveru nego na istoku. Toliko smo veliki. Da nam je malo i četiri strane svijeta.

Uz duboke isprike, dopuštamo da je Glasovac i sa samog zenita iznad Slavonije, Dalmacije i Zagreba, pa da je to predisponira za političko čudo koje je danas kandidat za gradonačelnicu Zadra, sutra za saborskog zastupnika iz Slavonije, dogodine za međimursku županicu (?)…

Najpreciznije moguće, aktualni glas Slavonaca u Saboru i članica Predsjedništva socijaldemokrata u Zadru nije ni sa sjevera ni sa juga nego – iz Klokočevca.

Selo je to površine 33,58 km², sa oko 160 kuća. Je li presudno jesu li Klokočevci na jugozapadu, sjeveroistoku, sjeveru ili nadiru Republike Hrvatske… čini se da i nije.

Bitnije pitanje jest kako je žena iz Klokočevca uspjela postati članicom Predsjeništva SDP-a Zadar 2020. godine?

Tri dana nakon što je dospjela u Sabor zahvaljujući glasovima “rodne” Slavonije.

I kako je došla u poziciju da žica glasove “svojih” Slavonaca tri godine nakon što se nudila za gradonačelnicu – Zadranima?

Istina, nije da ne odgovara smjeru kojim zadarski SDP tone već godinama.

Članica Predsjedništva iz Slavonije ustvari se sjajno uklapa u vodstvo koje čine fetivi Zadrani Radeta, Mrčela i Gaši.

Radi se o tome da se još od mandata Antuna Novoselovića Baje Slavonci dobro zabavljaju sa zadarskom političkom scenom, sa SDP-om Zadar i sa samim biračima.

Baja je izgradio milijunski biznis na plećima poreznih obveznika, a Glasovac saborsku plaću i mirovinu.

Krajnje je pogrešno nazivati je i zadarskom Slavonkom i slavonskom Zadrankom. Nakon svega viđenog, sa sigurnošću se može reći tek to da je njena prava adresa – Zagreb, a jedina domovina – matična banka.

Zadar se i bez navedenih od neovisnosti zaista nagledao kojekakvih igrokaza na sceni koju zovemo političkom, ali ova se čini posebno iskarikirana.

Ovo nisu političke igre u SDP-u. Prije igre gladi.

 

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu