Arijana Baraba
Pravo, pravda i pizdarije
Dok smo o nekima čuli i previše, postoje suci na zadarskom Općinskom sudu o kojima dosad nitko nije napisao ni riječi, pa oni marljivo rade u tišini, potpuno nezamijećeni i nepravedno medijski zanemareni. Jedan od takvih je, recimo, Vladimir Rončević. Razmišljam ispraviti gornji propust naspram njega već dulje vrijeme, pa da i to riješim. Sad je valjda dovoljno dobro kao i bilo kad.
Sudac Rončević je ovih dana donio nepravomoćnu presudu kojom je oslobodio krivnje gradskog vijećnika (optuženog za krađu konja za vrijeme „Oluje“ i osuđenog klevetnika) za to što je na račun poduzetnika bez ijedne mrlje na karijeri sasuo cijeli spektar najmaštovitijih kleveta, uvreda i sasvim konretnih, izravnih optužbi, sve bez i jedne i najmanje argumentacije, kako smo već od njega i navikli.
Sudac Rončević konstatira u obrazloženju presude kako je dio izrečenog pogrešno protumačen (slijedom pretpostavke da smo svi redom idioti, valjda, pa nam treba prevoditelj s hrvatskog na hrvatski, ili slijedom toga da je uvriježeno već da je Pupića i inače teško protumačiti, ne znamo, to je ostalo nepojašnjeno), dio je ne znam što, a dio je… ovo je najjače… „izrečeno na sjednici Gradskog vijeća, pa vijećnik za to ne odgovara“. Otprilike tako.
„Član predstavničkog tijela ne može biti kazneno gonjen niti odgovoran na bilo koji drugi način, zbog glasovanja, izjava ili iznesenih mišljenja i stavova na sjednicama predstavničkog tijela“, citira Rončević što je njemu milo.
S jednakom isključivošću kao sudac Rončević, citirat ću čl. 27. st. 1. Zakona o medijima, a koji kaže:
„Novinar ima pravo izražavati stajalište o svim događajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima.“
Ja, dakle, imam još i veća prava od Pupića, zar ne Rončeviću?
On može s***i samo na sjednicama predstavničkog tijela, a ja mogu vrijeđati gdje stignem, u principu? U čl. 27.st. 1. ZM nije precizirano, pa bih mogla, recimo, da baš hoću, Pupića Bakrača nazvati do zla boga napornim imbecilom, a vas namjerno površnim, moguće pristranim sucem koji se boji donijeti prave odluke? Sve hipotetski, dakako.
Što je ovdje sporno… Sudac Rončević je u sporu protiv mene prije kojih godinu dana bez da me saslušao, kao optuženu, i u rekordno kratkom roku od tri radna dana donio osuđujuću presudu jer smo prenijeli izvješće sa sjednice predstavničkog tijela na kojemu je jedan od članova konstatirao kako je novozaposlena učiteljica jedne od škola u Zadru nevjesta pročelnika za školstvo!? Pri tome, dotičnu nikada prije ni poslije nismo spomenuli, dakle nismo je razvlačili po središnjim informativnim emisijama u zemlji, klevečući je i iznoseći svoje sudove o njoj, njenom poslu, obitelji i kolegama, o njoj ni u jednom trenu nije izrečeno ništa ni loše ni dobro, nije optuživana ni za što… Sudac Rončević svejedno po hitnom postupku donosi presudu i plete nas po obrazu i džepu.
Jednakom brzinom, sudsko vijeće drugostupanjskog suda donosi rješenje kojim u cijelosti pobija njegovu presudu i, što je bilo još interesantnije, na tri ili četiri stranice A4 papira drži sucu Rončeviću lekciju o slobodi medija i o domaćem zakonodavstvu.
Zadnji slučaj potvrđuje da to očigledno nije jedina lekcija koju ovom mladom gospodinu netko treba održati. Istina je da prvostupanjske presude nisu konačne i da konačan sud donosi onaj Županijski, ali iz ove sudske kancelarije nešto definitivno zaudara.
Istina je da u jednom zakonu piše da vijećnik ne može odgovarati za izrečeno na sjednici predstavničkog tijela, odnosno (u drugom) novinar za svoje mišljenje, ali isto tako u trećem zakonu piše da se ne smije narušavati ničija čast i ugled, a krunska je tvrdnja u Ustavu ona da su i čast i ugled zajamčeni svima, pa mi se nekako podrazumijeva da ne treba biti pravni ekspert da bi utvrdio da prvi gornji citat – onaj kojim je Rončević abolirao Pupića (za sada) – nema u vidu zaštitu magarca koji će nasred Gradskog vijeća i potom, važnije je, gdje god mu isti kao on daju priliku klevetati i vrijeđati koga se sjeti sve samo zato jer pod kontrolom nema situaciju kod kuće, a boks vreća mu više nije dovoljna za pražnjenje nakupljenih frustracija, pa da netko plati…
Vjerujem da zakonodavac to nikako nije imao u vidu, ali tko je i mogao predvidjeti nametnika Pupićevog kalibra… Sudac Rončević je imao malo više informacija od zakonodavca i kontekst stvari koji nam se čini da je ovdje u potpunosti zanemario. Pupić je malo više verbalno izzlostavljao tužitelja. Najmanje zapravo na Gradskom vijeću, gdje ovaj ni u jednom trenutku, da i to napomenemo, nije bio predmetom rasprave pa baš nikako nije jasno kako bi Pupićev ispad mogao ući pod imunitet?! Tim principom, onako kako ga u praksi vidi sudac Rončević, sjednice predstavničkog tijela mogu postati vrlo ugodnom i najsigurnijom mogućom mekom za sve koji imaju potrebu nekažnjeno oplesti po kome hoće – bivšim ljubavnicima, osobnim neprijateljima… Zašto ne? Ako je Pupiću pošlo za rukom za mikrofonom Gradskog vijeća klevetati jednog poduzetnika koji niti je bio predmetom rasprave niti ga je tko prethodno spomenuo, zašto onda na sljedećoj sjednici neki sljedeći vijećnik ne bi istresao svoje jednako klevetničke opservacije o svojoj susjedi koja mu se zamjerila zbog parkirnog mjesta? Eto dokle to ide.
Ovakvim izletima, naime, sudac Rončević šalje vrlo opasnu poruku javnosti. I to sa potencijalno vrlo opasnog mjesta, ukoliko je zlorabljeno ili loše rabljeno, u najmanju ruku. Poruku da se na zadarskom sudu, makar u njegovoj kancelariji, primjenjuju dvostruka mjerila ili, rekla bih, princip nezamjeranja. Sudac Rončević je vjerujem vrlo dobro upućen, kao nažalost i svi mi, što se događa kada se zamjerite gospodinu gradskom vijećniku i to nikako ne želi za sebe, a svi znamo da je u njega granica zamjeranja na točki gdje ne ide sve po njegovu.
Linija manjeg otpora, dakle? Ili, nek to rješava netko drugi (Županijski sud u ovom slučaju).
Varijanta dva je da je i u mom i aktualnom slučaju riječ bila o pogodovanju? U to zaista ne želimo vjerovati. I u cirkusu kakav imamo nekako je još uvijek lakše zaspati misleći da je netko nesposoban nego maliciozan. Pogotovo netko komu smo dali gavel u ruke.
Pitanje za suca Rončevića, za kraj – dajte, za Boga miloga, pokušajte pripremiti tumačenje toga kako je u medijima prenesena konstatacija vijećnika na sjednici Vijeća o tome da je osoba A nevjesta osobe B „kažnjiva i klevetnička“, a urlanje drugog gradskog vijećnika iz sveg glasa i do promuklosti na svim nacionalnim televizijama i, tek usput, na Gradskom vijeću, o tome da je osoba C upletena u koješta – „beznačajna“???
Ako tog u povijesti ljudskog roda nerođenog ili makar neviđenog nametnika kakav je Pupić abolirate tim pomno odabranim jadnim citatom, hoće li mene abolirati onaj moj, iz ZM-a, a kada kažem da najiskrenije ne znam da li bi veća tragedija bila u tome da su ovakve procjene odraz kukavičluka ili pogodovanja ili pak nesnalaženja u materiji kojom ste ovlašteni dijeliti pravo i pravdu u gradu Zadru?
Što je gore? Namjera ili glupost? Prevarant ili budala?
Tko zna što bismo saznali da nam u ruke padne i neka treća presuda g. Rončevića, ako su dvije od dvije ovakve.
Ako govornicu Gradskog vijeća uistinu pretvaramo u blindiranu scenu za tračanje i kokošarenje, onda se pripremimo za žestoko natjecanje na sljedećim lokalnim izborima.
Kada pohrle k toj novootkrivenoj najjeftinijoj i najčuvanijoj pijaci na svijetu sve zadarske trač babe, Pupić Bakrač više nikada neće uspjeti ni prići zgradi na Narodnom trgu sa svojih 350 glasova podrške, koliko on i sudac Rončević procjenjuju da ga akreditira za legitimno maltretiranje građana Zadra.
Arijana Baraba
ONLINE (Na)opaki svijet Antuna Novoselovića Baje
Životni put našeg prijatelja Antuna Novoselovića Baje, privremenog podstanara u Zrinsko frankopanskoj 20, nadnaravna je priča s elementima misterije i znanstvene fantastike koja će gledatelja u neizvjesnosti držati prikovana za stolac sve do samoga kraja.
Kod njega ništa nije onako kako se čini, sve je drukčije od onoga u što bi se čovjek zakleo, ono što jest, ustvari nije, i na kraju je sve isto, osim stalnih obrata u svemu i ničemu.
Mnoge smo situacije i ljude do sada uspoređivali sa kultnim američkim serijalom „Zona sumraka“, ali nikad ovoliko osnovano.
Redom…
Koliko god se to danas činilo nevjerojatnim, Baja je nekad bio šef zadarske Krim policije.
Kao i sada, u medije je češće dospijevao zbog skandala, no zbog rezultata posla.
Slučajno ili ne, usred mnogih skandala o kojima se iscrpno pisalo, Baja je…
Dobio otkaz?
Nečastan otpust iz Policije?
Ne.
Orden, pa umirovljenje.
U naponu snage, u ranim četrdesetima, tek što je u rujnu 2009. dobio nagradu MUP-a zbog “iznimno visoke profesionalnosti i predanosti poslu”, u ljeto 2010. naš je Baja – prijevremeno umirovljen.
Tako “predan” policajac, netko bi pomislio, iscrpljen je od “posvećenosti” poslu pa će ostatak će života uživati u miru i tenisu, recimo?
Ne. Ovaj “profesionalni” policajac odlazi istog časa u – SDP.
Otamo grmi protiv nepotizma i raznoraznih društvenih nepravdi, tvrdi da se bez stranačke iskaznice HDZ-a ne može ništa…
Ali samo dotle dok u javnost nije procurila informacija da upravo on, točnije njegova obiteljska tvrtka, bogato posluje s državnim – HEP-om!?
Novoselović se povlači sa javne scene, nema više ništa reći ni o nepotizmu, ni o pogodovanju, još manje o javnim tvrtkama, zapošljavanju i natječajima. Nestaje sa lokalne i nacionalne političke scene i iz Gradskog vijeća, s Trga 5 bunara… Nema ga nigdje.
Ako ga tko traži, sad je u Zrinsko frankopanskoj 20. Izbacio je kamere pred ured obiteljske “Lav zaštite” i, piše na stranicama iste, bavi se zaštitom ljudi i imovine, odnosno detektivskim poslovima.
Točno kako i priliči nagrađenom, pa prijevremeno umirovljenom policajcu.
Opet – ne.
Policajac Baja niti koga štiti niti osigurava, koliko je poznato niti ne uhodi i ne provjerava.
On – čisti!?
Sa pola gradskog SDP-a, da ne zaboravimo, i očitava brojila potrošnje električne energije stanovnicima Zadra, a s metlom je došao i do Ploča, Bjelovara, Koprivnice… Do danas moguće da je pokrio i Sloveniju, nismo provjeravali neko vrijeme.
Ured od cca 20 kvadrata, zaposlenih malo i ništa, poslovno iskustvo nula, klijentela uglavnom policija i DORH… Kao da ništa nije.
Policajac Baja se reklamira kao detektiv, a u praksi čisti, na natječaje izlazi sa jednom, pobjeđuje sa desetom brojkom, direktor firme mu je sin, ali za sve se zove tatu…
Ništa ne smeta.
Inspektor prerušen u spremačicu, službeno je, ne zna proste radnje dijeljenja i množenja, ali sasvim dobro uspijeva.
Dapače. Dok se domaće gospodarstvo uslijed pandemije strmoglavo srozava, Bajina Lav zaštita doživljava poslovno proljeće.
Kako smo uvodno rekli, Baja je oživotvorena Zona sumraka.
Jedva čekamo novu epizodu.
Arijana Baraba
Župan nije jedini. Svi se trebaju bojati Marka Pupića Bakrača, odavno!
Najveća laž koju je Sotona prosuo jest ta da – ne postoji. Baš kao što je najveća laž koju je izrekao Marko Pupić Bakrač ona da se “njega nitko ne treba bojati”.
Kako pogrešno. Markom Pupićem Bakračem trebali smo biti užasnuti svi, odavna.
Tu je, međutim, jedna moguće još i gora njegova izjava:
“Shvaćaš li da mi je zbog tvog idiotizma izmaltretirana cijela obitelj?” – kazao je obraćajući se putem medija županu Longinu, istom onomu kojemu je par dana prije i ozbiljno zaprijetio.
Njemu je izmaltretirana cijela obitelj!?
Istom onome koji od ženinog otkaza naovamo ništa drugo ne radi ni na radnom mjestu ni kod kuće ni u krevetu, osim što maltretira i smišlja kako izmaltretirati svakog za koga mu se pričini da je korisno.
Njegova je obitelj izmaltretirana!?
Tko točno? Punica, radnica iz Maraske koja je nakon umirovljenja (prema njegovom iskazu) “u dva dana” digla zgradu sa osam apartmana na Pagu? Ili žena? Smijenjena direktorica javne tvrtke sa milijunima eura vrijednim nekretninama? Sin i nevjesta zaposleni u Bolnici dan nakon što su izašli s fakulteta? Svaki u svojoj vili s bazenom ispred, iznad i oko svakog apartmana… Sve ih vidimo kako shrvani i izmaltretirani plaču nad svojom sudbinom uz tropske koktele i roštilj okupljeni na krovnom bazenu najnovije, treće obiteljske vile u Josipa Kosora.
Kakve li nesretne sudbine. Da namakneš milijune eura, nabiješ ih svima na nos, ponosno, kao da si ih nakon 45 godina muke i znoja donio iz Njemačke, pa u istoj ulici nanižeš čak tri vile jer tebi nitko ništa ne može. Zar to nije svima jasno?
I, taman kad si mislio da je gotovo, da si prošao “lišo”, da te nitko ništa neće pitati – ni kako ni odakle, ono puna kuća policije. Ispada da ne smiješ ni prijetiti!? Kakve li nesreće.
Marko Pupić Bakrač već osam godina ne radi ništa drugo osim što maltretira, zlostavlja i nasrće na sve moguće načine na random odabrane adrese, sve sa samo jednom premisom, prvom i zadnjom koju je zapamtio iz djetinjstva – “reci joj dok ti ne kaže”.
Galami, provocira nerede i sukobe, vrijeđa, kleveće, podmeće i rovari sa sve redom sličnima sebi kao neka neuka i podla baba kakvu svijet nije vidio. Pod platformom, dakako, “drž’te lopova”.
Hoće li ga netko pitati konačno – gdje su lopovi bili prije 2013., kad je “izmaltretirana obitelj Pupić Bakrač” nogom u dupe izbačena sa Zračne luke Zadar?
Do tada je sve bilo ok?
Kakva glupost.
Jednaka onoj da je “kineski ražanj” nakon policijske posjete sve sem ražnja na kojem Kinezi okreću pse (a pas sa slike je zadarski župan).
Sad je “kineski ražanj” – “sintagma“, “vic”, “stari narodni izraz”… Ni prijetiti ne zna kako treba. Što je donekle i u skladu sa svim ostalim aspektima njegova života. Na terorističkim (nikako ne političkim!) tiskovnima se predstavlja kao inspektor RH, na radnom mjestu ga nema, kod kuće je rogonja… Pa jasno da na kraju nije niti onaj tko bi prijetio?
Istovremeno, MPB je jedini sudionik političkog života u Zadru otkad pamtim, a koji je u kratkom periodu više puta “imao posla” s oružjem. Te mu je bačena bomba, te prodaje oružje, te mu je u kući pronađen cijeli arsenal…
Učinak sudjelovanja MPB u društvenopolitičkom životu Zadra ravan je savezničkom bombardiranju grada. Trebat će desetljeća da nakon ove predstave ovdje izraste opozicija vrijedna slušanja, rasprave i komentiranja.
U pravu je Longin kada kaže da čak niti nije pitanje vlastitog straha kad prijavljuje prijetnju Marka Pupića Bakrača na čijem je Facebooku i dan danas “obećanje” da će biti nabijen na kolac.
Marko Pupić Bakrač je možda bio nebitan, pa je možda poželio postati bitan, možda je u nekim trenucima to i mogao biti, ali danas je krajnje opasan, suočen sa drugom starom narodnom – “dabogda imao, pa nemao”.
U jednom je trenutku imao sve – gradilišta, stanove, punu kesu i medijski mir.
Danas je obrnuto. Žena je bez posla, njemu se ozbiljno trese stolica u Ministarstvu poljoprivrede, pod povećalom je čak i opravdanost bolovanja na kojemu je skoro tri mjeseca, na zadnjim je izborima potvrdio biračko tijelo u težini 128 glasova. Umjesto pilota s aerodroma, horde turista i građevinskih radnika, kućama mu sad šetaju DORH, porezni inspektori i policija.
Sad je pravi trenutak za ispeći kokice, zavaliti se i gledati. Tko mu je sljedeći kriv i tko će platiti?
Jedini je problem što se komedija s elementima krimića naglo pretvara u ratni film.
Neugodna poruka svih predstava u režiji Marka Pupića Bakrača jest – “mene ne dirajte jer ćete požaliti” i vrlo brzo će to biti jasno svima.
On stoji na prvoj crti obrane krajnje sumnjivo stečenog obiteljskog bogatstva i ni metar dalje. Do sada mu je sve pošlo za rukom, pa misli da će i prijetnje.
Na potezu je Ivica Škara i ODO Zadar.
Može li Marko Pupić Bakrač što nitko ne može?
Arijana Baraba
MADE IN KLOKOČEVCI Je li Glasovac zadarska Slavonka, slavonska Zadranka ili – zagrebačka karijeristica?
Netko je strašno zamjerio jer je u zadnjoj kolumni o rasulu u SDP-u Zadar kao krivo napisano da je Sabina Glasovac “sa sjevera Hrvatske”.
Jer da Slavonija nije na sjeveru nego na istoku. Toliko smo veliki. Da nam je malo i četiri strane svijeta.
Uz duboke isprike, dopuštamo da je Glasovac i sa samog zenita iznad Slavonije, Dalmacije i Zagreba, pa da je to predisponira za političko čudo koje je danas kandidat za gradonačelnicu Zadra, sutra za saborskog zastupnika iz Slavonije, dogodine za međimursku županicu (?)…
Najpreciznije moguće, aktualni glas Slavonaca u Saboru i članica Predsjedništva socijaldemokrata u Zadru nije ni sa sjevera ni sa juga nego – iz Klokočevca.
Selo je to površine 33,58 km², sa oko 160 kuća. Je li presudno jesu li Klokočevci na jugozapadu, sjeveroistoku, sjeveru ili nadiru Republike Hrvatske… čini se da i nije.
Bitnije pitanje jest kako je žena iz Klokočevca uspjela postati članicom Predsjeništva SDP-a Zadar 2020. godine?
Tri dana nakon što je dospjela u Sabor zahvaljujući glasovima “rodne” Slavonije.
I kako je došla u poziciju da žica glasove “svojih” Slavonaca tri godine nakon što se nudila za gradonačelnicu – Zadranima?
Istina, nije da ne odgovara smjeru kojim zadarski SDP tone već godinama.
Članica Predsjedništva iz Slavonije ustvari se sjajno uklapa u vodstvo koje čine fetivi Zadrani Radeta, Mrčela i Gaši.
Radi se o tome da se još od mandata Antuna Novoselovića Baje Slavonci dobro zabavljaju sa zadarskom političkom scenom, sa SDP-om Zadar i sa samim biračima.
Baja je izgradio milijunski biznis na plećima poreznih obveznika, a Glasovac saborsku plaću i mirovinu.
Krajnje je pogrešno nazivati je i zadarskom Slavonkom i slavonskom Zadrankom. Nakon svega viđenog, sa sigurnošću se može reći tek to da je njena prava adresa – Zagreb, a jedina domovina – matična banka.
Zadar se i bez navedenih od neovisnosti zaista nagledao kojekakvih igrokaza na sceni koju zovemo političkom, ali ova se čini posebno iskarikirana.
Ovo nisu političke igre u SDP-u. Prije igre gladi.
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prije
DR. SORIĆ VODIO RADIONICU U OB / Zadarska Urologija potvrdila se kao centar izvrsnosti urološke laparoskopije
-
ZADAR / ŽUPANIJA1 dan prije
USUSRET BOŽIĆU / Evo kako u nedjelju rade trgovine u Zadru…
-
Svijet4 dana prije
Opasni virus se vratio, pronađen je u otpadnim vodama europskih zemalja: Evo što su idući koraci
-
Hrvatska4 dana prije
VIDEO / Kod Istre snimljena posebna vrsta morskog psa
Demokracija_alabaraba
13. veljače 2016. at 19:46
Koliko komentaaara!!! Ide mi ova baba na onu stvar! A sad brišite!
Vicenca Fabro
5. ožujka 2016. at 12:07
umjesto po vijećniku, učiteljici, novinarki i sucu opleti po glupim zakonima.
OČITO JE da za vrijema rata MARKO NIJE JEO KONJETINU, JER JE NI DANAS NE JEDE,NIJE JE NI PRODAO JER NIJE BILO TAKVIH PRODAJA NA PROSTORIMA ZAHVAĆENIH RATOM PA BI BILO ZGODNO DA SE SREDOVJEČNE KOBILE KONAČNO ZADOVOLJE STARIM KLJUSETOM A DA SNAŽNOGA MARKA JEDNOSTAVNO PRESTANU OPSJEDATI RADI OPĆEGA DOBRA.
Marko
6. ožujka 2016. at 8:46
Ne drži mi vodu ova priča da sudac pogoduje Pupiću Bakraču, jer ovaj nema niti vlast niti novac. Baš suprotno, sudac nikome ne želi pogodovati i zato ga se proziva. Donio je ispravnu presudu, koja ne odgovara moćnom poduzetniku koji se naglo obogatio, i koji lokalne političare drži u džepu. Ne poznam sudca, iako smo iz Biograda obojica, ali znam da je iz jedne čestite i poštene obitelji. Također, i otac mu je bio sudac na biogradskom sudu i također je bio pravedan i pošten. Skidam kapu na ovoj presudi
Ivor
7. ožujka 2016. at 13:20
A tko će o čemu, nego kuraba o poštenju…Baraba si svašta dopušta da moralizira, a zna se na čija je plaćenica. Dok je ovakvih kvazi novinarki i čitača zakona kako im paše,a ne kako jest, bit će i PREMALO ovakvih presuda!
Demokracija_alabaraba
7. ožujka 2016. at 14:32
Zanimljivo, kako su se komentari počeli javljati skoro 4 tjedna nakon objave članka! Jesu li za to novi administratori zaslužni ili nešto drugo? Ne mogu se načuditi!