Svetkovina sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, svečano se slavi danas, 15. siječnja. Svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru u 11,00 sati predvodi riječki nadbiskup Ivan Devčić. Koncelebrirano misno slavlje u 18,00 sati u zadarskoj prvostolnici predvodi mons. dr. Giorgio Lingua, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj. Mise na svetkovinu u zadarskoj katedrali sv. Stošije još su u 7, 8 i u 9 sati.

Sveta Stošija mučenica, zaštitnica je grada Zadra do koje Zadrani iznimno mnogo drže. Stara je zadarska tradicija držanja božićnog drvca u domovima do blagdana Svete Stošije koji se slavi danas, 15. siječnja.

Sveta Stošija, odnosno sveta Anastazija – zaštitnica grada Zadra, bila je, priča tako legenda, Rimljanka iz visoko rangirane patricijske obitelji. Ova djevica, udovica i mučenica, još iz doba cara Dioklecijana, kršćansku je vjeru primila od majke.

Unatoč tome što to nije željela, udali su je za rimskog patricija Publija. Ona je ipak, bogobojazna kakva je već bila, čvrsto odlučila ostati djevica, zbog čega ju je njezin duboko uvrijeđeni suprug zatvorio u kućnu tamnicu i mučio glađu. Teške životne trenutke ublaživao joj je pismima podrške i ohrabrenja zadarski mučenik i svetac, Sveti Krizogon, odnosno Krševan, koji je također jedan od četvero zaštitnika našega grada.

Nakon smrti muža Stošija se oslobodila kućne tamnice i sve svoje imanje razdijelila je siromasima , a svoj život posvetila skrbi za progonjene kršćane.

Sa skupinom sljedbenika pratila je Krševana sve do njegove mučeničke smrti u Akvileji, naselja na rijeci Natisone, deset kilometara od Jadranskog mora. Životni put je zatim vodi u Sirmij, današnju Srijemsku Mitrovica, odakle se upućuje prema Solunu i ponovo vraća u Sirmij.

Međutim, zbog nesebičnog pomaganja zatočenim kršćanima i zbog svoje ustrajnosti u vjeri i ona je zatočena, da bi potom 25. prosinca 304. godine spaljena na lomači.

Na suđenju je, kazuje dalje legenda, kada su je pitali o očevoj baštini, izjavila da je zlatne i srebrne kipove poganskih božanstava, koje joj je ostavio otac, pretopila u novac kojim je pomagala progonjene kršćane.

Dok je veliki plamen lomače sažigao i topio Stošijino tijelo u mukama, ona je u zanosu pjevala jer je plamen ljubavi prema Kristovoj vjeri bio jači od onog plamena koji je u vatrenom prstenu okovao njezino tijelo.

Pokopana je nakon sve te muke u Sirmiju, da bi u 5. stoljeću njezine relikvije preko Rima prenesene u bizantski Carigrad, odnosno današnji Istanbul.

U znak priznanja, kao nagradu za postignuti mir između zaraćenih Karla Velikog i Bizanta, bizantski je car Nicefor zadarskom biskupu Donatu poklonio, 810. godine, moći mučenice Anastazije, koje je zadarski biskup pohranio u tadašnjoj bazilici Sv. Petra, odnosno današnjoj zadarskoj katedrali, koja od tada nosi njezino ime Katedrala Svete Stošije.

Najljepši sačuvan Stošijin kip je onaj s nekadašnjeg oltara iz crkve Svetog Donata, kojeg je u mramoru isklesao Antonio Corradini 1713., poznat po nevjerojatnoj vještini oblikovanja tijela pod tunikama i velovima. Mlađahna svetica u ruci drži plamen, simbol svog mučeništva.

Najveći spomenik na čast Svete Stošije je naravno zadarska katedrala, koja plijeni svojom arhitekturom i izvedbom, a koja je najveća dalmatinska katedrala duga 50 i široka 18 metara. Premda se u Rimskoj crkvi Sv. Anastazija službeno časti na Božić, kada je umrla mučeničkom smrću na lomači, želeći joj posvetiti posebnu pažnju, vjernici Zadra, Biograda i Srijema svoju sveticu slave 15. siječnja.