U sjevernodalmatinskome priobalju već su odavna locirane, a dijelom i istražene, brojne luke iz razdoblja Rimskoga carstva. Raspoređene su duž glavne tadašnje pomorske rute koja, među inim, uključuje plovidbu Virskim morem, Zadarskim i Pašmanskim kanalom. Ali doc. dr. sc. Mato Ilkić i doc. dr. sc. Mate Parica s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru nedavno su otkrili jednu znatno stariju luku. Smještena je na do sada nepoznatoj ruti koja je bila vrlo plovna u razdoblju prije rimskih osvajanja. Arheološki ostatci te luke leže u zapadnom dijelu Novigradskog mora, nasuprot Posedarja, 22 kilometra sjeveroistočno od Zadra. Izgradili su ju Liburni i za sada je jedina njihova luka za koju se točno zna položaj.

– Pregledom zračnih fotografija zamijetili smo da se uz zapadnu obalu Novigradskog mora nedaleko od Posedarja, a izravno uz golemu prapovijesnu gradinu Budim, nalaze nekakvi tamni pravocrtni obrisi. Otišli smo tamo zaroniti i na morskome dnu odmah smo uočili konstrukciju koja je upućivala na prastaru luku čiji arheološki ostatci leže do približno 3 metra dubine. Riječ je za sada o najstarijoj luci u Liburniji, a možda i na cijelom hrvatskom dijelu Jadrana. Da je tome tako svjedoči i radiokarbonska analiza drveta iz lučke konstrukcije, čiji smo uzorak bili poslali na testiranje u Miami. Iz toga grada na Floridi nedavno smo dobili rezultat koji nas je poprilično razveselio, jer ukazuje na starije vrijeme nego što smo bili pretpostavljali. Naime, tzv. C 14 datum govori o tome da je luka nastala između 371. – 199. godine prije Krista. Dakle, ona pripada razdoblju kasne klasične faze i ranoga helenizma, otkriva Ilkić.

Luka je dosta velika i nije preslojena kasnijim intervencijama. Izgrađena je dijelom od krupnih kamenih blokova i drvenih greda. Taj za ono doba vrlo zahtijevan i složen graditeljski pothvat mogla je odraditi samo dobro organizirana i gospodarski vrlo moćna liburnska zajednica, koja je očito bila usmjerena prema pomorstvu i trgovini, i to izravno ili posredno s vrlo udaljenim prekomorskim krajevima. To je uključivalo i sjevernu Afriku, odnosno Kartagu, Numidiju i helenistički Egipat, iz kojih je u Liburniju, a preko nje i u Japodiju, dospjelo mnoštvo novca.

Za sada se ne može argumentirano objasniti čime su se to bili obogatili Liburni i Japodi, no moguće je rekonstruirati pomorske rute i kopnene pravce kojima je taj novac završio u njihovim rukama. Topografija nalaza brojne i raznovrsne numizmatičke građe podrijetlom iz vrlo udaljenih monetarnih središta govori o tome da su trgovački brodovi u liburnske vode uplovljavali kod Molata. Od toga otoka vodila je ruta prema Virskome moru i Velebitskom kanalu te dalje kroz Novsko ždrilo u Novigradsko more, gdje se i nalazi upravo otkrivena i za sada jedina liburnska luka iz razdoblja prije rimskih osvajanja.

Liburni su razvili trgovačku mrežu koja je uključivala i prekovelebitsko zaleđe. Naime, nakon što je novac pomorskim rutama dospio do južnoliburnske obale, njegov daljnji kopneni tok moguće je još lakše pratiti. On je našao svoj put prometnim pravcem u smjeru južnoga Velebita, gdje je uz njegov rub i preko planinskih prijevoja silazio u Liku. Tu se promet granao u dva glavna japodska pravca. Sjeverni je vodio prema porječju Une te dublje u unutrašnjost prema jugozapadnoj Panoniji. Drugi prometni pravac usmjeren je ka sjeverozapadu, a vodio je prema predalpskom području. No ta trgovina u kojoj su profitirali i Japodi, ne bi bila moguća da Liburni nisu bili okrenuti prema pomorstvu, o čemu sad svjedoči i njihova prostrana luka uz golemu gradinu Budim kod Posedarja. To je iznimno važan i kompleksan arheološki lokalitet na što upućuju i nalazi vrlo ranih amfora, liburnske keramike, ali i one slikane koja je podrijetlom iz Italije. Zapravo, luka kod Budima baca posve novo svjetlo na pomorsku ulogu Liburna.

Arheolozi s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru tek su započeli s istraživanjima tog jedinstvenog sjevernodalmatinskog podvodnog lokaliteta iz predrimskog razdoblja, i to zahvaljujući doniranom novcu Alana Mandića iz Turnja te logističkoj potpori Općine Posedarje. Cilj im je da za sada jedinu liburnsku luku, a možda i najstariju na hrvatskoj obali, što bolje upoznaju, dokumentiraju i zaštite za buduće naraštaje. Uloženi novac u istraživanje višestruko bi se vratio jer bi se prezentiranjem vrlo zanimljivih i vrijednih arheoloških ostataka prastare liburnske luke mogla oplemeniti turistička ponuda.