Revoltiran ponašanjem kontroverznog Domagoja Margetića, samoprozvanog novinara koji o tuđem trošku već danima boravi u Zadru i smišlja nove i nove načine kako isprovocirati sukob i nerede na ulicama grada, Zadranin Boris Marin za Z NET portal napisao je kratak osvrt u kojemu ima i jasnu poruku za Margetića. Marinov komentar u cijelosti prenosimo u nastavku:

“Poštovana Arijana, eto pišem ti par riči ove priče što je i mimo korone aktualna ovim našim gradom.

Neki dan se pisalo o tome kako je verbalno napadnut gosp. Zvonimir Vrančić, bivši gradonačelnik Zadra, od strane unajmljenih novinara. Prvenstveno, od strane poznatog novinara Margetića. Čak je morala uredovati i policija.

Ja tog jutra, prilikom spomenutog događaja, nisam bio prisutan ispred našeg kultnog kafića ‘Tony’, ali sam iste te večeri bija tamo.

Tamo je boravila, samo u pojačanom sastavu, ista garnitura ‘novinara’, sa svojim istetoviranim tjelohraniteljima sumnjivog porijekla i još sumnjivijeg dijalekta.

Bahato i glasno izrugivali su se sa spomenutim bivšim gradonačelnikom, sadašnjim gradonačelnikom i još sa nekim poznatim imenima ovog grada za koje su se tad ponosno hvalili da ih izbjegavaju i bježe od njih.

Moram ti napomenuti, draga Arijana, da su ti revolveraši došli u nas grad zastupajući gosp. Živka Šarića, vlasnika gostione na Relji ‘Putnik’, a koji vodi spor sa Gradom već dugih 30 godina.

Moju malenkost ne brine nit me zanima tko će tu dobiti ili neće obeštećenje, pravičan sam čovik i za to sam da dobije onaj tko je u pravu. Al me itekako zanima i boli kad netko, bilo tko, dođe u moj rodni grad i sa akcentom ‘bre’ brutalno vrijeđa, ponižava i maltretira moj grad, moje sugrađane, bez obzira o kome se radilo.

To jednostavno ne mogu progutati i pravit se gluh da nisam čuja. Jednostavno sam takav.

Tako sam upravo reagira i tu večer, glasno se obrativši tom stolu za kojim je sjedilo poveće društvo.

Moja leđa je čuvala moja vjerna cura, tj. bili smo sami.

Reka sam im glasno, da cila ulica čuje, da su imali neviđenu sriću što to jutro, prilikom napada na Vrančića nisam bija prisutan.

Reka sam im svima da bi im zadarske ulice i zadarska Varoš bili u tom slučaju pretisni.

Vjerujte mi, kunem se Bogom, i bi.

Odgovor sa stola kojem sam se obratio nisam dobija. Niti jedan.

Poštovana urednice ovog portala, puno vam zahvaljujem što kao dama imate hrabrosti objaviti ovo moje viđenje na Zadar, današnji Zadar. Redakcija Zadarskog lista, Slobodne Dalmacije, za to objaviti nisu imali hrabrosti ili, u žargonu izrečeno, nisu imali muda. Mogu pretpostaviti samo zbog čega.

Ugodan pozdrav i blagoslov vama i vašim čitateljima.

Uvik Zadranin, Boro poštar.”