Zadarska nadbiskupija uputila je javnosti izjavu mons. Želimira Puljića, zadarskog nadbiskupa i predsjednika HBK o proslavi blagdana Velike Gospe u vrijeme pandemije koronavirusa. Evo što kaže:

“Štovanje Blažene Djevice Marije zauzima posebno mjesto u pobožnosti našega naroda i čitave Crkve. Jedna od svečano definiranih istina vjere o Blaženoj Djevici Mariji jest da je ona jedina završila ovozemni tijek tako da je odmah nakon preminuća dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu. Tu ćemo istinu vjere slaviti na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije, ili Velike Gospe, kad se okupljamo po našim marijanskim svetištima i molimo zagovor naše nebeske Majke.

Ovo je, naime, blagdan u kojem je Bog otvorio nebo kako bismo vidjeli Kovčeg saveza, ženu zaogrnutu suncem, Mariju koja postaje mjestom Božje prisutnosti! S Marijom zvijezdom mora, koja je nada čovječanstva, vjernici se nisu nikada bojali jer su znali da je ona “zora svagdanja”, koja ih prati u luku sigurnog spasa. Blagdan Velike Gospe, proslavljene i na nebo uznesene, izvor je takve nade i sigurnosti i u ovom vremenu kušnje, obilježenom bolesti COVID-19.

Kako bismo dostojanstveno proslavili blagdan Velike Gospe, u ovim uvjetima širenja koronavirusa, zahtijeva se posebna odgovornost od svećenika i od vjernika koji dolaze u marijanska svetišta. Zahvalni svima koji vode brigu o našem zdravlju, pozivam na pridržavanje preporuka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, osobito u svezi s fizičkim razmakom sudionika slavlja, pojačanoj osobnoj higijeni i higijeni prostora.

Treba stoga imati u vidu i činjenicu kako u ovakvim okolnostima nije razborito organizirati tradicionalne procesije. A odgovornost nas sve prisiljava smanjiti popratna neliturgijska okupljanja i sadržaje vezane uz ovaj blagdan.

U okolnostima, dakle, u kojima nas bolest COVID-19 sputava, vjerničko srce naći će načina kako iskazati štovanje našoj nebeskoj Majci Mariji. Jer, ona nije ‘izmišljena utjeha’, nego stvarno darovana nada. Naša je prošlost i sadašnjost povezana s njom.

Ona nam je pomagala u vrijeme ratnih nevolja, u doba kuge, kolere, gladi, oluja i brodoloma. Bila je i ostala naša pomoćnica, utočište, obrana i ‘najvjernija odvjetnica Hrvatske’.

S vjerom da nas i danas prati svojim zagovorom, ujedinjena srca i puni pouzdanja je molimo: ‘Ah, ne ogluši se, uslišaj Djevo, ponizne molbe smjerni nam glas!’.”