Zadarski nadbiskup Želimir Puljić u razgovoru za IKA-u i HKR govori o procesu gradnje Katoličke osnovne škole Ivo Mašina u Zadru. Na koji se način u tom projektu ostvaruje suradnja između Zadarske nadbiskupije i Grada Zadra u radu za opće dobro, kao odgovor na potrebe i želje brojnih građana za postojanjem katoličke osnovne škole u Zadru. U izgradnju te škole Zadarska nadbiskupija dosad je uložila šest milijuna kuna.

Da je bilo mogućnosti za prijem, Katolička osnovna škola Ivo Mašina u Zadru ove bi jeseni krenula s nova dva prva razredna odjeljenja upisa.

Raduje nas interes koji postoji u javnosti za katoličku školu u našem gradu Zadru. Zadarska nadbiskupija otvorila je tu školu prije tri godine. Počeli smo skromno, ali hvala Bogu, sve je više interesa za nju i to me raduje. Pogotovo u vidu izgradnje nove katoličke škole koja se gradi u predjelu Bokanjac u Zadru. Iznenadio nas je toliki interes, da me ravnatelj pitao hoćemo li otvoriti i drugi razred prvaša ove godine. Rekao sam, ne, idemo jedan po jedan razred, kako smo započeli, tako ćemo privesti kraju. Ali raduje nas taj interes za osmogodišnju katoličku školu Ivo Mašina koja se zasad nalazi u zgradi sjemeništa Zmajević u Zadru.

Zanimljivo je i to također pokazuje koliko je porastao interes za tu školu. Naime, iako se ta škola nalazi u centru Zadra, na poluotoku, neki su govorili da to roditeljima nije na ruku, zgodno, zbog prilaza centru. No, vidimo da više ni ta lokacija nije prepreka, kolika je ta želja među ljudima – da su se uvjerili koja se kvaliteta nudi u Katoličkoj osnovnoj školi Ivo Mašina.

Pa to nas raduje. To nas raduje i daje mogućnost da Crkva pruži ono što može. Možda i radi javnosti, radi roditelja i onih koji razmišljaju o katoličkoj školi kao o nečemu osobitom, treba reći. Program u njoj je isti kao što je u drugim školama. Ministarstvo određuje, mi usvajamo. Samo ima nešto u sebi što je možda simpatično u našem Sjemeništu, da je to jedna oaza – mirnoće, odvojenosti, ima i produženi boravak poslijepodne. To sve roditeljima daje određenu sigurnost i jednu toplinu. U tom kontekstu je Sjemenište izazovno, makar je za dolazak djece, za dovesti i odvesti, u gradu su neke ulice samo za pješake. Ali evo, dosada funkcionira. Nadam se da će isto takav interes biti i dalje.

Zbog nekih u javnosti, moramo istaknuti: iako je u nazivu pridjev ‘katolička’ škola, interes za pohađati tu školu pokazuju i ljudi koji nisu katolički vjernici, čak su i druge denominacije. I to je veliko priznanje obrazovanju koje pruža baš Katolička Crkva. I za OŠ Ivo Mašina bilo je takvog interesa.

Tako je. Možda neki misle da je to škola samo za katolike. Nekad su mislili da se tu uči samo za ići u svećenike i časne sestre. Vidi se da se pomalo razbija ta predrasuda. Katolička škola nije zatvorena. Ona je zaista otvorena svima. Sjećam se u Dubrovniku, u našoj ondašnjoj katoličkoj školi Ruđer Bošković, išla su i djeca pravoslavaca. Išla su dvojica sinova tadašnjeg paroha koji je živio u gradu. Dakle, katolička škola je otvorena. Ona nije zatvorena. A ravna se programom koje izdaje naše Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH. S vremenom, kako već postoje razgovori i na tom planu, kurikulum će se u nekim predmetima moći korigirati. Npr., budući da je katolička škola, moći ćemo vjeronauku dodati malo više sati. Budući da su povijest i hrvatski jezik jako važni u toj školi, i tu ćemo moći učiniti neku korekciju. U tom kontekstu, ne samo katoličke, nego i sve druge škole, privatne, mogu sudjelovati u korekciji kurikuluma, ali je sve ostalo jednako kao u drugim školama.

To je bitno reći za ljude koji ne znaju, koji možda imaju neku predrasudu – da je nastavni program u katoličkoj školi odobrilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, kao i za sve druge škole u Hrvatskoj. Nema nikakvih razlikovanja i izdvajanja. Osim što netko zna upitati, hoće li biti molitve u toj školi. Molitva je sastavni dio katoličke škole. Treba istaknuti – u katoličku školu dolazi se po želji. Nitko tu ne ide po prisili. Znači, roditelj, ako i nije katolik, a želi da mu dijete pohađa katoličku školu, slaže se s tim da se u toj školi radi kako se radi, pa i moli.

Tako je. Nešto slično kao i s vjeronaukom, možda mala usporedba. Nije baš adekvatna, ali… Vjeronauk u školi biraju najprije roditelji, onda u odraslijoj dobi i djeca i roditelji. U tom kontekstu, društvo i Crkva moraju izaći ususret. Društvo s programom sati, s prostorom gdje će se nastava održati, a Crkva s pripremom kadra. U tom kontekstu postoj taj dogovor, između društva i Crkve – ako roditelji žele vjeronauk, onda Crkva mora pripremiti kadar koji će ga predavati, a društvo mora osigurati program i prostor gdje će se to održavati. Tako i ovdje. Katolička škola jest nešto posebno. Ali nije toliko posebno da je zatvoreno. Održava se prema programu nadležnog Ministarstva, a izlazi se ususret roditeljima koji žele u tu školu slati svoju djecu.

Bogu hvala da je toliki interes i da se katolička škola Ivo Mašina u Zadru već tako puno profilirala. I u tome, Oče nadbiskupe, odgovarate želji mnogih sugrađana diljem Zadarske nadbiskupije. Naime, prije nepune dvije godine, u studenom 2018. g., Ugovor o izgradnji nove katoličke škole kao partneri potpisali su Zadarska nadbiskupija i Grad Zadar. Dakle, gradi se velika školska zgrada u naselju Novi Bokanjac u Zadru, koja će, između ostaloga, odgovoriti i lakšoj dostupnosti roditeljima, s obzirom na njenu lokaciju. Kako je to krenulo, kako je došlo do te ideje?

Pa više je godina trajala ta ideja, taj razgovor i taj dogovor između Grada Zadra i Zadarske nadbiskupije. Ja sam u više navrata u susretu s gradskim predstavnicima, npr., čestitajući Božić ili susrećući se u nekim drugim prigodama, očitovao želju da bih volio imati i katoličku školu u našem gradu Zadru. Grad Zadar je već planirao nekoliko lokacija i također osjetio potrebu da bi trebalo graditi nekoliko škola. Tako je u ono vrijeme, kad smo razgovarali, bilo u planu izgraditi dvije škole. Ja sam podržao tu ideju Grada da se grade škole. Ali sam im rekao: ‘Ako biste u tom planu mogli jednu školu dati za cilj kojemu bi Nadbiskupija mogla odgovoriti na potrebe obitelji, želje roditelja’ i ono što Crkva ima pravo, graditi i školovati učenike. Najprije je bilo planirano da će se te dvije škole moći financirati iz europskih fondova. Na kraju je ispalo da se to ne može financirati iz europskih fondova. Grad se našao u određenoj brizi kako graditi dvije škole. Onda su odlučili graditi samo jednu. Ali onda su isto tako u pregovoru s nama, Zadarskom nadbiskupijom, pitali bismo li mogli zajednički to financijski iznijeti. Ja sam rekao: ‘Dapače, ja sam zainteresiran’. Ali odmah u početku rekao sam da će to biti katolička škola. A katolička škola i u gradnji i u funkcioniranju treba biti autonomna. To je bitno naglasiti. Mi smo se složili da financijski idemo graditi školu zajednički, s time da ćemo kao osnivač i vlasnik te buduće zgrade, sav novac koji će Grad Zadar uložiti, vratiti u razdoblju od 10 godina. To je dogovor. Već tako gradimo zajednički, da svaku situaciju koja dođe na naplatu, već popola plaćamo. A kad bude završena gradnja škole, onda ćemo, prema dogovoru, odrediti kada će početi otplata duga kojega Crkva (Zadarska nadbiskupija) ima prema Gradu Zadru.

Budući da je riječ o investiciji od 50 milijuna kuna, Grad Zadar i Zadarska nadbiskupija imaju obvezu plaćanja od 25 milijuna kuna za gradnju škole. Oče nadbiskupe, Vi ste se u Ugovoru između Grada Zadra i Zadarske nadbiskupije obvezali naknadno vratiti, platiti i kamatu. Dakle, Grad nikako ne može biti na gubitku.

Tako je. Tu smo zaista korektno nastupili u sporazumu između Grada i Nadbiskupije. Kao što sam na početku, kad je počeo plan oko gradnje škole na Bokanjcu… Tadašnji gradonačelnik Zadra Zvonimir Vrančić mi je u jednom razgovoru rekao: ‘Bit’ će nekih problema, jer zemlja na kojoj se buduća škola treba graditi, ona još nije vlasnički jasno utvrđena’. To je zapravo oduzeta zemlja Crkvi. Ona je bila vlasništvo župe. Ne samo taj dio na kojemu se gradi škola, nego je više od milijun četvornih metara veličina zemlje koja je bila vlasništvo župe na Bokanjcu (parcela nacionalizirane, oduzete zemlje). Ta parcela koja je određena za školu, jasno da mora biti pravno riješena. Ja sam odmah rekao: „Gospodine Gradonačelniče, s moje strane, unaprijed se odričem toga prava na taj komad zemlje, samo neka se gradi škola“. I mi smo napisali ‘deklaraciju’, ne znajući kako će proces završiti. Mi smo sad pomalo, rekao bih, žalosni, jer je u pravnom procesu Crkva izgubila tu zemlju koju je imala već stoljećima kao vlasništvo župe. Ali dobro, to je sudski proces, u njega ne ulazimo. Ali ovaj dio, koji je predviđen za školu, već u samom startu s moje, s naše crkvene strane, bio je u smislu: „Odričemo se toga, neka se škola gradi“. Nažalost, Grad je morao odustati od gradnje druge škole, ali izgleda da će ipak ovim, rekli bismo, kreditom kojega će oni uložiti, a konačno će im se vratiti, mogu planirati graditi i drugu školu. Čuo sam da već planiraju i traže mogućnosti na lokaciji Crvene kuće, da će se tamo graditi druga škola. Bogu hvala. Stvar ide dobro.

Važno je istaknuti, Oče nadbiskupe, da je Zadarska nadbiskupija u startu dala i veliku protuvrijednost u zemljištu, koja je danas u novčanoj protuvrijednosti iznimna. To niste niti dovodili u pitanje.

Čemu uopće razgovor o tome, kad je bio tako jasan razgovor. Ja sam rekao: ‘Ne smije taj vlasnički dio biti smetnja gradnji škole’. To je bio moj cilj. I neka se škola gradi. A mi smo se onda na kraju, tijekom vremena dogovorili da će to biti katolička škola, s tim da će Zadarska nadbiskupija zaista podnijeti sve troškove. Ali u ovom kontekstu gradnje određena je pomoć od strane Grada Zadra koji je sufinancijer, što će se poslije Gradu Zadru sve vratiti.

Nedavno je bilo nekih nezadovoljstava u Vijećnici Grada Zadra od strane gradske oporbe glede činjenice da će škola u potpunosti pripasti Zadarskoj nadbiskupiji kao osnivaču i vlasniku. Sve je ugovorom predviđeno i što je najvažnije, škola neće koštati građane kao porezne obveznike.

Tako je. Zaista su sve čisti računi, što kaže narod, čist račun, duga ljubav. Mi smo u tom kontekstu s institucijom… Može biti oporba i netko biti nezadovoljan. Ali mi smo išli na taj način: ako je Gradsko vijeće, ako je Grad Zadar kao službena institucija za to, mi potpisujemo. Ako ne, neka sami grade. Ali meni je bilo jako stalo da se sve izpoštuje što smo dogovorili. A dogovorili smo s institucijom Grada Zadra. Sad, ako netko iz oporbe nije zadovoljan, meni je žao. Ali ovo je takav projekt, tako nešto pozitivno, da bih se čudio da netko ima nešto protiv, jer Crkva stavlja školu na raspolaganje ljudima, građanima, vjernicima koji zaista žele imati katoličku školu. Prema tome, tu nitko nije hendikepiran ni oštećen. A mi ćemo, ako Bog da, nadam se, izaći, isplivati iz materijalnog snošenja tih troškova. Tu nitko neće biti na gubitku, to što ste rekli, porezni obveznici. Jasno, treba biti transparentan i svi oni koji snose troškove, trebaju znati kuda se novac troši. U ovom kontekstu, ni porezni obveznici ni Grad Zadar neće biti na šteti, nego na dobitku.

Realno razmišljajući, tko može biti protiv ulaganja, protiv investicije, kamoli još u jedan tako skupi projekt, školu? Gradsku oporbu čine pripadnici lijevoga SDP-a i drugi. Možda je među nekima u oporbi i otpor jer je ta škola katolička. Kako drugačije protumačiti protivljenje nekih u izgradnji odgojno – obrazovne ustanove? Možda smo još u mentalitetu koji bi Crkvi osporavao javno djelovanje, a njeno je poslanje, ne samo liturgijski obredno i katehetski navještaj, nego i odgojno – obrazovni.

Moram reći da me to pomalo čudi, iznenađuje, ali mi smo u demokraciji. Svatko ima pravo reći, tužiti se i buniti se. Prema tome, ne vidim previše zla u tome. Vi ste rekli, stranka koja je u oporbi. Istu stvar koju smo dogovorili sa sadašnjom vlašću koja je u Zadru, učinili bismo i s drugom vlašću, ako bismo se mogli dogovoriti. Dakle, kad se radi o općem dobru, ja ne dijelim ljude na ovu i na onu stranku. Svaki onaj koji je zauzet za opće dobro, a želi sa Crkvom nešto zajednički planirati, ne bih zatvarao vrata. U tom kontekstu, malo ste Vi previše naglasili da je to lijeva (opcija)… U Crkvi nema lijeva, desna. Ima ljudi koji se bore za opće dobro, postoje oni koji nose vlast, a stalo im je da surađuju. Prema tome, ne bih rekao da je to dogovoreno samo sa sadašnjom vlašću, nego bih se tako sa svakom vlašću dogovorio, ako bismo se mogli sporazumjeti o nekom zajedničkom općem dobru. A gradnja osmogodišnje škole na Bokanjcu je ne samo potreba mještana, nego potreba grada Zadra. U tom kontekstu, mi kao Crkva zaista vidimo veliku mogućnost da zajednički nešto učinimo za dobro ovoga grada i ovoga naroda.

To je važna poruka, Oče nadbiskupe – da je Crkva otvorena svakome za suradnju tko pokaže interes za suradnju, zanimanje. Nema neke predrasude po bilo kojoj osnovi, da se ne ulazi u neki projekt suradnje.

Dodao bih nešto što nije tema ovog našeg razgovora. Ali, gledajući objekt kao takav, imajući u vidu ono što se želi tom osmogodišnjom školom darovati gradu i ljudima, čini mi se irelevantno osvrtati se na neke kritike, na neke probleme, na neke nejasnoće, a sve je jasno. Radije bih išao prema pozitivnome. Dijelio bih radost s građanima, radost ljudi, vjernika, župe Zadra, koji se raduju takvom objektu. Kad gledamo opće dobro, čini mi se da se nije potrebno osvrtati se previše na neke nepotrebne kritike i dvoumljenja nekih.

Bitno da je sve pravno verificirano i da se odgovorilo potrebama ljudi. Narod je to toliko želio, štoviše, mnogi kažu, trebalo je to biti već odavno. I Vi ste, Oče nadbiskupe, puno puta javno izricali da je Crkva trebala još puno ranije, odmah pri startu demokratskih promjena u Hrvatskoj, početi s uključivanjem u odgojno – obrazovni sustav, jer to je jednostavno želja roditelja.

Tako je. I mi malo kasnimo u tom pogledu. I imamo premalo katoličkih škola. Škole su i opterećenje, ali su i potreba. Pogotovo u Zadru, Crkva je pokretač školstva, počevši od Sveučilišta do drugih institucija koje su se bavile odgojem. U tom kontekstu, Crkva stoji na raspolaganju. Volio bih da se ne mora previše boriti. Radije bih da mi institucije kažu: ‘Biskupe, želite li nešto učiniti?’. Radije bih tako, nego da se ja moram boriti za nešto što nam po prirodi pripada.

Budući da se mnogi u Hrvatskoj pozivaju na Europu, Zapad, na svijet, na tamošnje trendove, zaključimo ovaj razgovor s prozorom prema svijetu. I to prema velikoj zemlji demokracije, Velikoj Britaniji. Baš prilikom predstavljanja ugovora suradnje između Grada i Nadbiskupije u gradnji škole, 2018. g., rekli ste kako katoličke škole i fakultete u Velikoj Britaniji završavaju istaknuti članovi društva, ministri britanskih vlada, koji i nisu katoličke vjeroispovijesti. U Londonskoj nadbiskupiji koja ima oko 400 000 katolika, djeluje 230 katoličkih škola i većinom ih pohađaju anglikanci. Ali, mi smo bili 50 godina u sustavu gdje su katoličke škole bile izvan mogućnosti javnog djelovanja i možda treba vremena da se stvori klima koja će prihvatiti da su katoličke škole stvarnost svijeta. I da to u svijetu nigdje nije problem.

Dobro ste spomenuli baš Veliku Britaniju. Ja sam se isto osobno iznenadio kad mi je nadbiskup Londona rekao koliko katoličkih škola on ima u svojoj nadbiskupiji. Pitao sam ga: ‘Pa kako izađeš na kraj s time? Jer treba to i financirati’. Rekao mi je: ‘Sve država plaća. Samo kad gradimo nove škole, moramo sudjelovati s prilogom 15 % ‘. A znamo da Engleska nije katolička zemlja. Dapače. Tamo je Katolička Crkva bila baš u katakombama, ako smijem tako reći. Ali evo. Društvo je shvatilo: odgoj je nešto vrlo važno za društvo, Crkva će to odgovorno i savjesno obaviti. Što smeta meni kao protestantu, evangeliku, ateistu, poslati svoju djecu da ide u tu školu. I onda mi je nadbiskup Londona rekao to što ste Vi sada parafrazirali: da je mnogo, mnogo sadašnjih ministara, javnih djelatnika u gradu, u ministarstvima, u društvu prošlo njihove katoličke škole. I društvo to cijeni. U tom kontekstu, ja bih isto volio da se ne stvara neka klima kao da je Crkva neprijatelj društvu. Ili da goni neki svoj interes. Volio bih zaista da idemo zajedničkim snagama. Nažalost, Crkva nije tako jaka, ali je uvijek moćna nešto učiniti u pogledu odgoja i obrazovanja, kulture. Stojimo na raspolaganju. Previše se možda troši energije na pitanja – što će to Crkvi? Što Crkva ima tamo raditi? Baš kao da smo se ponovno vratili u ono vrijeme kad se Crkvu progonilo.

Ali znakovi nade su tu. Bitno je ostati nepokolebljiv. Crkva u Hrvatskoj diže se u području podizanja katoličkih škola. Vaša poruka, Oče nadbiskupe, svima koji za tim čeznu, koji se raduju. Najljepše je da su roditelji najveća promidžba tih škola koju tako snažno ne može iznijeti nikoja druga reklama, nego pohvale i poticaji jednog roditelja drugom roditelju, za upis djeteta u katoličku školu.

Pozdrav svima koji se raduju katoličkoj školi. Pozdrav djeci koja u njih idu. Pozdrav učiteljima, profesorima koji se angažiraju u našim katoličkim školama i sa srcem i dušom to čine. Radujmo se novoj prilici, novom događaju. Nadam se da bi Katolička osnovna škola Ivo Mašina u Zadru mogla biti dovršena za dvije godine, možda i prije. Dobro ide, Bogu hvala. Radujmo se tom novom projektu u Gradu Zadru i u Zadarskoj nadbiskupiji.

Razgovarala: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija