U Zadru je u srijedu, 16. prosinca 2020. u 70. godini preminuo Miodrag Paunović Miško. Protekli tjedan naglo mu se pogoršalo zdravstveno stanje uzrokovano oboljenjem od koronavirusa, nakon čega je svoj posljednji tjedan života proveo spojen na respirator i na kraju je izgubio bitku za život.

Hrvatski nogometni klub Zadar s dubokom boli primio je ovu tužnu vijest. Njihovo priopćenje u cijelosti prenosimo u nastavku:

“Miodrag Paunović Miško cijeli je svoj život posvetio nogometnoj igri. Tijekom osnovne škole i gimnazijskoga školovanja isticao se kao jedan od najdarovitijih zadarskih nogometaša i još u juniorskoj dobi bilo mu je suđeno da postane prvotimac Zadra, što se i dogodilo 1968. godine kad je trener profesionalac u klubu sa Stanova bio Tomislav Bašić.

Miodrag Paunović, od milja Miško, postao je jedan od najboljih igrača zadarske momčadi, bio je veoma prefinjen strijelac, i s vremenom je na području Dalmacije bio zavrijedio naslov najboljega strijelca među igračima svih klubova, bez obzira na kategoriju natjecanja.

Nakon nekoliko izvrsnih sezona u Zadru zapeo je za oko mnogim tadašnjim prvoligaškim klubovima, a karijeri je nastavio u OFK Beogradu (tamo se prije njega bio proslavio još jedan Zadranin, Josip Skoblar) gdje je ostvario mnoštvo zapaženih postignuća. Poslije je igrao i u kruševačkom Napretku, a godine 1984. vratio se u matični Zadar.

Neko je vrijeme još igrao, potom kratko u klubu radio kao blagajnik, a onda se opredijelio za trenersko zvanje. Stekao je naslov nogometnoga trenera i odmah se ozbiljno uhvatio posla u mlađim kategorijama.

Postupno se kao trener izgrađivao, a sudjelovao je velikim dijelom i u razvoju svih najboljih zadarskih nogometaša. Uz ostale, nogometno i pedagoški oblikovao je i dvojicu Vatrenih sa Svjetskoga prvenstva u Rusiji 2018.- Luku Modrića i Danijela Subašića.

Kao trener Miodrag Paunović Miško bio je kao i čovjek – otvoren, srdačan, iskren, ustrajan, temeljit, pošten, nesebičan, požrtvovan i vjeran klubu i gradu. Na terenu je bio i dan i noć, pomno je pazio na sve igrače i svakom ud njih bio je poput drugoga oca, autoritet koji je vješto izbjegavao zamke možebitne autoritarnosti.

U teškim vremenima kad je Hrvatska bila pod naletima velikosrpske agresije Miodrag je Paunović, odavno već obiteljski čovjek, s puškom u ruci zajedno s mnogim drugim sportašima i ostalima branio svoj Zadar.

Do odlaska iz Zadra, odlaska ne svojom voljom, bio je ostvario već niz uspjeha, a kad je počeo djelovati u NK Arbanasi punim je srcem radio na svakom projektu veseleći se što može pridonijeti opstanku, pa razvoju toga zadarskog najstarijega nogometnoga kluba. U Arbanasima je dočekao i mirovinu, ali radio je i poslije zdušno se veseleći svakoj utakmici, svakom treningu, novoj umjetnoj travi na igralištu…

Miodrag Paunović Miško u cijelom je Zadru bio omiljena osoba, a njegov životni i nogometni put svijetao su primjer istinskoga Zadranina koji svom gradu i svim svojim sugrađanima stalno želi samo najbolje.

Preranom smrću Miodraga Paunovića Miška u zadarskom i u hrvatskom nogometu ostala je praznina. No, njegovi lik i djelo neka, uz ostalo, svim sadašnjim i budućim naraštajima svih građana Zadra budu nadahnuće za iskrena i stalna nastojanja u činjenju ovoga grada sve boljim i boljim.”