Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTO) NA PLOVANIJI PROSLAVLJEN BLAGDAN SV. JOSIPA Puljić: “Nedostatak oca u korijenu je nasilja, zloupotrebe droga, maloljetničkih trudnoća, akademskog neuspjeha, bježanja od kuće…”

Objavljeno

-

Foto: I. Grbić/Zadarska nadbiskupija

Na svetkovinu sv. Josipa u petak 19. ožujka u župi sv. Josipa na Plovaniji u Zadru, koncelebrirano večernje misno slavlje u župnoj crkvi sv. Josipa predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

Nadbiskup Puljić čestitao je blagdan sv. Josipa osobito očevima. „Čestitam očevima jer to je i vaš dan. Josipovo je poznato kao Dan očeva. Očinstvo je poziv, žrtva i vještina“ poručio je mons. Puljić te je u kontekstu „toga velikog sveca, zaštitnika Crkve, domovine, obitelji i očeva“ govorio o ulozi oca u obitelji, o važnosti koju sv. Josip pruža, o važnosti očinstva u Crkvi i društvu.

Poželjevši „da osjetimo koju veličinu nam je Bog darovao preko sv. Josipa“, nadbiskup je podsjetio da papa Franjo u svom Pismu ‘Očevim srcem’ o sv. Josipu, kaže da je taj Božji ugodnik „voljeni otac, nježan i pun ljubavi, prihvaća stvarnost kreativno i hrabro, poslušan otac“.

Evanđelje opisuje kako sv. Josip na glas anđela, sluša. „Ne shvaća i teško mu je to prihvatiti, ali kaže, to je volja Božja i prihvaća. Prihvaća uzeti za ženu Mariju, majku Isusovu. Josipova izvanredna osobnost toliko je bliska našem ljudskog iskustvu, pa ne čudi da nam je Josip drag“ istaknuo je mons. Puljić.

Nadbiskup je govorio o važnosti oca i temeljem stručnog članka španjolske profesorice prava Marije Calvo, naslovljenog „Djeca trebaju očeve da ne postanu problem društva“.

„Pred poraznim podacima kako raste broj obitelji u kojima nema oca, profesorica prava Marija Calvo sa Sveučilišta Karla III. u Madridu, tvrdi kako „izostankom oca djeca bivaju znatno oštećena, a to ima negativne posljedice po čitavo društvo“. Navodi da su u Americi 90% mladih koji su završili u zatvoru, odrasli bez oca. Prof. Calvo zaključuje da je „nedostatak oca u korijenu većine društvenih problema: nasilja, zloupotrebe droga, maloljetničkih trudnoća, akademskog neuspjeha, bježanja od kuće i dr.““ prenio je Calvine zaključke mons. Puljić, istaknuvši kako se prije smatralo da je uzrok tomu siromaštvo.

„No, profesorica Calvo smatra da je to jer nedostaju očevi u obitelji. Ona kaže, „radi se o odsutnosti oca u obitelji”. Stoga, Calvo se ne umara ponavljati da je od „osobite važnosti za obitelj nazočnost oca između treće i pete godine života djeteta“. Djeci je tada potreban „uzor muževnosti”. Profesoricu Calvo zabrinjava i „rastući mentalitet onih koji govore da se djeca jednako dobro mogu razviti i bez oca. To ne stoji. Djeca bez muškog uzora često su vođena stereotipima koji ih usmjeravaju prema nasilničkom ponašanju“ kaže prof. Calvo“ citirao je mons. Puljić.

U potrebi za očinskom figurom, prof. Calvo navodi primjer ‘nihilističkog filozofa’ Alberta Camusa koji je odrastao bez oca, a neposredno prije smrti napisao je knjigu ‘Prvi čovjek’ koja je poslije njegove smrti objavljena. Camus je na marginama te svoje zadnje knjige zapisao: “Trebam nekoga da me vodi. Trebam nekoga da me pohvali, da me kazni, ali ne svojom moći, nego autoritetom. Trebam svoga oca”.

„Bio je to vapaj Alberta Camusa koji je život proživio bez oca i osjetio što znači ne imati tu osobu kraj sebe. Španjolska pravnica Marija Calvo zaključuje da „djeca dobivaju najbolji odgoj kada su u njihovom rastu prisutna oba roditelja, jer oboje su ključni za djetetov razvoj“. Ako nekoga od njih zbog nekih razloga nema, valja naći načina kako ‘kompenzirati roditelja koji nedostaje’“ rekao je nadbiskup.

Prije pet godina Ured za život i obitelj HBK objavio je katehetski materijal „Očinstvo i majčinstvo – dva su lica roditeljskog poslanja“. Budući da neki očevi odgovorno skrbe oko djeteta, u onome što se nekad smatralo da je tradicionalno pridržano samo ženama, poput mijenjanja pelena, hranjenja djeteta, nadbiskup je rekao da temeljem takve prakse dr. Pavao Brajša govori o „suvremenoj reviziji očinstva“. Ona donosi drukčiji pogled na oca koje bi se moglo „nazvati otac-majka“ i drukčiji pogled na majku koju bi se moglo nazvati „majka-otac“. „To dvoje ide zajedno, nadopunjuju se. Jedno i drugo uživaju ravnopravni i suodgovorni položaj u obitelji i u društvu. Njihova djeca, zaključuje dr. Brajša, neće imati kompleks „isključivoga majčinstva”, da dijete samo vidi, prepoznaje majku, s „udaljenim ocem, negdje u tuđini“, da je otac daleko od kuće“ rekao je mons. Puljić.

U isticanju onoga što se traži i očekuje od oca, nadbiskup je potaknuo da pritom „zaboravimo filmske i umjetničke prizore s televizije, kazališta ili iz kino dvorana gdje se likove oca najčešće prikazuje kao sebične alkoholičare, lijenčine, nasilnike, zavodnike ili grubijane. Takvi i ne zaslužuju nositi naziv oca, jer pravo očinstvo je nešto drugo. Očinstvo je plemenito, veliko i sveto, upućuje nas na nebeskog Oca koji je sve stvorio i utemeljio obitelj“ poručio je mons. Puljić, naglasivši: „Bog je poslao svoga Sina da nam objavi lice Oca, da upoznamo kakav je naš Otac, da ispripovijeda parabolu o izgubljenom sinu, a trebalo bi je zvati parabola o milosrdnom ocu. Tu je pokazao kakvo je očevo srce, tko je naš Otac nebeski kojega bi očevi trebali nasljedovati“.

Nadbiskup je karakter sv. Josipa u posluhu Božjoj volji u neizvjesnim okolnostima usporedio s praocem naroda Abrahamom kojega je Bog potaknuo: Abrahame, spremi stvari i idi. Idi kamo te šaljem. „Što mislite da je bilo lako krenuti? Ostaviti mjesto gdje si živio, rodbinu, posao i ići u nepoznato? Abraham je to učinio. Ali bio je siguran – Bog koji me zove, neće me ostaviti! On ima planove. Evo me, idem! Tako i sv. Josip“ poručio je mons. Puljić.

Veličinu Josipove osobnosti mons. Puljić opisao je i Josipovim načinom postupanja u teškoćama. „Josip je odlučio živjeti s Marijom u djevičanstvu, no nakon par mjeseci Marija je trudna. Iznenađen, odlučuje potajno je otpustiti, da ne osramoti Mariju. Kakva veličina čovjeka? Ali onda se javlja anđeo i kaže: ‘Ne boj se, Josipe, uzeti k sebi Mariju, ženu svoju, jer to dijete je od Duha Svetoga’. I Josip sluša. Neće proći dugo, u Betlehemu nema mjesta u svratištu. Josip je uredio štalu, da dočeka Sina Božjega. Sve prihvaća, sve razumije i sve stvaralački rješava! Nakon rođenja, drugi glas, u snu mu kaže: ‘Josipe, uzmi ženu i dijete i bježi u Egipat. Herod je odlučio pobiti svu djecu do dvije godine’. Kao da je bilo lako krenuti? Poput Abrahama, i on kreće. Nije lako bilo ni na putu, boriti se da prehrani ženu i dijete. Kad je došao u tuđu zemlju, Josip sve to prihvaća i kreativno rješava: ‘Ostani tamo dok te ne pozovem, do skončanja Herodova’. Divan si, sveti Josipe! Pravi si otac! Zato te štujemo, zato ti se molimo i zato te volimo“ poručio je nadbiskup Puljić.

„Kao što je Isus glava Crkve, tako je i otac glava obitelji. Dok u korizmenom vremenu gledamo Kristovu glavu koja je okrunjena trnjem, razmišljamo o patnji koja nas posvećuje, o kršćanskom pozivu oca koje je zapravo poziv na trpljenje, žrtvu i samoprijegor. Očinstvo je spremnost svoj život položiti za drugoga, za svoju ženu i djecu, za obitelj. Očinstvo nije lako, ali je prekrasno iskustvo koje obogaćuje obitelji, Crkvu i društvo“ poručio je nadbiskup, upozorivši na suvremene izazove kojima očevi podliježu.

„Današnjim očevima nije nimalo lako hrvati se s krizama koje susreću. Neki podlegnu kušnjama. U tim krizama, nažalost, neki su napustili Crkvu jer je nisu dovoljno upoznali i zavoljeli. Druge zbuni medijska promidžba protiv Boga koji je sve stvorio, Crkve i zagrobnog života. Trećima je u procesu otuđenja od vjere i morala pomogla suvremena postmoderna kultura koja ne vidi probleme u kontracepciji, promiskuitetu, pobačaju, pornografiji i drugim seksualnim perverzijama s kojima se susreće suvremeno društvo. Neki pod utjecajem javnog mnijenja podržavaju pravo na razvod i preljub, sklapanje neprirodnih zajednica, legalizaciju opojnih droga i rodnu ideologiju za koju je papa Franjo u više navrata rekao da je ‘atentat na obitelj’. Doda li se tome i sve prisutnija vulgarnost u medijima, bijeg iz prirode u virtualnu stvarnost, pohlepni materijalizam, beskrupulozno iskorištavanje okoliša i česta disfunkcija političkog i pravnog sustava, nismo daleko od tvrdnje da je naše ‘postmoderno društvo dobro oboljelo’. Oboljelo je od mnogih bolesti i potrebni su mu lijekovi i liječnici, terapeuti i svećenici, potrebna mu je pomoć“ poručio je nadbiskup Puljić, naglasivši: „Bog je utemeljio Crkvu u kojoj će ostati dovijeka, dao nam je sredstva i pomoć kako se možemo ostvariti i kako možemo Božji plan ostvariti, kako je učinio i sv. Josip“.

„Traže se muškarci koji su se zaljubili u istinu, pravdu, ljepotu i dobrotu, u Krista koji je Put, Istina i Život, pa se trude povratiti radost i mir u svoj dom, po Isusu koji to jedini može darovati. On se za to i rodio, čovjekom postao i svoju Crkvu osnovao, u kojoj je ostavio silna sredstva za spasenje, pomoć i ozdravljenje. Današnjem svijetu potrebni su muškarci-apostoli koji su shvatili vrijednost blagoslova koji Krist daruje i vrijednost Crkve u kojoj on prebiva i svoju milost dijeli. Potrebni su predani i duhom Božjim zahvaćeni muškarci koji će poput sv. Josipa biti na braniku zaštite obitelji i života. U srazu s današnjom kulturom koja ignorira, omalovažava i prezire duhovno i kulturno nasljeđe Katoličke Crkve, kršćanski očevi i muževi pozvani su pokazati svoju uzvišenu zadaću i obvezu koju su po sakramentu braka primili: biti u ulozi zaštitnika, svjedoka i branitelja svoje obitelji“ poručio je mons. Puljić, rekavši: „Blago obitelji u kojoj očevi postaju toga sve više svjesni. Blago obitelji u kojoj žene smatraju muževe takvima i žele da budu takvi. Da zajedno rade, zajedno mole, zajedno se muče i trpe. Blago obitelji u kojoj njih dvoje nastoje izvršiti ono što je Bog odvijeka usadio u njihova srca“.  

Svijetu su potrebni muškarci koji će govoriti istinu o čovjeku, svjedočiti istinu o obitelji. „Poput svećenika u Crkvi, i otac obitelji treba predvoditi svoju obitelj, štititi, braniti i predvoditi.  obiteljsku molitvu, proročki nastupati pred perverzijama suvremene kulture u obrani istine o čovjeku, obitelji, Kristu i Crkvi. Da bi to mogli uspješno činiti, potrebno je da se vjerničke obitelji povezuju i druže s onima koji slično misle, isto slave i vjeruju – da u obitelji otac i majka s djecom osjećaju veliko otajstvo koje im je Bog darovao u tom sakramentu. Da se druže i s drugim obiteljima, okupljeni oko oltara, pod zaštitom sv. Josipa koji je zaštitnik obitelji. Molimo sv. Josipa koji je pokrovitelj Crkve, zaštitnik očeva, obitelji i radnika, neka bude što više muževa postojanih u nauku apostolskom, zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama“ poručio je mons. Puljić.

Nadbiskup Puljić prijepodne na svetkovinu sv. Josipa 19. ožujka, svečano misno slavlje predvodio je i u župnoj crkvi sv. Josipa u Obrovcu.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

BOŽIĆNA ČESTITKA / Nadbiskup Zgrablić: “Gradimo Božji svijet mira i dobra u svojim srcima, obiteljima, na radnom mjestu i u našoj Domovini”

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

U nastavku donosimo božićnu čestitku zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića:

“Draga braćo i sestre!

Božić 2024. godine radosno očekujemo zbog milosnog početka Jubilejske godine koju papa Franjo svečano započinje otvaranjem Svetih vrata na bazilici sv. Petra u Rimu na Badnjak. Blagdan Isusova rođenja također je poput trajno, širom otvorenih Svetih vrata kroz koja nam se pruža veličanstveni pogled prema Božanskom Srcu iz kojeg proizlazi sigurnost naše nade da nas Bog ljubi. Iza ovih Svetih vrata Božića „Njegovo otvoreno srce nam prethodi i bezuvjetno nas čeka, ne zahtijevajući od nas ništa kako bi nas ljubilo i nudi nam svoje prijateljstvo: on nas je prvi ljubio (usp. 1 Iv 4, 10)“ (Delixit nos, br. 1). Božić nam otvara Sveta vrata kroz koja možemo proći i približiti se Srcu koje kuca za nas, doći bliže Bogu koji je postao čovjekom radi nas ljudi i radi našega spasenja (usp. simbol Vjere). Božić jest poput trajno otvorenih Svetih vrata preko kojih nam se prenosi sveta vatra Duha kojim trebamo nanovo zapaliti plamen vjere i ljubavi koji se ne gasi i nade koja ne razočarava.

Božić je snažno Božje svjedočanstvo da nas On ljubi. Upravo iz Božje ljubavi prema čovjeku, koja je očitovana u božićnom događaju, proizašla je radost da se Bog trajno nastanio među nama, da je postao Emanuel – Bog s nama, da je njegovim rođenjem započela Godina milosti Gospodnje (usp. Lk 4,19), koja se ne umanjuje prolazom dana i sati; da je svanuo novi dan Božjeg milosrđa koji ne pozna zalaza (usp. Uskrsni hvalospjev). Ovaj je Božić poseban jer se plamen nade Božje ljubavi, očitovan u Jubilejskoj godini, u nama raspiruje i vatra milosti oprosta ne gasi. „Duh Sveti je, naime, taj koji svojom trajnom prisutnošću u Crkvi putnici širi svjetlo nade u vjernicima: On ga održava poput goruće baklje koja se nikada ne gasi, kako bi davao potporu i snagu našemu životu (Spes non confundit, br. 3).

Kako možemo živjeti ovo vrijeme milosti, milosrđa, ljubavi i svijetla? Kako živjeti ovaj Božić i Jubilejsku, Svetu godinu? Kako očuvati goruću baklju Duha koji će prosvjetljavati našu nadu, do njezinog punog ostvarenja?

Ono što je u „punini vremena“ (usp. Gal 4, 4) ostvareno djelovanjem Duha Svetoga i Isusovim utjelovljenjem i rođenjem, njegovim djelom otkupljenja, sada se nastavlja po spomenu i životu Crkve i u Crkvi, djelovanjem istoga Božjega Duha. Duh Sveti je onaj koji želi iznova djelovati u našem životu, poput izvora koji daje da sve oko njega živi i raste. Važno je, stoga, da u našim životima ponovno otkrijemo djelovanje Duha Svetoga, Duha koji djeluje u svakoj osobi, svakom vremenu, cijeloj povijesti. Duh Sveti je treća Božanska Osoba po kojoj Bog sve stvara i uzdržava, Osoba koja govori jezikom ljubavi, priopćuje ljubav, stvara jedinstvo, daruje mir, zacjeljuje rane, potiče i održava nadu koje ne razočarava (usp.  Rim 5, 5), osigurava novost života za kojom čeznemo.

Važno nam je, također, ovog Božića i tijekom milosne Jubilejske godine, živom vjerom prihvatiti da se Duh Sveti „razlijeva u našim srcima“ (usp. Rim 5, 5), kako bi osvježio nadu od koje i za koju živimo, kako bi nas sâm Duh vodio u novost života koji dolazi Isusovim rođenjem.

Važno je za čovjeka, svakoga čovjeka, čuti i prihvatiti Radosnu vijest koja je puna Božjega Duha (usp. 2 Tim 4, 16), koja će nam omogućiti da se zaljubimo u Boga. Ta će nam snaga ljubavi pomoći da upoznamo Isusa i oblikujemo svoje srce po Božjem Duhu i Srcu Isusovu te iz ljubavi i čistog srca crpimo snagu kako bismo mogli graditi novi svijet, novi život, život na koji nas Bog uzdiže; život dostojanstva djece Božje, novi život kojeg Božji Sin donosi na ovaj svijet. Duh će tako oblikovati i naše misli i želje kako bismo mogli imati novi i drugačiji pogled, Isusov pogled, pogled pun nade, ljubavi i milosrđa, pogled pun Boga i punine života.

Kada Duh Sveti djeluje u nama, Bog će stvoriti u našim srcima novi poredak vrijednosti u različitim područjima osobnog, obiteljskog, društvenog života, u našem radu i svakodnevnoj brizi za materijalna i vječna dobra.

U ovo vrijeme ratova i nemira koji uzimaju mnoge živote, u vremenu velikih društvenih previranja, velikih političkih podjela, beskrupuloznog sijanja mržnje i netolerancije, rastu radikalizma; u vremenu snažnih diktatura relativizma i ravnodušnosti, u promicanju `kulture smrti`; u vremenu nastajanja bezbožničke civilizacije, u sve većem rascjepu siromašnih i bogatih, u vremenu gaženja ljudskog dostojanstva i svetosti života i obitelji i tolikim drugim oblicima negativnih događanja u sadašnjem svijetu – Bog nam šalje nevino, malo Dijete, svoga Sina! Bog nam otvara Sveta vrata Srca svoga Sina, da bude naš Spasitelj, spasitelj čovječanstva, spasitelj čovjeka. Bog nam nudi novo i drugačije, pozitivno i veličanstveno. Bog nam šalje svoga Sina da naša nada bude ispunjena, vjera djelotvorna, ljubav neprolazna.

Prođimo kroz Sveta vrata Božića i Jubliejske godine, zagrlimo Isusa i primimo njegov veliki dar Duha Svetoga. Gradimo novi život, Božji svijet mira i dobra u svojim srcima, svojim obiteljima, na našem radnom mjestu, u našoj Domovini, u vremenu i prostoru u kojem živimo i djelujemo.

Čestit Vam i sretan Božić te blagoslovljena Jubilejska 2025. godina!”

+ Milan Zgrablić,

zadarski nadbiskup

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

DEKRET NADBISKUPA ZGRABLIĆA / Ovo su jubilejska mjesta i oprosti u jubilejskoj 2025. godini u Zadarskoj nadbiskupiji…

Objavljeno

-

By

U nastavku donosimo DEKRET 0 JUBILEJSKIM MJESTIMA I OPROSTIMA U JUBILEJSKOJ 2025. GODINI U ZADARSKOJ NADBISKUPIJI:

        Sveti Otac, papa Franjo, 9. svibnja 2024., bulom Spes non confundit, proglasio je Redoviti jubilej 2025. godine. Jubilejska godina će započeti u Rimu obredom koji će predvoditi papa Franjo i otvaranjem Svetih vrata u bazilici sv. Petra, na Badnjak, 24. prosinca 2024. godine. Prema odredbi pape Franje, na blagdan Svete Obitelji lsusa, Marije i Josipa, u nedjelju, 29. prosinca 2024. će započeti Jubilejska godina u partikularnim Crkvama, prigodnim obredom i euharistijskim slavljima u katedralama.

       1. Jubilejska mjesta u Zadarskoj nadbiskupiji

       Apostolska pokorničarna (AP) je 13. svibnja 2024. donijela Dekret o podjeli potpunog oprosta tijekom redovite Jubilarne 2025. godine (Dekret). Ovime, sukladno izdanom Dekretu, određujem jubilejska mjesta u Zadarskoj nadbiskupiji, gdje će vjernici za cijelo vrijeme trajanja Jubilejske godine, počevši od 29. prosinca 2024. (od otvaranja Jubilejske godine) do 28. prosinca 2025., (do zatvaranja Jubilejske godine), moći zadobiti jubilejsku milost — potpuni oprost. To su sljedeća mjesta i crkve:

        katedrala sv. Stošije u Zadru, 

        župna crkva sv. Šime u Zadru, 

        samostanska crkva sv. Mihovila franjevaca trećoredaca glagoljaša u Zadru, 

        župna crkva sv. Anselma u Ninu, 

        benediktinska crkva sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu, na otoku Pašmanu.

          2. Oprosti tijekom Jubilejske godine

        Tijekom jubilejske godine svi ostali prethodno dodijeljeni oprosti ostaju na snazi. „Svi vjernici, koji su istinski raskajani i slobodni od svake naklonosti prema grijehu (…) koji su potaknuti duhom milosrđa i koji su tijekom Svete godine pročišćeni po sakramentu pokore i okrijepljeni svetom pričešću, molili na nakane Vrhovnog svećenika, moći će iz crkvene riznice dobiti potpuni oprost, s odrješenjem i oproštenjem od svih svojih grijeha, a koji se po izboru može primijeniti i za duše u čistilištu“ (AP, Dekret).

         „Vjernici, hodočasnici nade, moći će dobiti jubilejski oprost od Svetog Oca ako pobožno hodočaste: prema bilo kojem svetom jubilejskom mjestu i tamo pobožno sudjeluju na svetoj misi (…), na obrednim misama prigodom podjele sakramenata kršćanske inicijacije ili bolesničkog pomazanja; na slavlju Službe Riječi; na Liturgiji časova (Služba čitanja, Jutarnja, Večernja); na pobožnosti križnog puta; mole krunicu na čast Blažene Djevice Marije; mole himan Akathistos; na pokorničkom slavlju koje završava pojedinačnom ispovijedi pokornika“ (AP, Dekret, Br. I.).

        „Isto tako, vjernici će moći zadobiti jubilejski oprost ako pojedinačno ili u skupini pobožno posjete bilo koje jubilejsko mjesto i tamo se u prikladnom vremenu uključe u euharistijsko klanjanje i meditaciju, a koje će zaključiti s molitvom Oče naš, Ispovijest vjere u bilo kojem legitimnom obliku i zazivom Mariji, Majci Božjoj“ (AP, Dekret, Br. II).

         „lstinski raskajani vjernici koji iz ozbiljnih razloga neće moći sudjelovati u svečanim slavljima, hodočašćima i pobožnim pohodima (kao što su, prije svega, klauzurne redovnice i redovnici, starije osobe, bolesnici, zatvorenici, kao i oni koji u bolnici ili na drugim mjestima stalno skrbe o bolesnicima) će dobiti jubilejski oprost pod istim uvjetima ako, sjedinjeni u duhu s prisutnim vjernicima, osobito u trenucima u kojima se riječi Vrhovnog svećenika ili dijecezanskog biskupa prenose putem sredstava komunikacije, izmole Oče našIspovijest vjere u bilo kojem obliku u svom domu ili gdje god se nalazili (npr. u samostanskoj kapeli, bolnici, staračkom domu, zatvoru…) i druge odobrene molitve u skladu sa svrhom Svete godine, prinoseći svoje patnje ili teškoće svojih života“ (AP, Dekret, Br. II).

         „Nadalje, vjernici će moći dobiti jubilejski oprost ako pobožno sudjeluju u pučkim misijama, duhovnim vježbama ili tečajevima o tekstovima Drugoga vatikanskog sabora Katekizmu Katoličke Crkve, koji bi se, po volji Svetoga Oca, trebali održavati u crkvama ili drugim prikladnim mjestima“ (AP, Dekret, Br. III).

         Vjernici koji su učinili djelo milosrđa u korist duša u čistilištu, ako pristupe sakramentu pričesti unutar euharistijskog slavlja drugi put u istom danu, moći će dobiti potpuni oprost dva puta toga istog dana, a može se primijeniti samo za pokojne.

         Potpuni oprost je na osobiti način povezan s djelima milosrđa i pokore, koji svjedoče o pouzdanom obraćenju.

         „Također, vjernici će moći dobiti jubilarni oprost ako u primjereno vrijeme posjete svoju braću i sestre koji su u potrebi ili teškoćama (bolesnici, zatvorenici, usamljene starije osobe, invalidi…), hodočasteći tako prema Kristu koji je prisutan u njima (v. Mt 25,34-36). Pridržavajući se duhovnih, sakramentalnih i molitvenih uvjeta, vjernici će sigurno moći ponavljati takve posjete tijekom Svete godine i tako će svaki puta, pa čak i svakodnevno, dobiti potpuni oprost.

         Jubilejski potpuni oprost može se postići i kroz inicijative koje na konkretan i velikodušan način provode pokornički duh koji je poput duše Jubileja. Tu se posebno misli na ponovno otkrivanje vrijednosti petka: uzdržavanjem, barem na jedan dan, od uzaludnih aktivnosti (stvarnih ili virtualnih, prenošenih putem medija i društvenih mreža), od suvišne konzumacije (primjerice..), kao i izdvajanjem novčanih iznosa za siromašne, podupiranjem vjerskih ili društvenih aktivnosti, osobito u korist obrane i zaštite te kvalitete života u svim njegovim fazama, napuštene djece, mladih ljudi u poteškoćama, starijih Ijudi u potrebi ili usamljenih, migranata iz različitih zemalja…, posvećujući tako prikladan dio svog slobodnog vremena dobrovoljnim aktivnostima, u korist zajednice ili drugim oblicima zalaganja“ (AP, Dekret, Br. III).

3. Poziv poticaj svećenicima pastoralnim djelatnicima

     Pozivam sve svećenike „da velikodušnom dostupnošću i predanošću vjernicima pruže najširu mogućnost korištenja sredstva spasenja na način da se objavi vrijeme kada se može pristupiti ispovijedi i pokorničkim slavljima“ (AP, Dekret, Br. III.). Podsjećam svećenike, ovisno o mogućnostima, u skladu s motuproprijem Misericordia Dei, da imaju pastoralnu mogućnost ispovijedanja i tijekom slavlja svete mise.

   Potičem svećenike i sve uključene u pastoral Nadbiskupije da se pobrinu za jasno objašnjavanje vjernicima ovdje navedenih odredbi i načela za posvećenje vjernika.

     Neka nam Jubilejska godina bude milosno vrijeme raspirivanja kršćanske nade koja ne razočarava i zadobivanja jubilejske milosti oprosta koja nas čvršće u Ijubavi sjedinjuje s Bogom, bližnjima i s našim dragim pokojnicima.

Zadar, na spomendan sv. Ivana od Križa, 14. prosinca 2024. Broj: 1249/2024.

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

SA SVEUČILIŠTA U ZADRU: Objavljeni konačni rezultati natječaja za dodjelu stipendija!

Objavljeno

-

By

Sveučilište u Zadru objavljuje konačne rezultate natječaja za dodjelu stipendija.

Možete ih pregledati na donjim linkovima:

Konačni rezultati Natječaja za dodjelu stipendija izvrsnim redovitim studentima

Konačni rezultati Natječaja za dodjelu stipendija studentima aktivnim sportašima

Konačni rezultati Natječaja za dodjelu stipendija studentima u stanju socijalne potrebe i studentima s invaliditetom

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu