Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTO) MISA ZA 736. OBLJETNICU POSVETE SV. STOŠIJE Don Josip Pinčić: “Zadarska katedrala je plod Božje pomoći, ljudske pameti i rada ruku čovječjih”

Objavljeno

-

Misno slavlje na 736. obljetnicu posvete zadarske katedrale sv. Stošije u zadarskoj prvostolnici sv. Stošije predvodio je don Josip Radojica Pinčić, katedralni župnik.

Katedrala sv. Stošije građevinski se podizala u tri vremenska razdoblja: u ranokršćanskom vremenu, u 4. st., u 9. st. i u 12. st. Zadarsku katedralu posvetio je 27. svibnja 1285. g. zadarski nadbiskup Lovro Periandar.

„Dan posvećenja katedrale je svečani dan. Katedrala na dan posvete slavi svoj rođendan. Počeci zadarske katedrale datiraju u ranokršćansko vrijeme u kojem je zabilježeno i ime prvog po imenu poznatog zadarskog biskupa, Feliksa“ rekao je don Josip, istaknuvši da bi „u narodu trebalo više zaživjeti značenje toga dana. U zadarskoj katedrali od 4. st. zbila su se mnoga događanja. Katedrala je uvijek više od zidova, stupova i krovova. Ona se, poput svoga zvonika, poput ruku podiže uvis, pruža se prema nebu slaveći Boga, moleći ga i zahvaljujući mu za primljene darove. Ona je uvijek svjedokom tolikih molitava, tolikih susreta, župskih i kulturnih događanja, dekanatskih i nadbiskupijskih svetih misa“ reako je don Josip.

Dan posvete prvostolnice doziva u spomen višestoljetno bogatstvo kršćanskog sjećanja i „zahvalnost za darovane milosti jer se u katedrali sv. Stošije već od 4. st. pronosi slava Kristovog imena i prenosi baština otajstva u zajednici mjesne Crkve. Zahvalni smo Bogu za to, za sve biskupe, svećenike, redovnike, redovnice, učitelje i za sve koje Bog odabire za širenje darova svetosti. Katedrala je katedra biskupa i majka crkva, mjesto slave Božje i znak njegove prisutnosti, vjere i kulture, a slavlja u njoj otkrivaju zajedništvo mjesne Crkve“ rekao je katedralni župnik, potaknuvši na  molitvu „da i mi budemo kreposni Božji hram u težnji za svetošću, da prepoznamo Božju želju i postanemo njegov živi hram, Božja slava“.

Pinčić je upozorio na sekularizaciju koja utječe na to da se u čovjeku ne ostvaruje Božja kuća molitve i čistoće. Znak sekularizacije je i desakraliziranje crkava, održavanje neprimjerenih sadržaja u crkvama, mentalitet u kojem je izgubljen osjećaj za sveto, za tišinu i molitvu.

„Mi, živi hramovi, trebamo kameni hram kao šator Božji. Crkva treba biti mjesto liturgijskog čina, mjesto sabranosti, molitve, doličnog susreta s Bogom u vlastitoj savjesti i zajednici. Poželjeti je da čovjek, živi hram, neprestano raste u kršćanskoj ljubavi. Potrebno je poštivati svetost hrama kako bismo doživjeli da u njemu prebiva Božja slava i istinsko Božje prijestolje, jer u njemu živi euharistijski Gospodin“ rekao je don Josip, naglasivši da „izgrađujući sebe, izgrađujemo i kameni Božji hram pripremajući se za puninu života u vječnosti“.

Početak gradnje zadarske katedrale je u 4 st., a današnji izgled te trobrodne romaničke građevine datira iz 12. i 13. st., sa sačuvanom starijom iz 9. i 11. st. Katedrala je podignuta na mjestu starokršćanske bazilike. Prvotno je bila posvećena apostolskom prvaku Petru, a od 9. st., kad je zadarski biskup Donat donio kosti mučenice Stošije, naziva se njenim imenom, Stošijina katedrala.

Sarkofag s moćima sv. Stošije nalazi se u pokrajnjoj lađi, u sjevernoj apsidi katedrale. Ispod prezbiterija je kripta iz 12. st., a pročelje s kasnoromaničkim portalima dovršeno je u 14. st., 1324. godine.

Don Josip je podsjetio i na stradanja Stošijine katedrale tijekom povijesti, kada je dijelila sudbinu naroda i domovine za kojom su posezali neprijatelji i strani osvajači.

Zadarska katedrala doživjela je stradanje za vrijeme mletačkih osvajanja početkom 13. st., Mlečani su je devastirali 1202. g. Upravo nakon obnove od toga perioda razaranja, 27. svibnja 1285. g. posvetio ju je zadarski nadbiskup Lovro Periandar.

Katedrala je doživjela stradanje i od bombi u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu. „Trebalo je izdržati sve te bolne napetosti do današnjih dana. Uvijek je, uz svoje brojne prijatelje, imala i neprijatelje koje su je željeli izbrisati s lica zemlje, da se zatare i narod koji je u katedrali primao tolike milosti i nadahnuća, jakost i snagu. Kao putnici ovom zemljom u tom hramu u šatoru Božjem nalazimo nadahnuća i poticaje, slušamo Božju riječ. Primamo snagu da bismo primili utjehu i jakost, zahvalnost za dar života. Oni koji su katedralu namjeravali srušiti, srušili su sami sebe i ostavili ljagu nad vlastitim imenom i poviješću. A Stošijina katedrala i dalje ponosno stoji i okuplja djecu kao majka. Što je bila progonjenija, bivala je još izdržljivija te je prkosila nesklonim vremenima. Obarana, ali ne oborena“ poručio je župnik Pinčić.

Don Josip je rekao da se na Crkvu kao Isusovo djelo i crkvu kao nadbiskupijsko djelo, na katedralu, na osobit način ostvaruje sljedeća misao sv. Ivana Zlatoustog: „U ovome je veličina crkve. Napadnuta, pobjeđuje. Uhvaćena, oslobađa se. Nagrđena, postaje ljepša. Ranjena, ne pada. Uzburkana, ne potapa se. Kovitlana olujama, ne brodolomi se. U borbi neporažena, pod udarcima nepobijeđena“.

„Takva je Crkva kao institucija, takva je crkva i katedrala sv. Stošije kao zgrada – plod Božje pomoći, ljudske pameti i rada ruku čovječjih. Kao što se Božja riječ ušatorila, uzela prebivalište među nama, tako je i katedrala po svojoj gradnji i obnavljanju zadobivala nova krila i zalet, plemenitošću dobrih ljudi te neumorno pozivala sve ljude dobre volje na Gozbu Jaganjčevu. Time nastavlja uvijek dovršavati, oplemenjivati nutrinu ljudi, posvećujući ih svetinjama koje se u katedrali sv. Stošije slave“ rekao je don Josip, navodeći liturgiju i sakramente koji se slave u katedrali: molitva, kateheze, krštenja, ispovijed, euharistija, bolesničko pomazanje, ženidba.

„Sabiremo se da se učvrstimo u ljubavi prema braći ljudima i svakom čovjeku. To je kuća istine, škola ljubavi, vjerničkog i bratskog zajedništva, mjesto opraštanja i oproštenja. U razgovoru sa Samaritankom koja je Isusa pitala gdje se treba klanjati, u židovskom hramu u Jeruzalemu ili u samarijskom hramu, Isus odgovara da dolazi vrijeme kad će se pravi, istinski klanjatelji klanjati Bogu u duhu i istini te da takve klanjatelje Isus želi i treba. Od početka kršćanstva do danas, crkve su bile posebna i odvojena mjesta za molitvu, okupljanja, euharistijska slavlja, za očitovanja bratske ljubavi i zajedništva. I riječ ‘posveta’ znači odvajanje od svijeta i svjetovnih uporaba, a to potvrđuju zgrada i oltar, ruho i posuđe, osobe koje se dodjeljuju Bogu u izravnu službu“ rekao je don Josip, poručivši da „institucionalna Crkva ne može bez zidane Crkve koja okuplja vjernike na hvalu slave Božje. Materijalna katedrala ne može bez duhovne, hijerarhijske, institucionalne Crkve“.   

Župnik Pinčić zamolio je zagovor apostolskih prvaka Petra i Pavla i sv. Stošije kojoj je posvećena katedrala, majka svih crkava u Nadbiskupiji, da blagoslove puk na rođendan katedrale, „da je vrata paklena nikad ne nadvladaju, nego da i ubuduće bude svima otvorena, nebeskim darovima i našim ljudskim potrebama“.

Gospodinu je upućena molitva da usliši sve koji se mole u svojim potrebama u katedrali, da Bog primi svetu službu koja se u njoj prinosi te da ispuni duhovnom radošću, pobožnošću i mirom sve koji pohode katedralu.

Zadarsku prvostolnicu pohodio je i papa Aleksandar III. za svog posjeta Zadru 1177. g.

Za svoga apostolskog pohoda Zadru 9. lipnja 2003. g., nakon što je predmolio Slavlje Šestog časa na obližnjem Forumu, iako je bio već narušenog zdravstvenog stanja i u naporu od petodnevnog pohoda gradovima Hrvatske, sv. Ivan Pavao II- izrazio je izričitu želju da nakon susreta s narodom pohodi i katedralu.

Taj sveti Papa došao je u papamobilu ispred Stošijine katedrale čije je pročelje bilo urešeno vatikanskom i hrvatskom zastavom, gdje su ga dočekali tadašnji katedralni župnik don Milivoj Bolobanić i redovnice. Papa je promotrio unutrašnjost prvostolnice te je podizanjem svoje pastirske ruke uputio blagoslov i katedrali sv. Stošije koja nosi ime ranokršćanske svetice mučenice Anastazije, rodom Rimljanke, iz grada stolovanja Pape kao rimskog biskupa.

Prema Biskupskom ceremonijalu br. 44.-45., „Katedralna crkva je središte liturgijskog života jedne biskupije te se na prikladne načine treba u vjerničke duše utiskivati ljubav i poštovanje prema katedralnoj crkvi. Tome osobito doprinosi godišnja proslava njezinog posvećenja, kao i hodočašća vjernika u katedralnu crkvu“. 

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

Podignite glas protiv nasilja – Pridružite se obilježavanju Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama u Zadru

Objavljeno

-

By

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama u ponedjeljak, 25. studenoga 2024., Dalmatinska podružnica Hrvatske udruge za odnose s javnošću, uz podršku Zadarske županije (Povjerenstvo za ravnopravnost spolova), Krav Maga Hrvatska i PU zadarske, organizira događaj pod sloganom „Glas protiv nasilja” u sklopu kojega će se stručnjaci iz različitih područja okupiti u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar kako bi raspravljali o ovom gorućem društvenom problemu.

Program započinje u 17 sati, a uključuje:

1.„Godina(ne) promjena: Stanje i borba protiv nasilja nad ženama”, predavanje Ljiljane Gašperov-Dujmović, voditeljice grupe za mladež u Odjelu općeg kriminaliteta Službe kriminalističke policije PU zadarske

2.„Intuicija kao alat”, razgovor s Marijanom Škiljićem , glavnim instruktorom Krav Mage Hrvatska, o tome kako prepoznati i izbjeći potencijalno opasne situacije

3.„Senzacionalizam vs odgovornost: kako izvještavati o nasilju nad ženama?”, panel rasprava uz sudjelovanje renomiranih novinara Nikoline Radić, Vladimira Šetke i Ivice Nevešćanina te glasnogovornice PU zadarske Ivane Grbin.

    Pozivamo sve zainteresirane da podrže borbu protiv nasilja nad ženama i pridruže se važnoj raspravi i edukaciji za jačanje osobne sigurnosti i podizanje svijesti.

     
    Nastavi čitati

    ZADAR / ŽUPANIJA

    FOTOGALERIJA IZ KATEDRALE / Nadbiskup Zgrablić predvodio misu na blagdan sv. Krševana, zaštitnika Grada Zadra

    Objavljeno

    -

    By

    foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

    Blagdan sv. Krševana, zaštitnika grada Zadra, ranokršćanskog mučenika iz 4. stoljeća, proslavljen je svečanim koncelebriranim misnim slavljem koje je u nedjelju, 24. studenoga, u katedrali sv. Stošije u Zadru, predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

    Ovogodišnji blagdan sv. Krševana, čije se relikvije u Zadru nalaze i časte već 14 stoljeća je na zadnju nedjelju u liturgijskoj godini kad se slavi svetkovina Isusa Krista, Kralja svega stvorenja, pa je nadbiskup u propovijedi razmatrao značenje Isusa kao kralja.

    „Kraljevstvo Kristovo, cijeli njegov život, njegova povijest, događaji iz njegovog života, od začeća do smrti i uskrsnuća, uzašašća na nebo i poslanja Duha Svetoga  su ‘svjedočanstvo istine’“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić, tumačeći razgovor između Pilata i Isusa navješten u evanđelju po Ivanu, u kojem Isus Pilatu kaže: „Ja sam se zato rodio i došao na svijet, da svjedočim za istinu“.

    „Iako Isus nije odgovorio Pilatu što je istina na način kako bismo to i mi možda očekivali, Isus je svojim životom otkrio i posvjedočio Istinu i to na najveći mogući način, osobito svojom smrću na križu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da nas blagdan Krista Kralja poziva da razmatramo „svjedočanstvo istine“ ljubavi Boga Oca sjedinjenog sa Sinom u Duhu Svetom za svakog čovjeka, za cijeli svijet.

    „Kristovo kraljevstvo je „svjedočanstvo istine“ o besplatnoj i bezuvjetnoj, bezgraničnoj i vječnoj Božjoj ljubavi po kojoj se ostvaruje Božji plan savezništva i spasenja za cijelo čovječanstvo“, poručio je nadbiskup.

    U suđenju pred rimskim upraviteljem Poncijem Pilatom, „u kontekstu tadašnjeg političkog uređenja, neposredno pred svoju smrtnu presudu, Isus potvrđuje Pilatov upit: „Ja sam kralj“. U isto vrijeme, Isus pojašnjava rimskom prokuratoru: „Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima“. Kraljevstvo na koje Isus misli ne odgovara zemljopisnim granicama i ljudskim politikama. Isus nije imao na raspolaganju strukture koje bi branile i štitile granice fizičkog prostora, kako smo navikli slušati o narodima koji imaju monarhije, diktature ili demokratska društva. Kristovo kraljevstvo je, kako kaže Predslovlje blagdana Krista, Kralja svega stvorenja, „neizmjerno, vječno i sveopće“, „kraljevstvo istine i života, svetosti i milosti, ljubavi i mira““, poručio je mons. Zgrablić.

    Istaknuvši da Isus nikad nije prekinuo svoje zajedništvo s Bogom Ocem, nadbiskup je rekao da „Isus nije usamljeni kralj Kraljevstva nebeskog. Uvijek je ostao sjedinjen s Bogom Ocem u poslušnosti njegovoj volji, svjedočeći „ja i Otac jedno smo“. Isus, u jedinstvu s Ocem, svjedoči da nas Bog ljubi, da nas je prolivenom krvlju svoga Sina, tj. ljubavlju, otkupio od naših grijeha i učinio nas kraljevstvom i svećenicima Bogu našemu, Ocu svojemu i Ocu našemu. Isusovo Kraljevstvo odgovara našem iskustvu spasenja, tj. „biti oslobođen od grijeha“. To je pobjeda besplatne božanske ljubavi protiv svih sila zla ljudske zarobljenosti, pobjeda protiv svakog idolopoklonstva“, naglasio je mons. Zgrablić.

    Isto tako, Isus svoju kraljevsku vlast „dijeli s nama koji svojim životom postajemo proroci istine života, slušajući njegov glas. Vrhunac njegovog ljudskog poslanja, njegova smrt na križu, otkriva svu istinu Božje ljubavi prema čovjeku, istinu da je život koji je Isus donio svojim uskrsnućem jači od smrti“, rekao je nadbiskup, dodavši da nas je Isus učinio kraljevstvom, svećenicima, da bismo mu zauvijek mogli dati slavu i moć, u jedinstvu s Ocem i Duhom Svetim.

    Vjernici su „kraljevstvo, svećenici Bogu i Ocu svome“ po svojim djelima ljubavi, istaknuo je mons. Zgrablić. U ljubavi gradeći zajedništvo s Bogom i međusobno, postajemo dionici Kristovoga „ja i Otac jedno smo“.

    „Duh Sveti koji se izlijeva u naša srca i savjesti, dolazi nam u pomoć i postaje snaga našeg poštovanja prema drugima, naše zauzetosti za dobro drugoga. U Kristu, jedinom i Velikom Svećeniku, učimo kako ispravno ispunjavati našu svećeničku ulogu u svakom trenutku i situaciji našeg života, kao ljudi koji se ne suobličavaju ovome svijetu, nego preobražavaju svoje pameti kako bi mogli razabrati što je volja Božja, što je dobro, Bogu milo“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da se Krist, do svoga konačnog dolaska, u svom kraljevstvu očituje svijetu preko nas koji smo udovi njegovog Tijela.

    „Svatko od nas pozvan je živjeti Božju ljubav i milosrđe u životu u ime besplatne Božje ljubavi koju smo primili, u ime bezgraničnog Božjeg dostojanstva koje nam je darovano. Po našem krsnom svećeništvu, općem svećeništvu, pozvani smo slaviti Boga po međusobnoj ljubavi i poštovanju.

    Što više napredujemo u slušanju i vršenju Isusovih riječi, u proročkom svjedočanstvu, u vršenju djela milosrđa, to više otkrivamo naše dostojanstvo koje primamo kao ljubljena djeca Božja. Što smo više sretni da možemo biti „progonjeni zbog pravednosti“, da i pod cijenu žrtve prihvaćamo vršiti Božje djelo, to nam više pripada kraljevstvo nebesko“, poručio je mons. Zgrablić.

    Riječ Božja i spomen Krista Kralja pozivaju nas i potiču „da ne izgubimo nadu u Kristovu pobjedu u globalnom kontekstu, u kojem čovječanstvo trpi uzdajući se u moć oružja, novca i osobnosti koje silovito uzdižu vlastitu sebičnost“, poručio je mons. Zgrablić.

    U tome nam je uzor i sv.  Krševan, koji je kao vjerni svjedok vlastitim životom dao osobito svjedočanstvo za Istinu, za Krista Kralja, za njegovo kraljevstvo, rekao je nadbiskup. Sv. Krševan je postao dionik punine života Kraljevstva nebeskog te mu Zadarska Crkva pjeva: “Evo pravoga mučenika koji je za Kristovo ime krv svoju prolio; nije se bojao prijetnja sudačkih i tako je ušao u kraljevstvo nebesko”.

    „Sv. Krševana, čije ime Chrysogonus dolazi iz grčkog i znači ‘rođen iz zlata’, Crkva časti niz stoljeća i spominje svakog dana u Kanonu sv. Mise. Sv. Krševan povezan je sa sv. Stošijom, mučenicom. Dok je bila u zatvoru, kao njen vjeroučitelj on ju je tješio svojim pismima. I sv. Krševan bio je stavljen na veliku kušnju. Uz uvjet da se odrekne Isusa Krista, nudili su mu visoki društveni položaj – prefekturu rimske provincije. Nudili su mu da bude dio kraljevstva ovoga svijeta. Krševan je odbio tu laskavu ponudu, izabravši radije smrt i svjedočanstvo za kraljevstvo koje nije od ovoga svijeta, nego odreknuće od Isusa Krista. Zbog toga mu je odrubljena glava, 24. studenog 303. godine, u Aquae Gradatae, mjestu udaljenom oko dvanaest milja od Akvileje. Njegovo tijelo ostavljeno je na morskoj obali, u blizini imanja gdje su živjele tri kršćanke, Chione, Agape i Irene sa starim svećenikom Zoilom. Oni su uzeli njegovo tijelo i odsječenu glavu i dostojno ga pokopali. Tijelo sv. Krševana preneseno je u Zadar 649. godine, prije 1375 godina“, rekao je nadbiskup Zgrablić, poželjevši da nam sv. Krševan, „vjerni svjedok Istine, bude zagovornik i zaštitnik, poticaj i primjer, da i mi svojim životom gradimo Kraljevstvo nebesko u svojim životima i budemo istinski svjedoci Istine“.

    Na kraju mise, mons. Zgrablić blagoslovio je puk relikvijarom sv. Krševana u obliku ruke, za kojeg je nadbiskup rekao da svojim uzdignutim oblikom pokazuje prema Nebu i vječnim vrijednostima koje nadilaze zemaljsko.

    U misi su sudjelovali Branko Dukić, gradonačelnik Grada Zadra sa suradnicima iz Gradskog poglavarstva i Šime Erlić, ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Naime, lik sv. Krševana nalazi se na zastavi, grbu i pečatu Grada Zadra, a pred njegovim relikvijarom nekad su upravitelji grada Zadra polagali prisegu da će časno raditi za opće dobro građana.

    I.G.

    Foto: I. Grbić

     
    Nastavi čitati

    ZADAR / ŽUPANIJA

    SVEUČILIŠTE: Predavanje dr. sc. Mirka Sardelića “Renesansni brodovi kao ploveći sustavi i posrednici međukulturne razmjene”

    Objavljeno

    -

    By

    Odjel za povijest organizira javno predavanje dr. sc. Mirka Sardelića “Renesansni brodovi kao ploveći sustavi i posrednici međukulturne razmjene”. 

    Predavanje će se održati u srijedu 27. studenog 2024. u 10.30h na Odjelu za povijest, Velika dvorana DHM (2. kat), Ruđera Boškovića 5. Svi su dobrodošli!

     
    Nastavi čitati
    Oglasi
    Oglasi
    Oglasi
    Oglasi

    U trendu