Connect with us

Sport

Đoković govori o bombardiranju Srbije. BBC ovo nije prikazao

Objavljeno

3 godine prije

-

Veliki intervju koji je Novak Đoković dao za BBC izazvao je ogromnu pažnju svjetske javnosti. Ipak, jedna od najjačih medijskih kuća nije objavila sve što joj je rekao najbolji tenisač svijeta. BBC je pustio 25-minutnu verziju razgovora, a integralni razgovor trajao je 39 minuta. Evo koji dijelovi nisu pušteni u javnost. 

Ovo su pitanja novinara i Đokovićeve izjave koje BBC nije objavio ili ih je bitno skratio ili rezao:

Kako je ovo što se dogodilo u Australiji djelovalo na tebe?

Jedini razlog zbog kojeg sam želio ići u Australiju je Australian Open. Turnir na kojem sam bio najuspješniji. Ja volim Australiju. Najveće rezultate u karijeri ostvario sam tamo. Taj teren u Melbourneu… Mislim, oduvijek sam imao sjajan odnos s tamošnjim ljudima, a rezultati svjedoče kako sam se tamo osjećao. I sada… Jako je to čudan osjećaj… Mislim, oduvijek sam poštovao pravila, provodio sve neophodne protokole koji su od mene traženi da bih doputovao tamo pa sam bio tužan što sam morao otići.

Bio sam spreman ne otići u Australiju, koliko god ja volio tu zemlju, koliko god volio igrati tamo. Bila je to veoma teška odluka. Jer shvatio sam da će odlukom o necijepljenju koju sam donio biti i posljedica. A posljedice su – da ne idem u Australiju. I, bio sam spreman na to! A onda se dogodilo da je u drugom tjednu prosinca stiglo cirkularno pismo da oni koji su nedavno imali koronu mogu zatražiti medicinsko izuzeće od obaveznog cijepljenja za dolazak u Australiju.

Greška u formularu za vizu je nekima djelovala kao da se ti i tvoja ekipa poigravate pravilima?

Razumijem da ljudi misle da sam… (osmijeh) kada se kronološki promatraju stvari koje su jedine i imali priliku da vide, mogli pomisliti sam ja možda prekršio pravila, da sam uradio nešto što se ne smije, ali sam ja uvijek radio ono što je trebalo. Znate, u Španjolsku sam ušao normalno, prošao kroz imigracijsku zonu noseći svoju putovnicu, bila je tu i moja obitelj… Bio sam tamo na javnim mjestima, tijekom tih sedam do deset dana koliko smo tamo boravili. Da, formular za vizu je imao grešku da nisam putovao neposredno pred dolazak u Australiju, ali to je bila nenamjerna greška, ljudska greška, osobe iz mog tima. Imam oko sebe ljude koji su zaduženi za logistiku, popunjavanje dokumenata. A osoba koja je to uradila, time se bavila puno godina. Ona je naprosto označila pogrešno polje na formularu. Kao što sam rekao ranije, i Savezni sud i ministar za imigracije su potvrdili da to nije bila namjerna greška, već ljudska, a to nije utjecalo na moju deportaciju iz Australije.

Odakle ti tolika posvećenost o važnosti brige za tijelo?

“Odakle dolazi to?  Možda ima veze s mojim odrastanjem. Tijekom 90-ih, kad sam počeo igrati tenis, imali smo dva rata, sankcije, čekanja u redovima… Teško razdoblje za mene, moju obitelj… a ja počeo igrati ne baš jeftin sport. Na putovanja sam često išao sam. A na tim putovanjima sam morao brzo odrastati, ne ovisiti o drugima, jer nisam mogao putovati s ocem, članovima obitelji, trenerom… Na mnoge turnire sam putovao potpuno sam. Od najranije mladosti sam postao samostalan i mislim da mi je to pomoglo da izgradim svoj karakter, i to vrlo mlad. Držao sam se onog što je bitno, pa čak i kada su bombe letjele nad našim glavama. Recimo, te 1999. kada sam bio 12-godišnjak, a trajalo je to bombardiranje nekoliko mjeseci, mi smo već poslije tjedan, dva izlazili da igramo tenis po cijeli dan, iako su bombe stvarno padale. Nismo tada imali nastavu, škole nisu radile, pa smo se radovali tenisu. Na ta vremena se ne osvrćem s bijesom, frustracijom… Ne, ja sam zahvalan na tom iskustvu, jer me je ta situacija učinila da puno više cijenim ono što imam. I mislim da je to puno utjecalo na moj karakter i kako se i dan danas držim u ovom i ovakvom životu.

Novače, molim te da se sada izravno obratiš narodu Australije. Znaš da su oni sportska nacija, vole sport, milijuni njih su te smjestili u svoja srca, kao da si njihov šampion, i to godinama. Ali, kao što si ti rekao, oni su imali možda i najoštrije mjere borbe protiv korone, s najoštrijim režimom u svijetu. I onda vide gosta iz druge države, koji pokušava doći tamo bez cjepiva. Možeš li shvatiti zašto je toliko puno Australaca bilo sada protiv tebe?

Da. Mogu i razumijem, poslije svega kroz što su prošli, a svjestan sam i da mnogi Australci nisu mogli ni vratiti se u svoju zemlju zbog restrikcija. I, onda se pojavljuju tenisači koji, eto, mogu tamo doći. Volio bih im reći da sam ja uvijek poštovao pravila i pridržavao ih se. Razumijem ja političare, vlast u Australiji koja stalno govori “pravila su pravila, i to za sve”, ali postoji pogrešna percepcija da sam ja pokušao koristiti svoj privilegirani status da na silu odem tamo. A to nije nikada bio slučaj.

Kako ti je bilo u hotelu za emigrante?

Neki su tamo godinama. Devet godina čak, neke izbjeglice! Ja sam definitivno htio sresti se s njima, ali nisam bio u prilici! Nije mi bilo dozvoljeno da napuštam sobu! A onda je to što se tamo dešava postalo globalni problem. Znate… Sjećam se, kada sam bio ambasador dobre volje UNICEF-a, a dešavala se kriza u Siriji, na Bliskom istoku, tisuće i tisuće ljudi je prolazilo kroz moju zemlju. Mi smo ih, kao dio UNICEF-a, posjećivali, posebno djecu koja su bila samo s majkama. To je bio nevjerojatno emotivan trenutak za mene, tim prije što sam i sam iz zemlje koja je i sama imala mnogo izbjeglica, jer je puno ljudi tijekom rata i embarga izgubilo svoje domove, svoje bližnje. Tako da me je i ono što ljudi u emigrantskom centru u Melbourneu doživljavaju duboko pogodilo. Moje patnje su bile ništa prema njihovima. Nije bilo lako, ali je iskustvo bilo vrlo korisno, životno važno. 

Koliko se obitelj Đoković žrtvovala za tebe?

Nema sumnje da su njihove žrtve i njihova spremnost da se odreknu svojih interesa zbog mojih, razlog zbog kojeg ja danas i sjedim ovdje s vama. U suprotnom, to ne bi bio slučaj. Uvijek podsjećam sebe na to: jako sam im zahvalan jer znam koliko je teško bilo, ne samo njima, već svima tih godina u ovoj zemlji i ovoj regiji. Devedesete su bile teške za Srbe, za ljude u Hrvatskoj, Bosni… Za sve u regiji. Bila su to tužna vremena, nije se znalo što sutra donosi, a ja pitam, kao petogodišnjak, oca da mi kupi teniski reket (smijeh). A to je bio veliki zahtjev. Mislim, možda taj i nije toliko veliki koliko je bilo kada sam počeo tražiti sve više i više. Tenis je skup, a moji roditelji to nikada nisu igrali. Moj otac je bio profesionalni skijaš, bio je i nogometaš, upoznao je moju mamu kao ski-instruktor, a moja majka je diplomirala na beogradskom fakultetu za sport. Potičem iz sportske obitelji, ali nitko od njih nije dotaknuo teniski reket prije mene, tako da su oni definitivno razlog za ovo gdje sam stigao. 

Po čemu Novak Đoković želi da ga pamte?

Volio bih da me pamte kao osobu koja je na terenu pokazivala koliko voli ovaj sport. Kao nekog autentičnog, koji se nije libio pokazati te emocije na terenu. Naravno, nisam ponosan kada slomim reket, to ne volim uraditi, jer znam da me gledaju i mnogi mladi ljudi, a pričali smo već o uzorima. Toga sam itekako svjestan. Kada mi na terenu pukne film, ne samo da sam tim ponašanjem mlade ljude iznevjerio, već prije svega sebe samog. Ja ne želim izaći na teren da bi mi popustili živci, naravno, ali se i ne plašim reći da mi je iskreno žao što se to dogodilo. Zamolim tada i za oproštaj. Iskreno. I idem dalje. Volio bih da me ljudi pamte i kao nekog tko je tenis koristio kao platformu za slanje poruke o nekim drugim važnim stvarima, kao što su obrazovanje, zdravlje, opće dobro, neke stvari koje su mi bitne. Blagoslovljen sam nevjerojatnim rezultatima tijekom karijere, nadam se da ću moći obarati još neke rekorde, ali to nije najvažnija stvar zašto igram tenis. Igram ga jer još uvijek osjećam povezanost s djetetom u sebi, četverogodišnjakom koji je uzeo reket i rekao hoću ovo igrati cijeli dan. I danas odlazim u moj centar i tamo sam igrač i trener i mentor i tu provodim najviše vremena kad sam u Srbiji. Na kraju krajeva, sve što sam uradio je uzalud ako nisam to podijelio s mladim generacijama.

 
Povezane teme :
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Sport

RADNO ZA PK JADERU / Jedan vikend, tri natjecanja, deset medalja…

Objavljeno

12 sati prije

-

13. ožujka 2025.

By

08./09.03.2025.  u Splitu  na 50m bazenu Poljud održano je Otvoreno prvenstvo Hrvatske u plivanju za osobe s invaliditetom CROATIA OPEN 2025. Na ovom najmasovnijem, a ujedno i najznačajnijem natjecanju za plivače s invaliditetom koje se održava u Hrvatskoj svake godine  nastupilo je 120 natjecatelja iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije i Srbije. Pod vodstvom trenera Ante Džaje, prof. boje PKOI Jadera branili su Mihovil Ninčević (97) i Josip Gregov (00) koji su zajedničkim snagama doplivali do 10 medalja od koji je čak 3 titule državnih prvaka i 4 titule viceprvaka.

Mihovil Ninčević (klasa S14) je nastupio u 5 discipline i doplivao do 6 medalja od čega su čak 2 titule državnog prvaka i 1 viceprvaka. Zlatne medalje i titule prvaka hrvatske u svojoj klasi osvojio je u disciplinama: 50m leptir (33.60) i 100m leptir (1:19.85), dok je do srebrne medalje i titule viceprvaka doplivao na dionici: 50m slobodno (30.62). Do brončanih medalja u svojoj klasi je doplivao u disciplinama: 100m slobodno (1:07.75) i 100m leđno (1:23.35) dok je u međunarodnoj OPEN kategoriji broncu osvojio u disciplini 100m leptir.

Josip Gregov (klasa S7) je nastupio u 4 discipline te je u svima doplivao do medalja. Osvojio je 1 titulu  državnog prvaka i 3 viceprvaka. Do titule prvaka hrvatske i zlatne medalje doplivao  je u disciplini 50m leđno (49.14), dok je do srebrnih medalja i titula viceprvaka stigao u disciplinama 50m slobodno (38.66),  200m slobodno (3:01.00) i 400m slobodno (6:27.98).

08.03.2025. u Splitu, na 25m bazenu Poljud, održao se Plivaton Regije 1 – Regionalno Prvenstvo Hrvatske za kategoriju početnika. Na ovom natjecanju nastupii su natjecatelji rođeni 2015. g. i mlađi, a natjecanje je održano u dva dijela. Pod vodstvom trenera Edgara Nimca boje PK Jadera na ovom najjačem natjecanju za kategoriju početnika u konkurenciji 176 početnika iz 12 klubova Regije 1 od Dubrovnika do Zadra branile su: Rozadija Bukulin, Korina Kapović i Margareta Prenđa.

Najbolje plasmane je ostvarila Korina Kapović koja se u disciplinama 25m prsno (24.17) i 50m prsno (55.77) plasirala na visoko 4.mjesto u regiji. Ostali plasmani su: 50m leđno (50.36) – 11.mjesto, 25m slobodno (19.79) – 21.mjesto, 50m slobodno (47.74) – 23 mjesto i 25m leđno (24.99) – 26.mjesto.

Rozarija Bukulin se plasirala među 10 najbržih plivačica u regiji plasirala u disciplini 25m leđno (22.13) gdje je zauzela 8.mjesto. Ostali plasmani su: 25m prsno (26.80) – 14.mjesto, 50m leđno (52.11) – 15.mjesto, 50m slobodno (49.19) – 26.mjesto, 25m slobodno (21.01) – 30. mjesto.

Margareta Prenđa se među 10 nabržih početnica u regiji plasirala u disciplini 50m prsno (1:01.17), 14.mjesto je zauzela u disciplini 50m leđno (51.92), u disciplinama 25m slobodno (19.57), 25m prsno (27.55) i 50m slobodno (46.01)zauzela je 18.mjesto, dok se u disciplini 25m leđno (24.53) plasirala na 23.mjesto.

08./09.03.2025.  u Rijeci  na 50m bazenima Kantrida održan je 16. Međunarodni GP miting Victoria. Pod vodstvom trenera Marijana Čuline, prof. u konkurenciji od 563 natjecatelja iz 40 klubova  i 8 država boje PK Jadere su branili: Dora Babić, Luka Čulina,  Stipe Kasun , Mate Molnar, Ante Šimičević i Vito Vukoša.  Ovaj miting je potvrđen od strane World Aquaticsa kao kvalifikacijsko natjecanje za Svjetsko prvenstvo u Singapuru, a natjecanje se održalo u dva dana, kroz 4 dijela programa; jutarnje kvalifikacijske i popodnevne finalne A, B i C grupe.

Dora Babić (2008) je nastupila u 4 discipline te je u svima doplivala do osobnih rekorda. U kvalifikacijskim trkama zauzela je slijedeca mjesta: 50m prsno (40.71) – 31.mjesto, 100m prsno (1:32.79) – 34.mjesto, 50m leđno (39.47) – 47. mjesto i 100m leđno (1:24.68) – 57.mjesto.

Mate Molnar (2008) je nastupio u 3 discipline te je u svima isplivao norme za ljetno Prvenstvo Hrvatske. U kvalifikacijskim trkama plasirao se na slijedeća mjesta:  400m slobodno (4:31.28) – 30. mjesto, 200m slobodno (2:04.12) – 56. mjesto i 100m slobodno (56.59) 95.mjesto

Stipe Kasun (2006) je nastupio u 4 discipline i sa osobnim rekordima zauzeo slijedece pozicije: 37. – 200m prsno (2:41.31), 45. –  100m prsno (1:14.07), 48. – 50m prsno (33.08) 132. – 50m slobodno (28.25)

Luka Čulina (2006) je nastupio u 5 disciplina, a plasmani su slijedeći: 54. – 50m prsno (34.39) 90. – 200m slobodno (2:09.03) 94. – 50m slobodno (26.87) 111. –  50m leptir (30.82) 124. – 100m  slobodno (58.26)

U 4 discipline je nastupio i Ante Šimičević (2008) i zauzeo ove pozicije: 78. – 100m leptir (1:14.80), 12. – 50m leptir (30.97), 136. – 50m slobodno (29.50), 194. – 100m slobodno (1:09.67)

Naš najmlađi član na ovom natjecanju Vito Vukoša (2010) je po prvi put nastupio na ovako jakom natjecanju te je u jakoj konkurenciji isplivao osobne rekorde u svim disciplinama: 54. – 50m leđno (35.51), 121. – 50m leptir (33.97), 143. – 50m  slobodno (31.26), 192. – 100m slobodno (1:07.53).

 
Nastavi čitati

Sport

POČINJE UMAG TROPHY / Za vikend protiv Barce ili Juvea? Može ako si u dresu Zadarnove

Objavljeno

13 sati prije

-

13. ožujka 2025.

By

– Od prvog dana sam u klubu, prošao sam mnoštvo natjecanja u ovih pet godina, ali uzbuđen sam kao nikad – tako započinje razgovor o turniru “Umag Trophy 2025” Dominik Pandža, vezni igrač i kapetan U11 momčadi Zadarnove koja ovog vikenda dijeli terene u Istri s megamomčadima poput Juventusa, Barcelone i Red Bull Salzburga.

– Osmijeh mi se pojavi na licu kad samo pomislim da bih u dresu Zadarnove mogao zaigrati protiv Barce ili Juvea. Razgovarali smo ovog tjedna i želimo svi isto, želimo na ovako velikom turniru pokazati naš klub svima, pokazati kako nas trener odgaja, koliko discipline i reda imamo, a u svemu tome i u našem nogometu uživamo. To želimo da vide sve te jake ekipe. Nadam se da će se na terenu vidjeti sve ono što naporno godinama treniramo, a ako budemo imali i malo sreće, svašta se može dogoditi – zagonetno s osmijehom kazuje Dominik dok njegovo uzbuđenje i iščekivanje turnira najbolje odaje način na koji čas brže, čas sporije nogom povlači k sebi pa gura prema naprijed loptu na jednom od malih terena Višnjika.

Dominik Pandža će kao kapetan premijerno povesti Zadarnovu na Umag Trophy

A sutra će, umjesto na Višnjiku, loptu voditi po umaškim terenima. Riječ je o turniru “Umag Trophy 2025” koji u mjesec dana okuplja 500 ekipa s oko 6.000 nogometaša. To je nedvojbeno jedno od najkvalitetnijih europskih natjecanja za mlade, a na njemu će Zadarnova premijerno nastupiti s tri uzrasta (U11 ovog vikenda, U10 sljedećeg vikenda te U8 prvog vikenda u travnju).

Na turniru U11 igrat će sveukupno čak 128 ekipa, a momčad Zadarnove očekuje minimalno sedam utakmica u skupini. Prvi dvoboj je protiv slovenskog Brava, a slijede austrijski SV Donau i NK Zagorje iz Slovenije. U subotu čak četiri utakmice: mađarski Eger SE, slovenski NŠ Aluvar i NK Jezero te Coerver akademija iz Srbije.

U11 momčad koja nastupa ovog vikenda

Zadaranova U11: Leo Perica, Marko Galešić, Luka Rogić, Dino Mavra, Dominik Miočić, Karlo Perica, Noah Gabriel Surać, Niko Ivanišević, Marko Marina, Stipe Marina, Karl Deša, Ivan Vuleta, Aleksandar Tomasov, Dominik Pandža. Trener: Patrik Puljić

Izvor: NK Zadarnova

 
Nastavi čitati

Sport

LIJEPE VIJESTI IZ ZAGREBA / Član BK Posedarje, David Pejdo, dobitnik stipendije Zaklade Marin Čilić 

Objavljeno

14 sati prije

-

13. ožujka 2025.

By

Zaklada Marin Čilić po sedmi je put okupila sportaše i glazbenike na svečanoj dodjeli stipendija, koja se tradicionalno održala u Smaragdnoj dvorani hotela Esplanade Zagreb. Ove godine dodijeljeno je rekordnih 48 stipendija, čime se ukupan broj stipendista Zaklade popeo na 177. Među stipendistima je i član biciklističkog kluba Posedarje, David Pejdo.

Od njegove šeste godine Davida prepoznaju kao dijete koje voli biciklizam i sudjeluje na biciklističkim utrkama. Danas je učenik drugog razreda Gimnazije Franje Petrića i zaljubljenik u biciklizam te se natječe u brojnim disciplinama, mountain-bike, cestovni biciklizam, cross-country, uphill i XCO. David je bio član Brdsko-biciklističkog kluba Orlov krug iz Vodica, a od 2024. član je BK Posedarje. Prije tri godine prvi put je nastupio u dresu nacionalne MTB reprezentacije, a 2023. proglašen je najboljim MTB kadetom u Hrvatskoj.

Uz biciklizam trenira i u Triatlon klubu Zadar gdje posljednje tri godine nastupa u disciplini cross sprint duatlon. Ta disciplina spoj je biciklizma i trčanja te Davidu omogućuje da poveže svoje dvije ljubavi – biciklizam i trčanje. Višestruki je državni prvak a prošle je godine nastupio na Europskom prvenstvu u cross sprint duatlonu za juniore održanom u Portugalu gdje osvaja treće mjesto.

Stipendija je nagrada za dosadašnji rad i predstavlja veliko priznanje za Davida, a ujedno i poticaj za daljnje uspjehe u dresu biciklističkog kluba Posedarje.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu