Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

“ČVRSTE TOČKE” Izložba Zorana Džape i Mijata Radasa u Galeriji umjetnina

Objavljeno

-

Galerija umjetnina Narodnog muzeja Zadar poziva na otvorenje izložbe Zoran Džapo i Mijat Radas Čvrste točke u srijedu, 23. ožujka 2022. u 19 sati u izložbenim dvoranama Kneževe palače, Poljana Šime Budinića 3, Zadar.

Izložba je otvorena do 9. travnja 2022.

Zajednička izložba Mijata Radasa i Zorana Džape rezultat je suradnje proizašle iz povezivanja dvaju autora kroz razgovore o umjetnosti, promišljanja i razmjenu stavova i ideja o tome što je slikarstvo i što je slika. U gradu skromne likovne produkcije dva autora sa zadarskom adresom povezala su se u likovnom stvaralaštvu i odlučila zajedno istupiti u javnost.

Izlagačka aktivnost Zorana Džape započela je još na Salonu mladih 1985. godine u organizaciji Galerije umjetnina, dok se Radas recentno otkrio zadarskoj publici u okviru galerije ZadaArt i na zajedničkoj izložbi nastavnika Škole primijenjene umjetnosti i dizajna.

Poveznica dvojice generacijski udaljenih autora je apstrakcija. Uzimajući za ishodište svojeg slikarstva načela apstraktnog ekspresionizma, ovdje se slikarski put dvojice predstavljenih autora razilazi. Dok Džapo teži geometriji i slikarstvu velikih obojanih polja koristeći slikarske forme autora kao što su Mark Rothko i Bernett Newman, kombinirajući ih sa slikarskim postupkom Gerharda Richtera, Radas svoje nadahnuće pronalazi u slikarstvu Willema de Kooninga, pa i Archilea Gorkyja koji se u dalekom odjeku iščitavaju u tretiranju podloge slike. Neupitan je i utjecaj slikarstva Igora Rončevića koji je i mentor obojici autora.

Po načelu postmodernističke aproprijacije, slikari ne skrivaju direktne implikacije, pa ni citatnost navedenih autora te ih unose u vlastiti rukopis.

Izloženi ciklusi slika nastali su tijekom posljednje tri godine, u vremenu obilježenom kontinuiranom neizvjesnošću, opasnošću, prijetnjom, u vremenu poplava, pandemije, potresa, ratova, migracija i neizvjesne budućnosti. U nesigurnim vremenima autori su konstantu i čvrstu točku pronašli u radu. Nastavljajući svoj slikarski put u apstrakciji, ove slike nisu prikaz vanjske vizualne pojavnosti, ali nisu od nje potpuno neovisne i ne negiraju svoje uporište u realitetu stanja svijeta, već evociraju opću atmosferu stvarnosnih dojmova reflektirajući je na slikarske postupke i dajući joj oznakovljenu formu na platnu.

U tom svjetlu, Džapo svoju čvrstu točku, odnosno uporište, nalazi u geometriji, njenom neosporivom redu i stabilnosti te upravo u angažmanu slaganja „rastočenih“ polja u geometrijski red pronalazi i uspostavlja kontrolu. U slikama Zorana Džape teško se oteti asocijativnoj referenciji na pejzaže. Namazom, koloritom i velikim plohama koje otvaraju nove planove reminisciraju sjevernjačke devetnaestostoljetne pejzaže koji ispražnjeni od figuralnih sadržaja istovremeno zadobivaju nadrealnu notu. Poput kakvog nadrealnog susreta Caspara Davida Friedricha i Marka Rothka ili Williama Turnera i Barneta Newmana.

Naravno, te asocijacije valja uzeti s rezervom, jer one i nisu direktni citati spomenutih slikara, nego su dijelom stilsko-morfoloških podudaranja na podlozi umjetnosti kao kauzalnog toka koji protječe njezinom isprepletenom poviješću. Svaki element „rastočenog pejzaža“ zauzima mjesto koje u kontrastu i suglasju s drugim elementima slici daje dinamiku. U svakoj slici pronalazimo element prolaza, izlaza iz geometrije u neku drugu dimenziju, u prostor nepoznatog, rasplinutog, neizvjesnog. Džapo kao slikar drži do reda i kontrolira svoju sliku, ne dopušta slučajnosti da se upliće, nego čak i nehotične elemente nastale automatizmom u procesu slikanja eliminira i uvodi novi kontrolirani element.

Radasovi radovi ekspresivniji su u svom izričaju, kako koloritom tako i jasnim tamnim linijama koje tvore guste mreže. Same mreže stvaraju svojevrsni horror vacui u koje upliće više ili manje figurativno spoznatljive forme, čvrste oblike koji na asocijativnoj razini dobivaju značenje, što autor naznačava i naslovima. Kipar po vokaciji, Radas sliku gradi nekom vrstom skulpturalnog očvršćivanja. Oblici koji lebde u kolopletu mreža ambivalentni su, istovremeno neovisni o samoj mreži i u nju uhvaćeni. Podloga i „znak“ nemaju odnos u kojem je jedno u podređenom odnosu prema drugom, već su zajednički nositelji slikovnog prizora. Sami morfemi često su slikani uz dodatna sjenčanja i, poput kubističkog principa, prikazuju objekt iz više (kvazi)perspektiva što im daje trodimenzionalnost. Radasove slike time postaju, oksimoronski, prostor sinergije oprečnosti.

Upravo u duhu i atmosferi dualizama i kontradiktornosti stvarnosti u kojoj živimo, a unatoč kojoj pronalazimo svoje vlastite čvrste točke, Džapina i Radasova izložba njezin je slikovni pandan.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

OBAVIJEST: U ponedjeljak bez vode dio Kožina!

Objavljeno

-

By

Zbog radova na vodoopskrbnom sustavu, dana 24.03.2025. godine  (ponedjeljak) u vremenu od 09:00 h pa do 14:00 h  biti će privremeno obustavljena opskrba vodom potrošačima u mjestu Kožino, predio Kožino primorje.

Tijekom radova do ponovne uspostave vodoopskrbe, cisterna s vodom za ljudsku potrošnju biti će smještena u ulici Put Sv. Bartula kod kućnog  broja 36.

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

25. OŽUJKA / Koncert “Sveučilište gradu Zadru na dar” u crkvi sv. Nikole 

Objavljeno

-

By

Bogat program ovogodišnjeg obilježavanja Dana Sveučilišta u Zadru održat će se od 22. do 28. ožujka 2025. godine.

 Iz programa izdvajamo svečani koncert “Sveučilište gradu Zadru na dar” koji će se održati u crkvi sv. Nikole u utorak, 25. ožujka s početkom u 18 sati.

Nastupaju: Akademski pjevački zbor Sveučilišta u Zadru, Vokalno instrumentalni sastav Študija, Pjevački zbor Degenija i Gradska glazba Zadar.

 Koncert “Sveučilište gradu Zadru na dar” bit će središnje javno događanje ovogodišnjeg obilježavanja Dana Sveučilišta.

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTO / Proslavljena 50. godišnjica izgradnje župne crkve sv. Josipa na Plovaniji

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Pedeseta godišnjica izgradnje župne crkve sv. Josipa na Plovaniji u Zadru proslavljena je na svetkovinu sv. Josipa u srijedu, 19. ožujka. Svečano večernje misno slavlje u župnoj crkvi sv. Josipa predvodio je umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

O veličini sv. Josipa govori i da ga je apostol Pavao usporedio s Abrahamom, istaknuo je mons. Puljić, podsjetivši da je Abraham otišao iz svoga kraja ne znajući kamo ga Jahve zove niti je znao kakav će mu biti put kojeg Gospodin predlaže. „Bilo mu je baš nezgodno krenuti iz svoga rodnog mjesta i poći kamo ga Jahve zove. Ne zna ni gdje ni kamo. Ali krenuo je! Krenuo je sa sigurnošću, Jahve koji me pozvao, neće me ostaviti, bit će sa mnom“, istaknuo je mons. Puljić.

Tako je bilo i sa sv. Josipom. Zatekao je zaručnicu Mariju u drugom stanju. Prema zakonu, mogao je dati kamenovati je ili je potajno otpustiti. No, u snu mu je anđeo, poput glasa kojeg je i Abraham bio čuo, rekao da se ne boji uzeti Mariju za ženu, jer dijete u njoj je začeto po Duhu Svetome. „I Josip uzima Mariju za ženu. Taj veliki svetac radi sve da se ispuni volja Božja. Ne boji se ničega, jer zna da onaj koji ga je pozvao, koji mu je po anđelu to poručio u snu, ima neke planove. Evo me, Gospodine, vršiti volju tvoju“, istaknuo je mons. Puljić. Podsjetio je da sv. Josipa Sveto Pismo ne spominje na puno mjesta i u evanđeljima nema nijedne rečenice koju je sv. Josip izgovorio.

„No, pažljivim iščitavanjem pojedinih događaja može se saznati puno o tom skromnom i zanimljivom svecu, poniznom Josipu stolaru. U njegovo vrijeme ljudi su govorili da je Isus ‘sin Josipa i Marije’. Osobito su naglašavali i Isusa prepoznavali kao ‘sina Josipa stolara, poznatog radnika i obrtnika iz Nazareta’”, istaknuo je mons. Puljić.

Papa Franjo je 8. prosinca 2020. proglasio „Godinu svetog Josipa“ kako bi Crkvu podsjetio na odluku pape Pija IX. kad je prije 155 godina, 1870. g., proglasio svetog Josipa zaštitnikom Crkve. „Bilo je to teško vrijeme za Crkvu kad je se napadalo s lijeva i s desna. I Papa je osjetio potrebu da molimo sv. Josipa da isplivamo iz toga teškog vremena“, rekao je mons. Puljić.

Sv. Josip kao zaštitnik u povijesti hrvatskog naroda

Potaknuvši da posvijestimo kako su Hrvati narod koji štuje sv. Josipa, uz Mariju, nadbiskup je istaknuo i odluku Hrvatskog Sabora od 10. lipnja 1687. da je „sveti Josip za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske jednoglasno odabran od svih redova i staleža“, na prijedlog tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Martina Borkovića.

„Povezano s tom odlukom i hrvatski biskupi su nakon bolnoga sloma Hrvatskog proljeća, na zasjedanju u Splitu 1972. obnovili zavjet sv. Josipu koji je moćan i objasnili kako se ta ‘saborska odluka odnosi na hrvatski narod u cjelini’. Petnaest godina kasnije, 1987., biskupi su crkvu sv. Josipa u Karlovcu, iz 13. st., proglasili ‘nacionalnim svetištem’“, rekao je mons. Puljić.

Istaknuo je i da je na Drugom Vatikanskom na prijedlog biskupa Hrvata, dr. Petra Čule iz Mostara, razmatrano i usvojeno da se „ime svetog Josipa uvrsti u misni kanon odmah poslije imena Marije“. Dotad se ime sv. Josipa nije spominjalo u kanonu. „Papa Ivan XXIII. slušao je zasjedanje iz svoje sobe, nije sudjelovao u dvorani Sabora, i kad je to čuo, samo tri dana nakon prijedloga biskupa Čule, 13. studenog 1962., dekretom je odredio neka se ime sv. Josipa uvrsti u kanon“, rekao je mons. Puljić, poručivši: „Ponosni smo da je to učinio jedan Hrvat“.

Papa je odredio „neka se u misni kanon unese formulacija: „U zajedništvu s cijelom Crkvom častimo uspomenu ponajprije slavne Marije vazda Djevice, Majke Boga i Gospodina našega Isusa Krista. Častimo i uspomenu blaženoga Josipa, zaručnika Djevičina“.

Nadbiskup je spomenuo i odredbu Dubrovačkog Senata iz 1521.: „Određuje se za sva vremena u našem Gradu neka se svake godine svečano obdržava blagdan sv. Josipa. Toga dana neka se ne otvaraju trgovine i neka se ništa ne radi. Neka se spomenuti blagdan slavi pobožno i smjerno kako se slave zapovjedani blagdani Rimske Crkve“.

Božji glas sv. Josipu u snovima

„Nakon Marije, nijedan svetac ne spominje se toliko u crkvenim dokumentima kao Josip, od pape Pija IX. koji ga je proglasio „zaštitnikom Katoličke Crkve“ do Pija XII. koji ga je predstavio i proglasio zaštitnikom radnika. Njegova veličina je u tome što je kao skrbnik Svete obitelji bio vrlo požrtvovan u služenju Isusu i njegovom otkupiteljskom poslanju“, poručio je mons. Puljić, istaknuvši: „Sv. Josip kao običan čovjek, kao i Abraham, nije shvaćao to otajstvo. Ali je prihvatio, vjerovao. Vjerovao je da Bog preko njega služi nekom Otajstvu, nekoj Milosti. I učinio je to na najbolji način“.

Sv. Josip je imao „osobitu milost i dar svojim očima gledati kako Isus raste „u mudrosti, dobi i milosti pred Bogom i ljudima“ (Lk 2, 52). U duhu izreke iz Biblije „držao je Isusa za ruke i bio poput oca koji dijete podiže i hrani“ (Hoš 11, 3-4).

Bog mu je otkrivao svoje planove u snovima. Prvi put anđeo mu je pomogao „riješiti dvojbu da uzme k sebi Mariju, kao ženu svoju. Jer, što je u njoj bilo začeto, doista je od Duha Svetoga. Ona će roditi sina koji će spasiti narod svoj od grijeha njegovih“ (Mt 1, 20-21). Kad se Josip probudio od sna, „učinio je kako mu je naredio anđeo“ (Mt 1,24)“, rekao je nadbiskup, naglasivši: „Poslušnošću Duhu Božjem prevladao je sve teškoće i spasio Mariju, učinio je sve da ona bude to što jest, Majka Božja i tako omogućio dolazak Sina Božjega na ovu zemlju, upravo preko Marije. U drugom snu sluša anđela, „uzima dijete i majku njegovu pa „bježi u Egipat gdje ostaje do Herodova skončanja“ (Mt 2, 14-15). Čim ga je božanski glasnik u trećem snu obavijestio da su umrli oni koji su pokušavali ubiti dijete, bez oklijevanja  uzima dijete i njegovu majku, te se vraća u zemlju izraelsku“ (Mt 2, 21), u grad Nazaret.

Marija, Josip i Isus – svi troje Bogu su rekli svoj Fiat: ‘Neka bude volja Tvoja’

„U svim tim okolnostima, Josip zapravo izvršava svoj Fiat – Neka mi bude. Upravo kako je i Marija prigodom Anđelova navještenja da će biti Majka Božja, izrekla svoj „Neka mi bude po tvojo riječi“. Tako i Josip“, naglasio je mons. Puljić.

„Isus je rastao u okruženju Marije i Josipa koji su svojim ‘Neka mi bude’ dopustili Bogu da se vrši njegova sveta volja i nije mogao ni on drugačije raditi i razmišljati, postupati, nego tako.

I u najtežim trenucima, kad se u Getsemanskom vrtu znojio krvavim znojem i molio Oče, neka me mimoiđe ovaj kalež, jer, ljudski gledano, nije mogao drugačije reagirati kad je vidio što ga sve čeka; tko će izdržati to razapinjanje, krunjenje, batinjanje – sjetio se toga Neka mi bude. Ne moja, nego tvoja volja. Ta, poslan je za to da izvrši volju Očevu.

„Neka ne bude kako ja hoću, nego kako hoćeš ti“ (Mt 26, 39). To je bio zadnji Isusov otklon napasti“, poručio je mons. Puljić.

Zahvalio je Isusu za takvu njegovu hrabrost i radikalnost, za majku Mariju i sv. Josipa „kod kojih je otkrio divne uzore kako s Bogom surađivati“.

Uz veliku svetkovinu sv. Josipa otkrivamo veličinu sv. Josipa koji „prihvaća Božji poziv bez prigovora i onda kad ljudskim umom neke stvari i ne shvaća. Ali, spremno i velikodušno sluša i izvršava volju Božju, pa tako neizravno služi velikoj tajni našega otkupljenja i spasenja“, istaknuo je mons. Puljić.

Zamolio je zagovor „toga velikog Božjeg čovjeka, uzornog radnika i izvrsnog Božjeg suradnika koji je bio zemaljski čuvar Isusa i njegove Majke Marije kojem je Bog povjerio svoga Sina, a Marija je kod njega našla mir i povjerenje, pa je Krist, naš Spasitelj i Otkupitelj, postao čovjekom.

Kao svom zaštitniku, kroz stoljeća mu se utjecala i Crkva u Hrvata i njegovom moćnom zagovoru preporučivala svoje obitelji, društvo, Parlament i cijeli narod“, rekao je nadbiskup. Povjerio je zagovoru sv. Josipa obitelji da „molitvom, euharistijom i poslušnošću volji Božjoj u ljubavi, slozi i miru ispune svoje poslanje. Svakome je Bog upisao u naše gene što želi od nas. Samo treba osluškivati onoga koji nas vodi, koji nas je stvorio, iz ništa pozvao u život i želi da se spasimo“, poručio je mons. Puljić.

Moćnoj zaštiti sv. Josipa preporučio je i „duhovne i svjetovne poglavare, našu Domovinu, Europu i cijeli svijet u izazovnim vremenima raznih kušnji i nereda. Neka njegovim  zagovorom zavlada mir i neka kršćanima ne dojadi činiti dobro, kako bi do kraja ostali vjerni Isusu i Katoličkoj Crkvi“ potaknuo je mons. Puljić.

O nastanku župe i crkve sv. Josipa u Zadru

Na kraju mise, don Martin Jadreško, župnik Plovanije, podsjetio je da je župa sv. Josipa nastala u izazovnim društvenim okolnostima. Zadarski nadbiskup Marijan Oblak utemeljio je župu sv. Josipa 5. lipnja 1968., odvajanjem od župe Presvetog Srca Isusova na Voštarnici. No, župa nije bila imala nikakvog prostora za okupljanje naroda, nalazila se na ledini.

No, mons. Oblak uvidio je da na prostor Plovanije dolazi živjeti narod, uglavnom radnici koji su radili u tvornicama koje su se tih godina otvarale u Zadru te je osnovao župu posvećenu Josipu radniku, u nadi da će uspjeti izgraditi crkvu.

„Crkva sv. Josipa bila je prva crkva u Zadarskoj nadbiskupiji koja je izgrađena nakon Drugog svjetskog rata. Dobiti dozvolu da se gradi sakralni objekt tih godina bilo je čudo. Možemo reći da je ta dozvola za gradnju crkve bilo prvo čudo sv. Josipa koje se dogodilo. Crkva sv. Josipa je posvećena na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka 1975. godine, prostor crkve je otvoren, blagoslovljen i dan Božjem narodu na upotrebu. Tada je to bila rijetkost“, istaknuo je don Martin, rekavši da je vjerojatno i duh Hrvatskog proljeća doprinio da su se dobile potrebne dozvole.

„Svećenici koji su bili prisutni na posveti crkve na Plovaniji kažu da crkva tada još nije bila u cijelosti dovršena. Nije bilo prozora, puhao je vjetar, ali ipak je taj prostor blagoslovljen i već 50 godina na tom mjestu izlijeva se milost na Božji narod“, rekao je don Martin.

Uz nadbiskupa Oblaka, veliku zaslugu u gradnji crkve sv. Josipa ima i tadašnji župnik Plovanije don Šime Sturnela, koji se zauzeo i za gradnju crkve Kraljice Mira u susjednom predjelu Stanovi. Nakon drevne župne crkve sv. Josipa u Obrovcu, na Plovaniji je bila druga crkva u Zadarskoj nadbiskupiji posvećena sv. Josipu. Nakon Domovinskog rata, izgrađena je i crkva sv. Josipa u Zemuniku Gornjem, kao treća crkva u Nadbiskupiji posvećena sv. Josipu.

„Crkva sv. Josipa u Zadru je jedina crkva njemu posvećena pa na svetkovinu cijelog dana hodočasti puno vjernika, obavlja zavjete, prima sakramente i prepoznaje tu crkvu kao milosno mjesto: skromno, jednostavno, baš kao što je bio i sv. Josip“, rekao je župnik Jadreško. Potaknuo je vjernike da čestitaju Dan očeva, „da očevi budu hranitelji i odgojitelji i djecu odgajaju u školi Evanđelja“.

U župi djeluje i zajednica Vjenčić sv. Josipa te se svake srijede u župi misom i molitvom osobito časti sv. Josip. Među koncelebrantima je bio i mons. Šime Perić, dugogodišnji župnik župe sv. Josipa.

Ines Grbić

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu