Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) Predstavljena knjiga “Raskošno razdavanje – S križa oporuka” fra Andrije Bilokapića

Objavljeno

-

Knjigu ‘Raskošno razdavanje – S križa oporuka’ autora fra Andrije Bilokapića iz samostana sv. Frane u Zadru u  utorak, 31. svibnja u crkvi sv. Frane u Zadru predstavili su Stjepan Lice, Zvjezdana Rados i autor Bilokapić.

U toj knjizi fra Andrija razmatra 7 zadnjih Gospodinovih riječi s križa koje je izrekao dok je bio raspet, u svom smrtnom času. Zadnje Isusove riječi su: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine“ (raskošno razdaje praštanje), „Zaista, tebi kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju“ (razdaje dioništvo u svojoj baštini), „Evo ti Majke“ (razdaje svoju Majku svojima. Predaje svoje Majci), „Žedan sam“ (razdaje svoju žeđ, da nas napoji svojim Duhom, vodom koja zauvijek taži nađu žeđ), „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio“ (sjedinjen s patnicima, razdaje ozračje povjerenja i u iskustvu nemoći), „Dovršeno je“ (u posvemašnjem razdavanju sebe, stvara novi svijet) i „Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj“ (sebe predaje Ocu, da bi Duha Svetoga raskošno razdavao Crkvi).

„Knjiga je skromna opsegom, ali sadržajno itekako raskošna i oporučna. Ovo je jedan od najljepših i najsnažnijih duhovnih tekstova koje sam u životu pročitao. Bio sam siguran da to treba objaviti“ rekao je Lice, prva osoba koja je fra Andriji rekla da to treba tiskati, s čime se fra Andrija u početku nije složio.

Lice je bio duboko dojmljen tim tekstom kojeg mu je fra Andrija poslao u svibnju 2021. godine. 

Fra Andrija je tekst poslao i fra Bernardinu Škunci koji je fra Andriji uzvratio: „S posebnim zanosom sam pročitao tvoje promišljanje o ‘Sedam Isusovih riječi’ izašlo iz stanja bolesti korone. Veliš da ti se sada čini da je to ‘nešto otkinuto od tebe’. Držim da je taj osjećaj dobar, da te ne bi hvatala misao da je tekst ‘tvoj’“. Tekst sam doživio kao duboku poruku s Križa, izraženu svjedočki, na proročki i misterijski način, nerijetko mistički. Hvala ti za to iskustvo suživljenosti s našim Gospodinom, Raspetim i Uskrslim“.

Upitavši „Tko može izreći tajnu vjere s Križa?“, fra Bernardin, zauzimajući se za tiskanje te knjige, u drugoj poruci je napisao: „Pa ipak, fra Andrijin tekst je uzvišen, duhovno dirljiv, tekst koji je, s egzegezom i iznad egzegeze, upravo na crti Križa, pa je i teološki bremenit i ujedno čitljiv za duhovnog čitatelja. Nije zabavno štivo nego napajanje i prenošenje s Izvora. Tekst treba tiskati i točka“.

Fra Andrija je nevoljko pristao na objavljivanje knjige, želeći da bude  prožeta slikama iz povijesti i umjetnosti života Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri.

Tekst knjige Lice je pročitao više puta, no knjiga mu je uvijek svježa i nova. „Ona je sažetak svih fra Andrijinih razmišljanja, njegove duhovnosti. I  sažetak Evanđelja. Fra Andrija razgovijetno izriče neshvatljivost zbivanja na križu, na Golgoti, i posvuda gdje se Bog žrtvuje za čovjeka. Izriče bez preuzetnosti da tu neshvatljivost doreče. On ju podcrtava svojom zatečenošću i svojom zahvalnošću.

Fra Andrija zbori o otajstvu i posve mu je naravno stajati i zbunjen i zadivljen, egzistencijalno zahvalan. Otajstvom dotaknut, on se prepoznaje ljubljen i otkriva svoje dostojanstvo koje izvire iz Božje ljubavi“ rekao je Lice, istaknuvši da fra Andrija ne odgovara na pitanje „Kako biti dostojan te neizrecivosti“, jer na njega odgovora i nema.

„On tek čezne životno se odazvati Ljubavi, odazivati joj se u svojoj krhkosti. To je ljudska mjera, svakoga od nas, mjera koju Bog svojom prisutnošću ispunja, obnavlja i nosi“ poručio je Lice. Smatra da će čitatelj, iščitavajući povijest Isusove ljubavi, iščitavati i svoju osobnu povijest: kako povijest Isusove ljubavi preobražava njegovu povijest, kako je može izbaviti za smisao, za ljubav, bude li živio po Isusovoj ljubavi.

„Knjiga je puna iznenađenja, čudesnih i potresnih iznenađenja“ rekao je Lice. Prispodobu o sjemenu: „Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.“ (Iv 12,24) fra Andrija promatra s druge strane. „Znam da zemlja i kiša i sunce, u žrtvi raspuknutog i darovanog sjemena bivaju oživljeni i uskrišeni; na nov način počinju postojati“.

„Dakle, da sjeme, a to bi moglo značiti i svatko od nas, potvrđujemo smisao i zemlje i kiše i sunca“ rekao je Lice.

Fra Andrija pred Isusom koji žeđa vapi: „Milost nam udijeli da uđemo u puninu susreta“. „Kroz nadahnuće kojem se podložio i nama ga na stranicama prenio, do nas dopiru Isusove riječi s križa: „Evo ti brata!“. U srcu tih riječi odjekuju Isusove riječi upućene svakome od nas: „Ti si mi brat! Ti si mi sestra!““ rekao je Lice.

Lice se prisjetio i večeri potkraj 1994. kada je u crkvi Presvetog Srca Isusova na Voštarnici u Zadru predstavljena prva samostalna fra Andrijina knjiga „U ozračju Božje riječi“.

„U njoj su sabrani fra Andrijini tekstovi priređeni za emisiju ‘Mir i dobro’ Hrvatskoga radija – postaje Zadar, u ratnom razdoblju od 1991. do 1994. godine. Slušani su u skloništima i podrumima; u gradu koji je često i dugo bio bez vode i struje, za vrijeme teških zločinačkih napada, ubijanja nevinih te razaranja gospodarskih i kulturnih vrednota. Tako je u obranu slobode i ljudskoga dostojanstva, među ostalim, ugrađena i riječ i molitva“ rekao je Lice.

Nakon te knjige, fra Andrija je objavio knjige Nadvladaj me (1997.), Na Očevu putu (1999.), Zna Otac vaš (1999.), Kruh bogosinstva (2001.), Bože moj, tko sam? (2003.), Pogled vjere iz bogoslužja crkve (2008.) i Kao Otac i Sin u Duhu (2011.).

Knjižicu „Donum vitae“ (Dar života) Bilokapić je priredio za Papu osobno povodom drugog pohoda sv. Ivana Pavla II. Hrvatskoj 1998.

Iz pisma upućenog Papi, na hrvatskom i poljskom jeziku, Lice je pročitao dva od šest ulomaka toga pisma:

„U veljači 1992. godine, dok je naš grad zasipan zlom granata, u Zadarskoj nadbiskupiji, uz zalaganje nadbiskupa, liječnika, provincijala, Caritasa naše nadbiskupije, župljana župe Srca Isusova i mnogih ljudi dobre volje, osnovano je djelo Pro Vita koje i danas djeluje. Temeljni cilj toga djela jest poštivati, braniti i djelotvorno pomagati ljudsko biće kao osobu od prvoga časa njegova postojanja. Djelo živi od molitve, savjetovanja i rada. Uz naše zalaganje do sada je u zadarskoj bolnici spašeno 547 ljudskih bića kojima su roditelji namjeravali nasilno prekinuti život. Koliko nam dopuštaju naše skromne mogućnosti, nastojimo moralno i materijalno pomagati obiteljima koje su, na naš savjet, obogaćene darom novoga života.

Ginekolozi zadarske bolnice kažu da je u našem gradu nakon tih zalaganja izmijenjen stav o abortusu. To nas veoma veseli. U toj činjenici prepoznajemo da je i danas moguće mijenjati uljudbu i evangeliziranjem ljudskih savjesti i općeg mnijenja. Čudesno je kako je Duh Sveti u ovom djelu ujedinio ljude različitih uvjerenja, zanimanja i dobi“.

Nakon pisma slijedi popis od 472 imena, s napomenom na kraju popisa: „48 trudnica očekuje rođenje djeteta“. „Najstarijia od te djece danas imaju tridesetak godina“ poručio je Lice.

Nakon tih izdanja, fra Andrija više od deset godina nije objavljivao, sve do knjige ‘Raskošno razdavanje – S križa oporuka’.

Prof. dr. Zvjezdana Rados, lektorica knjige koja je korekturom sačuvala fra Andrijinu jezičnu autentičnost, rekla je da je taj tekst molitveno meditativna poema u kojoj se isprepliću lirski, subjektivni, misaoni i epski, pripovjedni, dramski događaji, s elementima paradoksa.

Ta je poema uronjena u otajstvo križa. Tekst je izrastao pod križem i zaustavljen je pred križem Gospodina. Autor čitatelja navodi da zastane pred otajstvom Raspetoga i otvori se bogatstvu ljubavi, milosrđa i snage Božje, rekla je Rados.

Istaknuvši visoku kontaktnost teksta s čitateljem, Rados je rekla da autor zaustavlja čitatelja u molitvi pred križem. To postiže i odabirom same teme, otajstva križa, preuzete iz poklada vjere Crkve.

„Fra Andrija kroz tekst izriče i čežnju za Duhom Svetim i otvorenost njegovom svetom djelovanju. Tekst opisuje nadnaravno molitveno iskustvo, osobno i iskustvo Crkve. Autor motri Raspetoga u situaciji vlastite nemoći, patnje i ostavljenosti, s udivljenom zapitanošću. Fra Andrija potiče čitatelja da ponizno i zahvalno zastane pred otajstvom križa, da ne prolazi pokraj njega ravnodušno iz navike ili u oholosti znanja i zasluge. Autor ne zavarava čitatelja površnim zanosom. U molitveno dijaloškom monologu prati dramu raspetoga Krista, a ispovijeda i vlastitu dramu“ rekla je Rados, poželjevši da Duh Sveti raspiri u nama čežnju da uzmemo čašu Gospodnju, čašu spasenja.

Autor Bilokapić pojasnio je kako je taj osoban zapis nastao.

„U životu me prati duboko iskustvo nemoći. U toj nemoći imao sam taj snažni doživljaj Isusovih sedam riječi. Stao sam pred te riječi, otišao bih iz samostana, šetao rivom, po parkovima, osobito kad nema ljudi i promišljao što je tih sedam riječi. Što je to Gospodin htio reći, dati oporuku, oko koje se inače ljudi svađaju. Oko čega se ljudi svađaju?

Stao sam pred posljednjim udisajima, izdisajima Raspetoga na križu. Istječu posljednji decilitri krvi, Isus je ogoljen, posljednji hropci. Čovjek bi rekao: ‘Sve je srušeno, više ništa ne postoji’. No, tada se događa najvelebnije razdavanje, najraskošniji dar koji se mogao i može dogoditi, a to su sedam oporučnih Isusovih riječi“ rekao je fra Andrija, istaknuvši: „Mi koji smo imali milost susresti ljude koji umiru i čuti što posljednje kažu, izgovaraju ono najbitnije, ono što im je bitno. Tako je naš Učitelj, raspeti i uskrsli Gospodin, izgovorio ono što mu je doista bitno. On izriče s križa svoju oporuku

Kada su ga u tim šetnjama neki znanci pitali o čemu razmišlja, što ima novoga u otajstvu Božje ljubavi, fra Andrija bi im rekao pokoju riječ, a ljudi su mu govorili da to zapiše, da se snimi. Tako je počeo misli, nadahnuća tijekom tih svojih hodnji snimati.

„Išao bih desetak, 20, 50 metara, dvije tri rečenice snimio, pa opet išao, pa snimio. Stjepan Lice prvi je rekao da to treba tiskati, kao i fra Bernardin i Zvjezdana“ rekao je fra Andrija.

On je bio suzdržan u odluci za tisak, a onda mu je došla Riječ: „Pa ne daješ ti od svoga znanja, ne daješ ti od svoje poetičnosti. Nemaš tu što dat. Smijem li davati nešto od svoje vjere?“ to je bila prijelomna riječ u pristanku fra Andrije da se knjiga tiska.    

„To je djelo mnogih s kojima živim, koje susrećem, moje braće franjevaca, to je što nosim u sebi. Jedan hrvatski pjesnik ovih dana je rekao: ‘Zamislimo da nestane Hrvatski jezik. Da može ostati samo deset riječi, koje bi ti riječi ostavio?’. Ja bih ostavio sedam riječi: Oprosti, Raj, Majko, Žedan (sam), Bože (moj), Dovršeno je i Oče. Tih sedam riječi mi je sasvim dovoljno za sav život. Isusova oporuka s križa je trajno razdavanje, koje ne prestaje. Ono se zbiva i danas. Na nama je da to razdavanje usvojimo“ potaknuo je fra Andrija, istaknuvši da Isus i tradicija Crkve svjedoče: „Tamo gdje se čovjeku čini da gubi, tu je dobitak“.

Metaforički je to usporedio s neobranom maslinom koja je puna plodova. „Ima teške grane, prigiba se do poda. Ona nije ohola, kad ima što dati, ona se prigiba. Ona je teška, lomljena od nevera i drugoga, ali takva maslina hrani. Tako čovjek, kad ima što dati, on se prigiba. Gospodin se prignuo do kraja. Kad je najnemoćniji bio, kad je sve izgubio, darovao je sebe, darovao je Oca, Duha, Crkvu i nas“ poručio je fra Andrija Bilokapić.      

Knjigu su izdali Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri i Kršćanska sadašnjost. Grafički urednik je Miroslav Salopek.

Vodeći kroz večer predstavljanja, prigodne poticaje izricao je i fra Bojan Rizvan. Rizvan je rekao da je ta knjiga kao molitvenik za naš život, priručnik za život, da bismo oblikovali svoj život vjere.

Na predstavljanju su bili i zadarski nadbiskup Želimir Puljić koji je čestitao fra Andriji na toj knjizi i njegovom djelovanju i provincijal fra Tomislav Šanko. Večer je pjevanjem obogatio zbor mladih sv. Frane.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić
 
Nastavi čitati
1 Comment

1 Comments

  1. Bumbishta

    3. lipnja 2022. at 11:40

    Je je moj fra Andrija…lipo je sve sroceno. Mislit o Isusu nemere svaki, a o njemu govorit jos manje. Maaa, tija san onako iz “radoznalosti” upitat, ona cura cha je zanila po duhu svetomen, …reste li mlado, bice da je tu 5-6 godin vec, brzo vrime prolazi, iii kako jon je ono ime… znaju to Stipe i Rade.

     

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

DEKRET NADBISKUPA ZGRABLIĆA / Ovo su jubilejska mjesta i oprosti u jubilejskoj 2025. godini u Zadarskoj nadbiskupiji…

Objavljeno

-

By

U nastavku donosimo DEKRET 0 JUBILEJSKIM MJESTIMA I OPROSTIMA U JUBILEJSKOJ 2025. GODINI U ZADARSKOJ NADBISKUPIJI:

        Sveti Otac, papa Franjo, 9. svibnja 2024., bulom Spes non confundit, proglasio je Redoviti jubilej 2025. godine. Jubilejska godina će započeti u Rimu obredom koji će predvoditi papa Franjo i otvaranjem Svetih vrata u bazilici sv. Petra, na Badnjak, 24. prosinca 2024. godine. Prema odredbi pape Franje, na blagdan Svete Obitelji lsusa, Marije i Josipa, u nedjelju, 29. prosinca 2024. će započeti Jubilejska godina u partikularnim Crkvama, prigodnim obredom i euharistijskim slavljima u katedralama.

       1. Jubilejska mjesta u Zadarskoj nadbiskupiji

       Apostolska pokorničarna (AP) je 13. svibnja 2024. donijela Dekret o podjeli potpunog oprosta tijekom redovite Jubilarne 2025. godine (Dekret). Ovime, sukladno izdanom Dekretu, određujem jubilejska mjesta u Zadarskoj nadbiskupiji, gdje će vjernici za cijelo vrijeme trajanja Jubilejske godine, počevši od 29. prosinca 2024. (od otvaranja Jubilejske godine) do 28. prosinca 2025., (do zatvaranja Jubilejske godine), moći zadobiti jubilejsku milost — potpuni oprost. To su sljedeća mjesta i crkve:

        katedrala sv. Stošije u Zadru, 

        župna crkva sv. Šime u Zadru, 

        samostanska crkva sv. Mihovila franjevaca trećoredaca glagoljaša u Zadru, 

        župna crkva sv. Anselma u Ninu, 

        benediktinska crkva sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu, na otoku Pašmanu.

          2. Oprosti tijekom Jubilejske godine

        Tijekom jubilejske godine svi ostali prethodno dodijeljeni oprosti ostaju na snazi. „Svi vjernici, koji su istinski raskajani i slobodni od svake naklonosti prema grijehu (…) koji su potaknuti duhom milosrđa i koji su tijekom Svete godine pročišćeni po sakramentu pokore i okrijepljeni svetom pričešću, molili na nakane Vrhovnog svećenika, moći će iz crkvene riznice dobiti potpuni oprost, s odrješenjem i oproštenjem od svih svojih grijeha, a koji se po izboru može primijeniti i za duše u čistilištu“ (AP, Dekret).

         „Vjernici, hodočasnici nade, moći će dobiti jubilejski oprost od Svetog Oca ako pobožno hodočaste: prema bilo kojem svetom jubilejskom mjestu i tamo pobožno sudjeluju na svetoj misi (…), na obrednim misama prigodom podjele sakramenata kršćanske inicijacije ili bolesničkog pomazanja; na slavlju Službe Riječi; na Liturgiji časova (Služba čitanja, Jutarnja, Večernja); na pobožnosti križnog puta; mole krunicu na čast Blažene Djevice Marije; mole himan Akathistos; na pokorničkom slavlju koje završava pojedinačnom ispovijedi pokornika“ (AP, Dekret, Br. I.).

        „Isto tako, vjernici će moći zadobiti jubilejski oprost ako pojedinačno ili u skupini pobožno posjete bilo koje jubilejsko mjesto i tamo se u prikladnom vremenu uključe u euharistijsko klanjanje i meditaciju, a koje će zaključiti s molitvom Oče naš, Ispovijest vjere u bilo kojem legitimnom obliku i zazivom Mariji, Majci Božjoj“ (AP, Dekret, Br. II).

         „lstinski raskajani vjernici koji iz ozbiljnih razloga neće moći sudjelovati u svečanim slavljima, hodočašćima i pobožnim pohodima (kao što su, prije svega, klauzurne redovnice i redovnici, starije osobe, bolesnici, zatvorenici, kao i oni koji u bolnici ili na drugim mjestima stalno skrbe o bolesnicima) će dobiti jubilejski oprost pod istim uvjetima ako, sjedinjeni u duhu s prisutnim vjernicima, osobito u trenucima u kojima se riječi Vrhovnog svećenika ili dijecezanskog biskupa prenose putem sredstava komunikacije, izmole Oče našIspovijest vjere u bilo kojem obliku u svom domu ili gdje god se nalazili (npr. u samostanskoj kapeli, bolnici, staračkom domu, zatvoru…) i druge odobrene molitve u skladu sa svrhom Svete godine, prinoseći svoje patnje ili teškoće svojih života“ (AP, Dekret, Br. II).

         „Nadalje, vjernici će moći dobiti jubilejski oprost ako pobožno sudjeluju u pučkim misijama, duhovnim vježbama ili tečajevima o tekstovima Drugoga vatikanskog sabora Katekizmu Katoličke Crkve, koji bi se, po volji Svetoga Oca, trebali održavati u crkvama ili drugim prikladnim mjestima“ (AP, Dekret, Br. III).

         Vjernici koji su učinili djelo milosrđa u korist duša u čistilištu, ako pristupe sakramentu pričesti unutar euharistijskog slavlja drugi put u istom danu, moći će dobiti potpuni oprost dva puta toga istog dana, a može se primijeniti samo za pokojne.

         Potpuni oprost je na osobiti način povezan s djelima milosrđa i pokore, koji svjedoče o pouzdanom obraćenju.

         „Također, vjernici će moći dobiti jubilarni oprost ako u primjereno vrijeme posjete svoju braću i sestre koji su u potrebi ili teškoćama (bolesnici, zatvorenici, usamljene starije osobe, invalidi…), hodočasteći tako prema Kristu koji je prisutan u njima (v. Mt 25,34-36). Pridržavajući se duhovnih, sakramentalnih i molitvenih uvjeta, vjernici će sigurno moći ponavljati takve posjete tijekom Svete godine i tako će svaki puta, pa čak i svakodnevno, dobiti potpuni oprost.

         Jubilejski potpuni oprost može se postići i kroz inicijative koje na konkretan i velikodušan način provode pokornički duh koji je poput duše Jubileja. Tu se posebno misli na ponovno otkrivanje vrijednosti petka: uzdržavanjem, barem na jedan dan, od uzaludnih aktivnosti (stvarnih ili virtualnih, prenošenih putem medija i društvenih mreža), od suvišne konzumacije (primjerice..), kao i izdvajanjem novčanih iznosa za siromašne, podupiranjem vjerskih ili društvenih aktivnosti, osobito u korist obrane i zaštite te kvalitete života u svim njegovim fazama, napuštene djece, mladih ljudi u poteškoćama, starijih Ijudi u potrebi ili usamljenih, migranata iz različitih zemalja…, posvećujući tako prikladan dio svog slobodnog vremena dobrovoljnim aktivnostima, u korist zajednice ili drugim oblicima zalaganja“ (AP, Dekret, Br. III).

3. Poziv poticaj svećenicima pastoralnim djelatnicima

     Pozivam sve svećenike „da velikodušnom dostupnošću i predanošću vjernicima pruže najširu mogućnost korištenja sredstva spasenja na način da se objavi vrijeme kada se može pristupiti ispovijedi i pokorničkim slavljima“ (AP, Dekret, Br. III.). Podsjećam svećenike, ovisno o mogućnostima, u skladu s motuproprijem Misericordia Dei, da imaju pastoralnu mogućnost ispovijedanja i tijekom slavlja svete mise.

   Potičem svećenike i sve uključene u pastoral Nadbiskupije da se pobrinu za jasno objašnjavanje vjernicima ovdje navedenih odredbi i načela za posvećenje vjernika.

     Neka nam Jubilejska godina bude milosno vrijeme raspirivanja kršćanske nade koja ne razočarava i zadobivanja jubilejske milosti oprosta koja nas čvršće u Ijubavi sjedinjuje s Bogom, bližnjima i s našim dragim pokojnicima.

Zadar, na spomendan sv. Ivana od Križa, 14. prosinca 2024. Broj: 1249/2024.

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

SA SVEUČILIŠTA U ZADRU: Objavljeni konačni rezultati natječaja za dodjelu stipendija!

Objavljeno

-

By

Sveučilište u Zadru objavljuje konačne rezultate natječaja za dodjelu stipendija.

Možete ih pregledati na donjim linkovima:

Konačni rezultati Natječaja za dodjelu stipendija izvrsnim redovitim studentima

Konačni rezultati Natječaja za dodjelu stipendija studentima aktivnim sportašima

Konačni rezultati Natječaja za dodjelu stipendija studentima u stanju socijalne potrebe i studentima s invaliditetom

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Božićno čestitanje kod nadbiskupa Zgrablića svećenika, redovništva i djelatnika nadbiskupijskih ustanova

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Božićno čestitanje na prijemu kod zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića svećenika, redovništva i vjernika laika, djelatnika središnjih ustanova Zadarske nadbiskupije, održano je u Salonu Nadbiskupskog doma u Zadru u subotu, 21. prosinca.

Na susretu su bili i umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić, fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima i o. Jeronim Marin, prior benediktinskog samostana na Ćokovcu i predsjednik Slavenske benediktinske kongregacije.

Na početku susreta, u prigodnom obraćanju prisutnima, mons. Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, govorio je o kategoriji vremena kao ljudskoj i božanskoj odrednici u susretu s utjelovljenim Bogom koje treba odgovorno živjeti, na putu k Vječnosti.

„Isus Krist nije samo smisao našeg vjerničkog života, središte našeg poslanja i predanja. Isus je i središte ljudske povijesti i vremena. Bog se utjelovio u vremenu. Na taj način, Bog je posvetio naše vrijeme. Vrijeme računamo na vrijeme prije Krista i poslije Krista. U vremenu Došašća promišljamo, iščekujemo, slavimo Isusov prvi dolazak u naše vrijeme i iščekujemo, posvješćujemo drugi Kristov slavni dolazak, kada će doći suditi žive i mrtve“, rekao je mons. Sorić, istaknuvši da je Bog stvoritelj vremena.

„Vrijeme nije samo fizička kategorija ili prolazna komponenta, vrijeme je posvećeno. Vrijeme je milosno, darovano od Boga, da bismo u vremenu ostvarivali vlastito spasenje i spasenje bližnjih. Činjenica da je Bog iz vječnosti, iz nadvremenosti, sišao u našu vremenitost, posvješćuje nam koliko je vrijeme zaista sveto za sve nas koji putujemo ovim vremenom i prostorom“, poručio je mons. Sorić, rekavši da ćemo jednom biti pitani o ljubavi i na koji način smo koristili vrijeme, na koji način vrijeme ispunjava naš kršćanski život.

„Da je Bog gospodar vremena, dokazuje i da ne možemo promijeniti svoju prošlost, naše prošlo vrijeme. Možemo o njemu promišljati, možemo iz njega učiti, ali nijedan čovjek ne može mijenjati prošlost“, rekao je generalni vikar. Kraj građanske godine prigoda je promišljati što smo dobra učinili kroz proteklo vrijeme. „Brojne pastoralne inicijative i puno lijepih događaja na razini župe, dekanata i Nadbiskupije bili su naši pokušaji da odgovorimo na milosni Božji dar vremena. Nastojali smo i ove godine svojim talentima i sposobnostima učiniti vrijeme sadržajnim, da Bogu uzvratimo na njegov dar“, rekao je mons. Sorić.

Kada se razmišlja o proteklom vremenu, „vidimo da i zlo djeluje u našem ljudskom vremenu. To pokazuje i tragičan događaj koji se dogodio u OŠ u Prečkom u Zagrebu, koji je potresao cijelu domovinu i šire. Pridružujemo se riječima sućuti zagrebačkog nadbiskupa i pitamo se na koji način odgovoriti na zlo u vremenu. Odgovornim ponašanjem prema osobnom i zajedničkom vremenu možemo puno učiniti u umanjivanju sila zla. Prošlost ne možemo promijeniti, no možemo raditi na sadašnjosti i budućnosti. Budućnost već sada, danas, kreće i nosi prema vječnosti naš trud, naš rad, našu suradnju s Bogom“, poručio je mons. Sorić, rekavši da je Bog postao čovjekom da bi bio blizak svim ljudima.

Specifičnost ovogodišnje svetkovine Božića je otvaranje Godine Jubileja u Katoličkoj Crkvi, a u Zadarskoj nadbiskupiji je to 29. prosinca s početkom u 17 sati, u crkvi sv. Šime, nastavlja se procesijom do katedrale sv. Stošije i misom u prvostolnici. Mons. Sorić je potaknuo svećenike da potaknu vjernike na to zajedničko okupljanje na blagdan Svete Obitelji, kako bi se posvjedočilo obiteljsko zajedništvo Nadbiskupije.

„Pred nama je milosno vrijeme godine Jubileja kad ćemo imati prilike propitivati vrijeme vlastitog života, vrijeme zajedničkog hoda i još više se približiti Bogu tijekom Jubileja. Besplatni Božji darovi Crkve tijekom Jubileja su i potpuni oprosti, kad možemo dobiti razrješenje vremenitih kazni zbog naših grijeha. Jubilejska godina donosi nam i priliku popraviti sve što nije bilo dobro u našoj prošlosti. Čestit Božić, blagoslovljena Nova godina i uspješna Godina milosti“, poručio je mons. Sorić, zamolivši nadbiskupa Zgrablića da povede povjerenu zajednicu svojim pastirskim glasom i primjerom.

Nadbiskup Zgrablić održao je prigodni nagovor u duhu navještaja Evanđelja, Elizabetinih riječi Mariji: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina“. Sv. Ambrozije kaže: „Blaženi ste vi koji ste čuli i povjerovali. Kad god duša uzvjeruje, začinje i rađa Riječ Božju i priznaje njena djela“.

„To blaženstvo odnosi se i na nas. Božja riječ začinje novi, uskrsni život u nama i božićno vrijeme nam to želi posvijestiti. U sebi nosimo veliki dar koji nam je Gospodin darovao, povjerovali smo Božjoj riječi, usprkos našim slabostima. Vjera je najveće bogatstvo i uzrok naše radosti“, istaknuo je mons. Zgrablić. Zahvalio je sudionicima susreta na odazivu Božjoj riječi i izrazio radost zbog blaženstva koje nose u sebi. Nadbiskup je potaknuo da ne gledamo jedni druge samo kroz naše slabosti i negativnosti, što obično činimo, nego da Božjim očima gledamo jedni druge, kao one koji nose u sebi veliko blaženstvo koje smo primili u daru Božje milosti; da smo svjesni da nosimo novi život.

„Taj novi, drugačiji život traži od nas da se radujemo tome što je Gospodin u nama izveo, ali da uvijek budemo svjesni da je novi život kojeg nosimo u sebi naš veliki zadatak i naša velika odgovornost; da možemo kroz naš evanđeoski život rađati Krista kroz sakramente, Riječ Božju, kroz primjer našeg života i tako pomoći onima koji nas promatraju da mogu vidjeti Krista koji se rađa i u njihovom životu“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je svećenicima, redovništvu i vjernicima laicima zahvalio za puno dobra, puno blaženstva koje čine, a puno toga ostaje i skriveno. „I život počinje kao neznatan, skriven, ali u sebi nosi veliki kapacitet. Tako i ispovijed, sakramenti, možda ih nitko nije primijetio osim pojedinca kojem su podijeljeni, a važni su u životu te osobe za njeno blaženstvo, za njen život, za njen odnos s Bogom. Hvala na trudu, služenju i radu koje ste učinili s ljubavlju i vjerom, nekad i uz veliku žrtvu. Hvala na onome što činite u službama koje su vam povjerene i služite Gospodinu. Hvala za poduzete aktivnosti i kada se niste zatvorili u svoja mikro područja, nego ste bili raspoloženi i za događaje na razini mjesne Crkve, a neki i na razini domovinske Crkve. Na svemu što je znano i neznano, ali je primijećeno u Božjim očima, hvala svima“, poručio je nadbiskup Zgrablić. Poželio je svima da se ne umore u radu na Božjoj njivi i ne popuste napasti odustajanja, nego da u poniznosti, njegujući blaženstvo u svom životu i radujući se velikim djelima koja Gospodin čini u našem životu, jedan drugoga možemo promatrati Božjim očima, biti jedan drugome potpora na putu života u lijepim i trenucima slabosti, pada i razočaranja.

„Bog nam daje velike milosti Jubilejske godine. Neka Božje blaženstvo bude u našim srcima i neka ono bude uzrok naše snage u služenju Gospodinu i ljudima. Neka Jubilejska godina pomogne da svi rastemo u Kristu koji nam pomaže da živimo našu svetost. Neka bude plodno nadolazeće vrijeme, blagoslovljen i radostan Božić“, poručio je nadbiskup Zgrablić svećenicima, redovništvu i njihovim zajednicama te vjernicima laicima i njihovim obiteljima. Na kraju susreta, nadbiskup je svima prisutnima osobno pristupio i čestitao Božić.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu