magazin
(KOLUMNA) Balzamirano djetinjstvo
Jesi dobro? Nešto si smrknut zadnjih pet minuta. Hoćemo u kino? Hoćeš da ti kupim nešto? Novi mobitel? PS 10? Nije problem. Ima se. Nešto si se zagledao? Što ti je? Temperatura? Pipaj čelo. Ništa. Mjeri fibru… Ništa. Biće se brineš nešto, nemoj. Mama će to, tata već krenuo… Smeće nije bačeno, eno kesa stoji dva dana, čeka da se netko saplete i odnese je konačno dobrih šest metara od portuna.
– Nemoj, mama će.
Nema usisavanja, čišćenja, kuha se bešumno, ne slaže se suđe… Sačuvaj Bože, beba od 190 cm spava do 2…
Patike samo anatomske i prije nego je stao na noge, odjeća samo provjerena, markirana… Čisti pamuk, sve samo najbolje. Jel diše, jel se znojiš, jel ti zima, puše li ti… jel p***a materina više…
Napravili smo debile od djece. Odrastaju bez problema i bez želja. Definicije istih moraju naći na wikipediji i ni tada im ništa nije jasno. Želje ispunjene prije nego su nastale. I, opet, svi u problemu. Ko pas koji lovi svoj rep. Ko neki suludi Atlasi nosimo – uz svoj kaotični – i njihov sav svijet na svojim plećima.
Ne brini, ne sekiraj se, ne mršti, ne budi zamišljen, tužan… Sačuvaj Bože… Mi ćemo sve, nije ništa. Djetinjstvo bez oderanog koljena, razbijenih vaza, polomljenih bicikala… Balzamirano, neproživljeno, sačuvano… od samog sebe.
Priča moje i bliskih mi generacija s prijelaza iz socijalizma u što god da ovo danas već je.
Jer model našeg odrastanja danas spada u najteže odredbe Kaznenog zakona i pola naših staraca bi završilo na robiji da isto pokušaju sada prakticirati.
Jedan prijatelj komentira da je poslijeratna generacija bila naprosto neobjašnjivo agresivna.
– Sve se tuklo, kaže mi:
– I šnicle, i tepisi, i klinci, žene, muževi, susjedi, braća, sestre, ekipa iz dvorišta, sa zidića… Uzmi što prvo dohvatiš i udri.
Mi nećemo tako.
Mi smo iznad toga. Samo psihološki pristup. Slušaj, kutri, motri, ispituj, ispipavaj, prepoznaj, preduhitri, rješavaj, vozi, vraćaj, kontroliraj – ali da se ne zna… Nema kraja.
Naši starci, ta fucking ekipa stasala nakon WW2 ili tijekom njega (sad ni ovo nije najjasnije) – proživjela je svoj radni vijek bez da su znali da bilo što rade. Kako ovi danas guglaju „problem“, tako je našima trebalo dva desetljeća slobodne Hrvatske da shvate što je „stres“.
Glavni doping generacije koju su izrodili ti od ’45. (cca) naovamo.
Čim su poželjeli raditi, dobili su posao. Uz posao vrlo brzo i stan – koliko djece toliko soba. Pošto? Džabe. Ideš na godišnji? Evo ti još jedna plaća. Ide zima? Evo kredit koji nećeš nikad vratit. Ljeto? Još jedan. Namještaj se u stanu mijenjao svake dvije godine max. Otkaz ne možeš dobiti ni da ubiješ direktora usred radničkog sastanka. Ostaje samo da ždereš i tu i tamo namlatiš nekoga. Zašto? Iz istog razloga zbog kojeg pas liže svoja jaja.
I tako smo mi stasali. Kolateralne žrtve preživjelih u Drugom svjetskom ratu. Premlaćeni, nevoljeni, zanemarivani, istraumatizirani, krivi, nedovoljni… Slobodno ubaciti sličan neki epitet, po nahođenju.
Mi sad znamo kako se odgajaju djeca. Iz jedne otrčali u drugu daleku krajnost.
Kaže drugi prijatelj da je psihijatrija puna djece, da stare niti ne primaju. Eto nam rezultata.
Sve jasno ko dan. Kako su nas tukli iz obijesti tako se ovi iz obijesti sad ubijaju. U prenesenom i neprenesenom značenju. Izmišljaju probleme, napuhuju situacije koje ne postoje… što je trebalo predvidjeti. Nema sreće – pogotovo ne one vrhunske i čiste kakvoj stremimo ovako sj***ni i jadni – bez iste takve nesreće.
Baš me zanima koliko će se s našom generacijom srozati prosječna životna dob slobodnog Hrvata. Moja je procjena 65. Toliko će nas stres držati na životu jer dotad moramo raditi da isplatimo sve nepostojeće snove naše djece umjesto koje čak i sanjamo, te da poplaćamo psihologe, pedagoge, mentore i ostalu družinu koji će im objasniti da je njihov jedini problem taj što ih nitko nikad nije dobro izdevetao.
Nemam drugih ideja.
Sutra sve ispočetka.
Neka nam Bog pomogne. Ionako kažu da čuva budale.
magazin
NOĆ KAZALIŠTA / U subotu u KLZ “Kamo idemo, tata?”
16. Noć kazališta održat će se u subotu, 16. studenog. Hrvatsko narodno kazalište Zadar ove godine sudjeluje s predstavom “Kamo idemo, tata?” u režiji Vinka Radovčića, koja će se održati u maloj dvorani Kazališta lutaka Zadar s početkom u 20 sati.
Nastala u koprodukciji Drame Plus i HNK Zadar ova predstava inspirirana je motivima istoimenog romana Jean-Louisa Fourniera te donosi dirljivu i potresnu priču o očinskoj ljubavi, izazovima i svakodnevici roditeljstva.
Predstavu izvodi sjajni Ivan Raffaelli čija izvedba oživljava lik oca suočenog s dubokim i izazovnim pitanjima roditeljstva. Uzimajući istoimeni roman Jean-Louisa Fourniera kao polazišnu točku naše predstave, željeli smo istražiti dublje pitanje smisla života i pronalaska sreće unatoč teškim životnim situacijama kao i senzibilizirati gledatelje i razviti empatiju prema osobama koje su drukčije.
Cijena ulaznice iznosi 5 eura. Ulaznice su u prodaji u subotu, 16. studenog od 11 do 13 sati na blagajni HNK Zadar i sat vremena prije početka predstave na blagajni Kazališta lutaka Zadar.
magazin
VEČERNJA SCENA / U petak u Kazalištu lutaka novi projekt Roka Nakića – “Samo naprijed, samo…”
U sklopu Večernje scene ovog četvrtka, 14. studenog u 20 sati očekuje vas novi autorski projekt Roka Nakića pod nazivom “SAMO NAPRIJED, SAMO…” u produkciji Trećeprostora, uz potporu Grada Zadra, Zadarske županije te Zaklade Kultura nova.
O PREDSTAVI: Budućnost je izvjesna, stvarnost je ozbiljna. Ova tvrdnja je istinita. Za neke ljude čak i malo više. Zajedničkim snagama majka i odraslo muško mladunče na pragu nikad ispunjenog potencijala i nikad ostvarenog odlaska iz obiteljskog gnijezda će vam to pokušati i dokazati. Ali ova predstava nije samo to. Ona je i puno manje od toga. Baš kao i sudbine njenih likova…
Autor Roko Nakić vam nakon predstave ‘Najnormalniji od svih dana’ predstavlja i drugi dio svog triptiha o teškim gubitnicima.
SCENOGRAFIJA: Edo Nakić
VODITELJ TONA: Martina Vlahov
SURADNICA ZA SCENSKI POKRET: Anđela Bugarija
IGRAJU: Roko Nakić, Marijana Marjanović, Frane Dujić
Ulaznice se kupuju na blagajni prije predstave ili online, a rezervacija je moguća putem maila (klz@klz.hr).
Cijena ulaznice je 6,50 eura, a za učenike, studente i umirovljenike 3,50 eura.
magazin
AstraZeneca: Ispitujemo svoje tablete za mršavljenje, prvi podaci su jako dobri
AstraZeneca je objavila da je njezina eksperimentalna pilula za mršavljenje, licenca kineskog Eccogenea, sigurna i da se dobro podnosi već u ranoj fazi ispitivanja, uz nuspojave koje su u skladu s GLP-1 klasom lijekova.
Prva faza testiranja u kojoj je sudjelovalo 72-je ispitanika osmišljena je da bi se procijenila sigurnost i način na koji pacijenti podnose pilulu, kao što je to uobičajeno u najranijoj fazi kliničkih ispitivanja.
U ispitivanju su sudjelovali zdravi, nepretili dobrovoljci ili pacijenti s dijabetesom tipa 2.
Dobri rezultati ispitivanja ponukali su AstraZenecu da lijek uvede u drugu fazu kliničkih ispitivanja, kazala je na konferenciji za medije Sharon Barr, izvršna potpredsjednica tvrtke za istraživanje i razvoj biofarmaceutike.
Podatke je iznijela prije nego što su predstavljeni na konferenciji ObesityWeek u teksaškome gradu San Antoniju.
Jedno od faza ispitivanja lijeka, nazvano AZD5004, bit će fokusirano na smanjenje prosječne tjelesne težine kod pretilih ispitanika i sudionika ispitivanja s prekomjernom težinom, a očekuje se da će biti dovršeno do kraja 2025., rekla je Barr.
Kada je prije godinu dana AstraZeneca izvijestila da je licencirala eksperimentalnu pilulu protiv pretilosti tvrtke Eccogene za 2 milijarde dolara, rekla je kako vjeruje da bi terapija mogla prouzročiti manje nuspojava od trenutačnih injektivnih terapija poput Zepbounda tvrtke Eli Lilly i Wegovyja farmaceutske tvrtke Novo Nordisk.
Među tim nuspojavama su mučnina i povraćanje, ovisno o dozi, podsjetila je Barr na brifingu, dodavši da tijekom kliničkih ispitivanja AstraZenecinih lijekova nisu prijavljene ozbiljne nuspojave.
Izvršni direktor AstraZenece Pascal Soriot rekao je da je tvrtka optimistična u pogledu učinkovitosti pilule.
Eksperimentalna pilula za mršavljenje ove tvrtke povoljnija je u usporedbi s ostalima u kliničkom ispitivanju konkurentskih tvrtki jer je riječ o lijeku koji se koristi u ciljanoj terapiji i spada u skupinu takozvanih lijekova malih molekula ili monoklonalnih protutijela.
Prednost im je to što su ti lijekovi dovoljno mali da mogu ući u stanicu bez većih teškoća pa se prvenstveno koriste za “gađanje” ciljeva unutar stanice i mogu se kombinirati s ostalim lijekovima malih molekula.
Proizvode se u obliku tableta ili kapsula, rekla je Barr, istaknuvši kako je “to vrlo važno” s obzirom na činjenicu da više od 60 posto pretilih i ljudi s prekomjernom težinom ima barem još jedan komorbiditet.
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana ago
KAD I KAMO U SHOPPING? / Donosimo radno vrijeme trgovina u Zadru ove nedjelje…
-
magazin5 dana ago
VEČERAS U BENKOVCU: “Kad udari južina” u Domu kulture
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana ago
SVEUČILIŠTE / U srijedu komemoracija za akademika Luka Paljetka
-
Hrvatska4 dana ago
Hoće li od sljedeće godine padati cijene nekretnina? Evo što kaže agentica