Connect with us

Sport

FOTOGALERIJA Tradicionalni panel u čast Krešimiru Ćosiću otvorio raspravu o važnosti sportaša kao ambasadora Hrvatske

Objavljeno

-

U danima kad živimo s hrvatskom nogometnom reprezentacijom i s nestrpljenjem očekujemo svaki njihov novi nastup, održan je panel u čast 74. rođendana košarkaškog velikana Krešimira Ćosića SPORTAŠI – AMBASADORI HRVATSKE, ČAST I(ili) OBVEZA. Kolika je stvarna diplomatska moć sportaša? Reprezentacija – izbor ili obveza? Javno ponašanje sportaša, do koje granice predstavlja sebe, a do koje državu? Vlastita odricanja u korist društvu? – samo su neke od važnih tema panel rasprave u kojoj su svoja razmišljanja i iskustva razmijenili neki od vodećih stručnjaka u području sporta.

Panel je organiziran temeljem Krešinog uvijek pozitivnog primjera kao jednog od najvećih ambasadora naše zemlje u devedesetima. Odbio je NBA zbog Zadra, umjesto da je igrao za klub, odlučio je školovati gdje nije primao prihod, to isto znanje koje je stekao je primijenio kasnije u klubovima i reprezentaciji. Krešimir Ćosić 1992. godine odbio je unosan trenerski ugovor i za znatno manju plaću otišao u Washington DC kao zamjenik veleposlanika uspostaviti diplomatske odnose Hrvatske i SAD-a. Sa svojim tada jedinstvenim poznanstvima znatno je pomagao u stvaranju hrvatsko – američkih odnosa.

Na samom počeku panela govorio je umirovljeni general Krešimir Ćosić koji je predstavivši svoju knjigu Između prošlosti i budućnosti iznio svoja iskustva te istaknuo koliko je bio veliki utjecaj njegovog istoimenjaka na stvaranje Hrvatske države.

“Sportaši su oduvijek jedni od najvećih ambasadora naše zelje. Svi se sjećamo 92. godine kada je novoformirana država bila finalist Olimpijskih igara, kad smo igrali protiv američke reprezentacije – jedinog pravog “dream teama”. Ta utakmica bila je najgledanija utakmica u povijesti u tom vremenu. Ne možemo ni zamisliti koliki je to imao značaj za novoformiranu državu kojoj tada nitko nije znao ni ime.” – istaknuo je izbornik Hrvatske košarkaške reprezentacije Aleksandar Aco Petrović te se prisjetio prijateljstva i suradnje s Krešimirom Ćosićem: “Krešo i ja proveli smo tri godine zajedno u Ciboni kad je ona po prvi put postala prvak Jugoslavije. On nam je dao jedan segment, genijalnost koja nam je falila. Još jedna vrijednost Krešimira Ćosića kao izbornika bivše države je ona da je uveo u reprezentaciju četiri mlada igrača od 18 i 19 godina. Govorimo o Divcu, Kukoču, Rađi i Đorđeviću. Na tim igračima sljedećih 10 godina kako reprezentacija Jugoslavije tako i reprezentacija Hrvatske bilježile su fantastične uspjehe.”

Svoja razmišljanja je podijelio i glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora Siniša Krajač koji je naglasak stavio na promociju naše zemlje kroz sport. “Svaka zemlja koja želi dobro njegovati odnose u svojem okruženju i šire nema jačih diplomata od sporta. Sportaši s kojima se poistovjećuju naši klinci i odrasli ljudi vrlo su snažni promotori naše zemlje prema van i vrlo je bitno da se ovakvi paneli održavaju jer oni stvaraju. Sport je medij koji spaja ljude. Kod nas je u ovom trenutku više od 200 sportaša iz Ukrajine. Financiramo i sufinanciramo njihov boravak te njihova natjecanja za njihovu zemlju. Organizacijom velikih sportskih priredbi možemo puno doprinijeti pozicioniranju naše zemlje u Europi i svijetu.”

Bivši vaterpolo reprezentativac i predstavnik Hrvatske turističke zajednice Dubravko Šimenc u zanimljivoj raspravi osvrnuo se na ulogu sporta u promociji Hrvatske kao važne sportske i turističke destinacije. “Ponosni smo što su sve sportske manifestacije koje se održavaju u Hrvatskoj najbolji alat za promicanje naše zemlje. Na turnire u Hrvatsku dolaze najbolji svjetski igrači. Uloga sportaša je ogromna u promicanju Hrvatske koja je toliko mala, a toliko velika. Robert Prosinečki i Igor Vori bili su pozvani na večeru s kraljem i kraljicom Španjolske za vrijeme njihovog boravka u Hrvatskoj te upravo to govori koliko su sportaši važni predstavnici svoje zemlje. ”

Veliku ulogu u razvoju uspješnih sportaša ima obrazovanje koje je usko povezano sa sportom. Uspjeh u karijeri sportaša također donosi i obrazovanje njihovih trenera te ljudi u timovima. Obrazovanje je ključno i nakon sportske karijere kako bi se sportaši pronašli u “novom” životu na način da budu uspješni kao što su bili u sportu. “Apeliramo na sportaše, imamo podršku ministarstva i Hrvatskog olimpijskog odbora te svih ostalih organizacija koje pomažu da sportaši prebrode određenu krizu novog života. Mi kao fakultet skromno na taj način sudjelujemo i sudjelovati ćemo te ćemo razvijati programe još i više.” – istaknuo je bivši dekan Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Damir Knjaz.

Kolika je čast igrati za jednu od najtrofejnijih hrvatskih reprezentacija istaknuo je bivši zlatni vaterpolo olimpijac, danas posebni savjetnik za sport ministrice turizma i sporta Josip Pavić. “Uspjeh je jedan od faktora koji budi strast u svima, uvjeren sam da svi žele igrati za reprezentaciju koja je po mom mišljenju izbor. Izuzetno je važan i način na koji predstavljamo svoju domovinu u svijetu. Uvjeren sam da jedan pošten, fin i pristojan sportaš pridonosi i samom ugledu Republike Hrvatske.” – kaže Josip Pavić te dodaje koliko je važan utjecaj sporta i sportske diplomacije: Taj “soft power”, jedna tiha diplomacija koja pridonosi pozicioniranju same Hrvatske na europskoj i svjetskoj mapi.”

Na izlaganje Josipa Pavića nadovezao se i bivši NBA igrač i hrvatski reprezentativac Damjan Rudež. “Igrati za reprezentaciju u svakom trenutku je stvar izbora igrača, ovisno o njihovim privatnim i materijalnim prioritetima.”

Ovaj panel posebno je značenje imao za obitelj Krešimira Ćosića i prijatelje članove Udruge koji putem Udruge “Dani Krešimira Ćosića” brojnim hvalevrijednim projektima radi u cilju promocije sporta. “Ovaj panel je jako važan jer osim što na konstruktivan način obilježavamo 74. rođendan Krešimira Ćosića, moga oca. Na ovaj način se prisjećamo svega što je napravio za Hrvatsku i koristimo ga kao uzor mlađim naraštajima. Kroz ovu panel diskusiju i kroz svaku temu se vidi koliko je bitan za povijest Hrvatske i sporta.” – istaknula je Ana Ćosić Pajurin te dodala: “Ovo ljeto smo po prvi puta organizirali besplatne košarkaške kampove u suradnji s lokalnim klubovima koji su pokazali veliki interes za suradnju. 50% djece koja su sudjelovala u kampu ovu su jesen upisali školu košarke i tu vidimo koliko je malo potrebno za njezinu popularizaciju. Iduće godine projekt ćemo nastaviti na još više lokacija. Jedan od mnogih nadolazećih projekata Udruge je spajanje s lokalnim klubovima s kojima ćemo organizirati treninge za osnovnoškolce te će se u sklopu programa održati radionice koje uključuju teme kao što su sportska psihologija, anatomija, pravilna prehrana, jačanje samopouzdanja i timski rad. Cilj je usmjeriti djecu da shvate da psihička i fizička aktivnost idu ruku pod ruku. Da shvate ako se žele baviti profesionalnim sportom puno više mogu dati na terenu i izvan terena ukoliko imaju širinu i poštenje, upravo kao što je imao Krešimir Ćosić.”

Uz Anu Ćosić Pajurin panelu su prisustvovali Ljerka Ćosić i Iva Cota, glavni tajnik Hrvatskog košarkaškog saveza Josip Vranković i drugi. Događaj su moderirali Mirna Zidarić i Vladimir Vanjak.

“Današnji konstruktivni panel još je jednom pokazao izuzetnu važnost samih sportaša kao ambasadora naše zemlje, ali ujedno ukazao i na važnost organizacije međunarodnih sportskih manifestacija te njihovu znatnu ulogu u promociji Hrvatske u Europi i svijetu.” – zaključila je Zdenka Zrilić, vlasnica Zadar Basketball Tournamenta, hrvatskog košarkaškog turnira s najvećim dosegom u svijetu i potpredsjednica Udruge Dani Krešimira Ćosića.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Sport

DAN GRADA ZADRA / Više od 120 prijavljenih trkača za subotnji polumaraton Nin – Zadar

Objavljeno

-

By

Povodom Dana grada Zadra i blagdana sv. Krševana, u subotu, 23. studenoga 2024., održat će se 41. tradicionalni polumaraton Nin-Zadar koji je dio 1. Hrvatske atletske cestovne lige.

Riječ je o sportskom spektaklu koji povezuje povijest i sport, utrci od najstarijeg hrvatskog kraljevskog grada Nina do europskog grada sporta Zadra, na kojoj će sudjelovati 122 trkača.

Organizator ovog događaja je Atletski savez Zadarske županije na čelu s predsjednikom Slobodanom Miolovićem, direktor utrke je Miro Bajlo, a pokrovitelj Grad Zadar.

Start polumaratona  je u 11 sati na sjevernom ulazu u Nin, a cilj na Narodnom trgu u Zadru. Ruta od 21,1 km prolazi kroz Nin, Zaton, Kožino, Žmirići, Borik i preko mosta do Zadra. Mole se vozači za strpljenje i oprez u vremenu od 11 do 13 sati.

Sudionici se natječu u više dobnih kategorija, a za svih su osigurane medalje, majice s logom utrke, prijevoz, medicinska pratnja, okrjepa te ručak i tuševi u SC Višnjik.

Satnica događanja:

  • 9:45 Polazak autobusa iz SC Višnjik za Nin
  • 11:00 Start utrke u Ninu
  • 12:10 Dolazak prvih trkača na Narodni trg
  • 12:45 Proglašenje pobjednika u muškoj i ženskoj konkurenciji na Narodnom trgu
  • 14:45 Domjenak za sudionike u SC Višnjik
  • 15:15 Podjela medalja po kategorijama u SC Višnjik
 
Nastavi čitati

Sport

PK JADERA NA SV. KRŠEVANU / Niz osobnih rekorda i normi za PH sa mitinga u Zadru 

Objavljeno

-

By

16./17.11.2024. na bazenu Višnjik održan je 15. Sveti Krševan. Na natjecanju se okupilo 560 plivača i plivačica iz Češke i Hrvatske, a PK Jaderu su pod vodstvom trenera Ante Džaje, prof., predstavljali: Jana Batur, Matej Brkić, Gabriel Bušić, Antonio Dobrić, Gabriel Kovačević, Karlo Maričić, Klara Maruna, Niko Milin, Noa Miočić, Adrian Pavić,  Marcel Prenđa, Erika Sommer Bem, Marin Šimičević, Jelena Šimunac, Cvita Vlatković, Jakov Vučenović, Vito Vukoša. Svi naši plivači su isplivali osobne rekorde, a posebne pohvale idu članovima koji su isplivali norme za kadetsko Prvenstvo Hrvatske.

Najvrijednije plasmane je isplivao Antonio Dobrić (2011) koji se u 4 discipline plasirao među 10 najbržih plivača u kategoriji. Tako se na 4.mjesto plasirao u disciplinama 100m prsno (1:17.73) i 50m slobodno (27.99), dok se na 5. mjesto plasirao u disciplinama 200m prsno (2:49.84) i 50m prsno (35.72). Mešu 10 najbržih plivačica u svojoj kategoriji plasirala se i Erika Sommer Bem (2013) koja je zauzela 4.mjesto u disciplini 100m leptir (1:26.51), dok se u disciplini 100m mješovito plasirala na 7.mjesto s vremenom 1:22.45. Adrian Pavić (2011) je zauzeo 7.mjesto u disciplini 100m slobodno (1:03.63) te 9. mjesto na 50mslobodno (28.81) istu poziciju je zauzela i Jelena Šimunac (2012) u disciplini 200m prsno s vremenom 3:30.35.

Na ovom natjecanju norme za PH su isplivali Antonio Dobrić, Adrian Pavić, Noa Miočić i Klara Maruna. Norme je isplivala i Erika Sommer Bem ali kao mlađi kadet jos uvijek nema pravo nastupa na PH

 
Nastavi čitati

Sport

Dalićeva Hrvatska, momčad koja jedva čeka da primi gol

Objavljeno

-

Hrvatska nogometna reprezentacija uzela je bod (1:1) protiv Portugala u zadnjem kolu Lige nacija. To joj je bilo dovoljno da potvrdi drugo mjesto u skupini i drugi put zaredom ode na završnicu natjecanja, među osam najboljih ekipa koje će se boriti za plasman na Final Four.

Bila su to dva dijametralno suprotna poluvremena. Prvo u kojem Hrvatska nije postojala, u kojem su gosti vodili i u kojem je izgledalo kao da se čeka s koliko golova razlike će završiti utakmica. No, u drugom su Hrvatska i Dalić pokazali ono što znamo još od utakmice s Engleskom u polufinalu Mundijala u Rusiji – ova ekipa je gospodar kaosa.

Potpuna nemoć u prvom dijelu
Za razliku od utakmice u Glasgowu, Dalić se odlučio vratiti na 3-5-2 formaciju u kojoj je uz tri centralna stopera Borna Sosa zaigrao na lijevom, a Ivan Perišić na desnom boku. Kao što je pomoćnik Dražen Ladić rekao prije utakmice, ideja je bila da Gvardiol, Ćaleta-Car i Šutalo kontroliraju protok lopte i budu ključ u izgradnji napada.

No, gotovo ništa nije funkcioniralo kako treba. Perišić i Sosa su se jako teško nosili s Leaom, Cancelom i Semedom, koji su im ulazili iza leđa, a bez doprinosa dvojice bočnih igrača u napadu, Hrvatska je imala isti problem kao u Glasgowu.

U napadu je kronično falilo širine, Hrvatska je igrala na jako suženom i ograničenom prostoru i u tim uvjetima je puno lakše gubila loptu protiv kompaktne i fizički moćne suparničke momčadi. Bez mogućnosti da u kontinuitetu drži loptu, često je gubila posjed i ritam. To je na drugoj strani otvaralo velike koridore iza leđa bekova koji su Portugalci sjajno koristili. Momčad koja je uglavnom prisiljena napadati nisko postavljene blokove sada je imala puno prostora u tranziciji i s lakoćom je dolazila pred Livakovićeva vrata.

Gol je zabila baš iz jedne direktne lopte preko čitave hrvatske obrane. Uz to je zapucala još dvije sjajne šanse, a previše puta je ušla u zadnju trećinu terena, gdje je, uz malo više koncentracije, mogla i do drugog gola. I dok su hrvatski navijači s nestrpljenjem slušali vijesti iz Škotske, Hrvatska je napravila veliku promjenu.

Kaos u kojem je Hrvatska gospodar
Ozlijeđeni Kovačić i Sosa su izašli iz igre, a ušli su Jakić i Pašalić. Dalić je odlučio prijeći na formaciju s četiri igrača u zadnjoj liniji, a u veznjaku Atalante je dobio dodatnog igrača koji može raditi pritisak na zadnju liniju Portugala i dolaziti u završnicu.

Hrvatska je u novoj formaciji izgledala bitno drugačije. Hrvatska je na krilnim pozicijama visoko podignula Perišića i Baturinu, što je potisnulo portugalske bekove 10-15 metara unazad i otvorilo prostor za Gvardiola i Jakića da dođu visoko gore. Tu je dobivena ključna pozicijska bitka i Portugalci su, kako je utakmica odmicala, sve teže i teže izlazili preko bokova.

U takvoj postavci je Hrvatska imala puno bolju strukturu da pokupi odbijene lopte. Umjesto da, kao u prvom poluvremenu, osvojene lopte Portugala završavaju kontrama iza leđa hrvatskoj obrani, one su vrlo brzo ponovno dolazile u posjed Hrvatskoj.

S Budimirom, Kramarićem i Pašalićem u igri, završavanje akcije centaršutom je imalo smisla, a pred gol je stalno dolazio i Gvardiol. “Nije tipično za beka, ali kad vidiš da ima prostora, zašto ne ići naprijed? Pogotovo jer znam da je veznim igračima najljepše kad se napada dubina. Napadačima je to teško jer su okupirani protivničkim igračima tako da im treba netko iz drugog plana”, poručio je nakon utakmice.

Uz Gvardiolov priznati i nepriznati gol, Hrvatska je u drugom dijelu pogodila stativu i imala jednu fantastičnu priliku koju je Budimir zamalo ugurao u gol. Bilo je i u drugom dijelu kriznih trenutaka koje je trebalo preživjeti, Livaković je imao svoju sada već klasičnu spasiteljsku obranu lopte koju su svi vidjeli u golu, ali Hrvatska se još jednom izvukla.

Hrvatska je momčad koja uživa u kaosu kada se drugi gube
To joj je pošlo za rukom zato što je utakmicu u kojoj je gubila bitku prebacila u divlje vode u kojima je preuzela potpuni rizik i bez prevelikih taktičkih finesa, na momentum i energiju pritisnula suparnika. Stvorila je kaos u kojem se suparnik slabije snalazi i to nije fenomen od jučer.

Vrlo slična je bila ranije spomenuta utakmica na Mundijalu u Rusiji kada je Engleska na poluvremenu vodila 1:0. Kane je uz to promašio dva zicera u jednoj akciji, a Hrvatska je izgledala kao da ju je nervoza pojela.

No, u drugom dijelu je na teren izašla Hrvatska u kojoj je svaki igrač djelovao kao da je na poluvremenu u njega ušao novi život. Kao što je komentator BBC-ja tad rekao: “Ne mogu vjerovati da su ono iz prvog i drugog poluvremena iste momčadi.”

Istu stvar gledali smo na prethodnom Euru. Hrvatska je igrala i dominirala tek kada joj je gorjelo pod nogama (zadnjih pola sata protiv Italije) ili kada bi prva primila gol (Španjolska, Albanija). Zapravo, u Dalićevom mandatu je to postalo pravilo.

Hrvatska je pod njegovim vodstvom na velikim natjecanjima (ako u to uključimo i Ligu nacija) odigrala 17 utakmica u kojima je suparnik zabio barem jedan gol. Od tih 17 utakmica, suparnik je poveo u njih čak 14. To sugerira velike probleme s pripremom utakmice.

Isto tako, činjenica da je Hrvatska u 10 od tih 14 utakmica na kraju ipak došla do pozitivnog rezultata sugerira da je ona momčad ritma i momentuma, koja zna podignuti tempo u kasnijim fazama utakmice i koja se generalno jako dobro snalazi u situacijama u kojima utakmica više ni po čemu ne liči na ono kako je pripremljena. Na neki način, Dalićeva Hrvatska je momčad koja kao da jedva čeka da dobije gol kako bi postala opasna.

To je velika prednost u odnosu na praktički sve najbolje reprezentacije, ali i zadnji Euro je pokazao da nije moguće uzdati se samo u to. Prvo poluvrijeme protiv Portugala bilo je jedno od najslabijih u novijoj eri reprezentacije i dugo netko nije tako nadigrao Dalićevu momčad. U predstojećim, nikad kraćim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, prostora za ispravljanje greške neće biti puno.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu