ZADAR / ŽUPANIJA
FOTOGALERIJA IZ NOVIGRADA Mons. Zgrablić na blagdan sv. Kate: “Bitno je samo dobro koje si učinio, pa i onome koji je tebi nešto nažao učinio. Tu ćeš se pokazati kao kršćanin“
Blagdan sv. Katarine svečano je proslavljen u petak 25. studenoga u župi Rođenja BDM u Novigradu koncelebriranim misnim slavljem koje je u novigradskoj crkvi sv. Kate (14. st.) predvodio zadarski nadbiskup koadjutor Milan Zgrablić.
Nadbiskup je izrazio radost zbog pohoda Novigrađanima i predvođenja slavlja u čast sv. Katarine, aleksandrijske mučenice iz 4. st. koja se vrlo hrabro ponijela pred upraviteljem Aleksandrije.
Sv. Katarina nije se htjela odreći vjere u Isusa, prinijeti žrtvu poganskim bogovima. „Raspravljala je s filozofima, a bila je toliko mudra i pametna da je nadvladala sve njihovo učenje pa joj je i sam Maksimilijan, upravitelj Aleksandrije, zbog njene ljepote ponudio brak. Katarina nije htjela ni to prihvatiti i podnijela je mučeništvo, odrubili su joj glavu“ rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da je sv. Katarina bila zaljubljena u Isusa Krista; imala je toliko snažnu i duboku vjeru, a to je važna poruka za svakoga od nas.
„Vjera sv. Katarine bila je izvanredna snaga njenog života, ne samo u lijepim trenucima življenja, nego i u teškim kušnjama, u mučeništvu kad su je rastezali na kotaču koji je na sebi imao noževe. Dok su je mučili, Katarina je snagu imala u vjeri. I nas muče nevolje, razne poteškoće rastežu nas u našim nevoljama, ali snaga je u našoj vjeri i Isusu kojega nosimo u životu“ poručio je mons. Zgrablić.
Duh sv. Katarine nadbiskup je opisao kroz Božju riječ, u želji da postanemo sličniji sv. Katarini, svecima i mučenicima, da budemo sličniji Isusu.
Istaknuvši da je sv. Katarina slušala Riječ Božju, na tom izvoru i hrani hranila je svoju dušu, nadbiskup je razlomio navještaj 25. poglavlja Matejevog evanđelja jer se na Božjoj riječi i mi trebamo hraniti.
„Božja riječ kaže da je Bog nama blizu, kako nam se približava, kako možemo doći u njegovu blizinu. Kraljevstvo nebesko je kad se nađemo u Bogu“ rekao je koadjutor, pojašnjavajući Isusovu prispodobu koji učenicima kaže da će kraljevstvo biti kao kad deset djevica uzmu svoje svjetiljke i iziđu ususret zaručniku.
„To se odnosi na nas, to je slika našeg života. Djevice nisu udane, čekaju zaručnika. To je slika nas koji želimo ispuniti svoju duboku čežnju za ljubavlju, srećom, puninom života. Mi smo ta djevica koja čeka ispunjenje našeg bića, čekamo svoga zaručnika“ rekao je mons. Zgrablić, napomenuvši kako čovjek često u dubini svoga srca osjeća da nije ispunjen, nije do kraja zadovoljan.
„Najdublje čežnje našeg srca može ispuniti samo naš zaručnik – to je Bog koji ispunja naše biće. Kad god smo se vratili Bogu, uvijek smo osjetili mir, da smo se približili zaručniku, da se sjedinjujemo s njime“ rekao je propovjednik.
Nadbiskup je protumačio i značenje broja deset (djevica). „Židovi drugačije razmišljaju od nas na Zapadu. Mi brojke koristimo da izrazimo količinu, brojimo pojedine stavke. Kod Židova brojke znače drugo. Židovi s brojkama nešto izražavaju. Oni ne govore samo količinu, nego i značenje nečega“ istaknuo je mons. Zgrablić, naglasivši da Židovi nemaju superlativa. Kod Židova ne postoji gradacija u izražavanju, npr. da kažu lijep, ljepši, najljepši. „Nego, Židovi kažu tri puta lijep. Kažu lijep, lijep, lijep – to znači najljepši, kod Židova“ istaknuo je predslavitelj.
„Mi pjevamo tri puta Svet, svet, svet. Pjevamo tri puta Jaganjče Božji, Gospodine, smiluj se. S brojkom 3 Židovi izražavaju superlativ, a s brojkom 10 izražavaju puninu. Deset Božjih zapovijedi znači da se te zapovijedi odnose na sve, nikoga ne isključuju, to se svakoga tiče. Deset djevica znači da nitko nije isključen iz Kraljevstva nebeskog. Gospodin želi svakog uključiti u Kraljevstvo nebesko. Gospodin je svakome zaručnik. Imamo zaručnika koji nas ljubi, čeka i želi da se opredijelimo za njega. Iz Božje ljubavi nitko nije isključen. Božji poziv trajno ostaje“ rekao je mons. Zgrablić, poželjevši da Bog bude naša najveća ljubav.
Pet mudrih i pet ludih djevica, izraz te polovice, ravnoteže, znači da se pred naš izbor stavljaju mudrost i ludost. „Ti sam biraš. Hoćeš li biti mudra ili luda djevica? Hoćeš li izabrati dobro ili zlo u svom životu, blagoslov ili prokletstvo? Hoćeš li izabrati život ili smrt? O tebi ovisi na koju stranu ćeš se staviti. Ovisi o nama, mi se opredjeljujemo. Bog stavlja jednako pred sve nas, a mi se svrstavamo na određenu stranu, kako mi hoćemo“ rekao je mons. Zgrablić.
Pojasnio je i što znači ulje koje nisu uzele lude djevice. „Naše tijelo je posuda u kojoj stoji ulje. To ulje je simbol Duha Svetoga, sila i snaga Božje ljubavi koja prebiva u našem tijelu.
Kad umremo, mislim da ćemo se jako iznenaditi što nam je Bog sve darovao, kako je bio velikodušan prema nama. Dao nam je više nego možemo shvatiti, izobilja milosti. Dao nam je dar života, posinio nas je u krštenju i hranio sobom da nam da vječni život. Najveću snagu Duha Svetoga daruje nam u euharistiji, govorio nam je svoju riječ vječnoga života.
Koliko puta smo bili luda djevica koja to nije čula i nije prihvatila? Koliko ulju Duha Svetoga nismo dozvolili da uđe u naš život? Kako smo birali, koliko smo bili ravnodušni, mlaki, nezainteresirani, slijepi, lijeni, jer imali smo neku svoju računicu. Nismo išli putem mudrosti koju Gospodin stavlja pred nas“ upozorio je mons. Zgrablić.
Mudre djevice uzele su ulje u svoje posude, sa svojim svjetiljkama. „Krist je svjetlo svijeta, Bog je svjetlost, svugdje nas okružuje. Bez svjetla sve bi umrlo. Mi samo moramo čuvati to svjetlo i paziti da ima dovoljno ulja u svjetiljki“ potaknuo je koadjutor, poželjevši da razmišljamo o darovima koje nam je Gospodin darovao i nosimo ih u sebi.
„Kada se počinjemo radovati darovima, oni imaju snagu u nama buditi novi žar duha, što je mrtvo po našoj naravi, da Gospodin sa svojim duhom oživljuje u našoj nutrini. Da naše svjetiljke svijetle.
Ulje koje nosimo je i dobro koje činimo. Svako dobro koje činimo nije izgubljeno; nije važno da ga ljudi vide, da nas ljudi hvale, da nam ljudi zahvaljuju za nešto što smo učinili. Pred Bogom ništa nije izgubljeno“ poručio je mons. Zgrablić, rekavši da se čovjek pobožanstvenjuje čineći dobro. Tada u nama ima više kraljevstva nebeskog i neprolaznog dobra vječnog života koje ulazi u naše biće.
Matejev opis da je ‘zaručnik okasnio’ znači kako nam nekad izgleda kao da Boga nema. „Bog se sakrio jer mi ne vidimo Boga u bratu čovjeku. Bog je svojim uskrsnućem učinio nešto veličanstveno da smo postali dio uskrslog života, a ne vidimo Krista u čovjeku do nas. Ljubav je konkretna. Krist je tu, skriven u bratu čovjeku. I trebamo ga prepoznati. Kada bratu čovjeku činim dobro, Bogu, Kristu činim dobro. Bog je tako usko mene povezao sa sobom“ istaknuo je mons. Zgrablić.
Glede zaspalih zaručnica, nadbiskup je rekao da tu grčka riječ znači nakloniti glavu prema dolje. „Mi nekad u vjeri previše okrenemo svoj pogled prema zemlji, prema dolje, ne vidimo svjetlo. Kao da spavamo pred svime što nam Bog daje, pred tim svjetlom. Kao da smo pozaspali, kao da to u nama ne djeluje“ rekao je propovjednik, potaknuvši da se probudimo, da u nama proradi plamen Božje ljubavi.
Evanđeoska riječ ‘O ponoći nasta vika’ kazuje da o ponoći nastaje novi dan. „To je slika kraja našeg života, konačnog cilja. Doći će ponoć našeg života i tada dolazi zaručnik. Smrt nije propast, kraj.
Sv. Katarina to je jako vjerovala. Da nije to vjerovala, ne bi podnijela mučeništvo. Mogla je imati lijepi život, biti supruga upravitelja cijele Aleksandrije. Ali nje izabrala to, nego je znala cilj.
Ako izgubimo pogled na cilj u našem životu, a to je život s Bogom, biti s Bogom u vječnosti, gdje su sveci, nećemo se izgubiti na putu života. Tada ćemo drugačije djelovati. Ako zaspemo, nemamo motivacije tako živjeti.
Našom smrću jedan proces našeg života je završio. Evanđelje kaže da je nastala vika, Evo zaručnika. U smrti ćemo shvatiti da nam Bog približio. Tada će Bog doći k nama. To će biti prilika za susret, da Gospodina zagrlimo, da idemo na gozbu vječne ljubavi koja nikad neće prestati. Gospodin to pripravlja onima koji ga ljube, što oko nije vidjelo i uho nije čulo. Da bismo mogli vidjeti Isusa, potrebno nam je svjetlo – to je Duh Sveti, a to su i naša dobra djela koja Gospodin vidi. To je ulje“ poručio je koadjutor Zgrablić.
Podsjetio je kako ćemo ostaviti sve materijalno na ovom svijetu, a toliko toga radimo da steknemo, idemo po sudovima, svađamo se oko materijalnoga da bi raspodijelili što će biti čija imovina, osvojili zemlju. „Ništa to neće ti koristiti. To može biti na propast. Što vrijedi ako sav svijet dobijemo, a duši svojoj naudimo? Bitno je samo dobro koje si učinio, pa i onome koji je tebi nešto nažao učinio. Tu ćeš dobiti najviše ulja, tu ćeš se pokazati kao kršćanin“ poručio je koadjutor.
Može začuditi zašto mudre djevice ludima nisu htjele dati svoga ulja. „Cijeli život činile su dobro, a na kraju nisu htjele dati malo ulja ludim djevicama, da ih spase, mislimo mi. Ta prispodoba govori nam nešto jako važno. Ima nekih stvari u našem životu koje nitko ne može učiniti umjesto nas. Nitko ne može disati umjesto tebe. Nitko ne može jesti i piti umjesto tebe. Postoje stvari koje nitko ne može učiniti umjesto mene. To ja moram učiniti sam, inače ne bih bio živ.
U tu kategoriju spada i činiti dobro, ljubiti. Nitko ne može ljubiti umjesto tebe. To je svojstvo osobe, to je naš identitet. To je bitna činjenica našeg života. Bitno je da shvatimo da je to zadatak svakoga od nas.
Nitko ne može činiti dobro i ljubiti umjesto mene, za mene. Ja to moram sam učiniti. Ako to ne činim, ne razvijam se kao osoba. Gasi se svjetiljka u mom životu, gasi se moj identitet, ono što mi Gospodin daje kao bitno – inače uništavam svoju nutrinu, ono vječno i Božje u sebi“ poručio je mons. Zgrablić.
Mudre djevice nisu bile sebične, nego pouka je ludima da idu i kupe ulje. Evanđelje nam govori: sada još imate vremena, sad je još uvijek prilika da nabavite sebi ulja. Dok ste u ovom životu, poruka je, Idite, kupite to ulje.
‘Trgovina’ gdje se kupuje to ulje je svatko tko nas treba, našu pažnju, mir, pomoć, naše lijepe riječi. To je najdragocjenije. Osobito ako nekome nisi simpatičan, učini mu dobro. Tu si najviše kršćanin. Kupuješ zlato ako takvome ne učiniš zlo, nego mu oprostiš i činiš dobro, ako mu na zlo koje ti je učinio ne uzvratiš lošim. Tu si postigao najviše ulja“ poručio je mons. Zgrablić, potaknuvši da po zagovoru sv. Katarine pazimo da ne naudimo našoj duši.
Na kraju mise, uz imendansku čestitku, mons. Zgrablić darovao je buket cvijeća novigradskoj župljanki Katarini. Novigrađani su darovali mons. Zgrabliću veliku sliku ninske crkve sv. Križa, autora novigradskog umjetnika Josipa Anzulovića.
Crkva sv. Kate izgrađena je 1393. za vrijeme bana Butka Kurjakovića, s franjevačkim samostanom Mala braća. Turci su je srušili 1571., obnovljena je 1700. g., a potres ju je srušio 1891. godine. Crkva sv. Kate 120 godina nije bila u funkciji. Nakon desetogodišnje obnove sredstvima Ministarstva kulture RH i Općine Novigrad, 25. studenog 2010. zadarski nadbiskup Želimir Puljić blagoslovio je tu obnovljenu srednjovjekovnu crkvu koja je najstarija crkva u Novigradu.
Ines Grbić
ZADAR / ŽUPANIJA
BOŽIĆNA ČESTITKA / Nadbiskup Zgrablić: “Gradimo Božji svijet mira i dobra u svojim srcima, obiteljima, na radnom mjestu i u našoj Domovini”
U nastavku donosimo božićnu čestitku zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića:
“Draga braćo i sestre!
Božić 2024. godine radosno očekujemo zbog milosnog početka Jubilejske godine koju papa Franjo svečano započinje otvaranjem Svetih vrata na bazilici sv. Petra u Rimu na Badnjak. Blagdan Isusova rođenja također je poput trajno, širom otvorenih Svetih vrata kroz koja nam se pruža veličanstveni pogled prema Božanskom Srcu iz kojeg proizlazi sigurnost naše nade da nas Bog ljubi. Iza ovih Svetih vrata Božića „Njegovo otvoreno srce nam prethodi i bezuvjetno nas čeka, ne zahtijevajući od nas ništa kako bi nas ljubilo i nudi nam svoje prijateljstvo: on nas je prvi ljubio (usp. 1 Iv 4, 10)“ (Delixit nos, br. 1). Božić nam otvara Sveta vrata kroz koja možemo proći i približiti se Srcu koje kuca za nas, doći bliže Bogu koji je postao čovjekom radi nas ljudi i radi našega spasenja (usp. simbol Vjere). Božić jest poput trajno otvorenih Svetih vrata preko kojih nam se prenosi sveta vatra Duha kojim trebamo nanovo zapaliti plamen vjere i ljubavi koji se ne gasi i nade koja ne razočarava.
Božić je snažno Božje svjedočanstvo da nas On ljubi. Upravo iz Božje ljubavi prema čovjeku, koja je očitovana u božićnom događaju, proizašla je radost da se Bog trajno nastanio među nama, da je postao Emanuel – Bog s nama, da je njegovim rođenjem započela Godina milosti Gospodnje (usp. Lk 4,19), koja se ne umanjuje prolazom dana i sati; da je svanuo novi dan Božjeg milosrđa koji ne pozna zalaza (usp. Uskrsni hvalospjev). Ovaj je Božić poseban jer se plamen nade Božje ljubavi, očitovan u Jubilejskoj godini, u nama raspiruje i vatra milosti oprosta ne gasi. „Duh Sveti je, naime, taj koji svojom trajnom prisutnošću u Crkvi putnici širi svjetlo nade u vjernicima: On ga održava poput goruće baklje koja se nikada ne gasi, kako bi davao potporu i snagu našemu životu (Spes non confundit, br. 3).
Kako možemo živjeti ovo vrijeme milosti, milosrđa, ljubavi i svijetla? Kako živjeti ovaj Božić i Jubilejsku, Svetu godinu? Kako očuvati goruću baklju Duha koji će prosvjetljavati našu nadu, do njezinog punog ostvarenja?
Ono što je u „punini vremena“ (usp. Gal 4, 4) ostvareno djelovanjem Duha Svetoga i Isusovim utjelovljenjem i rođenjem, njegovim djelom otkupljenja, sada se nastavlja po spomenu i životu Crkve i u Crkvi, djelovanjem istoga Božjega Duha. Duh Sveti je onaj koji želi iznova djelovati u našem životu, poput izvora koji daje da sve oko njega živi i raste. Važno je, stoga, da u našim životima ponovno otkrijemo djelovanje Duha Svetoga, Duha koji djeluje u svakoj osobi, svakom vremenu, cijeloj povijesti. Duh Sveti je treća Božanska Osoba po kojoj Bog sve stvara i uzdržava, Osoba koja govori jezikom ljubavi, priopćuje ljubav, stvara jedinstvo, daruje mir, zacjeljuje rane, potiče i održava nadu koje ne razočarava (usp. Rim 5, 5), osigurava novost života za kojom čeznemo.
Važno nam je, također, ovog Božića i tijekom milosne Jubilejske godine, živom vjerom prihvatiti da se Duh Sveti „razlijeva u našim srcima“ (usp. Rim 5, 5), kako bi osvježio nadu od koje i za koju živimo, kako bi nas sâm Duh vodio u novost života koji dolazi Isusovim rođenjem.
Važno je za čovjeka, svakoga čovjeka, čuti i prihvatiti Radosnu vijest koja je puna Božjega Duha (usp. 2 Tim 4, 16), koja će nam omogućiti da se zaljubimo u Boga. Ta će nam snaga ljubavi pomoći da upoznamo Isusa i oblikujemo svoje srce po Božjem Duhu i Srcu Isusovu te iz ljubavi i čistog srca crpimo snagu kako bismo mogli graditi novi svijet, novi život, život na koji nas Bog uzdiže; život dostojanstva djece Božje, novi život kojeg Božji Sin donosi na ovaj svijet. Duh će tako oblikovati i naše misli i želje kako bismo mogli imati novi i drugačiji pogled, Isusov pogled, pogled pun nade, ljubavi i milosrđa, pogled pun Boga i punine života.
Kada Duh Sveti djeluje u nama, Bog će stvoriti u našim srcima novi poredak vrijednosti u različitim područjima osobnog, obiteljskog, društvenog života, u našem radu i svakodnevnoj brizi za materijalna i vječna dobra.
U ovo vrijeme ratova i nemira koji uzimaju mnoge živote, u vremenu velikih društvenih previranja, velikih političkih podjela, beskrupuloznog sijanja mržnje i netolerancije, rastu radikalizma; u vremenu snažnih diktatura relativizma i ravnodušnosti, u promicanju `kulture smrti`; u vremenu nastajanja bezbožničke civilizacije, u sve većem rascjepu siromašnih i bogatih, u vremenu gaženja ljudskog dostojanstva i svetosti života i obitelji i tolikim drugim oblicima negativnih događanja u sadašnjem svijetu – Bog nam šalje nevino, malo Dijete, svoga Sina! Bog nam otvara Sveta vrata Srca svoga Sina, da bude naš Spasitelj, spasitelj čovječanstva, spasitelj čovjeka. Bog nam nudi novo i drugačije, pozitivno i veličanstveno. Bog nam šalje svoga Sina da naša nada bude ispunjena, vjera djelotvorna, ljubav neprolazna.
Prođimo kroz Sveta vrata Božića i Jubliejske godine, zagrlimo Isusa i primimo njegov veliki dar Duha Svetoga. Gradimo novi život, Božji svijet mira i dobra u svojim srcima, svojim obiteljima, na našem radnom mjestu, u našoj Domovini, u vremenu i prostoru u kojem živimo i djelujemo.
Čestit Vam i sretan Božić te blagoslovljena Jubilejska 2025. godina!”
+ Milan Zgrablić,
zadarski nadbiskup
ZADAR / ŽUPANIJA
DEKRET NADBISKUPA ZGRABLIĆA / Ovo su jubilejska mjesta i oprosti u jubilejskoj 2025. godini u Zadarskoj nadbiskupiji…
U nastavku donosimo DEKRET 0 JUBILEJSKIM MJESTIMA I OPROSTIMA U JUBILEJSKOJ 2025. GODINI U ZADARSKOJ NADBISKUPIJI:
Sveti Otac, papa Franjo, 9. svibnja 2024., bulom Spes non confundit, proglasio je Redoviti jubilej 2025. godine. Jubilejska godina će započeti u Rimu obredom koji će predvoditi papa Franjo i otvaranjem Svetih vrata u bazilici sv. Petra, na Badnjak, 24. prosinca 2024. godine. Prema odredbi pape Franje, na blagdan Svete Obitelji lsusa, Marije i Josipa, u nedjelju, 29. prosinca 2024. će započeti Jubilejska godina u partikularnim Crkvama, prigodnim obredom i euharistijskim slavljima u katedralama.
1. Jubilejska mjesta u Zadarskoj nadbiskupiji
Apostolska pokorničarna (AP) je 13. svibnja 2024. donijela Dekret o podjeli potpunog oprosta tijekom redovite Jubilarne 2025. godine (Dekret). Ovime, sukladno izdanom Dekretu, određujem jubilejska mjesta u Zadarskoj nadbiskupiji, gdje će vjernici za cijelo vrijeme trajanja Jubilejske godine, počevši od 29. prosinca 2024. (od otvaranja Jubilejske godine) do 28. prosinca 2025., (do zatvaranja Jubilejske godine), moći zadobiti jubilejsku milost — potpuni oprost. To su sljedeća mjesta i crkve:
katedrala sv. Stošije u Zadru,
župna crkva sv. Šime u Zadru,
samostanska crkva sv. Mihovila franjevaca trećoredaca glagoljaša u Zadru,
župna crkva sv. Anselma u Ninu,
benediktinska crkva sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu, na otoku Pašmanu.
2. Oprosti tijekom Jubilejske godine
Tijekom jubilejske godine svi ostali prethodno dodijeljeni oprosti ostaju na snazi. „Svi vjernici, koji su istinski raskajani i slobodni od svake naklonosti prema grijehu (…) koji su potaknuti duhom milosrđa i koji su tijekom Svete godine pročišćeni po sakramentu pokore i okrijepljeni svetom pričešću, molili na nakane Vrhovnog svećenika, moći će iz crkvene riznice dobiti potpuni oprost, s odrješenjem i oproštenjem od svih svojih grijeha, a koji se po izboru može primijeniti i za duše u čistilištu“ (AP, Dekret).
„Vjernici, hodočasnici nade, moći će dobiti jubilejski oprost od Svetog Oca ako pobožno hodočaste: prema bilo kojem svetom jubilejskom mjestu i tamo pobožno sudjeluju na svetoj misi (…), na obrednim misama prigodom podjele sakramenata kršćanske inicijacije ili bolesničkog pomazanja; na slavlju Službe Riječi; na Liturgiji časova (Služba čitanja, Jutarnja, Večernja); na pobožnosti križnog puta; mole krunicu na čast Blažene Djevice Marije; mole himan Akathistos; na pokorničkom slavlju koje završava pojedinačnom ispovijedi pokornika“ (AP, Dekret, Br. I.).
„Isto tako, vjernici će moći zadobiti jubilejski oprost ako pojedinačno ili u skupini pobožno posjete bilo koje jubilejsko mjesto i tamo se u prikladnom vremenu uključe u euharistijsko klanjanje i meditaciju, a koje će zaključiti s molitvom Oče naš, Ispovijest vjere u bilo kojem legitimnom obliku i zazivom Mariji, Majci Božjoj“ (AP, Dekret, Br. II).
„lstinski raskajani vjernici koji iz ozbiljnih razloga neće moći sudjelovati u svečanim slavljima, hodočašćima i pobožnim pohodima (kao što su, prije svega, klauzurne redovnice i redovnici, starije osobe, bolesnici, zatvorenici, kao i oni koji u bolnici ili na drugim mjestima stalno skrbe o bolesnicima) će dobiti jubilejski oprost pod istim uvjetima ako, sjedinjeni u duhu s prisutnim vjernicima, osobito u trenucima u kojima se riječi Vrhovnog svećenika ili dijecezanskog biskupa prenose putem sredstava komunikacije, izmole Oče naš, Ispovijest vjere u bilo kojem obliku u svom domu ili gdje god se nalazili (npr. u samostanskoj kapeli, bolnici, staračkom domu, zatvoru…) i druge odobrene molitve u skladu sa svrhom Svete godine, prinoseći svoje patnje ili teškoće svojih života“ (AP, Dekret, Br. II).
„Nadalje, vjernici će moći dobiti jubilejski oprost ako pobožno sudjeluju u pučkim misijama, duhovnim vježbama ili tečajevima o tekstovima Drugoga vatikanskog sabora i Katekizmu Katoličke Crkve, koji bi se, po volji Svetoga Oca, trebali održavati u crkvama ili drugim prikladnim mjestima“ (AP, Dekret, Br. III).
Vjernici koji su učinili djelo milosrđa u korist duša u čistilištu, ako pristupe sakramentu pričesti unutar euharistijskog slavlja drugi put u istom danu, moći će dobiti potpuni oprost dva puta toga istog dana, a može se primijeniti samo za pokojne.
Potpuni oprost je na osobiti način povezan s djelima milosrđa i pokore, koji svjedoče o pouzdanom obraćenju.
„Također, vjernici će moći dobiti jubilarni oprost ako u primjereno vrijeme posjete svoju braću i sestre koji su u potrebi ili teškoćama (bolesnici, zatvorenici, usamljene starije osobe, invalidi…), hodočasteći tako prema Kristu koji je prisutan u njima (v. Mt 25,34-36). Pridržavajući se duhovnih, sakramentalnih i molitvenih uvjeta, vjernici će sigurno moći ponavljati takve posjete tijekom Svete godine i tako će svaki puta, pa čak i svakodnevno, dobiti potpuni oprost.
Jubilejski potpuni oprost može se postići i kroz inicijative koje na konkretan i velikodušan način provode pokornički duh koji je poput duše Jubileja. Tu se posebno misli na ponovno otkrivanje vrijednosti petka: uzdržavanjem, barem na jedan dan, od uzaludnih aktivnosti (stvarnih ili virtualnih, prenošenih putem medija i društvenih mreža), od suvišne konzumacije (primjerice..), kao i izdvajanjem novčanih iznosa za siromašne, podupiranjem vjerskih ili društvenih aktivnosti, osobito u korist obrane i zaštite te kvalitete života u svim njegovim fazama, napuštene djece, mladih ljudi u poteškoćama, starijih Ijudi u potrebi ili usamljenih, migranata iz različitih zemalja…, posvećujući tako prikladan dio svog slobodnog vremena dobrovoljnim aktivnostima, u korist zajednice ili drugim oblicima zalaganja“ (AP, Dekret, Br. III).
3. Poziv i poticaj svećenicima i pastoralnim djelatnicima
Pozivam sve svećenike „da velikodušnom dostupnošću i predanošću vjernicima pruže najširu mogućnost korištenja sredstva spasenja na način da se objavi vrijeme kada se može pristupiti ispovijedi i pokorničkim slavljima“ (AP, Dekret, Br. III.). Podsjećam svećenike, ovisno o mogućnostima, u skladu s motuproprijem Misericordia Dei, da imaju pastoralnu mogućnost ispovijedanja i tijekom slavlja svete mise.
Potičem svećenike i sve uključene u pastoral Nadbiskupije da se pobrinu za jasno objašnjavanje vjernicima ovdje navedenih odredbi i načela za posvećenje vjernika.
Neka nam Jubilejska godina bude milosno vrijeme raspirivanja kršćanske nade koja ne razočarava i zadobivanja jubilejske milosti oprosta koja nas čvršće u Ijubavi sjedinjuje s Bogom, bližnjima i s našim dragim pokojnicima.
Zadar, na spomendan sv. Ivana od Križa, 14. prosinca 2024. Broj: 1249/2024.
ZADAR / ŽUPANIJA
SA SVEUČILIŠTA U ZADRU: Objavljeni konačni rezultati natječaja za dodjelu stipendija!
Sveučilište u Zadru objavljuje konačne rezultate natječaja za dodjelu stipendija.
Možete ih pregledati na donjim linkovima:
Konačni rezultati Natječaja za dodjelu stipendija izvrsnim redovitim studentima
Konačni rezultati Natječaja za dodjelu stipendija studentima aktivnim sportašima
-
ZADAR / ŽUPANIJA5 dana prije
DR. SORIĆ VODIO RADIONICU U OB / Zadarska Urologija potvrdila se kao centar izvrsnosti urološke laparoskopije
-
ZADAR / ŽUPANIJA1 dan prije
USUSRET BOŽIĆU / Evo kako u nedjelju rade trgovine u Zadru…
-
Svijet4 dana prije
Opasni virus se vratio, pronađen je u otpadnim vodama europskih zemalja: Evo što su idući koraci
-
Hrvatska4 dana prije
VIDEO / Kod Istre snimljena posebna vrsta morskog psa