Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

PREDSTAVLJENA KNJIGA “SVITANJA I SMIRAJI ARBANASA” Bilosnić: “Šime Dešpalj je bio posljednji zadarski romantičar”

Objavljeno

-

U večernjim satima, u ponedjeljak 8. svibnja 2023. godine, u Gradskoj loži Narodnog muzeja Zadar, ispunjenoj mnogobrojnom publikom, uzvanicima iz Zadra i Prištine, predstavljena je dvojezična knjiga pjesama Svitanja i smiraji Arbanasa / Agimet të parabromjet te Arbëneshit poznatog zadarskoga glazbenika i pisca Šime Dešpalja (1987. – 1981.)

Knjiga je izvorno objavljena na govoru mjesta Arbanasi u Prištini, davnih sedamdesetih godina prošloga stoljeća, da bi sad u prepjevu dr. sc. Maximiljane Barančić na hrvatski jezik, bilo obznanjena i u rodnome Zadru Šime Dešpalja.

U predstavljanju knjige uz prevoditeljicu Maximilijanu Barančić sudjelovali su akademik dr. sc. August Kovačec, prof. emeritus, čiju je recenziju pročitala glumica Gabrijela Meštrović Maštruko, voditeljica programa, a o knjizi je govorio i književnik Tomislav Marijan Bilosnić.

U programu predstavljanja zbirke sudjelovala je i violončelistica Paola Genovese, te polaznice tečaja arbanaškog jezika Antea Ćosič, Emanuela Ćosić, Ena Kanjer, Agata Karuc i Nida Ninić.

Kroz pjesništvo barda Šime Dešpalja, iz čije obitelji potječu i svjetski poznati glazbenici Pavao, Valter i Maja Dešpalj, zadarska književna publika imala je prilike vratiti se u već daleke zadarske dane kada su Zadar i Arbanasi bili još odvojena dva susjedno naseljena mjesta.

DEŠPALJ, Šime, glazbenik i pisac (Arbanasi kraj Zadra, 16. II. 1897 — Zadar, 16. I. 1981). Školovao se 1912–15. u zadarskoj Preparandiji, gdje je stekao i glazbenu naobrazbu, učeći u F. Lederera (glasovir, harmonija), F. Spade (violina), J. Chládeka (dirigiranje, instrumentacija) i K. Mohra (kontrapunkt). Za I. svjetskog rata prekinuo školovanje zbog odlaska na ratište (1915–18). Po povratku u Zadar nastavio u Lederera učiti privatno te počeo skladati i dirigirati pjevačkim zborom i trubljačkim sastavom. Prebjegavši 1921. u Jugoslaviju, djelovao je do 1943. u Hvaru, Rabu, Pagu i Blatu na Korčuli kao organizator glazbenog života, dirigent, skladatelj i pedagog. U Hvaru je sastavio mali orkestar i ženski tamburaški zbor, u Rabu vodio puhačku glazbu i ženski pjevački zbor, u Pagu utemeljio i vodio gradsku puhačku glazbu, a u Blatu osnovao i vodio orkestar Glazbenog društva te u sklopu Seljačke sloge mješoviti zbor i puhačku glazbu koju je uzdigao među najbolje ansamble te vrste u Dalmaciji. God. 1943. postao je umjetničkim voditeljem partizanske kulturno-umjetničke grupe dubrovačkog okruga, a 1944/45. dirigentom orkestra Okružnog kazališta u Dubrovniku. Vrativši se 1945. u Zadar, postavljen je za voditelja Narodnoga kazališta, u kojemu je reorganizirao glumački ansambl te utemeljio i vodio pjevački zbor i orkestar. Od 1946. do 1973. posvetio se pedagoškom radu i predavao je u zadarskoj Muzičkoj školi teoriju glazbe i gudaća glazbala te osnovao i vodio školski pjevački zbor i orkestar; istodobno je u Klasičnoj gimnaziji 1946/47. nastavnik glazbenog odgoja te pokretač mješovitoga pjevačkog zbora, a od 1947. predaje i u Učiteljskoj školi teoriju glazbe i didaktiku te osniva i vodi veliki tamburaški zbor. Uz to je bio organizator i dirigent zadarskoga Centralnog omladinskog pjevačkog zbora (1946), zatim mješovitog zbora Filozofskog fakulteta te od 1951. mješovitog zbora Kulturno-prosvjetnog društva »Arbanasi« s kojim je ostvario zapažene nastupe. — Skladao je djela za gudački orkestar (Moba, Ples tratinčice), za puhački orkestar (Paško kolo, Svečana koračnica), za zbor (Leni, Procvao je cvijet, Kolo, Žetva), za glas i gudaća glazbala (Romanca Ariosta) te za glas i glasovir (Uspavanka). Ostavio je nedovršenom operu Vana. Šest njegovih zbornih pjesama objelodanjeno je u zbirci Këngë shqiptare (Priština 1973). Svoj skladateljski izraz razvio je oslanjajući se na folklor. Pisao je pjesme i pripovijetke na govoru zadarskih Arbanasa.
DJELA: Tregine Arbëneske (proza). Priština 1966. — Agimet e parabrasnjet të Arbëneshit (pjesme). Priština 1968. — E vërteta (pjesme). Priština 1972.

LIT.: (D. M.): Sahranjen Šime Dešpalj. Vjesnik, 42(1981) 25. I. — R. Munishi: Harmonizim Koral i Këngës popullore. Rilindja, 1983, 24. IX, str. 11.
Ivona Ajanović-Malinar, Hrvatski biografski leksikon.

Piše: Tomislav Marijan Bilosnić

POSLJEDNJI ZADARSKI ROMANTIČAR

Šime Dešpalj: Svitanja i smiraji Arbanasa / Agimet të parabromjet te Arbëneshit, Zadar, 2023.

Čitajući stihove staroga arbanaškog barda Šime Dešpalja javljaju mi se davne mladenačke slike (mjesto moje voljeno / sa starim Zadrom sljubljeno) ili (Danju i noću / ulicama / i gradom usamljen / lutam); doba kada sam tog usamljenog i ponosnoga gospodina susretao na arbanaškim ulicama. Lijepo je danas vratiti se Dešpaljevoj lirici, kad možda neupućenima mogu izgledati naivne njegove emocije (Te bijele kapljice / na tvojoj latici / da li su to suze?), koje izviru iz stihova maestra koji je kao glazbenik jako dobro znao kako je harmonično samo ono što je jednostavno (Vedrina se nebom razlije / oblaka ni daška vjetra, / nigdje nije, / a sunce poput ognja grije), a duboko ono što je istinito (Nije to muha, tata! / Ti plačeš!).

Sažetak konačnih životnih istina u lirici maestra Šime Dešpalja, nalazimo u izboru jednostavnih riječi i ritmu tradicionalnog izraza (Negdje daleko / zvon ovaca / se čuje, / i zvuk frule / odjekuje…), zato bih kazao i da je prevodilački pothvat presmion i zahtjevan; nije lako da jedan arhaičan jezik, pa i specifičnost njegova govora, na isti način odjekne u ruhu drugog jezika, poglavito kada danas gotovo i ne poznajemo probleme o kojima Dešpalj piše (Spavaj, o sine, / sine, spavaj, / u kolijevku tuđu / su te stavili).

Teme ovih pjesama prije svega su sami Arbanasi u najširem značenju, arbanaški toponimi, društvene, egzistencijalne, socijalne i prirodne prilike i pojave, radovi u polju, godišnja doba, ljubav, samoća, ljudi, susreti, bliske osobe i osobne ispovijesti, s posebnim ciklusom pjesama posvećenih djeci. Zbirka je podijeljena u cikluse: Svitanja i smiraji Arbanasa, Proljeće, Ljeto, Jesen, Zima, Ljubav i Djeca.  Sve kazano idilično, oblikovano i izvedeno dosljedno (U sutonu neba grimizne i zlatne boje).

Književni opus Šime Dešpalja do sad je bio nepoznat na hrvatskom jeziku, a time i zanemaren, iako je riječ o zadarskom umjetničkom bardu, čija je obitelj ime grada pronijela svjetskim umjetničkim obzorima. U zadarskom književnom krugu, Dešpaljev opus nije istražen, klasificiran, dosada preveden, o njemu kao pjesniku gotovo ništa nije napisano, izim nekoliko notica u lokalnim novinama u doba objave ovih pjesama u Prištini. Dešpaljeva poezija tako je ostala u sjeni glazbe.

A u Dešpaljevoj lirici sve je tako tiho, nježno i čisto, gotovo nevino (Oh, zar ne vidite, / da bih je razveselio, / ovu lutku / sam joj kupio), pa za tumačenje biti ovih stihova i njihovih ideja i ne treba nam nikakvo mudroslovlje, jer s njima se komunicira jednostavno idući tragom njihova iskustva. Izričaj čist kao izvorska voda (O, fontano, / poput orgulja / veseljem i pjesmom / ispjevana ti si, /  pjesme one sada gdje su, / a prijatelji moji / nigdje nisu?) Misli i osjećaji zrcale se u jeziku do kraja jasno, sve je višestruko imenovano, označeno i objašnjeno: antropologija (Pored ognjišta / sjedosmo / i djedovu riječ / slušasmo…), folklor (Pastir se veseli / na fruli dok svira / pod kruškom, šljivom ili jabukom / u cvatu, nema mira.), duševnost (Ujutro rano ustanem / kako bih cvijet ugledao, / razveselio se i da ne usahne / sam ga zalio.),  egzistencijalno (Čopor pasa, sinko, /kruh je pojeo), refleksivno (U zlatu i purpuru / nebo se / oblači /čekajući vrijeme / kada će sunce / izaći), psihološki (U sobi mojoj / prepunoj misli, / i mojih uzdaha / veselih, / žalosnih, / ljutih, / i očajnih…). Pjesničke riječi birane su po osjetilnom principu i izravnog su izražaja, sam lirski proplamsaj otkriva nam se vrlo često u dijaloškom obliku, neposrednost poruka odčitava se bez ostatka, dijeleći dobro od zla, lijepo od ružnoga. Savršeno direktnim prosudbama Dešpalj je svojim stihovima nastojao pokazati kako je sve u njegovoj lirici doživljeno i proživljeno kao zbiljnost.

Metafora i simboli u Dešpaljevom jeziku izviru upravo iz duha arbanaškoga govora, pa bi njihova uža i šira značenja, valjalo tumačiti posebnim rječnikom, što je to u ovome slučaju filološki i lingvistički, a nerijetko i semantički problem, tim više što se ravnomjerno izmjenjuju  dionice čistih sentenci s vrlo razigranim lirskim ushitima. Pjesnik je svjestan kako bez simbolike i metaforike, poezija jednostavno ne jedri, pa je  Dešpaljeva lirika, slikovito kazano,  poput kakve jedrilice koja plovi zadarskim kanalom.

Polazeći od činjenice kako se metafora „tvori od dviju različitih stvari“ pjesnici nerijetko pribjegavaju napregnutosti, hermetičkim strukturama i sličnim mislilačkim pothvatima, međutim, kod Dešpalja metafora izvire spontano iz slijeda beskonačnih mogućnosti, podređena mašti i jeziku, skrivenim slikama koje (paradoksalno) teško zamjećujemo upravo zato što nam izgledaju poznate. Dešpalj kao pjesnik osjeća da metaforu ne treba tražiti, jer se ista krije u svakoj riječi, poglavito u istini da svaka riječ mijenja i simboličko i metaforičko značenje u ovisnosti o drugoj riječi s kojom se našla u „zajedništvu“; kada se položaj istih riječi mijenja u tekstu, mijenja se i  predodžba pjesme.

Možemo reći kako je Dešpalj pisao svjetovnu liriku okrenutu naizgled malim, običnim temama, slikama i glazbi, gdje se svaka istina izražava jednostavno i bez napora, u suodnosu s iskrenom inspiracijom; pjesnik je prije svega razumljiv i sadržajem i smislom, a to je mogao samo onaj koji je pišući mislio i na glazbu. Sloboda kretanja i gipkost riječi, suglasje i sugestivnost izrečenog bez suvišnih riječi, ostvarilo se do kraja u ovom elegičnom pjevanju osobnog senzibiliteta. Muzikalnost nadasve („Glazba iznad svega“, kako je savjetovao Verlaine), koja inzistira na sažetosti i misli i stiha poezije namijenjene i pjevanju i recitiranju, kakvu danas susrećemo na novim  medijima.

Kao lahor vijore Dešpaljevi stihovi. Ponovimo, ova je lirika velika koliko je čista, i zacijelo pripada prostoru nevinost i kristalizacije (Od jutra rana / sve do večeri kasne / pjesma se čuje, / veselje / i radost / našim vinogradom odjekuje). Govor je stvaran i sveobuhvatan (Kiša je padala pomalo, / a negdje daleko /  jedno dijete / je plakalo…). Izmjenjuju se romantičarske i impresionističke slike (pahuljice lete i lepršaju / kao djevice kad plešu u blizini). Pjesnik je za tren zabavljen i  mikrokozmosom svijeta (Snijeg je prekrio i zabijelio / Velebit. / Nebo je vedro, / i sunce život daje). On je promatrač i tumač, govori o poznatom i prisnom, harmonično i smireno, uvijek s punim zanosom. Bjelodana je ozarenost neposrednošću, Dešpaljevo lirsko disanje je kristalno, monološki  intimno, raskošno u škrtosti, iako je (i kad je) riječ o arhajskim trenutcima čijem je nestajanju pjesnik svjedokom.  

Zbirka Dešpaljevih pjesama zahvaljujući Maximiljani Barančić prvi puta ugledava svjetlo na hrvatskom jeziku, postajući tako i zadarskom i hrvatskom književnom baštinom. I iz prepjeva je razvidno koliko su pjesnikove riječi pune nježnosti, moglo bi se reći, pukog izljeva osjećaja (Lina! /  Poljupcem te želim upiti, / i u ljubavi našoj / s tobom se rastopiti!). Sve je pisano dobrohotno s vjerom (O majko! / Čekaš li me / i ove noći, / plačući / i krunicu moleći?). Dešpalja nisu zanimala estetička i filozofijska istraživanja, koliko izvrstan osjećaj za ritam.

Valja nam znati da su pjesme nastale prije pedeset, šezdeset godina, i vremenski slijed bitan je za razumijevanje ovih pjesama, pa i njihova ocjena podliježe upravo tom vremenu. Isto je tako razvidno kako su pjesme nastajale u prigodnim prigodama i s izrazitom namjerom objašnjenja arbanaškog načina života u svjetlu novonastale etničke kolonije na rubu grada Zadra. Konačno, vjerujem da je to i bio vrlo opravdani Dešpaljev razlog da pjesme napiše u izvorniku, na arbanaškom govoru koji se i ne drži albanskih jezičnih standarda. 

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

DANAS SVEČANO U SV. ŠIME / Zadarska crkva prvotno je bila posvećena sv. Stjepanu prvomučeniku

Objavljeno

-

By

Danas, na blagdan sv. Stjepana, svečano misno slavlje u crkvi sv. Šime u Zadru u 18 sati predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Crkva sv. Šime prvotno je bila posvećena sv. Stjepanu prvomučeniku, dok u nju bilo preneseno tijelo sv. Šime 1632. g., iz crkve Svete Marije Velike.

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(VIDEO) PROJEKT TEŽAK 600 TISUĆA EURA / Započela izgradnja parka uz prometnicu Kažimira Zankija od Puta Bokanjca do Žmirića

Objavljeno

-

By

Grad Zadar započeo je s provedbom projekta ”Izgradnja parka uz prometnicu Kažimira Zankija od Puta Bokanjca do Žmirića u Zadru” za kojeg je odobreno financiranje u iznosu od 100 % opravdanih troškova odnosno 568.793,04 eura, a sukladno provedenom Pozivu na dodjelu bespovratnih sredstava ”Pilot projekt razvoja zelene infrastrukture i/ili kružnog gospodarenja prostorom i zgradama”.

Projekt provodi UO za prostorno uređenje i graditeljstvo, a financira se iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026..

Cilj projekta je doprinos razvoju zelene infrastrukture, održivom razvoju i dekarbonizaciji te zdravlju i poboljšanju kvalitete života građana.

U okviru projekta će se trenutno zapušteni prostor s postojećom šumom urediti u gradski park koji će biti sportsko – rekreacijska zona s nizom sadržaja za aktivni boravak u prirodi, igru i rekreaciju, edukaciju, te za odmor uz meditacjiu, čitanje i slične aktivnosti.

Do sada su u okviru projekta izgrađene kružne pješačke/trim staze duž cijelog obuhvata, poprečne Fitness staze sa spravama za trim/trail vježbe, dva polja vježbališta za odrasle sa spravama za vježbanje, dječje igralište, skejt/roller rampa amfiteatralnog oblika i prostor za sjedenje i druženje različitih grupa, za što je već uplaćen odobreni iznos opravdanih troškova u iznosu od 482.477,97 eura, a u sljedećoj godini predviđena je sadnja stabala i grmova.

Nove zelene površine imat će posađene autohtone vrste, a planira se sadnja 205 novih stabala i 200 grmova.

Na mjestima koja će služiti kao dio za odmor uz meditaciju projektirani su mirisni vrtovi ukrasnog i ljekovitog mediteranskog grmovitog bilja (lavanda, lovor, mirta, buhač, smilje, kadulja, mravinac, ružmarin, menta, citrusne trave, origano….) pogodnog za oprašivače, a postavit će se i 20 kućica za ptice, sve u svrhu poboljšanja bioraznolikosti.

Ukupna vrijednost projekta iznosi 604.373,16 EUR i osim navedenih aktivnosti uključuje i izradu projekta krajobraznog uređenja i sustava za navodnjavanje, upravljanje projektom i administraciju te promidžbu i vidljivost projekta, a njegov završetak je predviđen najkasnije do 30. lipnja 2026. godine.

Obuhvat zahvata uređenja parka iznosi 11.485 m2, a sveukupna površina zelenih površina u obuhvatu projekta iznosit će cca 2.000,00 m2.

Projektom je predviđena primjena više različitih mjera čiji će sinergijski učinak osigurati: smanjenje negativnih utjecaja klimatskih promjena, smanjenje rizika od klimatskih promjena, smanjenje emisija CO2, poboljšanje bioraznolikosti u urbanom području, brojne benefite za građane svih dobnih skupina koji imaju izravan utjecaj na zdravlje (rekreacija, odmor i meditacija, zabava i dr.), međugeneracijsku suradnju i druženje, s ciljem doprinosa razvoju zelene infrastrukture, održivom razvoju i dekarbonizaciji te zdravlju i poboljšanju kvalitete života građana.

Završetkom projekta građani će dobiti novi park s autohtonim zelenilom prilagođen potrebama svakog pojedinca i dobne skupine uz poštivanje prirode i životinja primjenom prirodnih rješenja (korištenje prirodnih materijala i dr.), kao i zaštitni pojas zelenila prema prometnicama koji će štititi okolna naselja od štetnog utjecaja vozila (ispušnih plinova, buke).

Grad Zadar planira i dalje provoditi projekte ozelenjavanja pa je tako u pripremi faza II. ovog projekta gdje će se susjedna površina također ozeleniti i pretvoriti u park.

Na sljedećem linku možete pogledati vizualizaciju parka odnosno skejt rampe koja je dio istog:

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA IZ KATEDRALE / Nadbiskup Zgrablić predvodio božićnu misu

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Na svetkovinu Božića, u srijedu, 25. prosinca, svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Propovijed nadbiskupa Zgrablića donosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre!

Na pragu otvaranja Jubilejske, Svete godine u našoj mjesnoj Crkvi koju ćemo, milošću Božjom, svečano započeti sljedeću nedjelju, na blagdan Svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa, radosno slavimo veliki događaj Isusova rođenja.

Radostan vam i blagoslovljen Božić!

„K svojima dođe“ (Iv 1, 11), kaže nam sv. Ivan. „Njegov smo narod“… Mi smo njegovi, ne u tom smislu da smo njegove sluge, jer je Isus sâm rekao: „Više vas  ne zovem slugama“ (Iv 15, 15). On nam svojim utjelovljenjem, rođenjem i djelom otkupljenja nudi svoje prijateljstvo. „Vas sam nazvao prijateljima, jer vam pripoćih sve što sam čuo od Oca svoga“ (Iv 15, 15). „On nam nudi uzajamno prijateljstvo,“ zapisat će papa Franjo u svojoj posljednjoj enciklici Dilexit nos – Ljubio nas je. „Došao je k nama prevladavši sve udaljenosti, postao nama blizak poput najjednostavnijih i najsvakodnevnijih stvari našeg postojanja. On se nazvao drugim imenom, zove se Emanuel – `Bog s nama` – Bog blizak našem životu, koji živi među nama. Sin Božji se utjelovio i `oplijenio` samoga sebe, `uzevši lik sluge`“ (Fil 2 , 7). (Dilexit nos, 34).

Božić je snažno svjedočanstvo o Božjoj naklonosti prama čovjeku, o Božjoj ljubavi i zauzetosti za nas. Isusovim rođenjem započela je godina milosti Gospodnje (usp. Lk 4, 19), koja se mjeri i umanjuje protekom vremena. Isusovim rođenjem „pohodilo nas je mlado sunce s visine“ (Lk 1, 78) i obasjalo sve dane našega postojanja, svanuo je novi dan Božjeg milosrđa koji ne pozna zalaza (usp. Uskrsni hvalospjev). Ovaj je Božić poseban jer se plamen nade Božje ljubavi u našim srcima, očitovan u Jubilejskoj godini, raspiruje milošću oprosta, koja nas snažno utvrđuje u Božjoj blizini i svetosti.

Isusovim utjelovljenjem i rođenjem, Bog po Duhu Svetom zahvaća u ovaj svijet, a njegovo se djelo nastavlja i u naše vrijeme i u našim životima. „Duh Sveti je, naime, taj“, podsjeća papa Franjo u Buli najave Jubilejske 2025. godine `Nada ne razočarava` „ koji svojom trajnom prisutnošću u Crkvi putnici širi svjetlo nade u vjernicima: On ga održava poput goruće baklje koja se nikada ne gasi, kako bi davao potporu i snagu našem životu (Spes non confundit, 3).

Način na koji nam Bog iskazuje svoju naklonost, blizinu i ljubav očituje se  u rođenju njegovog Sina i njegovom djelu koje nije izraženo riječima.

Opisujući ljudsku i božansku ljubav Srca Isusova, srca koje simbolički označava središte i bît postojanja, papa Franjo piše: Isus „uvijek traži čovjeka, blizu mu je, uvijek je spreman za susret. Možemo ga razumjeti kada se zaustavlja na zdencu i razgovara sa Samarijankom koja dolazi zahvatiti vode (usp. Iv 4, 5 -7). Promatramo ga kako se sastaje noću s Nikodemom, koji se bojao da ga drugi ne vide kako dolazi k njemu (usp. Iv 3, 1 – 2). Divimo mu se dok mu, ne mareći što će drugi reći, javna grešnica pere noge (usp. Lk 7, 36 – 50); kada kaže ženi preljubnici oči u oči: `Ni ja te ne osuđujem` (usp. Iv 8, 11); ili kada se susreće s ravnodušnošću svojih učenika prema slijepcu na ulici i s ljubavlju mu govori: `Što hoćeš da ti učinim?` (Mk 10, 51). Krist nam pokazuje kako nam je Bog blizu, kako suosjeća s nama, kako je nježan prema nama“ (Dilext nos, 35). Isus s bolesnicima postupa s posebnom pažnjom i nježnošću: pruža ruku i dotače se gubavca (Mt 8, 3); Petrovoj punici dotiče ruku i ozdravlja je (Mt 8, 15); slijepcima prstima dodiruje oči (usp. Mt 9, 29); uzetome na nosiljci kaže: „Hrabro sinko!“ (Mt 9, 2), ženi koja dvanaest godina boluje od krvarenja kaže: „Hrabro kćeri!“ (Mt 9, 22). Petru koji nije imao povjerenja dok je dolazio k učenicima po moru, kad je počeo tonuti pruža ruku, „dohvati ga i kaže mu: … Zašto si posumnjao?“ (Mt 14, 31).

Stoga nas papa Franjo poziva, svakoga osobno: „Ne boj se. Pusti ga da ti se približi, neka sjedne pored tebe. Možemo ne imati povjerenja u mnoge osobe, ali ne i u njega. I ne prestani imati povjerenja zbog svojih grijeha. I sjeti se kako su mnogu grešnici sjeli za stol s njime (usp. Mt 9, 10) i kako se nad nikim od njih nije sablaznio. Vjerski vođe optuživali su ga da jede i pije s grešnicima (usp. Mt 11, 19). Kada su farizeji kritizirali ovu njegovu blizinu s osobama koje su smatrali nižeg reda ili grešnicima, Isus im je rekao: `Milosrđe mi je milo, a ne žrtva`“ (Mt 9, 13). (Dilexit nos, 37).

„Taj isti Isus čeka tebe“, nastavlja Papa, „kako bi prosvijetlio tvoje postojanje, kako bi te uzdigao, kako bi te ispunio svojom snagom. Rekao je svojim učenicima: `Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti` (Iv 14, 18 – 19). On uvijek pronađe načina da nam se objavi u životu, kako bi ga mogao susresti“ (Dilexit nos, 38).

Ono što je u „punini vremena“ (usp. Gal 4, 4) ostvareno djelovanjem Duha Svetoga u Isusovu životu, od njegovog začeća i utjelovljenja, uskrsnuća i duhovskog događaja na Pedesetnicu, sada se nastavlja u Crkvi i po Crkvi, Isusovu mističnom Tijelu,  po istom Duhu Svetom kojeg nam je On obećao i poslao.

Što nam je činiti, pitamo se promatrajući Božja djela? Kako odgovoriti na ovu Božju inicijativu ponude ljubavi? Kako živjeti Božić, a da to ne bude samo jedan dan, samo tradicija bogatog stola, privlačnost privremenog blještavila svjetla i ukrasa, vrijeme primanja i davanja poklona, vrijeme međusobne solidarnosti, već da to bude događaj vjere, duha i srca, bogatstvo od kojeg se trajno ispunja naša duša mirom, a srce radošću?

Važno je za čovjeka, svakoga čovjeka, čuti i prihvatiti Radosnu vijest koja je puna Božjega Duha (usp. 2 Tim 4, 16), koja će nam omogućiti da se zaljubimo u Boga. Važno je pogled uzdignuti prema nebu, kako se ne bismo izgubili u samo ovozemaljskim brigama. Ta će nam snaga ljubavi pomoći da upoznamo Isusa i oblikujemo svoje srce po Božjem Duhu i Srcu Isusovu te iz ljubavi i čistog srca crpimo snagu kako bismo mogli graditi novi svijet, novi život, život na koji nas Bog uzdiže; život dostojanstva djece Božje, novi život kojeg Božji Sin donosi na ovaj svijet. Duh će tako oblikovati i naše misli i želje, kako bismo mogli imati novi i drugačiji pogled, Isusov pogled, pogled pun nade, ljubavi i milosrđa, pogled pun Boga i punine života. Dodir s božanskim će stvoriti u nama ljestvicu vrijednosti po kojoj ćemo se sve više uzdizati do konačnog smisla i cilja našega života; ljestvicu vrijednosti po kojoj ćemo uspostavljati moralni red koji je duboko urezan u našu narav; ljestvicu vrijednosti koja će nas činiti istinskom djecom Božjom.

Dio smo mentaliteta svijeta koji snažno utječe na ljestvicu ljudskih vrijednosti i vrlina. Ovaj mentalitet svijeta koji se nameće, papa Benedikt XVI. naziva „diktaturom relativizma“ ili, kako je još možemo nazvati, „diktatura tolerancije“. Nitko ne želi osporiti činjenicu da je tolerancija vrlina i nitko ne želi podržati netoleranciju. Međutim, postoji snažna potreba za redom vrlina. Tolerancija se prečesto pogrešno zamjenjuje s ljubavlju prema drugome bez obzira na istinu, a ljubavi nema bez istine, pa tako ni tolerancije. Istina nije relativna, nego Utjelovljena Riječ Božja, Isus – Sin Božji.

„Imati jasnu vjeru, prema Vjerovanju Crkve, često se označava kao fundamentalizam. Dok se relativizam, odnosno prepustiti se `svakom vjetru doktrine amo – tamo`, čini jedinim stavom aktualnim u današnjem vremenu. Uspostavlja se diktatura relativizma koja ništa ne priznaje kao konačno i koja kao krajnje mjerilo ostavlja samo sebe i svoje želje”. (Benedikt XVI., Homilija, 18. travnja 2005.). Relativizam tako postavlja sebe kao posljednju mjeru svoga ega, svojih želja, svoga mišljenja i takvim stavom osoba sebi gradi zatvor unutar vlastitog postojanja. Stavimo li našim životom Boga na početak naših vrijednosti i vrlina, prihvatimo li Isusa kao Put, Istinu i Život, kao Vrata kroz koja prolazimo do Istine, bit ćemo dionici Istine koja oslobađa, dio slave Božje i mira kojeg Isus donosi svojim rođenjem, kako pjevaju anđeli u noći Isusova rođenja.

Papa Franjo će kao problem mentaliteta naših dana dodati i „diktaturu ravnodušnosti“. “Pazite, pazite, bolest ravnodušnosti opasnija je od raka”, upozorit će papa Franjo mlade. „Ako se preispitamo – svi smo mi pod utjecajem te sebične kulture. Dakle, potrebno je djelovati, pa i vi možete početi radeći na svojoj izgradnji… Bratstvo se ne može improvizirati, niti graditi samo na emocijama, sloganima i događajima… Ne, bratstvo je djelo koje svaka osoba čini na sebi zajedno s Gospodinom, s Duhom Svetim, koji stvara sklad između različitosti.“ (Papa Franjo, 29. 10. 2022.).

Braćo i sestre!

Ponuda zajedništva prijateljstva i ljubavi koju Bog pred nas stavlja Isusovim rođenjem snažan je izazov i poziv svakome od nas da  budemo odgovorni Isusovi učenici i vjerodostojni svjedoci njegove blizine.

Jubilejska 2025. godina koje je pred nama neka nam pomogne ostvariti ovu blizinu zajedništva s Bogom i međusobno.

Zagovor Blažene Djevice Marije i naših zaštitnika neka nam u tome pomogne.

Još jednom svima, od srca, sretan i blagoslovljen Božić!

mons. Milan Zgrablić,

zadarski nadbiskup

Foto: I. Grbić

 
Nastavi čitati

U trendu