Svijet
Izrael i Hezbolah jure prema totalnom ratu. “Katastrofa, ali nema druge opcije”
Od listopada 2023. godine zapadni dužnosnici rade na sprječavanju eskalacije rata u Gazi i njegova prelijevanja u otvoreni sukob između Izraela i libanonskog proiranskog pokreta Hezbollah. Unatoč nastojanjima i oštrim upozorenjima, rizik od širenja regionalnog sukoba sada raste iz sata u sat, što je potaknulo Amosa Hochsteina, posebnog izaslanika američkog predsjednika Joa Bidena, da tijekom posjeta Jeruzalemu i Bejrutu ovog tjedna ukaže na opasnost od izbijanja sukoba, piše BBC.
Otvoreni rat između Izraela i Hezbollaha bio bi poguban za sve strane i potresao bi cijelu regiju. Mogli bi doći do narušavanje krhkog procesa normalizacije pod vodstvom SAD-a, usmjerenog na poboljšane odnosa između Izraela i njegovih arapskih susjeda. Štoviše, rat punih razmjera vjerojatno bi uključio Iran otvorenije nego što je to bio slučaj tijekom krvavih ratova vođenih između Izraela i Hezbollaha 1996. i 2006. godine.
Koliko će dugo Izrael ostati suzdržan?
To je bila poruka koju je Iran poslao u travnju kada je podržao svoje regionalne saveznike i izravno napao Izrael s vlastitog teritorija, što se desetljećima smatralo nezamislivim. No, hoće li izraelski čelnici uslijed rastućeg pritiska domaće javnosti da se obračunaju s Hezbollahom i dalje slušati pozive Washingtona na suzdržanost?
Otkako je Izrael prije osam mjeseci zbog napada Hamasa od 7. listopada prošle godine pokrenuo odmazdu u Gazi, Hezbollah i Izraelske obrambene snage (IDF) vode prekogranične sukobe. Međutim, ipak su ostali ispod praga otvorenog rata ili unutar onoga što libanonski političari nazivaju “pravilima igre” – neformalnim smjernicama uspostavljenim nakon 2006. godine kako bi se smanjio rizik od pogrešne procjene i eskalacije s obje strane.
Posebna koordinatorica UN-a za Libanon, Jeanine Hennis-Plasschaert, i zapovjednik mirovnih snaga UN-a raspoređenih duž južne granice Libanona, general-pukovnik Aroldo Lázaro, rekli su u zajedničkoj izjavi da je opasnost od pogrešne procjene koja vodi do iznenadnog i šireg sukoba vrlo stvarna.
Posljednji veliki sukob između Izraela i Hezbollaha dogodio se u ljeto 2006. godine, kada su se dvije strane borile 34 dana. U sukobu je poginulo oko 1200 ljudi u Libanonu i 140 u Izraelu. Od početka najnovijih sukoba, više od 400 ljudi je ubijeno u Libanonu, većinom uniformiranih boraca, ali i 70 civila. Na izraelskoj strani ubijeno je 16 vojnika i 11 civila.
No, kako je Hochstein primijetio, u posljednjih 19 dana došlo je do postupnih promjena. Hezbollah je intenzivirao svoje djelovanje i rastegnuo pravila igre. Postoji hitna potreba za smirivanjem situacije, naglasio je Hochstein, ističući da su razmjene neprijateljstava preko Plave linije – demarkacijske linije između Izraela i Libanona – potrajale već dovoljno dugo.
“Katastrofa koja nadilazi svaku imaginaciju”
Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres izjavio je da bi širenje rata na Libanon bila “katastrofa koja nadilazi svaku imaginaciju”.
Prošlog tjedna Hezbollah je ispalio stotine raketa i dronova na izraelske vojne lokacije, a nakon što je IDF usmrtio jednog od njegovih visokih zapovjednika Taleba Abdullaha. Hezbollah koristi dronove s eksplozivom, kao i rakete i protutenkovske projektile. A u svibnju je prvi put lansirao dron s projektilom protiv Izraela. Uz snažnu iransku podršku, Hezbollah tvrdi da je od listopada izveo više od 2000 napada na Izrael, te da će okončati neprijateljstva tek kada se postigne sporazum u Gazi. A takva mogućnost čini se sve daljom svakim novim danom.
Hezbollah je ovaj tjedan prijeteći objavio gotovo 10 minuta snimke luke u Haifi i drugih vojnih ciljeva u sjevernom Izraelu, uključujući sustave protuzračne obrane Iron Dome i David’s Sling. Snimku je napravio izviđački dron koji nije bio ometan i uspio se vratiti u Libanon. S druge strane, Izrael mjesecima upozorava da namjerava potisnuti Hezbollah dalje od libanonske granice i na drugu stranu rijeke Litani – bilo diplomacijom, bilo ratom.
Posljednjih dana retorika izraelskih dužnosnika primjetno se zaoštrila: ministar vanjskih poslova Israel Katz upozorio je Hezbollah da će u slučaju totalnog rata biti uništen i da je Izrael vrlo blizu trenutka kada će promijeniti stav protiv Hezbollaha i Libanona. U utorak je vladin glasnogovornik David Mencer inzistirao da će Izrael osigurati povratak izbejglih građana u njihove domove u sjevernom Izraelu. Većina ih je trenutno smještena o trošku države u hotelima u Tel Avivu.
Izraelska vojska je istodobno objavila da su zapovjednici IDF-a odobrili operativne borbene planove za napad preko sjeverne granice Izraela. Sada je potrebno još samo zeleno svjetlo premijera Benjamina Netanyahua.
S druge strane, vođa Hezbollaha Hassan Nasrallah zaprijetio da nigdje u Izraelu neće biti sigurnosti ako izbije rat punih razmjera. I za svaki slučaj, naglasio je da bi se ratno poprište mogli proširiti daleko izvan Levanta, čak do Cipra, bude bi Izraelu omogućeno korištenje ciparske zračne luke i logističkih objekata.
“Situacija u Sredozemlju potpuno će se promijeniti”, upozorio je Nasrallah: “Hezbollah će se boriti svim sredstvima i bez ograničenja”. Činjenica je da se nijedna strana neće boriti sa zadrškom i da obje imaju sposobnost nanijeti strašnu štetu protivniku.
Izrael može sravniti Libanon sa zemljom i upozorio je da će to učiniti u slučaju rata, a ono što se dogodilo Gazi samo pojačava tu prijetnju. A Hezbollah više nije Hezbollah iz 2006. godine. Danas je mnogo bolje naoružan. Procjenjuje se da raspolaže arsenalom od 40.000 do 120.000 raketa i jasno je stavio do znanja da će borbu dovesti u samo srce Izraela.
Iako su ove međusobne prijetnje djelomično namijenjene odvraćanju neprijatelja, one također otežavaju bilo kojoj strani da popusti i ublaži retoriku. Izraelci nisu raspoloženi za kompromis, a zapovjednici IDF-a – iako sve kritičniji prema Netanyahuu, jer smatraju da odugovlači rat u Gazi zbog vlastitih političkih razloga – željni su uhvatiti se u koštac s Hezbollahom.
Međutim, početkom ovog tjedna glasnogovornik izraelske vojske, kontraadmiral Daniel Hagari, dao je i jednu ponešto obeshrabrujuću izjavu oko konačne pobjede Izraela: “Ideja da možemo uništiti Hamas ili učiniti da Hamas nestane je zavaravajuća za javnost. Ali Izrael će nastaviti borbu protiv iranske osovine zla na svim frontovima. Sve veća agresija Hezbollaha dovodi nas na rub eskalacije koja bi mogla imati razorne posljedice za Libanon i cijelu regiju”.
U prosincu se Netanyahu našao pod pritiskom zapovjednika IDF-a i ministra obrane Yoava Gallanta da naredi napad na Hezbollah. A sada je pod pritiskom evakuiranih obitelji i lokalnih političara, koji pitaju zašto se prema njima postupa drugačije nego prema zajednicama u južnom Izraelu. Ako je rat protiv Hamasa bio pokrenut kako bi se osigurala trajna sigurnost kibuca u južnom Izraelu, onda bi i 80.000 evakuiranih izraelskih građana u blizine libanonske granice trebalo bi dobiti istu zaštitu.
I većina izraelskih građana smatra da će se na kraju morati dogoditi napad. Prema anketi Instituta za politiku židovskog naroda, 36 posto ispitanika podržava trenutni napad na Hezbollah, a još 26 posto reklo je da bi ga trebalo pokrenuti nakon završetka operacije u Gazi.
Ultranacionalisti i ekstremno desne stranke u Netanyahuovoj vladajućoj koaliciji također zahtijevaju snažan vojni odgovor. Na primjer, ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir i ministar financija Bezalel Smotrich potiču izraelskog premijera da se odupre američkom pritisku da odustane od rata. Njihov je argument da bi napad na Libanon služio obrani i zaštiti Izraela od njegovih neprijatelja. Ali mnogi od tih ultranacionalista također vide rat s Hezbollahom kao priliku za zauzimanje južnog Libanona, koji smatraju dijelom “Obećane zemlje Božje” i teritorijem koji bi trebali naseliti Izraelci.
“Bombe i rakete padaju danju i noću”
Rat protiv Hezbollaha podržavaju i stanovnici sjevernog Izraela koji žive pod svakodnevnom paljbom, poput Davida Kamarija iz pograničnog grada Kiryat Shmona, kojem je raketa ispaljena iz Libanona nedavno pala u dvorište i teško oštetila kuću.
“Bombe i rakete padaju danju i noću. Poludjeli biste da živite ovdje. Jedino rješenje je uništiti Hezbollah”, rekao je 71-godišnji David, koji je u napadu ostao i bez svog auta.
Većina stanovnika Kiryat Shmone evakuirana je nakon napada Hamasa 7. listopada, kada su Hezbollahove rakete počele padati u znak podrške njihovom palestinskom savezniku. David je jedan od rijetkih koji su ostali. Hezbollah od početka napada na Izrael 8. listopada ispalio više od 5000 raketa, protutenkovskih projektila i dronova.
Gradonačelnik Kiryat Shmone Avichai Stern kaže kako ne postoji zemlja na svijetu koja bi prihvatila svakodnevnu paljbu na svoje građane: “Nije prihvatljivo sjediti kao janjad za klanje i čekati dan kada će nas napasti kao Hamas na jugu. Svima je jasno da će rat izbiti prije ili kasnije”.
Tom Perry živi u kibucu Malkiya, odmah uz libanonsku granicu: “Mislim da je upozorenje glavnog tajnika UN točno i da će rat biti katastrofa za ovo područje. Nažalost, izgleda da nemamo drugog izbora. Nijedan sporazum ne traje zauvijek, jer neprijatelj želi našu smrt. Ako Izrael ne uspije eliminirati Hezbollah, osuđeni smo na vječne ratove”.
Perry tvrdi da su izraelski čelnici izgubili su kredibilitet nakon napada Hamasa 7. listopada i nemaju strategiju za postizanje mira: “Svi trebaju odstupiti. Najveći neuspjeh naše vojske i naše zemlje dogodio se 7. listopada. Ne trebaju nam takvi vođe”.
Nema telefona, interneta i struje, gotovo sve trgovine su zatvorene
I na libanonskoj strani granice, odakle je evakuirano više od 90.000 ljudi, raspoloženje među onima koji su ostali jednako je sumorno. Fatima Belhas živi nekoliko kilometara od izraelske granice, blizu Jbal el Botma. U prvim danima bi se tresla od straha kada bi Izrael bombardirao to područje, ali potom se pomirila s napadima i više ne razmišlja o odlasku.
“Kamo da odem? Nemam novca i nemam se kome useliti. Možda je bolje umrijeti dostojanstveno kod kuće. Odrasli smo pružajući otpor. Nećemo dopustiti da budemo protjerani s naše zemlje kao Palestinci”, rekla je Fatima.
Život s libanonske strane granice također je postao nemoguć. Nema telefona, interneta i struje, gotovo sve trgovine su zatvorene. Nekoliko desetaka preostalih starijih ljudi odbija napustiti svoje domove i farme. Većina njih ipak podržava Hezbollahov napad na Izrael.
Hezbollahu se spremaju pridružiti i tisuće boraca iz raznih militantnih skupina na Bliskom istoku koje podržava Iran. Tijekom prošlog desetljeća, proiranski borci iz Libanona, Iraka, Afganistana i Pakistana zajedno su se borili u 13-godišnjem sirijskom sukobu i to na sirijskog predsjednika Bashara Al-Asada.
Hassan Nasrallah rekao je u srijedu da su militantni vođe iz Irana, Iraka, Sirije, Jemena i drugih zemalja ponudili slanje desetaka tisuća boraca da pomognu Hezbollahu, ali je naglasio da njegova organizacija već ima više od 100.000 boraca.
Tisuće boraca već se nalaze u Siriji i lako bi mogle prijeći poroznu i neoznačenu granicu. Radi se o borcima iračkih Narodnih mobilizacijskih snaga, afganistanskog Fatimiyouna, pakistanskog Zeinabiyouna i pobunjeničke skupine u Jemenu poznate kao Huti.
Qassim Qassir, stručnjak za Hezbollah, tvrdi da se sadašnje borbe uglavnom temelje na visokoj tehnologiji poput ispaljivanja projektila i ne zahtijevaju velik broj boraca. Ali ako bi izbio otvoreni rat i potrajao duže vrijeme, Hezbollahu bi mogla trebati podrška izvan Libanona. A to bi značilo uvlačenje brojnih stranih skupina, organizacija, pa i država u ratni sukob.
Svijet
Plaće u Europi: Gdje se zarađuje najviše?
Početak nove godine idealno je vrijeme za promjenu posla – a visina plaće pritom ima ključnu ulogu u odlukama mnogih zaposlenika. Zanima vas koliko zarađuju vaši europski susjedi?
Siječanj je popularan mjesec za promjene posla jer zaposlenici provode novogodišnje odluke u djelo, a tvrtke prilagođavaju planove zapošljavanja za prvo tromjesečje.
Za mnoge radnike plaća je jedan od najvažnijih čimbenika pri odluci o sljedećem karijernom koraku. Osim očitih razlika među sektorima, plaće se znatno razlikuju i među europskim državama – kako u nominalnim iznosima, tako i kada se prilagode kupovnoj moći, piše Euronews.
Razmišljate o promjeni mjesta boravka, a ne samo poslodavca? Ili vas jednostavno zanima koliko zarađuju vaši susjedi? Prema najnovijim podacima Eurostata za 2024. godinu, ovako se plaće razlikuju diljem Europe.
Prosjek blizu 40.000 eura u EU-u
Prosječna godišnja plaća po zaposleniku u Europskoj uniji iznosi 39.808 eura. Među državama članicama kreće se od 15.387 eura u Bugarskoj do 82.969 eura u Luksemburgu, što je čak 5,4 puta više.
Osim Luksemburga, prosječna plaća viša od 50.000 eura bilježi se još u pet zemalja: Danskoj, Irskoj, Belgiji, Austriji i Njemačkoj.
Na dnu ljestvice, uz Bugarsku, prosječna godišnja plaća po zaposleniku manja je od 20.000 eura u Grčkoj i Mađarskoj.

U mnogim državama velik udio ljudi radi nepuno radno vrijeme, no Eurostat prilagođava podatke kako bi pokazao kolika bi bila prosječna plaća kada bi svi zaposlenici radili puno radno vrijeme.
Podaci pokazuju da su plaće općenito više u zapadnoj i sjevernoj Europi, a niže u istočnoj i jugoistočnoj Europi.
Razlozi razlika u plaćama
Giulia De Lazzari, ekonomistica iz Međunarodne organizacije rada (ILO), istaknula je da su gospodarska struktura i produktivnost država ključni razlozi razlika u plaćama među zemljama.
“Viša produktivnost omogućuje državama isplatu viših plaća“, rekla je za Euronews.
De Lazzari navodi da zemlje s većim udjelom sektora s visokom dodanom vrijednošću, poput financija, IT-a i napredne industrije, u pravilu imaju više plaće od zemalja u kojima je zapošljavanje koncentrirano u sektorima s nižom dodanom vrijednošću. U potonje spadaju, primjerice, poljoprivreda, tekstilna industrija ili osnovne uslužne djelatnosti.
“Snaga i prisutnost sindikata, obuhvat i dubina kolektivnih ugovora te razina zakonski propisane minimalne plaće također značajno utječu na visinu plaća“, dodala je.
Dr. Agnieszka Piasna, viša istraživačica u Europskom institutu za sindikate (ETUI), objasnila je da niska razina sindikalne organiziranosti i viša nezaposlenost vjerojatno slabe pregovaračku moć radnika na tržištu rada.
„To se često navodi kao objašnjenje za nizak udio plaća u mnogim zemljama srednje i istočne Europe, koje imaju neke od najnižih stopa sindikalne organiziranosti u EU-u“, rekla je.
Prosječne plaće prema kupovnoj moći
Razlike su manje kada se plaće promatraju prema standardu kupovne moći (PPS), koji uzima u obzir razlike u troškovima života među državama.
Jedna PPS jedinica teoretski omogućuje kupnju iste količine roba i usluga u svakoj zemlji.
Plaće prilagođene punom radnom vremenu kreću se od 21.644 PPS-a u Grčkoj do 55.051 PPS-a u Luksemburgu. Omjer između najviše i najniže vrijednosti tada se smanjuje na 2,5.
Uz Luksemburg, na vrhu ljestvice su Belgija, Danska, Njemačka i Austrija, sve s više od 48.500 PPS-a.
Pet zemalja s najnižim vrijednostima su Grčka, Slovačka, Mađarska, Bugarska i Estonija, sve ispod 28.000 PPS-a.

De Lazzari iz ILO-a istaknula je da troškovi života i razine cijena utječu na plaće, a posljedično i na visinu zarada. „Zemlje s višim razinama potrošačkih cijena općenito imaju i više nominalne plaće“, rekla je.
Poredak pojedinih zemalja znatno se mijenja kada se uspoređuju iznosi u eurima i prema PPS-u. Primjerice, Rumunjska se penje s 22. na 13. mjesto, ostvarujući znatno bolji rezultat prema kupovnoj moći, dok Estonija pada sa 16. na 22. mjesto kada se uzmu u obzir razlike u cijenama.
Ako se prosječni rast iz posljednjih pet godina nastavi, očekuje se da će prosječna plaća u EU-u u 2025. godini dosegnuti 41.600 eura u nominalnom iznosu, a u 2026. godini 43.400 eura, iako se stope rasta znatno razlikuju među državama.
Svijet
INDEKS SUKOBA 2025. / Ovo su najopasnija mjesta na svijetu
Svijet je i dalje obilježen visokim stupnjem nasilja, a najopasnija žarišta sukoba ostaju Palestina, Ukrajina i Meksiko, pokazuje najnoviji Indeks sukoba organizacije ACLED.
ACLED-ov Indeks sukoba globalna je procjena toga kako se i gdje sukobi u svim državama i teritorijima svijeta razlikuju prema četiri pokazatelja: smrtonosnosti, ugroženosti civila, geografskoj rasprostranjenosti i broju oružanih skupina.
Palestina, Meksiko i Ukrajina
Palestina ima i geografski najrašireniji sukob: ACLED bilježi visoku razinu nasilja na gotovo 70% teritorija Gaze i Zapadne obale.
Mjanmar je najfragmentiraniji sukob na svijetu – više od 1.200 različitih oružanih skupina sudjelovalo je u barem jednom nasilnom incidentu.
Pakistan je u posljednjih 12 mjeseci postao opasniji za civile, a broj smrtnih slučajeva uzrokovanih političkim nasiljem porastao je zbog jačanja regionalnih pobuna i kratkotrajne, ali intenzivne eskalacije sukoba s Indijom.
Haiti je postao smrtonosniji i opasniji za civile: više od 4.500 Haićana ubijeno je u političkom nasilju, dok je porastao i broj ciljanih napada na civile.
Ekvador je također postao smrtonosniji, s više od 1.000 dodatnih smrtnih slučajeva uzrokovanih političkim nasiljem u odnosu na 2024. godinu.
Gdje se događaju sukobi?
ACLED-ov Indeks sukoba rangira 50 najtežih sukoba u svijetu te ih svrstava u kategorije ekstremnih, visokih ili nestabilnih.

Koliko je sukoba prisutno u svijetu?
Razina sukoba ostala je stabilna tijekom proteklih 12 mjeseci. ACLED je zabilježio 204.605 sukobnih događaja od 1. prosinca 2024. do 28. studenoga 2025., u usporedbi s 208.219 događaja u prethodnih 12 mjeseci.
Ti nasilni događaji rezultirali su – prema konzervativnim procjenama – s više od 240.000 smrtnih slučajeva.
Ratovi u Ukrajini i Palestinii dalje su glavni pokretači nasilja te čine više od 40% svih sukobnih događaja u proteklih godinu dana. Građanski ratovi u Mjanmaru i Sudanu ostali su na visokoj razini, a nasilje bandi i dalje potiče sukobe: Brazil, Ekvador, Haiti i Meksiko svrstavaju se među deset zemalja s najtežim oblicima nasilja u svijetu.

Borbe u Siriji nastavile su se unatoč padu Bašara al-Asada, dok u Nigeriji nije bilo predaha od složene mreže regionalnih sukoba. U Pakistanu su pogoršane islamističke i separatističke pobune na periferiji zemlje – dodatno potaknute povremeno eksplozivnim odnosima sa susjedima – dovele do daljnjeg pogoršanja ionako nestabilne sigurnosne situacije.
Kako su se sukobi promijenili?
Iako je pet vodećih zemalja na Indeksu zadržalo svoje pozicije, neki sukobi unutar tih država znatno su se promijenili. Palestina je treće najsmrtonosnije područje na svijetu, unatoč padu broja smrtnih slučajeva povezanih sa sukobima zbog primirja u Gazi. Po smrtonosnosti je nadmašuju samo Ukrajina i Sudan.

Suprotno tome, u Siriji je broj smrtnih slučajeva povezanih sa sukobima – potaknut kombinacijom političkog nadmetanja, sektaškog nasilja i stranog upletanja – porastao s nešto više od 6.000 na više od 9.000 u proteklih 12 mjeseci.
Mjanmar, Meksiko, Brazil i Nigerija ostali su stalno visoko rangirani prema sva četiri pokazatelja Indeksa. Posebno se ističe porast nasilja bandi u Ekvadoru i Haitiju, što je dovelo do njihovog uspona na ljestvici.
Ekvador je porastao na 6. mjesto jer je u proteklih godinu dana više od 50 oružanih skupina aktivno sudjelovalo u nasilju, uključujući gotovo 40 bandi. Više od polovice tih bandi sudjelovalo je u više od 2.500 događaja usmjerenih protiv civila.
Na Haitiju je gotovo udvostručenje broja poginulih i porast napada na civile dovelo do skoka na ljestvici – s 11. mjesta 2024. godine na 8. mjesto ove godine.
Svijet
ALARMANTNO STANJE / Stručnjaci upozoravaju na najgori mogući scenarij dok se u europskoj zemlji širi “super gripa”
Engleski NHS je objavio najnovije podatke o radu sustava – upozoravajući da bi ovaj mjesec mogao donijeti “najgori mogući scenarij”. Razlog je opasni soj gripe koji se ubrzano širi tom zemljom.
NHS Engleske je objavio ažurirane podatke o gripi i bolničkim prijemima, javlja Sky News.
Upozoravaju da zdravstveni sustav prolazi kroz iznimno težak prosinac zbog naglog porasta slučajeva tzv. “super gripe”.
Broj hospitalizacija zbog gripe porastao je za više od polovice u samo tjedan dana, pokazuju novi podaci.
Prošlog tjedna prosječno je 2.660 pacijenata dnevno bilo u bolnicama zbog gripe.
To je najviša brojka ikad zabilježena u ovo doba godine, a ujedno i porast od 55% u odnosu na tjedan ranije.
Vodstvo zdravstvenog sustava upozorava da je broj pacijenata s gripom u bolnicama već znatno porastao i nakon razdoblja koje pokrivaju ovi podaci – te da se vrhunac epidemije još uvijek ne vidi.
Uz eksploziju gripe, broj pacijenata s norovirusom porastao je dodatnih 35%.
NHS sada upozorava da zimski virusi počinju “preplavljivati bolnice”.
Kako se virusi gripe mijenjaju
Ovogodišnja sezona gripe započela je ranije nego inače.
Broj pacijenata oboljelih od gripe koji su završili u bolničkim krevetima diljem Engleske znatno je veći nego prošle godine, pa je NHS poslao “SOS za cijepljenje” ranjivim skupinama.
No koliko je zapravo loša ovogodišnja sezona gripe?
Rekordi srušeni u Australiji
Ukratko – prvi pokazatelji nisu ohrabrujući.
Stručnjaci smatraju da je mutirani soj odgovoran za raniji početak širenja virusa nego što je uobičajeno.
Australska sezona gripe – koja se često koristi kao dobar pokazatelj onoga što čeka Europu – ove je godine oborila rekorde po broju zaraženih.
U regiji Azija-Pacifik također su se pojavili upozoravajući signali: Japan je u listopadu proglasio epidemiju gripe zbog koje su mnoge škole bile zatvorene.
Vrste gripe
Postoje tri vrste gripe: influenca A(H1N1), influenca A(H3N2) i influenca B.
Ove godine problem stvara podtip H3N2.
Virusi gripe stalno evoluiraju u procesu zvanom antigenski drift – zbog toga se cjepiva protiv gripe svake godine prilagođavaju.
Na sjevernoj hemisferi sojevi za cjepiva biraju se u veljači za sljedeću zimu.
No ovaj soj H3N2, točnije varijanta nazvana subklada K, evoluirao je više nego inače tijekom ljeta, pa se razlikuje od verzije na kojoj se temelje ovogodišnja cjepiva, navodi Britanska agencija za zdravstvenu sigurnost (UKHSA).
UKHSA procjenjuje da je prošle zime u Engleskoj od gripe umrlo 7.757 ljudi, u usporedbi s 3.555 godinu ranije.
Broj umrle djece povezan s gripom porastao je s 34 na 53.
Sve u svemu, čelnici NHS-a upozoravaju na izuzetno tešku zimu.
Gotovo tri puta više pacijenata s gripom u londonskim bolnicama
Dr. Chris Streather, regionalni medicinski direktor NHS Engleske za London, izjavio je za Sky News da je ovogodišnja sezona gripe najgora u glavnom gradu od pandemije covid-19.
“Situacija je najteža koju smo imali u bilo kojoj sezoni gripe od pandemije covida. Prošlog tjedna u Londonu smo imali 259 hospitaliziranih pacijenata s gripom. U istom razdoblju prošle godine bilo ih je 89. Dakle, sada ih je gotovo tri puta više nego lani”, rekao je.
Dr. Streather dodao je da dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da soj gripe “još ne pokazuje znakove prolaska vrhunca”.
Također je rekao da se ljudi trebaju “vratiti navikama iz vremena COVID-a”, posebno kada je riječ o higijeni ruku.







