Hrvatska
Hrvatski otoci tresu se od buke, Inspektorat priznaje: Ne kontroliramo ih
Arhipelag Paklenih otoka ispred grada Hvara zaštićeni je spomenik prirode u kategoriji “značajnog krajolika” još od 1972. godine, a po hrvatskim propisima na njemu buka ne bi smjela prelaziti 50 decibela tijekom dana, odnosno 45 decibela noću – što je tek neznatno jače od normalnog ljudskog govora. Unatoč tome, na ovim otocima postoji više ugostiteljskih objekata koji rade tijekom cijele noći i u kojima se pušta vrlo glasna glazba – neki od njih formalno su deklarirani kao “bistroi” ili “buffeti”, neki su u dokumentima prikazani kao restorani, premda je jasno da ogroman broj njih u stvarnosti djeluje kao noćni klub. Koji bi, po hrvatskim zakonima i predviđenim minimalnim tehničkim uvjetima, mogao djelovati isključivo u zatvorenom prostoru.
No kako su oni evidentno kruti, dosad se diljem obale očito prešutno toleriralo (i još uvijek tolerira) održavanje noćnih zabava na otvorenom, kako bi turistička ponuda ipak sadržavala i ovaj segment zabave.
Na samom otoku Hvaru klub Carpe Diem sinonim je upravo za to: kada u sitnim noćnim satima završi zabava u njegovom objektu u samom gradu, goste se brodicama prevozi do obližnje uvale Stipanska na Paklenim otocima, gdje partijanje traje do zore u objektu nazvanom Carpe Dim Beach. Dakako da ovaj klub nije jedini. Na Paklenim otocima više je sličnih, ali je najveći, a javnost se na njega dodatno skoncentrirala nakon nedavnog krvavog incidenta kada je vlasnik Josip Ćurković Ćos sa zaštitarima upao u konkurentski restoran i bar Gariful te pretukao vlasnika Ivana Gospodnetića i njegovog kuhara.
I završio u jednomjesečnom istražnom zatvoru, gdje će dočekati skori dvodnevni festival s nizom vrhunskih DJ-eva u njegovom Carpe Diem Beachu, kao svojevrsnu ekstenziju novosadskog festivala Exit.
Daleko od naselja pa se može bučiti!?
Čemu uopće služe propisi o zaštiti od buke – konkretno pravilnik o njenim najvišim dopuštenim razinama koji jasno definira da u značajnom krajobrazu poput Paklenih otoka ona ne bi smjela prelaziti glasnoću ljudskog govora – ukoliko se ondje mogu održavati cjelonoćne zabave, pa i festivali elektronske glazbe?
Takvo pitanje tportal je postavio Državnom inspektoratu, pod čijom kapom djeluje i Sanitarna inspekcija – te nakon četiri dana dobio odgovor u kojemu se de facto priznaje da se ništa od ovoga ne kontrolira.
“Propisi o buci prvenstveno imaju za cilj izbjegavanja, sprječavanja ili smanjivanja štetnih učinaka na zdravlje ljudi koje uzrokuje buka u naseljenom okolišu na boravišne prostore. U skladu s tim prilikom utvrđivanja provedbe mjera zaštite od buke mjerenja se provode ispred najugroženijih boravišnih prostora. U skladu s ciljem provedbe propisa o zaštiti od buke sanitarna inspekcija prvenstveno provodi nadzore nad objektima koji obavljaju registriranu djelatnost u blizini boravišnih prostora”, kazali su u Državnom inspektoratu za tportal.
Prevedeno – Pakleni otoci daleko su od naselja pa se ondje može bučiti, nema veze što su pola stoljeća zaštićeni kao spomenik prirode.
Provjerili papire
Sanitarni inspektori, doduše, tvrde da su u Carpe Diem Beachu obavili nadzor oko provedbe mjera za zaštitu od buke i da “tijekom nadzora nisu utvrđene nesukladnosti”, no iz njihova objašnjenja proizlazi da su zapravo tek pregledali dokumentaciju koju su im dali ugostitelji, a ne i da su sami bilo što mjerili na terenu.
“Nadzorom je utvrđeno da je nadzirana pravna osoba izvršila mjerenje razine buke koja se širi iz objekta putem pravne osobe ovlaštene za obavljanje stručnih poslova zaštite od buke te o istome predočila izvještaj o mjerenju buke okoliša sukladno kojem je utvrđeno da se koriste sustavi za reproduciranje zvuka odnosno izvori buke koji su elektronski ograničeni na dozvoljenu razinu buke,te da imisija buke sa svim pripadnim izvorima buke ne povećava postojeću razine buke za više od 1 dB(A) mjereno na mjestu udaljenom svega stotinu metara od predmetnog ugostiteljskog objekta, a najbliži stambeni objekti nalaze se u gradu Hvaru”, glasi puno objašnjenje sanitarnih inspektora.
Kako na ovoj lokaciji sve može biti po propisima koji bilo kakvu buku ograničavaju gotovo do razine šapata, a da se istovremeno upravo ovdje održavaju cjelonoćne zabave i festivali elektronske glazbe, izvan je granica racionalnog zaključivanja.
Sporne samo sanitarne iskaznice
Tportal je upitao Državni inspektorat i jesu li navraćali na Paklene otoke tijekom ove i prošle godine, te jesu li ondje zatekli kakve nepravilnosti i kakve su sankcije uslijedile. Uslijedio je polovični odgovor:
“Turistička inspekcija, inspekcija rada i inspekcija zaštite na radu te sanitarna inspekcija obavile su koordinirane inspekcijske nadzore u srpnju 2023. godine u uvali Stipanska, Palmižana, Ždrilac, Sv. Jerolim i uvala Vlaka”, kazali su iz Inspektorata i potom nabrojali:
“Inspekcija rada (zaštita na radu) obavila je 8 nadzora i utvrdila 19 povreda, turistička inspekcija obavila je 12 nadzora i utvrdila 17 povreda, sanitarna inspekcija obavila je 13 nadzora i utvrdila 19 povreda, Inspekcija rada (radni odnosi) obavila je 13 nadzora i utvrdila 17 povreda, a vodopravna inspekcija obavila je 1 nadzor i utvrdila 2 povrede”, otkrili su lanjske podatke koji se, ponovimo, odnose na više lokacija na Paklenim otocima, a ne samo na Carpe Diem Beach.
A ove godine, tvrde u Državnom inspektoratu, također su doplovili do poznatog arhipelaga otočića – no pronađene nepravilnosti bile su, rekli bismo, vrlo mršave.
U dva objekta zatečeni su djelatnici za koje nije osigurano stjecanje potrebnih znanja o zdravstvenoj ispravnosti hrane i osobnoj higijeni, prva je nepravilnost koja se, pojednostavljeno, odnosi na neposjedovanje sanitarne iskaznice radnika, pa su izrečene novčane kazne.
“U jednom od nadziranih objekata utvrđen prekršaj iz čl. 4. i 6. Zakona o zaštiti od buke jer se izvodila glazba uživo bez ugrađenog limitatora, te je doneseno usmeno rješenje kojim se zabranjuje uporaba elektroakustičkih izvora buke dok se ne provedu mjere zaštite od buke. Za navedeni prekršaj izdan je prekršajni nalog u iznosu od 6.636,14 eura za pravnu osobu i 1.327,23 eura za odgovornu osobu u pravnoj osobi”, izvještavaju iz Inspektorata.
Prevedeno – Zakon o zaštiti buke oni provode, ali ne i pravilnik koji štiti područja poput Paklenih otoka. I koji je, da ironija bude veća, sastavni dio istog tog zakona.
Hrvatska
PROGNOZA / Kiša se na kopnu ledi u dodiru s tlom, evo gdje se očekuje grmljavina
Pretežno oblačno je diljem Hrvatske, kiša pada kako u unutrašnjosti tako i duž Jadrana, stoga se u mnogim mjestima vozi po mokrim i skliskim kolnicima.
Na kopnu lokalno ima oborine koja se smrzava u dodiru s tlom. Također na mnogim mjestima ima magle koja smanjuje vidljivost, stoga se vozače poziva na oprez. U nastavku srijede uglavnom će biti oblačno, kiša će biti češća duž Jadrana i uz Jadran, gdje može biti i grmljavine.
Tijekom četvrtka će biti manje oborine, uglavnom će još malo kiše i pljuskova biti duž Jadrana i uz Jadran. Na kopnu uglavnom suho, bit će i sunčanih razdoblja.
Petak će u unutrašnjosti biti tmurniji, kao i na sjevernom Jadranu, gdje lokalno može pasti malo kiše. Sunčanije u Dalmaciji. Temperature malo više.
Za vikend stabilnije, ali na kopnu često s maglom i niskim oblacima, moguće dugotrajnijim. Sunčanije će biti duž Jadrana.
Hrvatska
Prosječna hrvatska obitelj svaki mjesec treba gotovo 500 eura samo za osnovne potrepštine
Temeljna košarica za četveročlanu obitelj, koja uključuje prehranu i osnovnu higijenu, u studenom je na nacionalnoj razini stajala prosječnih 486,07 eura te je bila za 2,51 euro skuplja u odnosu na listopad, pri čemu po skupoći prednjači Požeško-slavonska županija, pokazuje mjesečno istraživanje portala za usporedbu cijena koliko.hr. Istraživanje jeprovedeno u suradnji s Hrvatskom udrugom za zaštitu potrošača (HUZP), a pokazalo je da su se, nakon blagog popuštanja u listopadu, cijene vratile na rujansku razinu.
Drugi mjesec zaredom najskuplja “košarica za preživljavanje” je bila u Požeško-slavonskoj županiji te je stajala 495,55 eura. Istovremeno, najjeftinija je bila u Sisačko-moslavačkoj županiji, 477,39 eura. Druga najskuplja košarica je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, 494,58 eura, a treća u Gradu Zagrebu, 491,06 eura. S druge strane, nakon Sisačko-moslavačke, najjeftinija košarica za četveročlanu obitelj je u Koprivničko-križevačkoj županiji, 478,19 eura, a slijedi je Virovitičko-podravska s 478,78 eura.
Slično je i kod tročlanih obitelji, pa tako nacionalni prosjek temeljne košarice iznosi 386,33 eura, što je 2,04 eura više no u listopadu. Najskuplja ostaje Požeško-slavonska županija s košaricom koja je stajala 393,95 eura, a najpovoljnija Sisačko-moslavačka s 379,68 eura.
Samački život najskuplji
Samački život i dalje je najskuplji pa je temeljna košarica u studenom samca koštala 250,31 euro, uz skok za 1,61 euro na mjesečnoj razini. I tu je najskuplja Požeško-slavonska županija s cijenom od 255,91 eura, dok je najjeftinija Koprivničko-križevačka županija u kojoj se ta košarica mogla kupiti za 245,69 eura.
Temeljna košarica sadrži 51 artikl i pokriva skromne, ali uravnotežene mjesečne potrebe kućanstva. U njoj su osnovne namirnice poput kruha, brašna, tjestenine, riže, krumpira, voća, povrća, mesa, jeftinije ribe, mliječnih proizvoda i začina te sredstva za osobnu i kućansku higijenu kao što su sapun, šampon, deterdžent i toaletni papir. Količine su prilagođene stvarnim minimalnim potrebama, bez raskoši i viškova i zato se ova košarica naziva “košaricom za preživljavanje”. Prednost se daje domaćim proizvodima koji su dostupni u većini trgovačkih lanaca, pojašnjavaju s portala.
Pritom, cijene po županijama izračunate su kao prosjek kontinuiranog praćenja maloprodajnih cjenika koje su trgovački lanci dužni svakodnevno objavljivati prema Vladinoj odluci od 2. svibnja ove godine. Cijena nacionalne košarice predstavlja prosjek županijskih vrijednosti i daje najtočniji prikaz troškova prehrane i higijene u Hrvatskoj.
Umirovljenici samci si mogu priuštiti samo pola košarice
Portal je izračunao i cijenu standardne košarice, koja uključuje širi izbor prehrambenih i higijenskih proizvoda, njih ukupno 77, te odražava stvarne potrošačke navike hrvatskih obitelji. U studenom je njezina cijena za četveročlanu obitelj dosegla 721,34 eura, 2,44 eura više no u listopadu, za tročlanu obitelj 575,82 eura ili dva eura više, a za samce je iznosila 326,59 eura, uz rast za 1,45 eura na mjesečnoj razini.
Prema riječima Siniše Domislovića s portala koliko.hr, u odnosu na listopad značajno su poskupjeli deterdžent za pranje rublja, šunka u ovitku, napolitanke, kao i povrće kojem završava sezona. No s druge strane, pojeftinili su luk, grah, svinjsko meso i toaletni papir. U priopćenju se prenosi i izjava predsjednice HUZP-a Ane Knežević, koja ističe da si umirovljenici samci mogu priuštiti kupnju samo pola košarice.
“Pojeftinjenje je bilo kratkog vijeka, a tek nas čeka ‘veselje’ s blagdanskim cijenama. Najviše nas žalosti to što su najskuplje košarice samačkih domaćinstava, a takvih je u Hrvatskoj čak 400.000 od njih ukupno 1,4 milijuna. Osobe starije od 65 godina čine 60 posto samačkih domaćinstava pri čemu imaju vrlo niske mirovine. Vidimo da je temeljna košarica za samca 250,31 eura, a ona s malo više proizvoda čak 326,59 eura. To znači da, kad podmire sve režijske troškove, ti naši sugrađani imaju poluprazne košarice. O tomu bi više računa trebali povesti oni koji vode ovu zemlju“, poručila je Knežević.
Hrvatska
Nedovoljan broj djece u Hrvatskoj ide u vrtiće. Poseban problem među siromašnijima
U državama članicama EU-a raste jaz u uključenosti djece u vrtiće, što u Hrvatskoj, u kojoj se i dalje bilježe velike regionalne i socioekonomske nejednakosti, zahtijeva snažnije djelovanje države i lokalnih vlasti, kaže se u tekstu osvrta Instituta za javne financije.
U periodičnoj publikaciji Instituta za javne financije ističe se da ciljne razine uključenosti djece mlađe od tri godine u rani i predškolski odgoj i obrazovanje (RPOO) nisu postignute ni na razini EU-a ni u Hrvatskoj, neovisno o socioekonomskoj skupini.
Da 2030. godine 45 posto djece mlađe od tri godine trebalo bi biti uključeno u RPOO, te 96 posto starije djecu predškolske dobi, ciljevi su Europske komisije.
Problem izraženiji kod siromašnijih
Ukupna uključenost se povećala, ali razlike među djecom različitog socioekonomskog statusa dodatno su porasle za čak 8,2 postotna boda u razdoblju od 2015. do 2024., odnosno s 12,1 na 20,3 postotna boda, kaže se.
Ni u skupini djece od tri godine do polaska u školu ciljevi još nisu ostvareni u EU-u i Hrvatskoj, no vidljiv je znatno veći napredak i u ukupnoj uključenosti i u smanjenju razlika.
Hrvatska je i dalje daleko od ciljne razine od 45 posto: u 2024. programe RPOO-a pohađalo je 34,6 posto djece koja nisu u riziku od siromaštva, dok je među djecom u rizičnoj skupini uključenost iznosila samo 8,2 posto, ističe se.
Iako je u proteklome razdoblju zabilježen rast uključenosti, razlike između djece različitoga socioekonomskog statusa znatno su se produbile. U odnosu na 2015., u 2024. je u Hrvatskoj jaz u uključenosti djece mlađe od tri godine prema socioekonomskome statusu narastao za 18,9 postotnih bodova (sa 7,5 na 26,4), što je dvostruko više od rasta zabilježenoga u EU-u. Dok je u Hrvatskoj jaz porastao, u susjednim zemljama poput Slovenije i Mađarske on se smanjio.
Pravo na mjesto u vrtiću
Uz socioekonomske razlike, u Hrvatskoj su izražene i značajne regionalne nejednakosti. Rezultati pokazuju veću uključenost djece u primorskim županijama i razvijenijim dijelovima u unutrašnjosti, dok je uključenost manja u slabije razvijenim područjima. Na takve razlike utječu ponajprije dostupnost vrtića i ukupna razvijenost pojedinog područja, kaže se.
Autorica Sara Čulo zaključno predlaže uvođenje zakonskog prava na mjesto u vrtiću, zatim uspostavu nacionalnog fonda za rani i predškolski odgoj i obrazovanje koji bi pomogao smanjiti regionalne razlike, kao i razvoj posebnih mjera usmjerenih na djecu iz ranjivih skupina. Naposljetku, ona smatra da bi određivanjem maksimalne cijene vrtića usluga mogla postati pristupačnija svim obiteljima.
Uključenost djece u RPOO ključna je za njihov kognitivni, socijalni i emocionalni razvoj, ali i za dugoročnu dobrobit društva. No vjerojatnost sudjelovanja u ranim obrazovnim programima i dalje uvelike ovisi o socioekonomskom statusu obitelji, zbog čega su djeca iz nepovoljnijih okruženja rjeđe uključena u RPOO, što dodatno produbljuje društvene nejednakosti. Osiguravanje dostupnih i kvalitetnih programa jedan je od najučinkovitijih načina smanjenja tih nejednakosti, kaže se.







