Partizan potresa nezapamćena rezultatska, financijska i kriza upravljanja. Srpski velikan je ovog ljeta ispao iz sva tri europska natjecanja u pretkolima. U prvenstvu je nakon 11 utakmica već 11 bodova iza aktualnog prvaka i lidera Crvene zvezde, koja ga je ove sezone na njegovom terenu pobijedila 4:0. Zato je morao otići trener Aleksandar Stanojević samo tri mjeseca nakon dolaska. U klubu je teška financijska situacija, uprava je zbog rasula smijenjena, a navijači su zbog svega ogorčeni.

“Ovo ni Manchester City ne može izdržati”
Na skupštini su dužnosti razriješeni predsjednik Milorad Vučelić, glavni direktor Miloš Vazura te članovi Upravnog odbora i svi članovi Skupštine. Novi predsjednik Rasim Ljajić je prije deset dana objavio: “Osim mene kao predsjednika, tu će biti Predrag Mijatović, Danko Lazović, kao i biznismeni Milka Forcan, Vojislav Lazarević, Boban Stojanović i Dragan Milovanović. Partizan čeka velika rekonstrukcija, a Mijatović će tu odigrati ključnu ulogu. Imamo igrače koji ničemu ne služe. Moramo smanjiti pogreške prilikom transfera, imali smo 30 igrača u dva prijelazna roka. To ni Manchester City ne može izdržati.”

“Poreznoj upravi dugujemo 22 milijuna eura, agencijama i agentima 4.5 milijuna eura, igračima 10 milijuna eura…”
Sada je Ljajić na televiziji K1 objavio razmjere užasne financijske situacije koju je naslijedio u Partizanu: “Poreznoj upravi dugujemo 22 milijuna eura, agencijama i agentima 4.5 milijuna eura, igračima 10 milijuna eura, dok su dugovanja prema klubovima oko 6 milijuna eura. Sada moramo kontaktirati sve te ljude, pravimo reprograme i nešto plaćamo. Nije jednostavno, ali jedina pozitivna stvar je entuzijazam koji svi imamo. Nažalost, nemamo vreću para da izmirimo sve te dugove”, rekao je Ljajić i dodao:

“Radimo ozbiljnu sistematizaciju koja će biti završena za dva ili tri dana, kako bismo smanjili broj zaposlenih i istražili mogućnosti za smanjenje plaća, koje su zaista ogromne. Mjesečni troškovi za plaće iznose 1.200.000 eura, uključujući radnu zajednicu i nogometaše, dok su nam prihodi praktično nula. Pokušavamo organizirati klub kao korporaciju, kako bismo u budućnosti mogli funkcionirati, ali sada se borimo da ostanemo na površini.”

“Nemamo koga prodati, a to bi nas spasilo”
Ljajić se žali da nema koga prodati: “Nemamo prodaju igrača, što je nekada bila jedna od karakteristika Partizana. Prodajom jednog ili dva igrača mogli bismo osigurati pola ili trećinu budžeta. Ostali prihodi dolaze od sponzora i TV prava. Godišnji budžet iznosi 22 milijun eura, ali ga moramo smanjiti na 16 ili 17 milijuna ako želimo opstati, možda čak i više, ovisno od plasmana i mogućnosti prodaje nekog igrača. Prodaja jednog igrača u ovom trenutku bila bi spas, ali to je više želja nego realnost. Imamo potencijalna dva ili tri igrača, ali sve se svodi na potencijal. Sada nisam siguran da je to izvodivo.”

26./27.10.2024. na 25m bazenu Poljud u Splitu održan je Jadran Grand Prix. Pod vodstvom trenera Marjana Čuline, prof nastupili su: Dora Babić, Luka Čulina, Andrija Kačanić, Mate Molnar i Ante Šimičević. Svi Jaderini plivači su na ovom natjecanju pokazali veliki napredak i isplivali osobne rekorde u svim disciplinama.

Najbolje rezultate je ostvario ml.junior Mate Molnar (08) koji je u disciplini 1500m slobodno s osobnim rekordom 16:58.11 doplivao do cijele palete medalje. Mate je doplivao do zlatne medalje u svojoj kategoriji, u kategoriji juniora je osvojio srebro, dok je u apsolutnoj kategorji osvojio brončanu medalju. U finalu discipline 50m slobodno (25.78) se plasirao na 4.mjesto.

Junior Andrija Kačanić (07) je doplivao do brončane medalje u disciplini 50m leđno (27.98), dok se u popodnevnom finalu discipline 50m slobodno plasirao na 6.mjesto s vremenom 25.01.

Za finalne trke su se izborili i

Dora Babić (08) u disciplini 50m prsno (40.94) – 4.mjesto

Ante Šimičević (08) u disciplinama 100m leptir (1:11.94) – 7.mjesto i 50m slobodno (29.45) 9.mjesto.

Tonči Gabrić, legendarni golman Hrvatske i Hajduka, preminuo je u 63. godini života. Karijeru je započeo u RNK Splitu, a kasnije je branio za Čelik, Hajduk, Pazinku, PAOK i Rijeku. Od 1994. do 1999. bio je drugi golman reprezentacije iza Dražena Ladića, a u istoj je imao devet nastupa. Dugo je radio kao trener golmana, između ostalog i u Hajduku i u reprezentaciji Zambije, gdje je išao s Aljošom Asanovićem.

Nastupio u prvoj utakmici Hrvatske od osamostaljenja, briljirao za Hajduk u Ligi prvaka
Nastupio je za Hrvatsku u prvoj službenoj utakmici ikad od osamostaljenja, 17. listopada 1990. godine, u kojoj je Hrvatska slavila s 2:1. Obranama se ponajviše istaknuo tijekom nastupa Hajduka u Ligi prvaka u sezoni 1994./1995., kada je bio možda i najbolji igrač momčadi. Karijeru je završio 1999., a na vratima Hajduka naslijedio ga je Stipe Pletikosa. Za Hajduk je imao ukupno 187 nastupa u službenim utakmicama. Bio je jako cijenjen diljem Hrvatske, a posebno u Hajduku, gdje su ga navijači obožavali. U sezoni 1996./97. osvojio je Hajdučko srce, nagradu koju Torcida dodjeljuje za najborbenijeg i najpožrtvovnijeg igrača. Njegov sin Drago je pet godina bio prvotimac Hajduka, a danas igra u niželigašu Zagori.