Hrvatska pošta u sklopu razvoja servisa ePošta za digitalno slanje i uručenje pošiljaka uvela je i digitalnu ili ePisarnicu za zainteresirane pošiljatelje, najprije gradove i općine, a prvi koji je to uveo je Grad Bjelovar, izvijestili su u utorak iz Pošte.

“Hrvatska pošta prepoznaje potrebe digitalizacije u svom poslovanju te postaje platforma i drugima, pa tako uz posredovanje svojeg dobavljača (vendora) tvrtke Libusoft Cicom, koja je odradila povezivanje na servis ePošta, Bjelovar je postao prvi grad u Hrvatskoj koji pošiljke šalje bez ispisa u svojoj pisarnici i predaje u poštanskom uredu”, ističu iz Pošte. Za Grad Bjelovar, dodaju, to znači uštede i na vremenu, kao i s printerima i tonerima i na uredskom papiru.

Servis ePošta primatelje prepoznaje preko njihovog OIB-a, a ako digitalna dostava nije moguća, ispis i kuvertiranje obavljaju se automatski. Time je u potpunosti omogućeno digitalno izdavanje, ovjera i dostava pošiljaka, pa i kada komunikacija prema građanima u digitalnom obliku nije moguća, objašnjavaju iz Pošte.

Prednosti za pošiljatelja tj. pravnu osobu je slanje pošiljaka u sigurnom okruženju, brzo i jednostavno, dok primatelji, fizičke osobe, mogu platiti zaprimljeni račun kroz servis ePošta, što praktično znači da slanje, primanje i plaćanje mogu obaviti “iz fotelje”.

Bjelovar je prvi u nizu gradova i općina koji je s Hrvatskom poštom na ovakav način modernizirao poslovanje, kaže predsjednik uprave Hrvatske pošte Ivan Čulo.

“Hrvatska pošta u posljednjih nekoliko godina provodi niz transformacijskih procesa u smjeru digitalizacije i optimizacije, a ePisarnica je dodatni benefit za građane i lokalnu zajednicu te pridonosi prijeko potrebnoj digitalizaciji društva”, napominje Čulo.

Iz Pošte još dodaju da pregovoraju i s drugim jedinicama lokalne samouprave, koji u ovom načinu poslovanja vide prednosti, a i pozivaju građane, prvenstveno one s područja grada Bjelovara i susjednih općina na otvaranje servisa ePošta online ili u najbližem poštanskom uredu.

Izmjenama Zakona o porezu na dohodak koji je stupio na snagu 1. siječnja oslobađaju se poreza na dohodak na rok od pet godina povratnici hrvatski državljani i potomci iseljenika.

Kako bi svi hrvatski iseljenici kao i hrvatski državljani koji su iselili u posljednjem valu bili u ravnopravnom položaju glede oslobođenja poreza na dohodak na razdoblje od pet godina Porezna uprava će razmotriti sve primjedbe i prijedloge iz javnog savjetovanja. Izgledno je i da će i povratnik iz Češke ili Slovenije biti oslobođen poreza na dohodak ako je neprekidno boravio u tim zemljama najmanje dvije godine kao i povratnik iz Njemačke ili Irske, piše Večernji list.

I ustavnopravni stručnjak doc. dr. sc. Mato Palić prošli je tjedan istaknuo da je ustavnopravno sporno porezne olakšice omogućiti povratnicima i potomcima iseljenika iz 27 europskih i prekomorskih zemalja, a ne svima. Na navedeno su se žalili i građani u javnom savjetovanju. Porezna uprava je stoga istaknula: “Što se tiče obuhvata država, Pravilnikom o porezu na dohodak detaljnije se uređuje zakonom propisana porezna olakšica u tom dijelu.

No ističemo kako isti još nije donijet te da će se sve primjedbe i prijedlozi zaprimljeni u razdoblju javnog savjetovanja pažljivo razmotriti kako bi svi hrvatski iseljenici i njihovi potomci kao i hrvatski državljani koji su u novije vrijeme otišli iz Hrvatske bili u ravnopravnom položaju glede poreznih olakšica ako se odluče vratiti u RH i u njoj raditi, a što i jest intencija izmjena Zakona o porezu na dohodak u tom dijelu kao poticajne demografske mjere.”

Izmjenama Zakona o porezu na dohodak koji je stupio na snagu 1. siječnja oslobađaju se poreza na dohodak na rok od pet godina povratnici hrvatski državljani i potomci iseljenika. Iz Porezne pojašnjavaju proceduru: “Pravo na navedeno oslobođenje ostvaruju hrvatski državljani koji su od 1. siječnja 2025. prijavom prebivališta i boravišta prijavili povratak u Hrvatsku, nakon što su boravili u inozemstvu neprekidno najmanje dvije godine pod uvjetom da su, pri odlasku, u RH trajno odjavili prebivalište ili prijavili privremeni odlazak, a nisu po nalogu tuzemnog poslodavca izaslani na rad u inozemstvo, kao i oni hrvatski državljani koji nikada nisu imali prijavljeno prebivalište u RH.

Navedeno oslobođenje primjenjuje se i na hrvatske iseljenike, članove obitelji hrvatskih iseljenika, potomke hrvatskih iseljenika ili članove obitelji potomaka iseljenika u prekomorske države, a kojima je odobren privremeni boravak u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva ili im je odobren stalni boravak sukladno Zakonu o strancima. Pravo na navedeno oslobođenje utvrđivati će se po službenoj dužnosti u posebnom postupku utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak temeljem podataka iz evidencije prijave prebivališta i boravišta građana MUP-a”, navode iz Porezne uprave.

Iznimno, Porezna uprava će, osim temeljem tih podataka, u upravnom postupku utvrditi pravo na oslobođenje i onima koji će podnošenjem obrasca za priznavanjem prava u posebnom postupku na Obrascu ZPP-DOH do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu ili najkasnije do propisanog roka za prigovor dokazivati to pravo. Moći će priložiti vjerodostojnu dokumentaciju kojom mogu dokazati da su prije najmanje dvije godine odselili iz RH i od tada neprekidno živjeli u inozemstvu, da su se nakon 1. siječnja 2025. vratili i od tada imaju prijavljeno prebivalište i boravište u RH, dokaz da imaju hrvatsko državljanstvo, dokaz da su ostvarili pravo na privremeni boravak u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva i sl.

Kako se olakšica primjenjuje do 1. siječnja prva oslobođenja Porezna uprava utvrdit će u posebnom postupku utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak za 2025. u 2026., te će se tek u lipnju 2026. znati podaci o broju građana koji su kao povratnici oslobođeni poreza na dohodak, piše Večernji list.

Profesor je u jednoj školi u Slavonskom Brodu, a ima zanimljiv hobi: od početka 2017. godine u posebnu aplikaciju unosi svaki trošak koji ostvari njegovo kućanstvo, i tako već više od osam godina detaljno bilježi kako obitelj raspolaže svojim budžetom.

“Mnogi misle da sam čudak ili da je to neka vrsta maltretiranja. Ali meni to zaista nije nikakav problem, a dobro dođe. Evo, baš je neki dan doma bila nestašica sapuna pa sam išao provjeriti u aplikaciju kada sam ga posljednji put kupio. I otkrio da smo ga kupili nedavno, ali smo ga zametnuli”, kroz smijeh za Jutarnji.hr priča mi 41-godišnji Tomislav Aračić.

Unosi, naravno, u taj sustav i sve prihode, a ponosan je na to što je obitelj u osam godina uvijek u plusu, iako zarađuju prosječne hrvatske plaće, a imaju uz to i troje djece.

Zanimljivo, pojašnjava kako mu motivacija uopće nije bila štednja.

Ničega se nije odricao

“Ja jednostavno volim statistiku, i to me zabavlja. Ne trošim ništa manje zato što vodim podatke o svim troškovima – nisam se morao, primjerice, odreći kava, jer na njih nisam niti prije išao. Ne naručujem hranu jer kuhamo kod kuće, ovo mi više dođe kao neka zanimacija, a bude i korisno, jer mi aplikacija dopušta razne vrste izračuna pa mogu troškove pratiti prema različitim parametrima”, priča.

Razvrstao je i 20-ak glavnih kategorija prema kojima vodi troškove: to su hrana, režije, automobili, kultura, odjeća i obuća, kozmetika, zdravlje, darovi, po jednu kategoriju nosi svako dijete, zatim okućnica, tehnika, prijevoz, humanitarno, alati, održavanje kuće, rekreacija, pas, patke, turizam i ostalo.

“Dakle, čak i ako je u pitanju paketić žvaka, unosim ga u aplikaciju. Ne gnjavim ukućane s time, to je moj hobi, molim ih samo da mi daju sve račune, kako bih mogao unijeti troškove, i dalje s time više nemaju nikakve veze”, kaže Aračić.

Najveći dio budžeta, logično, u prosjeku im odlazi na hranu, izuzev nekih godina kada su imali izvanredne troškove ili neke veće investicije.

Najgori skok bio 2022.

Gledajući prema godinama, zanimljivo je pratiti kako je, kad je u pitanju hrana, izgledala inflacija u obitelji Aračić.

Kad je počeo voditi troškove, obitelj je u cijeloj godini na hranu potrošila 1700 eura, godinu kasnije trošak je narastao na dvije tisuće, a 2019. taj se iznos popeo na 2215 eura.

Već sljedeću godinu na hranu troše 2790 eura, u 2021. penje se na 2839, a najgori je skok u 2022. godini, kad trošak hrane iznosi 3845 eura.

Doduše, iznosi se ne mijenjaju isključivo zbog inflacije, nego i kako dolaze djeca, a 2023. godinu završili su čak s kojim eurom troška manje u odnosu na godinu ranije.

Prošla godina, logično, bila je najskuplja – na hranu je utrošeno 4244 eura, dva i pol puta više nego prije osam godina, s time da su u tom razdoblju ipak porasli i prihodi, no brojne su namirnice poskupjele 100 i više posto.

Aračića su pitali je li takvo strukturirano vođenje troškova recept za sve one koji ne znaju s novcem – kako bi možda osvijestili svoje troškove, organiziranije pristupili pitanju osobnih financija, shvatili kako novcem trebaju upravljati, umjesto da im samo prolazi kroz ruke.

Ne razumiju odnose valuta

Kaže da bi to u teoriji i moglo biti tako, ali i kako ne vjeruje da bi u praksi postiglo uspjeh.

“Ljudi koji ne znaju s novcem zapravo nemaju interesa voditi računa o novcu, pa ne vjerujem da bi imali volje bilježiti i paziti na svoje troškove. Tijekom godina shvatio sam da ljudi zapravo uopće ne razumiju financije, a dodatno ih je onda zbunio i prelazak na euro, pa više ne razumiju ni odnose između valuta, niti mogu shvatiti koliko je što poskupjelo”, kaže surovu istinu.

Pored aplikacije za vođenje ukupnih troškova, Aračić ima još jednu, u kojoj zasebno vodi troškove automobila i goriva.

I u njoj je pronašao neke zanimljivosti – tipa, da njegov stari automobil iz 1994. godine troši manje od novog iz 2013., a bolji je i kad ga usporedi s današnjim hibridnim modelima, što mu ukazuje kako je cijela priča o održivijim vrstama prijevoza u najmanju ruku malo nategnuta.

Kao i mnoga naša vjerovanja o štednji.